Utorak, 26 listopada

Iz pera Čedomila Čekade (1896. – 1981.)

Izvadci iz knjiga

Eshatološka religija
Crkva, svećeništvo, svećenici

Eshatološka religija

Zapravo je svaka religija eshatološka religija. Religija, koja to nije, — koja krug svojih interesa i težnji ograničuje samo na ono, što se vidi i pipa; na ovozemaljski život i njegove ideale, — nije uopće, u strogom smislu riječi, religija. To može biti neka vrst filozofije, — pragmatističke, eksistencijalističke, personalističke, naturalističke, materijalističke, — ali religija nije. Religija i po svome etimonu, i po svojoj definiciji, i po shvaćanju svih naroda, traži Boga, vjeruje u zagrobni život, nalazi smisao postojanja istom u vječnosti. Komu je samo do usavršivanja, oplemenjivanja, humanizacije, ljudi i ljudskog društva na zemlji, on može biti humanista, filantrop, socijalni ili kulturni radnik, ali vjernik nije. Svaka pozitivna religija bavi se problematikom "posljednjih st...
Kršćanstvo pred problemom modernog otpada
Crkva, svećeništvo, svećenici

Kršćanstvo pred problemom modernog otpada

Oko problema modernoga otpada od Crkve i od kršćanstva diže se zadnjih decenija sve veća uzbuna i u redovima katoličkih mislilaca. Svi vidimo, kako se savremena kultura konstatno udaljuje od Crkve, a mase i inteligencije i puka, baš u t. zv. civilizovanim zemljama Evrope i zapada, postaju sve ravnodušnije prema vjeri i prema Bogu. Kojiput ide ta ravnodušnost i do mržnje, i do hostilnosti. Same te činjenice nitko ne može zanijekati. Gledamo je svi, rođenim očima, oko sebe svaki dan. Potvrđuju je statistike, koje mi sami pravimo. Ako negdje, nedjeljom i blagdanom, dolazi u crkvu dvadeset i pet posto nominalnih, u katoličkoj Crkvi krštenih, vjernika, smatramo to velikim uspjehom. Ima čitavih krajeva, po „čisto katoličkim" zemljama, gdje ih u crkvu ne dolazi ni deset posto. Sve više ...
Za svećeničkim stolom
Crkva, svećeništvo, svećenici

Za svećeničkim stolom

Nekada je pijanstvo bila jedna od najtežih mana, što su se susretale među svećenstvom. Još prije pedesetak godina nije bilo lako ni izbrojiti one među nama, koje su svi smatrali notornim „bibulus"-ima. Svaka dijeceza i svaki red s njima su mučili muku. Vječno su kapelanovali, neprestano su ih, za kaznu, premještali sa župe na župu, iz samostana u samostan. Pričali su o njima anegdote: žalosne anegdote; sve jednu žalosniju od druge. Vino i rakija bili su tada glavni neprijatelji svećeničke kreposti, a pogotovu svećeničkog ugleda i dobra glasa. I dugački su, često, bili crni registri tih bijednika. I tragični, mnogo puta, njihovi svršetci. U blatu i u jarcima koji put. Ili na gomilama šljunka, koji su, bivši "velečasni", tucali uz ceste. Bili smo svi, ne jednom, svjedoci njihova poni...
“Apologetika” samopopljuvavanja
Crkva, svećeništvo, svećenici

“Apologetika” samopopljuvavanja

Među žalosnim paradoksima ovoga vremena pometnje u savremenom kršćanstvu, — pometnje intelektualne i disciplinarne, — jedan je od najžalosnijih i najtragičnijih čudna spremnost mnogih današnjih katoličkih ljudi, pa i sa prominentnih mjesta, da bez smilovanja udaraju po svojoj vlastitoj Crkvi i da neštedice otkrivaju i žigošu tamne točke u njezinoj historiji. Sve njezine krive poteze i korake; sve njezine nedosljednosti; sve njezine propuste; sve njezine promašene inicijative. Svaku nepravdu, koju je nekome učinila. Svaku šansu, koju nije iskoristila. Svaki anahronizam, koji se je u njoj održao. Svako zaostajanje za vremenom. Svaku zlorabu crkvene vlasti i ugleda u sebične svrhe. Svako presizanje na svjetovno polje i na kompetencije, koje nijesu bile njezine. Svaku kratkovidnost i...
Svećenici graditelji
Crkva, svećeništvo, svećenici

Svećenici graditelji

Danas se u Crkvi svuda po svijetu puno gradi. Grade se crkve; grade se i drugi crkveni objekti: župski stanovi, katehetske dvorane, katolički društveni domovi i kina, škole, konvikti, samostani, bolnice. U misijama je to prijeka nužda, — u njima sve valja podizati iz temelja; — u starim kršćanskim krajevima donosi to sobom intenziviranje vjerskog života i modernizacija pastve, a ponešto i opći porast standarda: grade se veće i modernije crkve i zgrade mjesto onih starih, malih i primitivnih. A, dakako, osnivaju se i nove župe i pastoralne stanice: osobito u industrijskim naseljima i na periferijama velikih gradova. I kod nas se dosta gradi. Iza ratne i poratne pauze oživjela je i kod nas crkvena građevinska djelatnost. Nadoknađuju se zaostaci. Popunjavaju se praznine. Rekonstruira s...
Papa na Koncilu
Crkva, svećeništvo, svećenici

Papa na Koncilu

Prerano je još za temeljit osvrt na II. vatikanski opći sabor. Još nemamo u rukama ni njegovih dokumenata u aktoritivnom, autentičnom, tekstu i na originalnom jeziku. Upućeni smo zasada još uvijek samo na informacije iz druge ruke, na komentare, koji su, pomalo, obojeni i subjektivističkim shvaćanjima, i na — opće impresije. Najozbiljnije uporište, na koje se još čovjek može osloniti, to su govori i izjave Svetoga Oca, Pavla VI. Ali ni do njih nije lako doći u potpunosti i iz izvora, koji su mjerodavni. S pokušajima nekih cjelovitih ocjena sabora i sa proricanjima i prognozama za budućnost, koje bi se na njima temeljile, bolje je stoga pričekati. Treba da sabor najprije izađe iz stadija novosti i žurnalističko-kroničarsko-propagandističkih reagiranja i uđe, koliko toliko, u povije...
Uz provedbu saborskog dekreta o svjetovnjačkom apostolatu
Crkva, svećeništvo, svećenici

Uz provedbu saborskog dekreta o svjetovnjačkom apostolatu

(U spomen Dr.-u IVANU MERZU — r. 16. XII. 1896.; u. 10. V. 1928.) Iza II. vatikanskog koncila i njegova dekreta: »De apostolatu laicorum« nije više svjetovnjački apostolat u Crkvi teoretski problem. Ne može on više u principu biti povučen u sumnju. A zapravo nije on nikada ni bio teoretski problem. Odviše su očevidne bile premise, iz kojih ga se je moralo logično izvesti. I neovisno od svih pozitivnih, skripturističkih ili tradicionalnih, dokumenata. Tkogod je upoznao istinu, mora je dalje širiti: ona ga sama, kao božansko dobro, na to sili. Tkogod je bio od Boga počašćen pozivom u Kraljevstvo Božje, mora mu se zahvaliti na tolikoj ljubavi i na tolikoj sreći: navješćujući svakome oko sebe dolazak i veličinu toga Kraljevstva i šireći mu granice. A ako u Evanđelju nije ta ...
Marija i svećenički celibat
Crkva, svećeništvo, svećenici

Marija i svećenički celibat

I iza koncila mi vjerujemo u Gospu Evanđelja i u Gospu kršćanske predaje. Potpuno su nas ravnodušnima ostavile modernističko-iracionalističke sumnje i bulažnjenja filoprotestantskih teologa i »perita« na račun Marijina kulta u katoličkom kršćanstvu. Papa je, — i na saboru, — jasno i svečano izrekao ono, što je Crkva uvijek vjerovala o Mariji: proglasivši je, »quasi ex cathedra«, Majkom Crkve. Marijanska se, eto, linija nije u Crkvi prekinula ni danas, kao ni kroz svih dvadeset kršćanskih stoljeća, što su nam prethodila: od Lukina i Ivanova Evanđelja, pa preko efeškoga sabora, Bernarda, sredovječnih skolastika i mistika, sve do Lurda i do dviju, — ili, možda, triju, — definicija u zadnjih sto godina. Ta se linija samo, logično, bliži svojoj punoj kulminaciji. Bezgrješna, — od prvog ča...
Svećenička ustrajnost (Odakle apostazije?)
Crkva, svećeništvo, svećenici

Svećenička ustrajnost (Odakle apostazije?)

Na zapadu je, u nekim crkvenim krugovima, unišlo u zadnje doba u modu, da se uzrok učestalim slomovima svećeničkih savjesti i zvanja traži prvotno u nepovoljnim vanjskim okolnostima, a ne u krizi volje i u nutarnjoj nevjeri svećeničkom životnom idealu. Htjeli bi, ti naši novi patroni i advokati, da svećeničke moralne padove okarakterišu i kvalificiraju više kao neku »tragičnu krivnju«, kao neki »usud« i »udes«, bez puno duhovne uračunljivosti i odgovornosti, nego kao subjekivne prestupke i grijehe pred Bogom. Prevelike su poteškoće, na koje danas svećenici nailaze u životu. Nespremni su, da izdrže konflikte i komplekse, koji se oko njih spletu, i unatoč najboljoj volji, što je u sebi nose. Celibat je za današnji način i tempo života postao pretežak i nepodnosiv teret. Moderni mu ljud...
Naše molitveno svećeničko posredništvo
Crkva, svećeništvo, svećenici

Naše molitveno svećeničko posredništvo

Nama je svećenicima, ako ćemo pravo govoriti, svaka naša pastoralna služba i funkcija, — i funkcija poučavanja, i funkcija posvećivanja, i funkcija vodstva duša, — praktično i draža i bliža od one molitveno-posredničke. Svi propovijedamo, kad nam je to dužnost; svi krštavamo, ispovijedamo, pričešćujemo, idemo na bolesnika. S te smo strane svome stadu uvijek na ruku. No zato mnogo puta zaboravimo, kad treba, da se za to svoje stado, za svoje vjernike, pomolimo. Da im budemo branitelji pred Bogom i posrednici do Boga: — svojom svećeničkom molitvom. Onom specifičnom svećeničkom molitvom, koja nam je staleška obveza. Mi se molimo. Molimo se i za svoje vjernike. I za njihove potrebe: duhovne i zemaljske. Ali molimo se, — po svojoj nutarnjoj dispoziciji, — više kao privatnici, nego kao sve...