Utorak, 7 prosinca

Crkva, svećeništvo, svećenici

Tekstovi dr. Čedomila Čekade (1896. – 1981.)

Vjera zakona i stege
Crkva, svećeništvo, svećenici

Vjera zakona i stege

Ljudi male pameti i male vjere među nama katolicima posve su krivo shvatili evanđeosku slobodu, koju je II. vatikanski sabor onako emfatično, ne proglasio, — ona ne bi bila evanđeoska, da nije uvijek pripadala idejnom pokladu Crkve i da nije u njoj uvijek živjela, kao ideal sviju, koji su kršćanstvo i Evanđelje autentično i u duši doživljavali i na djelu provodili, — nego istaknuo i naglasio, u skoro svim svojim dokumentima. Istaknuo kao najsvetiji princip i postulat prave crkvenosti. Zamijenili su je sa "slobodom", kako je danas reklamiraju oni najneozbiljniji i najneodgovorniji vani, u nekršćanskom, mondenom, svijetu; sa slobodom anarhije i bezvlađa. Anarhije i bezvlađa i na vjersko-moralnom području; i na području crkvene discipline. Po njima bi svatko, i u Crkvi, smio i vjerovat...
Stara i vječna askeza Evanđelja
Crkva, svećeništvo, svećenici

Stara i vječna askeza Evanđelja

Izgleda u prvi mah pomalo čudno, zašto je sv. Ignacije, u svojim "Duhovnim vježbama", među praktične kriterije pravog, autentičnog, kršćanskog i crkvenog duha uvrstio i onako periferne stvari, kao držanje prema oprostima, blagoslovinama, strjelovitim molitvicama. A zapravo iz toga govori samo duboka psihološko-religiozna intuicija sveca, koji se je probio do svetosti istom kroz dugačke peripetije nutarnjeg čišćenja i krvavog duhovnog hrvanja s Bogom i s nižim čovjekom u sebi. Intimno je, na samu sebi, svetac iskusio, kako je strahovita moralna nemoć naravnog čovjeka i kako on mora, ako hoće da dopre do Boga, biti duboko ponizan i do u dno duše prožet sviješću, da mu je potrebno božansko otkupljenje: da ga do pravde može podignuti samo milost. Mora stoga sa zahvalnošću prisloniti u...
Mučeničko papinstvo (29. VI. 67. – 29. VI. 1967.)
Crkva, svećeništvo, svećenici

Mučeničko papinstvo (29. VI. 67. – 29. VI. 1967.)

Tijara na Papinoj glavi vara. Ljudi, koji u njoj gledaju znak dominacije i gospodovanja, vrlo površno i naivno na nju gledaju. Nijesu ni naslutili ni osjetili, šta ona zapravo znači. A ne bi tako radili, da su zavirili u Evanđelje. Kršćanstvo uopće ne priznaje kruna, koje bi simbolizirale samo vladarsku autokraciju i obijest života bez zakona i bez obveza. Svaka je kruna u kršćanstvu samo simbol velikih odgovornosti i pomnoženih, potenciranih, dužnosti. Zlatna je i puna dragog kamenja, samo da svojom težinom i veličinom ponizi i pritisne glavu, koja je nosi. Na takvu glavu sašle su brige za mnoge: ona postaje žrtva služenja. Zato je i mažu posvećenim uljem jakosti; zato i zazivaju na nju, molitvama Crkve, mudrost i blagoslove odozgor. Kruna je izvorno simbol auktoriteta, a u kršća...
Za duhovsko, euharistijsko, marijansko kršćanstvo
Crkva, svećeništvo, svećenici

Za duhovsko, euharistijsko, marijansko kršćanstvo

Svibanjske inspiracije u "godini vjere" Sve je u kršćanskom životu u tome, da je čovjek voljan pripaziti na Boga, kad mu se on, u duši, javlja. Da bude poučljiv za njegovu istinu (Iv 6, 45.) i gladan njegove pravde (Mat 5, 6.). A onda, isto tako, da ostane tvrd i vjeran Bogu, koji ga je k sebi pozvao i privukao (Iv 6, 44.), u dan kušnje (Luk 19, 44.; 1 Petr 5, 6—9.). Drugim riječima, milost je ono, što odlučuje. O Bogu sve ovisi. U njega valja gledati. Na njega se valja prisloniti. S te pretpostavke, — a sam ju je Isus postavio, u svojoj kafarnaumskoj euharistijskoj besjedi: "Nitko ne može doći k meni, ako ga Otac, koji me je poslao, ne povuče" (Iv 6, 44.), "Duh je ono, što oživljuje; tijelo ne vrijedi ništa" (Iv 6, 64.), - i odviše je jasno, šta u kršćanskom životu znače ...
Problem modernih crkava (Protiv novih ikonoklasta)
Crkva, svećeništvo, svećenici

Problem modernih crkava (Protiv novih ikonoklasta)

Obično se uzimlje, da su ikonoklasti, — borci protiv svetih slika i protiv plastičnih oblika kulta u crkvama, — bili pojava specifična za kršćanski istok i inspirirana uglavnom starozavjetnim motivima. A nije tako. I kršćanski zapad imao je, — ima ih i danas, — svoje ikonoklaste. U doba Luterove reformacije događale su se po Njemačkoj i po nordijskim zemljama, masovno, scene, koje po svom fanatičnom ekstremizmu nijesu puno, — ili nijesu ništa, — zaostajale za onima iz Carigrada, u doba ikonoklastičnih smutnji. Pustošile su se crkve, razbijali i rušili oltari, oskvrnjivali i izbacivali na ulicu svetački kipovi i slike. Svetački i Marijini. I danas protestantizam, načelno, stoji na ikonoklastičkim principima. Odbija kult Marije i svetaca. Insistira, jednostrano, na puritanističkom mono...
Anketiranje o religioznim problemima (Nove metode propagande protiv celibata)
Crkva, svećeništvo, svećenici

Anketiranje o religioznim problemima (Nove metode propagande protiv celibata)

Jedna od vrlo problematičnih novosti, kojima nas je obdarilo pokoncilsko vrijeme, svakako su i ankete o religioznim problemima, i u krilu katoličke Crkve: među klerom i vjernicima. Barem, kako se i s kojim tendencijama one konkretno provode. I o centralnim i najdelikatnijim pitanjima crkvenog života. I protiv jasno zauzetih i izrečenih stanovišta mjerodavnih crkvenih krugova. I sa željom da ucjenjuju najvišu učiteljsku i upravnu vlast u Crkvi. I sa mentalitetom "demokratskog" i parlamentarnog odglasavanja i proglašavanja. I sa pretenzijama na suvereno, "plebiscitarno", odlučivanje o vjersko-crkvenim stvarima. A značajno je svakako, i da su ta anketiranja započela od pitanja, koja moderne "reformatore" katolicizma najviše "žuljaju". Od onih moralnih. Od onih sa područja kršćanske s...
Novi post
Crkva, svećeništvo, svećenici

Novi post

Možda sadašnja saborska i posaborska epoha nije ni u jednoj drugoj točki crkvene discipline u zapadnoj Crkvi donijela tako naglih i radikalnih izmjena, kao u točki posta i nemrsa. I Euharistijskog posta; i onog pokorničkog; propisanog crkvenim zakonima i zapovijedima. Ublaženja su se redala skoro u galopu: sve jedno iza drugoga, dok, konačno, od obligatnog posta (sa nemrsom) nije gotovo ništa ni ostalo, — ne može više na manje, ni kvalitativno ni kvantitativno, ako uopće ima da dalje ostane u Crkvi kao nešto institutivno; propisan je samo na dva dana u godini, — a nemrs je, praktično, sveden jedino još na onih nekoliko petaka u korizmi (a, eno, na Formozi je i potpuno dokinut). Za drugo doba godine ukidaju ga, — po ovlaštenjima Svete Stolice, — sve od reda, lančanom reakcijom, bisk...
Katolicizam na pokoncilskom raskršću
Crkva, svećeništvo, svećenici

Katolicizam na pokoncilskom raskršću

Ekstremni, neomodernistički, "progresizam", koji je pokušao, da u ove koncilske dane, pod krinkom "reformi" i "ekumenizma", prokriomčari u katoličku Crkvu dogmatički i moralni modernizam i da tradicionalno, evanđeosko i apostolsko, kršćanstvo zamijeni svojim, "novim", racionalističko-evolucionističko-naturalističkim pseudoreligioznim koncepcijama, — danas to već možemo, s puno olakšanja, ali i s puno zahvalnosti Bogu, i apodiktično ustvrditi, — definitivno je izgubio bitku. Izgubio ju je i na saboru. Saborski dokumenti, kako danas pred nama leže, u svojoj konačnoj, auktoritativnoj, redakciji, a izglasani s jednom većinom, koju mirno možemo nazvati, ako već ne jednoglasnom, a ono svakako plebiscitarnom, u svim su se kritičnim točkama jasno, pa i emfatično, opredijelili za stare i vje...
Eshatološka religija
Crkva, svećeništvo, svećenici

Eshatološka religija

Zapravo je svaka religija eshatološka religija. Religija, koja to nije, — koja krug svojih interesa i težnji ograničuje samo na ono, što se vidi i pipa; na ovozemaljski život i njegove ideale, — nije uopće, u strogom smislu riječi, religija. To može biti neka vrst filozofije, — pragmatističke, eksistencijalističke, personalističke, naturalističke, materijalističke, — ali religija nije. Religija i po svome etimonu, i po svojoj definiciji, i po shvaćanju svih naroda, traži Boga, vjeruje u zagrobni život, nalazi smisao postojanja istom u vječnosti. Komu je samo do usavršivanja, oplemenjivanja, humanizacije, ljudi i ljudskog društva na zemlji, on može biti humanista, filantrop, socijalni ili kulturni radnik, ali vjernik nije. Svaka pozitivna religija bavi se problematikom "posljednjih st...
Kršćanstvo pred problemom modernog otpada
Crkva, svećeništvo, svećenici

Kršćanstvo pred problemom modernog otpada

Oko problema modernoga otpada od Crkve i od kršćanstva diže se zadnjih decenija sve veća uzbuna i u redovima katoličkih mislilaca. Svi vidimo, kako se savremena kultura konstatno udaljuje od Crkve, a mase i inteligencije i puka, baš u t. zv. civilizovanim zemljama Evrope i zapada, postaju sve ravnodušnije prema vjeri i prema Bogu. Kojiput ide ta ravnodušnost i do mržnje, i do hostilnosti. Same te činjenice nitko ne može zanijekati. Gledamo je svi, rođenim očima, oko sebe svaki dan. Potvrđuju je statistike, koje mi sami pravimo. Ako negdje, nedjeljom i blagdanom, dolazi u crkvu dvadeset i pet posto nominalnih, u katoličkoj Crkvi krštenih, vjernika, smatramo to velikim uspjehom. Ima čitavih krajeva, po „čisto katoličkim" zemljama, gdje ih u crkvu ne dolazi ni deset posto. Sve više ...