Utorak, 26 listopada

Iz pera Čedomila Čekade (1896. – 1981.)

Izvadci iz knjiga

Crkva siromaha
Crkva, svećeništvo, svećenici

Crkva siromaha

Nije Krist bio socijalni revolucionar. Nije on bio ni socijalni reformator. Po profesiji, dakako. Po programu. Po bitnim ciljevima svoga mesijanskog poslanja. Nikada Krist nije u socijalnim reformama gledao svoje glavne zadaće. Nikada on o tom »ex professo« ne govori. Naprotiv; izrijekom se od toga ograđuje. Nije to njegova služba. »Čovječe, tko je mene postavio sucem ili djeliteljem nad vama?« (Luk 12, 13.). Ne polazi Krist nikada u svojim idejama ni koncepcijama od zemaljskog blagostanja, ni kao od pretpostavke, ni kao od ideala. Baš obratno! On sve svoje poglede izgrađuje na iskonskoj tragici ljudskog života na zemlji; on u ljudskoj boli, u nepravdama i protuslovljima društva, u tjelesnom i materijalnom stradanju, gleda neuklonivu činjenicu, vječnu kategoriju; on ne samo što pri...
Među ljudskim bijednicima
Crkva, svećeništvo, svećenici

Među ljudskim bijednicima

Ljudi su na zemlji uvijek duhovne sirote i bijednici. Bili su to, i bit će. Plakali su, i plakat će. Uzdisali su, i uzdisat će. Uvijek su bezbrojne ljudske oči zalivene suzama; uvijek su tolika ljudska srca utučena, žalosna i sjetna. Sva kojiput. Sva često. Nije Evanđelje prvo postavilo te teze. Nju su postavili mislioci i mudraci svih naroda, od iskona. Začudnom jednodušnošću; bez razlike na periode, rase, sisteme i kulture. Filozofska je, nije religiozna, poslovica ono francusko: »Tout passe, tout lasse, tout casse« — Sve prolazi, sve zamara, sve ranjava i boli! Treba biti ili vrlo mlad i neiskusan ili vrlo površan i neiskren, da čovjek to zaniječe. Kulise su života kojiput lijepe, ali život iza njih nije. Ulica je, s ovu stranu fasada, mnogo puta bučna, raspuštena i vesela, kuće...
Svećenička rodbina
Crkva, svećeništvo, svećenici

Svećenička rodbina

Ako je itko volio svoju majku i svoje rođake, volio ih je Isus. Tko god dopusti, da je djetinja i rodbinska ljubav prirodna i pozitivna, — a jest: »nemo enim unquam carnem suam odio habuit« (Ef 5, 29.), — morat će odmah, ako je vjernik, dopustiti, i da ju je Isus najsavršenije prakticirao. I jest! Nije to samo neka aprioristička dedukcija. Pokazao je on to i u životu. Ne samo prema Majci, koja je bila najsavršenija majka, što ju je vidio svijet, nego i prema svojoj »braći«, prema svojim rođacima, koji nijesu, svi, bili savršeni; od kojih su mnogi bili i vrlo obični, i previše svjetski (Mark 3, 21.; Iv 7, 3. sq.). S materom i s rođacima putovao je on u Jeruzalem, na blagdane, i kao dijete, i kao zreo muž. Od majke i od rođaka ispraćen pošao je on prvi put na svoj apostolski posao, u...
Križni apostolat
Crkva, svećeništvo, svećenici

Križni apostolat

Krist je bio svjestan, da će njegov triumf započeti istom s Križa; onda, kad bude »podignut od zemlje«. Tako je i bilo. Čovječanstvo je čekalo na božanske znakove, prije nego što će pred njim pasti na koljena. I drugi su lijepo propovijedali. Pun je svijet bio filozofa i mudraca. Ali ljudi vjeruju samo u filozofiju života. I na njegova čudesa bili bi oni brzo zaboravili, da nije bilo Kalvarije. Svrstali bi ih u legende; ili bi, najviše, čudotvorca iz Nazareta proglasili prorokom, drugim Ilijom (Mat 11, 14.; 17, 11.; Luk 1, 17.; Iv 1, 21. 25.). Bogom su ga priznali istom onda, kad su vidjeli, da je svjedočanstvom života posvjedočio za istinu, što ju je propovijedao; kad su ga ugledali, kako za nju umire. Svjesno, ponosno, dostojanstveno, mirno, sveto. Kad joj je ostao vjeran i u n...
Među grješnicima
Crkva, svećeništvo, svećenici

Među grješnicima

Nigdje nije Krist duhovno veći, nego u svome, božanskom i spasiteljskom, odnosu prema grješnicima. To ga, u ljudskim očima, više od svega približuje čovječanstvu; to ga, pred svakim, tko zna, što je Bog, najuvjerljivije legitimira kao Sina i Poslanika Božjega. Bog je milost i ljubav (Iz 34, 6.; Deut 4, 31.; Ps 144, 8.; Luk 6, 36.; 2. Kor 1, 3.; Ef 2, 4.; 4, 32.; 1 Petr 1, 3.; 2, 10.). On nikoga, tko pred njega klekne, ne odgurne i ne osudi (Ezek 33, 12; 1 Iv 1, 9.; Jak 5, 19.). Bog je velik u dugotrpnosti i praštanju (Broj 14, 18.; Iz 30, 18.; Mudr 11, 24.; Luk 1, 54. 72. 78.; Jak 2, 12). Bog je Otac svoj ljudskoj djeci: i onoj najbjednijoj i najgoroj (Deut 32, 6.; Iz 63, 16.; Mat 5, 45.; 6, 9.; Luk 15, 11—32.). Tako nam ga je predstavio Stari i Novi Zavjet; takav on istupa pred n...
Opsjena vremena ili mudrost vremena
Crkva, svećeništvo, svećenici

Opsjena vremena ili mudrost vremena

Kao svagdje, i u pitanju vremena Krist je bio božanski superioran. On nije robovao ničemu, što je stvoreno; on se nije klanjao nijednom zemaljskom idolu. Ni idolu vremena. Ljudi obožavaju vrijeme. Ljude vrijeme fascinira, kao najtipičniji pojavni oblik materije. Taj veliki opsjenar predstavlja im se živ i stalan, iako, neprestano, umire i prolazi. Lukavo veže on svoje sitne, mrtve konce, da izgledaju kao jedina živa sila u svijetu, kao suvereni režiser ljudskih udesa. Vrijeme nastupa kao gospodar i nosilac života, iako je ustvari samo njegova sjena, samo velika filmska iluzija, samo, kao na ekranu, forsirana serija, redoslijed, nijemih, mrtvih, nepomičnih slika. Veličina je vremena samo fingirana veličina; samo maska, koja sakriva ljudskim očima pravoga Gospodara, Boga. Prevejanom...
Propovjednici Božje slave i ljudskoga mira
Crkva, svećeništvo, svećenici

Propovjednici Božje slave i ljudskoga mira

"Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima..." (Luk 2, 14.) Nije ona anđeoska pjesma nad Betlehemom o slavi Božjoj i ljudskome miru (Luk 2, 14.) anđeoska poruka. To je Božja, Kristova, poruka. Anđeli su je samo izrekli, jer Dijete u jaslicama nije još govorilo. Nije još bio došao njegov dan (Iv 2, 4.). Ali to je isto onako riječ božanske Mudrosti, kao i sve one druge, što će ih Ono kasnije, kao Muž i Učitelj, izreći svojim ustima. Program je njegova života, sadržaj je njegove otkupiteljske misije u njoj izražen. Izražen najpotpunije i najlapidarnije, što je moguće. Slava je Božja zakon stvorenja (5 Mojs 26, 19.). Nema većega. Nema ljepšega. Gdje se god ona ostvaruje, svijet je lijep i velik. Svejedno, diže li se ona k nebu kroz svjetlucanje krijesnica ili kroz bljesak ...
Crkva, svećeništvo, svećenici
Crkva, svećeništvo, svećenici

Crkva, svećeništvo, svećenici

Unošenje modernističkih ideja u život Katoličke Crkve nije od jučer, nego traje desetljećima, pa i stoljećima. U svijetu tako poodavna, a u našem hrvatskom narodu kojih zadnjih 50-tak godina. Uspavanost i episkopata i prezbiterata i ostalih vjernika na takva zbivanja dovelo je do ubrzane i sveprisutne protestantizacije Katoličke Crkve, čije razmjere tek naslućujemo, a posebno je vidljiva u zanemarivanju svih sakramenata, od kojih najviše euharistije, krsta, pomirenja i svetoga reda. Tako, namjesto nepresušne vrijednosti vazmenoga otajstva i zahvale Presvetom Trojstvu na daru otkupljenja, u prvi plan stupa želja za zadovoljenjem osobnih emocionalnih potreba i duhovnih ugoda; namjesto djelatnog sudjelovanja u euharistiji u prvi plan sve češće dolazi do tek izvanjskog promatranja i čašćenja ...