Ponedjeljak, 24 siječnja

Pouke starih teologa

O nasljedovanju Krista i preziranju svih taština
O nasljedovanju Krista

O nasljedovanju Krista i preziranju svih taština

Razmišljanje uz ulomak iz knjige Nasljeduj Krista Tome Kempenca  Knjiga prva, glava 1 1. Tko ide za mnom ne hoda u tmini (Iv 8, 12) govori Gospodin. To su riječi Kristove koje nas opominju da nasljedujemo njegov život i djelovanje, ako hoćemo da budemo zaista prosvijetljeni i oslobođeni od svake sljepoće srca. Neka dakle naše najveće nastojanje ide za tim da razmišljamo o životu Isusa Krista. 2. Nauk Kristov, nadvisuje sve nauke svetaca, i tko bi imao duha njegova, našao bi ondje sakrivenu manu. Ali događa se da mnogi, makar čuju često Evanđelje, osjećaju neznatnu želju za njim, jer nemaju duha Kristova. Tko pak hoće potpuno i od srca razumjeti riječi Kristove, taj mora nastojati da cijeli svoj život prilagodi njegovu životu. 3. Što ti koristi raspravljati učeno o Presvetom Trojst...
O nasljedovanju Krista Tome Kempenca
O nasljedovanju Krista

O nasljedovanju Krista Tome Kempenca

Suvremeni način života kao da nas sve upućuju na određenu površnost, u svemu pa tako i u duhovnom životu i pobožnosti. Vjerojatno bi bilo neopravdano tvrditi kako prosječan vjernik ne mari za Boga i kako mu nije važna duhovnost, štoviše mnogi pokazatelji upućuju na sasvim drugačiji zaključak i nude jedan zdravi optimizam, ali ipak u svemu tome postoji određena opasnost, da, kako se to općenito odnosi na današnjega čovjeka, i toj duhovnoj strani pristupi bez velikoga osobnoga angažmana i udubljivanja u otajstva vjere, odnosno relativno površno, ali očekujući pri tome brze i lijepe duhovne rezultate. No, iako je i na takav način moguće postići određeno napredovanje u vjeri, čini nam se kako je glavna zaprjeka da se snaga vjere današnjega čovjeka doživi na doista duboki način u činjenici ...
Mladomisniku u spomenar (Stari svećenik mladomu)
Iz pera Čedomila Čekade (1896. – 1981.)

Mladomisniku u spomenar (Stari svećenik mladomu)

„Ali ti, čovječe Božji, bježi od ovih stvari! Traži revno pravednost, pobožnost, vjeru, ljubav, postojanost, blagost! Bori se u plemenitoj borbi vjere...“ (1. Tim 6, 11. 12) „Znam, naime, komu sam povjerovao...“ (2. Tim 1, 12). Idealan je tip svećenika samo jedan, isti u svim stoljećima: tip svećenika-sveca. Mjerilo je svećeničke vrijednosti i idealizma: sličnost Kristu i ljubav Kristu. Kriza je modernoga svijeta kriza duha: prevlast materijalnoga nad duhovnim i moralnim u životu i u kulturi. On je s te strane danas u oštrom sukobu s kršćanstvom. Svijet kršćanstva živi jedino od duha milosti i od križnog otkupljenja. Sve organizacijske forme u crkvenom životu vrijede samo toliko, koliko taj duh milosti i otkupljenja, – autentičan, nerazvođen, živ, – kanaliziraj...
Papa i biskupi (Velika lekcija IV. rimske biskupske sinode)
Za Crkvu; za Papu

Papa i biskupi (Velika lekcija IV. rimske biskupske sinode)

Prošlogodišnja biskupska sinoda u Rimu (27. IX. — 26. X. 1974.) nije, kako se iz svih izvještaja o njoj, i službenih i neslužbenih, jasno vidi, protekla nimalo glatko, i ako joj je predmet i dnevni red bio najglavnija zadaća Crkve: evangelizacija, propovijedanje Evanđelja svijetu. Nije, iza jednomjesečnog zasjedanja i raspravljanja, donijela ni formalnih, definitivnih, zaključaka. Zadovoljila se je samo "izjavama", "porukama", prijedlozima ("propozicijama"). Nijesu se, njezinih oko dvjesto učesnika, najviše delegata biskupskih nacionalnih konferencija iz svih krajeva svijeta, u kojima ima katolika, — mogli složiti u nekim centralnim točkama, koje su bile na njezinu dnevnom redu. Šta se je sve govorilo i pisalo o sinodi? Ali je zato interes za nju bio vrlo velik. I u c...
“Karizme” i “karizmatici”
Za Crkvu; za Papu

“Karizme” i “karizmatici”

Ni o čemu se danas, ni u svećeničkim i katoličkim krugovima, ni u katoličkoj štampi, ne govori tako neozbiljno, površno, konfuzno, teološki neispravno, kao o "karizmama" i "karizmaticima". Psihoza "karizmatičarstva" Ni broja se ne zna onima u Crkvi, koji, — sada, iza Drugoga vatikanskog koncila, — sebe smatraju "karizmaticima" i koji, u ime svojih "karizma", pretendiraju, da ih se sluša i da im se vjeruje. Pa se nameću, svima oko sebe, za učitelje i mentore, hoće da sve druge vode, prisvajaju sebi pravo, da, tobože u ime Duha, koji iz njih govori, uvode u crkveni život novosti i u njemu provode "reforme": često i na račun dosadašnjih, posvećenih, crkvenih normi i zakona; često i u opoziciji prema hijerarhijskom starješinstvu Crkve. I Papu, ti "karizmatici", kritiziraj...
Citati i citacije (Za punu lojalnost istini)
Za Crkvu; za Papu

Citati i citacije (Za punu lojalnost istini)

Nije lako biti lojalan istini. Lako je to, kad se radi o evidentnim istinama. I o onima pozitivnim, eksperimentalnim, znanstvenim. Njih svi, bez opozicije, prihvaćamo. Ne traži to od nas ništa, drugo, nego da imamo oči i malo zdrava razuma. Teže je to, kad se radi o moralnoj istini. Ona se uvijek identificira sa dobrom, sa pravdom, sa zakonom, sa dužnošću. "Verum et bonum convertuntur!", govorili su, vidovito, skolastici. Da njoj ostaneš vjeran, valja život uskladiti sa savješću: sa onim moralnim imperativima, koji nas u najdubljoj dubini duše vežu na pokornost višoj, božanskoj, volji, koju nam je Netko iznad nas upisao u srce. A ona mnogo puta ne odgovara onome nižemu principu u nama, koji se, uvijek žilavo, a kojiput i vrlo silovito, očituje, javlja, afirmira, kroz naše nagone. I ...
Pred porušenim bastionima (Vox fidei)
Za Crkvu; za Papu

Pred porušenim bastionima (Vox fidei)

Bilo je i do sada u Crkvi uvijek institucija i ljudi, koji nijesu imali nikakve, direktno, božanske misije, — ni misije ni legitimacije, — a mi smo se svi u njih uzdali, na njih oslanjali, na njima gradili svoja očekivanja i nade. Bili su neki, neslužbeni, korifeji crkvenoga života; davali mu ton; predstavljali u očima masa bastione, "bedem", Crkve. Gledali smo u njima auktoritete. Slijepo smo se u njih pouzdavali. Mislili smo, da za njima možemo sigurno poći. Imali su velik, — često i odlučan, — upliv na razvoj crkvenog života. Bili su, držali smo, izabrani instrumenat u Božjoj ruci, "vas electionis" (Dj. Ap. 9, 15.): instrumenat, kojim je on pomagao svojoj Crkvi i ukazivao joj na pravi put. Pro- videncijalnu ulogu, mislili smo, vršili su na dobro i u korist Crkve. Garantirali su ...
Iskustvo Crkve
Za Crkvu; za Papu

Iskustvo Crkve

Uvijek me vrlo neugodno impresionira, kada danas, mnogi "progresisti" i modernisti, — kojiput i oni mladi, s jako malo osobnog auktoriteta, — paušalno i s visoka, potcjenjuju sve iz prošlosti Crkve. Kada kušaju, da sve ono, što je Crkva stvorila kroz dvadeset stoljeća svoga postojanja, totalno obezvrijede, uklone, ponište, deklasiraju. Kada to hoće da zamijene novim, svojim, "strukturama" i formama. Kada se okreću protiv njezinih stoljetnih i tisućljetnih tradicija. Kada tradicionalnim vjerskim pojmovima kršćanstva daju, poturuju, potpuno drukčiju interpretaciju. Kada se geriraju, — a kojiput i izrijekom kažu, — kao da su istom oni ili njihovi učitelji i istomišljenici, prvi, pronašli pravi smisao evanđeoske poruke, kršćanskoga života. Vrijeđa to ne samo moj religiozni, teološki, ekl...
Onus breviarii (Svećenički časoslov poslije Koncila)
Za Crkvu; za Papu

Onus breviarii (Svećenički časoslov poslije Koncila)

Nekada Nekada se, u crkvenom jeziku, govorilo o svećeničkom časoslovu kao o teretu: "onus breviarii". Osjećali su, svećenici, i tada, da im je s ređenjem legao još jedan teret na leđa. Moralni, dakako. Ali ipak teret. Svaka je moralna obveza čovjeku teret: već zato, što mu veže slobodu, što ga na nešto sili. A pogotovu, kada ta obveza dolazi od Božje strane; kad je čovjeku nameće Crkva, kao auktoritativni tumač volje Božje: u Božje ime. A Crkva ju je, u ovom slučaju, barem na zapadu, uvijek svećenicima nametala. I kao formalni, crkveni, zakon. I pod tešku dužnost; pod smrtni grijeh. Svi smo mi svećenici, — i oni najbolji među nama, — instiktivno to osjećali. Visio nam je, časoslov, na rukama kao lanac, od jutra do mraka. Nikada i nikamo nijesmo mogli od njega pobjeći. I na ...
Dietrich von Hildebrand o modernizmu
Za Crkvu; za Papu

Dietrich von Hildebrand o modernizmu

Uz njegove dvije knjige na tu temu Ja sam već i dosada, više puta, u svojim člancima protiv modernizma i modernista, spominjao protumodernističke knjige slavnog njemačkog katoličkog filozofa-lajika Dietrich-a von Hildebrand-a. On je bio jedan od prvih, koji je, među katoličkim misliocima na zapadu, digao svoj glas protiv modernističkih zabluda i modernističke "kontestacije", — odmah poslije II. vatikanskog koncila, — a valjda i prvi, koji je to učinio sistematično i strogo znanstvenom metodom. Već g. 1968. izašla je njegova opširna knjiga (od 375 stranica): "Trojanski konj u Gradu Božjemu" (na njemačkom: "Das trojanische Pferd in der Stadt Gottes": Regensburg ili Wien I., Verlag Josef Habbel): najprije na engleskom, u Americi, a kasnije i na njemačkom, francuskom, španjolsk...