Pjesme – Stranica 2 – Vjera i djela

30lis2017 Autor: Vlč. Slavko Vranjković

Pjesme

Svećenikov grob

Iza njega ne ostade ništa, osim sjećanja. Na grob mu ne dođe žena, za koju su rekli da je…, ni dječak plavooki s pticom na dlanu. Bili su samo priča u tuđoj želji da budu ono što nisu. Žive u nekima i nakon smrti, daleki njegovoj samoći. Svećenikov grob bez cvijeta, zakićen nebom i oblacima.

Nastavi čitati

14ruj2017 Autor: Vlč. Slavko Vranjković

Pjesme

Budi mi sve

O Bože veliki, čitav život tražim odgovore na život, smrt i besmrtnost vodeći druge prema vječnosti. Umro si na križu iz ljubavi prema meni i zato budi moja radost, moje nebo, pomoćnik dok križ života i zvanja za tobom nosim. Budi sklad mog nesklada, zaglavni kamen koji nedostaje u slagalici snova. Budi prisutan u rukama mojim dok te drže uzdrhtale, drugima daju na pragu vječnosti. Svjetlo budi za oči moje dok lice tvoje tražim u čovjeku, ogledalo u kojem ću se prepoznati. I voli me do boli. Budi tu, zarobi moje korake za sebe, moje uzdahe u molitvi, stanica moja, skretničar na raskrižju života. Srcem mi ne daj da odlutam od tebe i Put moj budi za drugu obalu.

Nastavi čitati

4ruj2017 Autor: Vlč. Slavko Vranjković

Pjesme

Svećenikova jadikovka

Neka me ne pamte kad odem. Znam da sam tek nosač vječnosti u vremenu. Da bar mogu ustvrditi da nikad nisam sišao s puta dok sam nosio Tvoje svjetlo. Na zemlji priznanja nema, ni zahvalnosti. S mukom križ svećenički za Tobom nosim uz tisuće tuđih križeva, pa u meni naraste strah, odjekuje prazninom u mraku iako je dan obasjao zvonik župne crkve. Visoko sunce, u zenitu. Taman mi pogled od tuge. Okrenut sam noći bez svitanja pa ruku Tvoju tražim. Ne vidim župljane koje susrećem pa ne odlaze bogatiji za utjehu, blizinu koja liječi. Da bar niče radost za stopama mojim. Zvona vedrinom zvone, drhte obzori, nad selom. Podnevna molitva. Sam u polutami crkve ispod visokih svodova priželjkujem smrt da se mogu odmoriti od samoće, godina i darovanog života, zaboraviti sve...

Nastavi čitati

20pro2016 Autor: Vlč. Slavko Vranjković

Pjesme

Božićni blagdani

Promisli: blagdani su svijetle točke na kalendaru, dani odmora duše. Prilika je to za duševni odmor i susret s Bogom prisutnim, susreti s prijateljima, nakon strke, rada i svakodnevnih obveza. On je Bog s nama, mi u njemu, On u nama. Duhovna smo bića. Božić je veliki dan, dan sjećanja na Božji dolazak, dan vraćanja u djetinjstvo njegovo i naše, dan nježnosti i pjesme. "Narodi nam se kralj nebeski..." Nema više zemaljskih kraljeva s darovima, nema neba iznad oblaka. Nebo je među nama. U nama. On je kralj, ali njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Ustav kraljevstva je Biblija. njegovo prijestolje je križ. Ubili su ga, a li ne i njegovu istinu. "Tko je od istine, sluša moj glas...", reče. Zašto je došao iz nevidljivog u vidljivo, s druge obale k nam...

Nastavi čitati

14stu2016 Autor: Vlč. Slavko Vranjković

Pjesme

Portreti

Slavko Vranjković, Patnik Crte Tvoje tražim u licu, u očima bolesnika, Tvoj pogled i vječnost u patnicima na samrti. Iako se u njima nazire Golgota, iza nje je nebo. Upijam ih pogledom, urezujem ih u sjećanje uvjeren da Ti imaš lice čovjekovo a Gospa žene, matere moje. I tako, u križnom putu Tvome prepoznajem ljudske korake i muku iza koje se nazire druga obala. Prije nego što nacrtam Tvoj lik nosim ga u srcu dok ne dozori, tek onda ga u očima donosim na platno, u meku glinu, na bjelinu papira da križ procvjeta uskrsnućem. U očima Tvojim oživi patnja čovjekova. Na platnu zaigraju likovi Anđela i svetaca, u Marijinu liku lica žena i oči matere moje. Moje su boje crne od tuge, modre od svitanja i svijetle od neba u vodi.

Nastavi čitati

8ožu2016 Autor: mr. sc. Petar Marija Radelj

Pjesme

Kupareove korizmenice

Po uzoru na bòžićnicu i ùskrsnicu, skovao sam riječ za korizmenu pjesmu: kòrizmenica.[1] Prema postanku sve se te imenice naslanjaju na ustaljene pojmove za književnu vrstu prigodnica (búdnica, nàpitnica, pòhvālnica, sàžalnica, spȍmenica, zàhvālnica, žàlbenica) i čine cjelinu s drugim milopjevima koji su vlastiti pjesništvu Rajmunda Kuparea (blȁgoslōvnica, čȅkalica, hvȁlospjēv, krȁjoliknica, molbènica, prìsjetnica, prȉsnica, slȁvopjēv i žȗđenica). Korizmenica je, dakle, imenica izvedena od pridjeva kòrizmen pomoću dometka -ica, pa tvorbeno označava pojam koji se odnosi na korizmu. Korizma, pak, od latinskoga quādrāgēsĭma, četrdesetodnevno je razdoblje priprave za Uskrs, vrijeme ogoljavanja krinki, pribiranja, obraćenja, molitve, dobrih djela, imanja srca za druge, trapljenja, samoprijegor...

Nastavi čitati

9velj2016 Autor: Vlč. Slavko Vranjković

Pjesme

Svećenikova molitva

I svako jutro jednako molitvom ulazim u beskraj, Tebi izvoru, žedan vječnosti. Novo me nebo svjetlošću vodi. Osjećam Tvoj glas i dodir riječ Tvoju kojom otvaram srce. Donosim sve svoje nade i planove za novi dan darovan dok ruku tvoju tražim kao oslonac. Preda Te stavljam nedosanjane snove, krajolike daleka djetinjstva, Hrvatsku moju, lik oca moga, matere moje što me odnjihala na koljenima, blagoslovila molitvom, zadojila vjerom otaca. Izgovaram imena braće svoje, sestara bremenitih materinstvom i tisuće onih koje sam sreo, u srce urezao. Molim i za pokojne razasute na grobištima Domovine. U meni još žive voljeni i nepokopani. Ne zaboravljam ni one koje si mi povjerio da ih vodim, župljane svoje u kojima sam Riječju Tvojom ostavio trag. Molitvom smo ...

Nastavi čitati

1ruj2015 Autor: mr. sc. Petar Marija Radelj

Pjesme

Svědek původní Krásy

Bratr Rajmund Kupareo byl český student, chorvatský básník, katolický kněz, chilský filozof, dominikán, novelista, dramatik, komponista a estét. Narodil se 16. listopadu 1914 ve Vrbosce na ostrově Hvaru. Dne 30. září 1930 vstoupil v Dubrovníku do řádu bratří kazatelů. To bylo tehdy, že jeho křestní jméno Luka (chorvatský Lukáš) nahradil náboženský fr. Rajmund, na počest třetí mistra Řádu, sv. Rajmunda z Peňafortu. Byl vysvěcen na kněze ve Splitu 17. října 1937. Vystudoval filozofii, teologii a románských jazyků v Dubrovníku, Záhřebu (Chorvatsko), Olomouc (Morava), Santiago de Chile (Chile) a Washington, D.C. (Spojené státy americké). Vlajka města Olomouce ve kterém Rajmund Kupareo 17. října 1947 získal licenciát v teologii na Cyrilometodějské bohoslovecké fakultě Univerzity Pal...

Nastavi čitati

12lip2015 Autor: Vlč. Slavko Vranjković

Pjesme

Na putu do neba

Slike svetih na samostanskim zidovima vise. Nebeski uzori svetošću obilježeni, uramljeni godinama i daljinom. "Budi", rekoše, "bogolik kao Franjo u ekstazi na platnu Francesca Berbieria, zanesen kao Agneza ljepolika na slici Jusepea de Ribera. Ugledaj se u hrabrost i učenost Raphaelove djevice Katarine Aleksandijske". "Neka ti budu uzori", rekoše: "Terezija mala s nebom u očima, Alojzije s ljiljanom bijelim i Marija iz Magdale s križem u zagrljaju, sveti Antun iz Padove s Isusom u naručju; zvjezdane ogrlice Kristove". Zaboravili su da volim zemlju, mučenike i svjedoke izrasle u našoj krvi i da s mukom tražim nebo. Kroz prozore duše, ponekad i mrak uz svjetlo ulazi pa modrina neba posivi u kajanju i naporu da budem njima sličan i to što nisam da bud...

Nastavi čitati

5tra2015 Autor: Vlč. Slavko Vranjković

Pjesme

Ecce homo (zbirka pjesama)

Ecce homo zbirka je pjesama koja je tiskana 2011. god. u izdanju Udruge Prosoli - Sveta glazba, a darovana je i papi Benediktu XVI. prilikom njegova posjeta Hrvatskoj. Može se u radnoj inačici preuzeti ovdje. ECCE HOMO Slavko Vranjković SVEPRISUTNI Ti nisi neprisutan u vremenu i vrijeme si i vječnost. Moj početak je s Tobom, neka i kraj bude. U međuvremenu daruj mi snagu da Tvoja riječ, otkucaj srca budem, njihaljka na satu vremena, za druge darovanog. DJEČAK Čudno je to kad te Bog pozove, a u tebi proljeće mlado, mirisno nebo, preuski obzori za sve što bi htio, za ljubavi , snove i daleka putovanja . Čežnja kao nebo raste. Čudno je to kad te Bog pozove, a nos ti u vjetru, neko lice u očima, slatka tajna koju skrivaš....

Nastavi čitati