»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

Razmišljanja

O ulozi majčinstva

O ulozi majčinstva

Razmišljanja
Pa i kada ne govori mnogo o svojim roditeljima, Jeronim je bio ponosan da je rođen u kršćanskoj obitelji i da je upravo od roditelja primio kršćanski odgoj. O tome svjedoči u jednom pismu akvilejskim prijateljima Kromaciju, Jovinu i Euzebiju napisanom oko godine 374. (Ep. 7), kada je već počeo živjeti gorljivijim vjerničkim životom, za kojim je sve više i više čeznuo. Osim toga, i njih trojica su mu bili prijatelji i drugovi po tom istom ključu zajedničkog nastojanja oko rasta u dosljednosti kršćanskog življenja. No osim što s njima izmjenjuje mišljenja i preporuke oko zajedničkoga života, Jeronim će u završnom dijelu na poseban način upraviti pozdrave njima i njihovoj obitelji, na poseban način ističući ulogu njihove majke: “Pozdravljam vašu i svoju zajedničku majku onom čašću koju
Obitelj – kućna Crkva

Obitelj – kućna Crkva

Razmišljanja
U prvom razdoblju kršćanstva, kada su se tek zajednice vjernika oblikovale diljem ondašnjega svijeta, kada još nije bilo ni crkava ni župa, a Crkva još uvijek bila pod progonima, temeljna zajednica bila je obitelj. Obitelj je tada bila kućna Crkva – domus Ecclesiae. Kao što ju je i sam Bog izabrao za mjesto svoga prebivanja među ljudima, tako je ona bila mjesto i okupljanja zajednice vjernika. Nosila je taj časni naziv, te su se vjernici najprije i okupljali u privatnim kućama kako bi kao Božja obitelj pod predsjedanjem biskupa ili svećenika, u jednostavnosti molili i pjevali, tumačili Božju riječ i lomili kruh – blagovali euharistiju.  Prigoda je prisjetiti se i danas tog časnog naziva za obitelj, te shvatiti da on nikada nije izišao iz mode ili nije postao suvišan, pogotovo ne nama
„Ne boj se, Abrahame!“

„Ne boj se, Abrahame!“

Razmišljanja
Čuješ li? Ne boj se! Taj poticaj ohrabrenja odjekuje na stotinama stranica u Bibliji. Taj je zov, osim Abrahamu, upućen nebrojenim osobama u Svetome Pismu: Ne plaši se, Hagaro! (Post 21,17). Ne boj se, Izače! (Post 26,24). Ne strahuj, Jakove! (Post 46,2). Ne boj se, Jakove, crviću, Izraele, ličinko, ja sam pomoć tvoja (Iz 41,14). Ne dršći, ne plaši se, Jošua! (Pnz 31,7-8; Jš 1,9) . Ojunači se, Davide! Čvrsto nek bude srce tvoje! (Ps 27,14) Ne tresi se, Ilija! (2 Kr 1,15). Ne boj se, Salomone! (1 Ljet 21,13). Ne plaši se, Jošafate! (2 Ljet 20,15). Ne plaši se, Izraele! (Jr 30,9). Ne boj se, Tobija! (Tob 6,18). Ne boj se, Daniele! (Dn 10,12). I tako redom u Novom Zavjetu: Ne boj se, Zaharijo! (Lk 1,13). Ne boj se, Marijo! (Lk 1,30), Ne boj se, Josipe! (Mt 1,20), Ne
Karantena

Karantena

Razmišljanja o vjeri
Ovo je jedna od riječi koja se češće čuje posljednjih dana. Dolazi od talijanskoga quarantina što znači četrdesetak, a označava privremenu preventivnu izolaciju bolesnika ili potencijalnih bolesnika, bilo osoba, životinja ili biljaka, s ciljem sprječavanja zaraze. No prije nego su ljudi izmislili karantenu za zemaljsko zdravlje, Gospodin je domislio karantenu za duhovno dobro svoga naroda. Osigurao nam je vrijeme izolacije, a on sam je došao skrbiti o nama svjesno ostajući u izolaciji s nama. Upravo zato jer smo svi mi ljudi zaraženi virusom grijeha, pozvao nas je da idemo u duhovnu izolaciju korizme. Jer i riječ korizma znači četrdesetnica ili četrdesetodnevna duhovna priprava za Uskrs, tijekom koje se čistimo od grijeha, samo što dolazi od latinske riječi. Ta
Na putu svetosti

Na putu svetosti

Razmišljanja
Svatko tko je svjestan sebe i svoje ljudske slabosti, a onda opet zna da stoji pred Božjim veličanstvom, stječe ispravnu i stvarnu sliku života. Jeronim je bio jedan od takvih ljudi koji nije zavaravao sebe uvjerenjem u naravnu dobrotu, znajući da je stvarna dobrota do koje dolazi narav milosni Božji dar do kojega se dolazi sredstvima usavršavanja. Naprotiv, nosio je veliki imperativ da trajno postaje žarčim kršćaninom. Nije bio za stereotipno i formalno kršćanstvo, već je očekivao dosljednost od vjernika, a i sam se trudio izgraditi je. Ne samo da je shvaćao kako svaki čovjek ima mogućnost duhovno rasti i usavršavati se, već je bio uvjerenja kako to kršćanin ima čak dužnost. Zato za sebe nije prihvaćao život bez obveze svakodnevnog rasta u vjeri i kreposti. Volio je autentične primjer
Jeronimovo podrijetlo

Jeronimovo podrijetlo

Razmišljanja
Tijekom povijesti Crkve mnogi su svojatali Jeronima Dalmatinca kao svoga, premda on nikada nije želio takvo svojatanje. Da je znao što će se kasnije događati, možda bi se potrudio ostaviti i pokoju informaciju više o svome podrijetlu, kako o obitelji, tako i o rodnome mjestu i domovini. No jedino pozitivno u svemu tome je što su ga svojatali poradi njegova svetačkog lika i veličine kojom je plijenio pozornost kako svojih suvremenika tako i kasnijih naraštaja. A glede svoga podrijetla u svom djelu Znameniti muževi tek kratko je rekao da je sin Euzebijev iz grada Stridona, smještenog na granici Dalmacije i Panonije, a koji su razorili Goti. Dok ostaje nepoznata ubikacija samoga mjesta, dotle će njegovi suvremenici njega nazivati Dalmatincem, čime će barem malo olakšati istragu o njegovu
Soba za plakanje

Soba za plakanje

Razmišljanja o vjeri
U naše moderno doba, kada se i kod nas poboljšavaju uvjeti pastoralnog djelovanja, može se vidjeti prizore koji su na Zapadu sasvim uobičajeni. U sklopu liturgijskog prostora postoje posebne prostorije odvojene za roditelje s djecom iz kojih mogu pratiti svetu misu. Dobro su izolirane i zvučno opremljene tako da ukoliko djeca plaču ne ometaju zajednicu u slavljenju, pa su takve sobe i nazvana sobama za plakanje. Bilo bi izuzetno korisno kad bi takve sobe plača, barem tijekom korizme, postojale i za nas odrasle. Kako bi bilo dobro kad bismo sasvim iskreno i ozbiljno, bez obzira i formalnosti, pred Gospodinom, ali u Crkvi, oplakivali sebe i svoje grijehe, svoj jad i čemer, život u tami i duhovno nesnalaženje. Nakon suza pokajanja pročistio bi nam se pogled duha
Pismo mladima

Pismo mladima

Razmišljanja
Dragi mladi, nedjeljna čitanja, vjerojatno to i sami osjećate, nisu za to da se samo pročitaju. Od velike je važnosti upozoriti, protumačiti, osvijetliti poruku i tako doliti ulja u svjetiljku vjere. Što nam nudi ovo, za mnoge, beznadno vrijeme u kojem mnogi gube volju za život, mladi lutaju u potrazi za srećom, sumnjajući u put kojim su od djetinjstva krenuli? Psiholozi bi rekli da život nije jednostran, jednosmjeran. Vi ste na raskrižju s kojeg vode mnogi putovi i mnogi izaberu onaj put koji završava u beznađu i duhovnoj smrti. Život se čovjeku daruje i omogućuje u slobodnom izboru i opredjeljenju. Neki će i Boga okriviti za neuspjehe, za uzaludnu potragu, jalovi pokušaj u trenutačnoj radosti i sreći, vjerujući da su zatočeni u svojoj bezizlaznosti i s mukom traže izlaz iz začarane
Karneval

Karneval

Razmišljanja o vjeri
Premda sama riječ karneval označava razdoblje kad nastupa uzdržavanje od mesa, danas se pod tom riječi pretpostavlja manifestacije maskiranja. Još su se nekada maškare okupljale pod okriljem narodnih običaja, kojima se iskazivala svijest da je karneval ovisio o nastupajućem liturgijskom vremenu korizme. Danas međutim, prevladavaju prilično vulgarne poganizirajuće i vrlo neukusne manifestacije koje svoje pokriće traže u izgovoru da je potreba da se čovjek odrekne vlastitog identiteta i skrije ispod maske barem nekoliko dana u godini. A sve se čini pod krinkom iznimnog kulturnog događaja i čuvanja starih običaja! Ali kako se čovjek može ili treba dodatno skrivati iza maske, kad to i tako čini svakodnevno površnim i grešnim življenjem? Grijeh je takvo maskiranje n
Tanak led

Tanak led

Razmišljanja o vjeri
Navesti nekoga na tanak led znači dovesti ga lukavstvom u tešku i gotovo bezizlaznu situaciju. Jer kad govorimo o ledu, osim što je riječ o skliskom terenu, riječ je i životnoj opasnosti. Ukoliko dođemo na tanak led, vlastita nam težina postaje uteg koji je uzrok pucanja leda i potom neminovne propasti. Tako svoju naivnost i neopreznost plaćamo cijenom života. U takvom suodnosu za nas ljude stoje slabost i grijeh. Zli nas slabošću mami na sklizak i opasan teren uvjeravajući nas da imamo pravo ići upravo tim izazovnim putem, te da nam se ništa neće dogoditi. A kad previše odmaknemo pogrešnom i skliskom stazom, onda prije ili poslije dođe vrijeme pucanja leda – grijeh u koji potonemo bez snage i mogućnosti izvući se sami iz takve situacije. No ipak, valja zahval