»Jaram je moj sladak i breme moje lako.« (Mt 11,30)

Kolumne, osvrti, komentari

Prilozi stalnih suradnika i gostujućih autora

Panika zbog prve pričesti i krizme
Očima svećenika

Panika zbog prve pričesti i krizme

Ovih dana mi svećenici nemamo mira. Svaki trenutak jedan poziv, jedno pitanje, jedan zahtjev. Sve se svodi na datum, na proslavu. Naravno, riječ je o prvoj pričesti i krizmi. Postavljaju nam pitanje zašto se ne bi održali, unatoč nadbiskupovoj poruci? Dva su poziva jedan drugome suprotni. Kojemu povjerovati? Mladići i djevojke - krizmanici, govore da su željni krizme. Kako je moguće, zašto se mora odgoditi susret s Duhom Svetim? Ja želim primiti sedam darova: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji. Kako ću bez njegove milosti i vodstva biti vjernik i svjedok Evanđelja? Zašto se ne bi, skromno, održala krizma kao nekad kad su samo dvije obitelji sjele za stol? Zašto? Važniji su mi ti darovi nego kumov dar i nova odjeća na svečanoj Misi. Majke i očevi krizmanika...
Žena, muškarac, prihvaćanje
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, prihvaćanje

Autentično prihvaćanje zahvaća cjelinu i traži cjelovitost odlučivanja. Istinski prihvatiti znači u cijelosti biti na raspolaganju i u potpunosti prihvatiti muškarca ili ženu. Kao što se odnos između muškarca i žene kroz njihov brak stalno razvija i raste i autentično prihvaćanje u braku ostaje otvoreno za prihvaćanje novog koje se rađa u odnosu između muškarca i žene. Nije uvijek moguće reći prihvaćam i misliti kako se više ne treba truditi oko prihvaćanja. U braku ne postoji zatvorena prihvaćenost koja isključuje neki važan dio međusobnog odnosa između muškarca i žene. Polovično ili površno prihvaćanje ne može biti autentično jer odbija biti cjelovito i odbija biti cjelovit pristup ljudskoj osobi. Površno prihvaćanje uvjetuje i zahtjeva. Ono je forma sebičnosti u kojoj drugi mora ra...
Blagovati
U sjeni krila Tvojih

Blagovati

Evo još jedne riječi koja se rijetko čuje, osim u crkvi: blagovati. Blagovati ne mora biti nužno isto što i jesti. Domaće životinje jedu svoj obrok, ali samo čovjek može blagovati. U čemu bi bila razlika? Valja priznati da čovjek, kao i svako drugo živo biće, mora jesti da bi živio. To je ona nužnost kao disanje, kao spavanje. Međutim, kada god je to moguće, čovjek od uzimanja obroka čini barem mali obred. Zašto? Čovjek vjernik je svjestan da je sve Božji dar i da je Bog onaj koji „daje hrane svakom tijelu“. Zato je i u Židova i kršćana osobito važna molitva hvale koja se Bogu upućuje prije obroka. Isus je tako redovito činio: prišao bi stolu, zahvalio i razlomio kruh. U toj svetoj gesti prepoznali su ga i ona dvojica učenika u Emausu. Slično bi trebalo biti i u našim prilikama. Evo. J...
Ravnodušno kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Ravnodušno kršćanstvo

Nutarnji život vjere koji ne dopušta nikakve promjene, koji stvara rascjep ili dvoličnost između izvanjske euforije i nutarnjeg duhovnog mrtvila, fenomen je ravnodušnog kršćanstva. Ravnodušno kršćanstvo odustaje od bilo kakve nutarnje promjene i za njega je isto biti u krizi vjere ili biti uronjen u smisao i ispunjenost vjerničkim životom. Za ravnodušno kršćanstvo i njegovo poimanje vjerničkog života temeljni je stav kako vjernik treba biti u stanju mirovanja i nepomičnosti. Tako ravnodušno kršćanstvo kao oblik vjerskog stoicizma drži da je temeljni stav pred iskustvom vjere ataraksija, odnosno bestrašće. Ravnodušno kršćanstvo preporuča da se ne raduješ ako prolaziš kroz radosno iskustvo vjere, ali ne preporuča ni kajanje i obraćenje ukoliko želiš ustati i izdići se iznad grijeha. Rado...
Žena, muškarac, bračna samoća
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, bračna samoća

Ukoliko je moguće, mudrije je pokušati riješiti problem ili svađu unutar svoja četiri zida. Izlaganje bračne intime prijateljicama, prijateljima, rodbini, kolegama s posla ne mora po sebi predstavljati najbolje i najsretnije rješenje kao da se bračni problemi uvijek sretno i spretno rješavaju u širem krugu ljudi. Muškarac i žena sudjeluju u nečemu što ćemo ovdje nazvati bračnom samoćom. Bračna samoća je kao zajednička zavjera dvoje ljudi koji jedno drugom žele dobro i žele postići dobro svojim povlačenjem od znatiželjnih pogleda i napetih ušiju koje žele čuti ono što im ne pripada. Bračna samoća podsjeća na evanđeosku skrovitost. Učini dobro u skrovitosti jer će ti biti dobrim uzvraćeno u skrovitosti. Muškarac i žene u skrovitosti svoja četiri zida mogu učiniti dobro za sebe i za svoj ...
Žena, muškarac, sloboda
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, sloboda

Za muškarca i ženu u braku sloboda za je najzahtjevniji oblik. To je sloboda svjesnog i slobodnog odricanja i žrtvovanja za suprugu ili supruga. Odustajanje od svojih zahtjeva i hirova kako bi se stavilo potpuno na raspolaganje muškarcu odnosno ženi. Zahtjevnost slobode za javlja se i u traženju da se potpuno iziđe iz sebe, da se ništa za sebe ne zadrži i sačuva. Najpoznatije iskustvo i svjedočanstvo slobode za nalazimo u Kristovom predanju samog sebe na križ. Kristovo potpuno odustajanje od samog sebe radi spasenja čovjeka najjasnije je svjedočanstvo postojanja slobode za. Sloboda za uvijek je zajedničarska jer je njezin objekt druga ljudska osoba ili zajednica ili čovječanstvo. Sloboda za izlazak je iz osobnog egoizma i autonomije kako bi se slobodno prepustilo drugom. Sloboda za zah...
Šetat ćemo s Isusom – Tijelovo 2020.
Kroz bakine naočale

Šetat ćemo s Isusom – Tijelovo 2020.

Seoska crkva. Ljudi poplašeni jedni drugih. Već neko vrijeme ne pružamo ruku mira unutar misnog slavlja. Osmijehom i naklonom glave pružamo mir i osmijesima iskazujemo naklonost dragim ljudima oko sebe. S njima slavimo euharistijsko slavlje. Rekli su nam da se ne dotičemo. Rekli su nam da smo opasnost jedni za druge. Rekli su nam da je bolje da budemo što dalje jedni od drugih. Svašta su nam rekli. Blagdan proslave Kristova tijela i krivi, Tijelovo, vratilo je zajednicu ponovno u crkvu. Vratili su se Životu. Crkva je mala da primi sve one koji žele slaviti euharistijsko slavlje. Neki su u crkvenom dvorištu. Ništa ne smeta stajati na zelenoj travi, usne mole, srce gori, a povjetarac miluje lice. Kako u crkvi, tako i u dvorištu zajednica čini cjelinu i moli. Pjeva. Sluša Božju riječ. Ne...
Žena, muškarac, razmjena
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, razmjena

Odnos muškarca i žene može biti odnos samopredanja ili razmjene. Odnos razmjene je forma davanja bez povjerenja. Bez truda. Bez utemeljujućeg vezivanja za njega ili nju. Kao razmjena materijalnih dobara gdje svatko gleda da prije svega dođe do onoga što u tom trenutku želi ili mu treba i odnos razmjene između muškarca i žene je poput razmjene materijalnog. Oboje gledaju dobiti u tom trenutku ono što im treba ili što žele. Nema utemeljujućeg vezivanja. U središtu je ispunjenje vlastite želje koristeći muškarca ili ženu kao sredstvo. Razmjena se opravdava mišlju kako oboje imaju ono što onaj drugi želi i to je dovoljno. Sve drugo može po potrebi biti isključeno i odvojeno iz njihovog odnosa. Razmjena između muškarca i žene ne uključuje povjerenje, zasluge, obveze, brigu za drugog. Razmje...
Žena, muškarac, uskrsnuće
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, uskrsnuće

Francuski filozof Emanuel Mounier rano je ostao udovac. Kao objašnjenje zašto nije nakon ženine smrti koju je jako volio potonuo u beznađe i očaj rekao je da voljeti nekoga znači reći mu ti nikada nećeš umrijeti. Ne bi li muškarac od svih moći koje bi mogao posjedovati želio imati moć nad smrću žene koju voli i obožava? Kada bi mogao birati bilo koji oblik moći ne bi li želio moć da zaustavi smrt? Ne da je odgodi do nekog novog trenutka patnje i bolesti. Nego da je trajno i potpuno zaustavi. Ne bi li i žena željela tu istu moć kad je riječ o muškarcu kojega voli? I za muškarca i za ženu mora biti duboko tragično i bolno iskustvo vidjeti, promatrati i osjećati kako život voljene osobe klizi nezaustavljivo kroz prste. U takvim situacijama naslućuje se brutalnost i surovost života koji ne...
Sloboda pričešćivanja
Kolumne, osvrti, komentari

Sloboda pričešćivanja

1. Dva oblika Dva su oblika pričešćivanja u rimskom obredu svete mise, na jezik i na ruku. Ovaj drugi, ne ruke, uveden je tijekom posljednjih pedesetak godina i smatra se izvanrednim načinom, odnosno nečim neredovitim ili ustupkom. Naime, krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, u previranjima nakon Drugoga vatikanskog sabora, u nekim zemljama sjeverne Europe, koje su bile već dobrano zahvaćene procesom sekularizacije, uvedena je ta praksa protiv postojećih propisa i bez prethodnog odobrenja Svete Stolice. Tadašnji tajnik Svetog zbora za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, danas kardinal, Malcolm Ranjith ustvrdio je 2008. godine da je ta „praksa uvedena bespravno i na brzinu“, a „sada je postala redovita praksa za čitavu Crkvu.“[1] Stavljena pred gotov čin, Sveta Stolica, tj. njez...