Subota, 21 svibnja

Kolumne, osvrti, komentari

Prilozi stalnih suradnika i gostujućih autora

Kršćanstvo čitanja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo čitanja

Tek sad počinjem razumijevati da se i Pisma mogu zloupotrijebiti. I da ih mogu krivo shvatiti. Ne. Nije riječ o tumačenju. I nauku. U pitanju je bijeg u Pisma. Bijeg koji nije opravdan. Da me ne bi krivo shvatio o čemu govorim, ima onaj redak koji kaže: Prije nego prineseš dar na žrtvenik, idi i izmiri se s bratom. Pisma nisu mjesto bijega. Područje utjehe u koje se povlačim ogorčen i ljut na drugoga. Ne mogu zloupotrijebiti retke Pisma kako bih opravdao svoj odnos prema drugom. Ne mogu u Pismima za sebe pronalaziti oproštenje, a uvijek i samo kaznu i patnju za drugog. Moje srce ispunjeno zloćom prema drugom ne može ispravno razumjeti Pisma. Ne može ga čitati očima vjere i u mom čitanju nema Duha koliko se god ja trsio dokazati da ga ima. Pisma nisu mjesto opravdanja lošeg odnosa prema ...
Kršćanstvo iskupljenja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo iskupljenja

Ja sam tražitelj oproštenja. Susrećem i druge slične meni. Nas koji zbog težine onoga što smo učinili tražimo da nam bude oprošteno. U potrazi sam za nekim tko me može osloboditi besanih noći, straha od kazne i odmazde, za nekim tko će mi reći oprošteno ti je. Notorna je glupost da mogu sam sebe iskupiti. Ja sebe ne mogu iskupiti niti otkupiti. Kojim iskupljenjem ću vratiti život koji sam oduzeo? Samoubojstvom? Ubijanjem još više ljudi? Kakva tragična zabluda! Uništenjem se ne rađa život, niti se zlom postiže dobro. Opijenost idejom da sam ja jedini gospodar dobra i zla i jedini ovlašteni tumač njihovog međusobnog odnosa. Ali ljudsko je odviše slabo i nemoćno izdržati teret tog razlikovanja. Jer razlikovati dobro i zlo zahtjeva da se prihvati odgovornost i za trenutke u kojima ih se čin...
Čiji “odgovor” nudimo pluralnu društvu?
Kolumne, osvrti, komentari

Čiji “odgovor” nudimo pluralnu društvu?

Prošle godine, 23. lipnja, jedan naš visoki Prelat, uoči Ljetne teološke škole, izjavljuje u velikom intervjuu jednomu katoličkom portalu: „Ponekad imam dojam da je teološka znanost u Hrvatskoj ostala blokirana u prošlosti, da joj nedostaje aktualnosti i spremnosti ponuditi teološki odgovor na pitanja i probleme s kojima se suočavamo u sekulariziranom i pluralnom svijetu.“[1] Ove godine, 17. svibnja, eto ni godina dana, taj isti Prelat na svome Facebooku, a prenosi taj isti katolički portal, u vezi s moralnom dilemom koja je uzbudila hrvatsku javnost: roditi dijete s tumorom ili ga ubiti pa izbaciti, izjavljuje: „Iskreno priznam nemam odgovor na ovu situaciju.“[2] Lani nas izvijestio da teologiji u Hrvatskoj, blokiranoj u prošlosti, nedostaje spremnosti ponuditi teološki odgovor na pita...
Cenzura biskupa Ratka Perića i crkvenog učenja o grijehu pobačaja u katoličkim medijima?
Između srca i razuma

Cenzura biskupa Ratka Perića i crkvenog učenja o grijehu pobačaja u katoličkim medijima?

Uvod ili o važnosti rasprava o teološkim pitanjima Kojiput se u javnosti zapodjenu, a onda i razbuktaju svakakve rasprave, nerijetko takve koje se u počecima čine beznačajnima i nevrijednima ozbiljnoga umovanja, ali onda prerastu u nešto ne samo vrijedno pozornosti, nego i u nešto iz čega se mogu izvući hvalevrijedni zaključci, odnosno pozitivni plodovi. Ponekad izvorište takvih polemičkih rasplamsaja pronalazimo unutar katoličkih krugova, kao kada npr. neki biskup, svećenik ili netko drugi tko ima utjecaj na život Crkve komentira kakav događaj ili iznese svoje promišljanje na određenu temu, ali još više ih pronalazimo na temelju svjetovnih poticaja, zapravo češće provokacija. U tom bismo svjetlu rekli da se o različitim teološkim pitanjima, posebno onima koja potpadaju pod moralnu teo...
Kršćanstvo ispunjenja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo ispunjenja

Ispunjen život? Dosegao sam dob u kojoj me ovo pitanje progoni iako ga sam ne postavljam. Ono dolazi samo, nenajavljeno i nepozvano. Neugodan gost. Bez mog dopuštenja prebire događaje mog života i moju prošlost. Pretražuje moje neuspjehe i grijehe. U Pismima stoji otprilike kako čovjeku nema veće sreće pod nebom nego da jede, pije i u miru živi svoj život. Tako sam i živio. Očima drugog moj se život čini ispunjenim. Poživio sam dugo. Iza sebe sam ostavio nešto po čemu će me se sjećati. Ipak, kako se bliži kraj, pitanje o ispunjenom životu me uznemiruje. Još kao mlad čitao sam životopis jedne svetice. Pred smrću i sama se našla pred ovim pitanjem. Doduše, kod nje pitanje o ispunjenom životu javilo se kao trenutak gubitka vjere. Duboka kriza. Što ako poslije nema ništa? U Pismima pronalaz...
Kršćanstvo prijepora
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo prijepora

Juda je izišao. Njih jedanaestorica ostali su s tobom. Kažeš im: Ljubite jedan drugog. Petar bi trebao ljubiti ohole Zebedeje sinove koji su htjeli prva mjesta u kraljevstvu. Ne jednog. Obojicu. Ostali bi trebali ljubiti Petra koji te zatajio. Tu je negdje i Matej carinik. Treba ljubiti i onoga koji je godinama surađivao s mrskom rimskom vlašću. I vjerojatno je dobro i zaradio. Možda i zadržao dio svog bogatstva. Nema nikoga s tobom. Ti i njih jedanaest. Tvoj zahtjev je sve samo ne univerzalan i opći. Ne izgleda tako. Kao da kažeš Filipu: Ljubi onoga sumnjivca i skeptika Tomu koji ne vjeruje ni nakon uskrsnuća. I svakom od njih jedanaest govoriš manje više slično. Natanaele, ljubi Ivana; Bartolomeju, ljubi Jakova. Što meni kažeš? Ja sam se naučio ljubiti univerzalnom ljubavlju. Volim čo...
Kršćanstvo doma
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo doma

Kad majka umre i dom se ugasi. Tako nekako se kaže. Ali, ne događa li se slično kad umre i otac, ili brat, ili sestra, sin ili kći? Smrt nekoga od njih ostavlja iza sebe opustošen dom ili barem poluprazan. Gubitkom doma ili njegovim nestankom gubi se neki temelj. Nisu u pitanju samo zidovi. Broj kvadrata. Prostor. Nešto sam u sebi izgubio ostavši bez doma. Osjećam da sam u nekom pogledu postao siroče. Bez temelja. Bez usmjerenja. Bez smjera. Dom nije fizički prostor. Puko mjesto odrastanja. Dom je mjesto smisla. I svrhe. Kroz dom se upija ono temeljno što kasnije biva nemoguće ukloniti iz sebe. I svog života. Ja sam u neku ruku kao i mnogi slični meni bez doma. Fizički imam gdje živjeti, ali moj dom je duhovno opustošen. Tolikih nema i toliki nedostaju. Kažeš mi kako u kući tvog Oca ima...
Kršćanstvo Nikodema
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo Nikodema

Kad se vratiš hoćeš li me naći u vjeri u kojoj si me ostavio? Tako mi zvuči ono tvoje pitanje: Kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? Jesam li danas onaj kakvim si me želio i je li ovo gdje sam i što sam tvoja volja? Za razliku od nekih, nisam uvijek tako samouvjeren da je tvoja volja krupno i čitko napisan tekst na papiru. Moj život nije tekst i ne mogu ga iščitavati kao turistički vodič ili uputu za upotrebu. On čak nije ni napisani roman na kraju kojeg piše jednostavno kraj ili svršetak. Nema više. Moja vjera je, rekao bih, odrasla. Ne znam koliko je odrasla. Nemam način odrediti, jer ne vjerujem da postoji stroga i precizna mjerna jedinica njezine odraslosti. Njezinu odraslost prepoznajem po pitanjima kojih prije nije bilo. Kao i po kompliciranim objašnjenjima koja mi ...
Kršćanstvo nezahvalnosti
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo nezahvalnosti

Piše u Pismu kako nije učenik nad učiteljem. Govoriš mi kako je u pitanju kritika bez zahvalnosti. Ona kojom sebe stavljam iznad Crkve. I tebe. Ona kojom prezirem primljeno dobro. Ona kojom sebe uvjeravam kako sam sve postigao sam. Nitko mi ne treba. Kritika bez zahvalnosti put je u gorčinu. Neizlječivu narcisoidnost. Mučenje i sebe i drugih pitanjem o mojim zaslugama i mojoj veličini. Vječno nezadovoljan i nesretan živim u Crkvi kao bolesno tkivo. Vrijeđa me ona tvoja rečenica: Reci na kraju: "Sluga sam beskoristan, učinio sam što bijah dužan učiniti."  Ja želim činiti sve novo. Kažeš mi kako ću činiti i veća djela od tebe. Ipak osjećam da u tvom obećanju leži zamka. Ako želiš činiti veća djela od onih koje sam ja činio, moraš svima biti sluga. Lakše je postati kritičan prema tebi. Ona...
Kršćanstvo oslobođenja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo oslobođenja

Mrzio sam te jer sam te volio. Mrzio sam te se jer sam te se plašio. Iz voljenja i straha u meni se rađala ona od svih najtežih i najpogubnijih mržnji. Ona kojom sam sebe doveo na rub propasti i osobnog pakla. Ona u kojoj nisam vjerovao da me itko može voljeti, pa i netko poput tebe, svikao na ljudsku mržnju. I nasilje. I zlo. Sati provedeni s tobom kada nitko nije gledao ni čuo. Dani i mjeseci. Dušu sam svoju napajao octom žuči i gorčine. Za sve si ti bio kriv. I bilo je najlakše na tebe baciti kamen. Svako oslobođenje od očaja počinje prihvaćanjem stanja očaja. Priznanja da se u njemu nalazim. Priznanje kako mi treba pomoć. Ipak, kako tražiti pomoć od onoga kojega sam mrzio? Nekoga o kome sam, kao onomad nečiji Zaratustra, govorio kako ga više nema sa mnom i kako se trebam okrenuti se...