»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

Iz brige za zajednički dom

Piše: vlč. Đurica Pardon

Trg u Vatikanu i naše tržnice

Trg u Vatikanu i naše tržnice

Iz brige za zajednički dom
Koliko je sve relativno i koliko malo o svijetu i sebi znamo dalo se vidjeti i kada je sam papa Franjo na ogromnom prostoru pred bazilikom sv. Petra molio za svijet. Sam. Odjeven u bijelu haljinu stoji čovjek koji si uzeo ime Franjo i moli za svijet okovan pandemijom koranovirusa. Ispred njega je raspelo pred kojim su se od 15. stoljeća molili vjernici i pape. To je križ koji je vjerni puk u procesiji nosio ulicama grada Rima u vrijeme velike kuge. Nakon prolaska križa i procesije zaraza se povukla. Kuga je prestala. Kuga!? Kuga je nešto daleko i nepostojeće. Davna bolest iz davnih vremena!? Nova pandemija je aktualna. Samo se drugačije zove. Opet je križ, povijesni križ pobjede od bolesti itekako aktualan. Papa Franjo sam na trgu koji nikada nije bio prazan. Milijuni ljudi su molili
Ekološki ispit savjesti za osobnu ispovijed

Ekološki ispit savjesti za osobnu ispovijed

Iz brige za zajednički dom
U ispovijesti vjere kršćani kao prvu istinu potvrđuju uvjerenje da je Bog Stvoritelj neba i zemlje. Upravo ta temeljna istina kršćanske vjere traži od onih koji je ispovijedaju kao vlastito životno uvjerenje da je u svojoj djelatnosti pokažu svojim mislima, riječima i djelima ne propuštajući mogućnosti njezina implementiranja u svom osobnom i zajedničkom životu. Ekološko djelovanje i svijest o potrebi prepoznavanja ekoloških obveza proizlazi iz osnovnih i temeljnih uvjerenja vjernika pa su na taj način sastavni dio kršćanske vjere (LS 64). Svijest o potrebi podizanja ekološke svijesti i djelovanja kršćana spada u samu bit kršćanske vjere i ponašanja te se ekološki grijesi mogu smatrati izravnim prekršajem prvog članka Vjerovanja, a time i prve zapovijedi Dekaloga u kojemu se od vje
Obraćenje zemlji i povratak u kuću Očevu

Obraćenje zemlji i povratak u kuću Očevu

Iz brige za zajednički dom
Uvriježeni je običaj kršćana ispovijedati osobne grijehe i za njih se pokajati osobito u pripremi za velike blagdane kao što su Velika Gospa, Božić i Uskrs. Budući da je Crkva pozvana poučavati vjernike o sakramentima koje vjernici primaju i s radošću slave za spas svoje duše i dobrobit svoje zajednice čini se potrebnim razmotriti nužnosti uključivanja ekološkog obraćenja u ispitivanje samih sebe prigodom priprave za sakrament Pomirenja. Sakrament Pomirenja jedan je od važnih momenata u podizanju svijesti da je odgovornost i briga za stvorenja (kršćanska) dužnost svake osobe, a napose vjernika koji traži pomirenje s Bogom i ljudima. Ekološki grijeh i primjerena pokora Često ne smatramo da su pitanja o odgovornom ponašanju prema prirodi važna u pripravi za osobnu ispov
Ljubav ide kroz želudac!

Ljubav ide kroz želudac!

Iz brige za zajednički dom
U korizmenom vremenu mnogi se odričemo raznih oblika ponašanja, a najčešće se odričemo neke hrane, jer postom želimo umrtviti svoje tijelo i odreći se uživanja. Dok postimo i odričemo se slasnih zalogaja misli nam ipak lete prema hrani i napasti nas privlače da se dobro najedemo. Pokušavamo se ipak oduprijeti i izdržati u odricanju. Mislimo da ćemo upravo odricanjem od hrane pokazati svoju veću ljubav prema Bogu. No u središtu naše pozornosti tijekom korizme ne bi trebalo biti odricanje od hrane. Upravo suprotno. Korizma nas poziva propitati svoje stavove prema hrani koju blagujemo i onome što jedemo. Hrana – izraz Božje ljubavi Velika je veza između hrane i ljubavi. Ovo nije samo narodna poslovica nego i velika teološka istina. Već na samim početcima biblijski teksto
Naš i Božji zajednički dom

Naš i Božji zajednički dom

Iz brige za zajednički dom
Idilična slika Božića koja se uvriježila u našem doživljavanju blagdana Božića, ukoliko se zadržimo samo na njoj, može nas udaljiti od istine vjere koju na ovaj blagdan slavimo. Blagdansko ozračje koje nas okružuje ispunjeno je romantičnom scenografijom štalice, jaslica, ovčica i drugih životinja, anđela, pastira. Romantika, nježnost, prisnost, mir i blagost daleko su od istine vjere Božjeg dolaska i ulaska u naš svijet. Zbog „idiličnosti“ i „ljepote“ slika vezanih uz blagdan Božića, često izblijedi pred očima ona glavna poruka. Činjenica Božjeg dolaska u svijet, sakrije se pred doživljajima blagosti i ljepote ukroćenih domaćih životinja, mira noći i blagoslovne nebeske pjesme anđela. Duhovni doživljaji i osjećaji preplave i nadiđu važnu, tjelesnu, materijalnu, zemaljsku dimenziju
Kršćanska ekološka briga o grobljima

Kršćanska ekološka briga o grobljima

Iz brige za zajednički dom
„I vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.“ (Prop 12,7) Jedno od tjelesnih djela kršćanskog milosrđa je pokop mrtvih. To je djelo kršćanske pobožnosti i zadnji tjelesni izraz ljubavi prema pokojnima. Pokopom tijela umrlih vjernika potvrđuje se vjera u uskrsnuće tijela i želi se istaknuti uzvišeno dostojanstvo ljudskog tijela kao sastavnog dijela osobe (usp. GS 14). Groblja su, osobito o blagdanima Svih svetih i na Dan spomena svih vjernih mrtvih, mjesto sastajanja kršćana, molitve i pobožnosti, izražavanja vjere u život pokojnika i nakon pokopa njihovih tijela. Groblja su sveta mjesta na kojima se iskazuje poštovanje tijelima pokojnih vjernika koji su po krštenju postali hram Duha Svetoga i kojima se kao oruđima i posudama Duh Sveti
Dar zemlje i zahvalnost za njezine plodove

Dar zemlje i zahvalnost za njezine plodove

Iz brige za zajednički dom
Za izraelski narod i njegovu vjeru zemlja je uvijek smatrana darom. To uvjerenje ucijepljeno je i u kršćansko vjerničko ponašanje. Po darovima plodnosti zemlje uspostavlja se duboka veza između vjerničkog naroda i Boga. Zaborav činjenice darovanosti plodova zemlje ponižava nas same i uništava nam mogućnost da puni zahvale Bogu u njima uživamo. Biblija svjedoči da čovjek treba najprije primijetiti Božje darove. Priznavanje i potvrđivanje obdarenosti zemljom je temelj zahvalnosti. Zemlja je Božji dar Bog je Stvoritelj i vrhovni gospodar zemlje. Sve što Bog stvara njegovo je i u potpunosti pripada njegovom vlasništvu. Zemlja je Božje stvorenje i u potpunosti pripada njegovoj vlasti. Bog od zemaljskog praha oblikuje živa bića i čovjeka. Bog daje zemlji plodnost i po njezi
Slavlje Dana državnosti – poziv na povratak svojoj očevini

Slavlje Dana državnosti – poziv na povratak svojoj očevini

Iz brige za zajednički dom
Često slavimo godišnjice i svečano obilježavamo okrugle godine vlastitog i zajedničkog života ili godine postojanja neke institucije ili države. Te obljetnice nazivamo „jubilejima“. Biblijska tradicija u tekstu Knjige Levitskoga zakonika govori o Jubileju i jubilejskoj godini u jednom sasvim drugačijem svjetlu. U svjetlu biblijskog nauka o Jubileju slavljenje Dana Državnosti predstavlja trenutak ozbiljnog razmišljanja i u naš život unosi novu dimenziju ljubavi prema našoj Domovini. Biblijska jubilejska godina Jubilejska godina ustanovljena je još u Starom zavjetu. Naziv jubilej je biblijskog porijekla, a potječe od hebrejske riječi jubal koja označava ovnujski rog u koji se trubilo prilikom proglašenja početka jubilejske godine. Pedeseta godina, koja je nastupala nako
Zemljoradnja: prokletstvo ili blagoslov?

Zemljoradnja: prokletstvo ili blagoslov?

Iz brige za zajednički dom
Zemljoradnja ili poljodjelstvo je naporan rad. U poljodjelstvu se ništa ne događa odmah, trenutačno i sada. Vrijeme koje prolazi od trenutka ulaganja truda i rada prilično je dugo. Plodovi tla uvijek dolaze s odlaganjem zadovoljenja potreba. U zemljoradničkom poslu potrebno je veće strpljenje nego u drugim poslovima. Zadovoljenje potreba radi kojih je uložen rad u zemljoradničkom životu je prilično odgođeno i k tome neizvjesno. Plaća koja stiže svaki mjesec čini se većom nagradom i izaziva veće zadovoljstvo od uroda zemlje koji se ubire jednom godišnje. Stoga mnogi zaziru od zemljoradnje i radije se, kao izvoru svojeg uzdržavanja okreću poslovima koji donose sigurnija, pa makar i manja, mjesečna primanja. Zbog svoje težine i zahtjevnosti, zbog neizvjesnosti uroda i izloženosti vrem
Prodaja hrvatske zemlje srpskom tajkunu

Prodaja hrvatske zemlje srpskom tajkunu

Iz brige za zajednički dom
Nedavno je na svjetlo svjetske javnosti izašla enciklika Pape Franje Laudato si'. Ta enciklika proglašena je ekološkom i kao takva primljena i u hrvatskoj javnosti. Na žalost, enciklika Laudato si' u Crkvi u Hrvata i među vjernicima nije baš odjeknula, kao da se to nas i našeg života ne tiče. Bila je to još jedna od mnogih vijesti s područja ekologije. Takvih vijesti je ionako u posljednje vrijeme mnogo, jer je ekologija postala područje s kojim se mnogi bave i o kojemu se mnogo piše. Međutim, enciklika Laudato si' nipošto nije samo ekološka, nego daleko više i dublje od toga. Njezin podnaslov Enciklika o brizi za zajednički dom upućuje na mnogostruku krizu ljudkosti kojoj su ekološki problemi samo jedan od mnogih pokazatelja. Briga o kojoj Papa govori u svojoj enciklici nije samo