»Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.« (Iv 17,3)
Shadow

Između srca i razuma

Piše: Snježana Majdandžić-Gladić

Što uopće znači “priopćenje Svete Stolice da su odobrena hodočašća u Međugorje”?

Što uopće znači “priopćenje Svete Stolice da su odobrena hodočašća u Međugorje”?

Između srca i razuma
Dana 12. svibnja 2019. god., na jutarnjoj svetoj misi u Međugorju (a potom i ostalima tijekom dana), kako nas izvješćuju i kako nam tumače mediji,  pročitano je priopćenje Svete Stolice o odobrenju hodočašća u Međugorje. Pročitao ga je mons. Henryk Hoser, apostolski vizitator za Međugorje, u zajednišvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini Luigijem Pezzutom, a priopćenje glasi: "Papa Franjo je odredio da je moguće organizirati hodočašća u Međugorje uvijek pazeći da ne budu tumačena kao priznanje poznatih događaja koji još zahtijevaju ispitivanje sa strane Crkve, to jest da ne stvaraju na bilo koji način zabludu ili dvosmislenost u doktrinarnom smislu. Isti kriterij moći će biti primijenjen na pastire svakoga reda i stupnja koji žele poći u Međugorje i tamo slaviti ili suslaviti ...
Pobačaj, Hod za život i učenje Crkve

Pobačaj, Hod za život i učenje Crkve

Između srca i razuma
Iako bi po naravi stvari učenje Katoličke Crkve o pobačaju kao namjernom ubojstvu nerođenog djeteta trebalo biti jasno i prihvatljivo svakom vjerniku, suvremena stvarnost pokazuje da je sve veći broj kršćana, pa i onih koji će sebe nazivati praktičnim vjernicima, koji odobravaju pobačaj. Čini se da je temeljni problem u pitanju kada počinje život. Drugim riječima, za one koji drže da život počinje oplodnjom, sasvim je normalno i razumijevanje da takav život treba štiti od samoga svoga početka. S druge strane, oni koji smatraju da život počinje npr. s prvim osjetima pokreta djeteta ili tek s rođenjem, držat će sasvim opravdanim da se mogu vršiti nasilni zahvati nad plodom do toga razdoblja. Po sebi bi bilo normalno da o početku života daju sud stručnjaci, ali je opet problem u činjenici...
Križni put nije čovjekova psihološka drama nego otajstvo Božjeg spasenja

Križni put nije čovjekova psihološka drama nego otajstvo Božjeg spasenja

Između srca i razuma
Malo-pomalo, ali sa sve jasnijim obrisima, uviđamo kako se u kršćanskoj svakodnevici rastače cjelovitost Kristova otkupiteljskoga djela i više se za objekt refleksije uzimaju tek njegova muka i smrt, dok otajstvo uskrsnuća i njegove proslave dolaze kao neki dodatci koji se, zbog nužne cjelovitosti, ipak moraju barem spomenuti. Problem je upravo u tome što se u tim najvećim otajstvima - Kristovu uskrsnuću i proslavi - odražava uzvišenost i djelotvornost Očevog dara čovječanstvu i ništenje grijeha po poslušnosti njegova Sina, odnosno što bez svijesti o toj istini i bez zahvalnosti na tolikom neizmjernom daru kršćanstvo u potpunosti gubi svoj smisao, a čini se da smo na dobrom putu da se to dogodi. Naravno, Kristova muka i njegova smrt sastavni su dio otajstva otkupljenja i bez njih ne...
Je li vrijeme za katolički ekumenizam?

Je li vrijeme za katolički ekumenizam?

Između srca i razuma
Uvod ili kako mi vidimo ekumenizam Poznato je da je ekumenizam, kao pokret svojevrsnoga ujedinjenja kršćana, započeo u protestantskim krugovima, a danas je jasno kako se razlozi njegova nastanka daleko više mogu iščitavati u određenoj koristi, pa i koristoljublju, naravno za protestantske krugove, nego u stvarnoj želji za međusobnim uvažavanjem, posebno uvažavanjem katoličanstva. Ne treba možda biti prestrog pa o ekumenizmu govoriti kao o đavolskom iznašašću, kako se to koji puta može čuti, ali ne treba biti ni previše naivan pa sve širokogrudno hvaliti i zatvarati oči pred nizom loših, a dalekosežnih posljedica. Je li ekumenizam put za nametanje i prihvaćanje sektaštva? Ekumenizam je tako krenuo kao želja da se povežu mnogobrojne i međusobno češće oprječne protestantske zajed...
Pozitivna strana otkrivanja zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi

Pozitivna strana otkrivanja zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi

Između srca i razuma
Ima među ljudima onih koji gotovo uvijek i gotovo u svemu vide nešto loše, a ima i onih koji opet u svemu vide nešto dobro. S obzirom na ove prve, možemo uočiti kako je sve veći broj nezadovoljnika i društvenom i crkvenom zbiljom, a koliko su u toj svojoj besperspektivnosti otišli daleko, dade se prepoznati po tome što su spremni ovo naše vrijeme ozbiljno smatrati posljednjim vremenima, zanemarujući pri tome i Kristovu opomenu da nitko ne zna ni dana ni časa, kao i činjenicu da je svima nama neusporedivo bolje nego što je bilo ljudima koji su živjeli samo prije 50 godina, a kamoli onima koji su živjeli prije 500 ili 1000. Realno gledajući, ti su stvarno zabrazdili i šireći oko sebe defetizam ne čine dobro ni sebi ni drugima. S druge strane, znatno su rjeđi, ali ipak ima i takvih ko...
Osvrt na tekst “Međugorje ne smije dijeliti Hrvate”

Osvrt na tekst “Međugorje ne smije dijeliti Hrvate”

Između srca i razuma
Portal Slobodna Dalmacija objavio je 13. kolovoza 2018. god. kolumnu dr. sc. Ivice Šole, teologa i komunikologa, profesora na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, pod nazivom Međugorje ne smije dijeliti Hrvate. Temeljna ideja osvrta, ako smo ga dobro razumjeli, iako se u biti navodi samo u naslovu i zadnjim rečenicama, sastoji se u poticaju na razmišljanje kako nije dobro da međugorski fenomen toliko negativno utječe na jedinstvo Hrvata, pretpostavljamo i jedinstvo vjernika katolika, što bismo sa svoje strane svakako pozdravili i u tom svjetlu istaknuli veliku vrijednost napisanoga. Međutim, na Međugorje očigledno svatko gleda svojim naočalama, što je dobro imati u vidu kod razvijanja navedene potrebe jedinstva, odnosno dobro je i važno poštovat...
O načinu pisanja “kršćanskih medija” o seksualnom zlostavljanju u Katoličkoj Crkvi

O načinu pisanja “kršćanskih medija” o seksualnom zlostavljanju u Katoličkoj Crkvi

Između srca i razuma
Ovih dana je vrlo moderno da se, u ime transparentnosti i njezine neupitne vrijednosti, vrlo otvoreno govori o katoličkim svećenicima i redovnicima koji su se ogriješili o Šestu Božju zapovijed, bilo da je riječ o bludu sa ženama, bilo da je riječ o onom homoseksualnom. Ne samo da je to poslastica za sekularističke medije, nego nas i tzv. kršćanski i tzv. katolički mediji danomice obasiplju vijestima koje nas informiraju da je neki svećenik, redovnik, biskup ili kardinal okaljao svoju službu, a time valjda, još više od drugih, žele pokazati svoju objektivnost i nepristranost, pred kojima nitko ne smije biti izuzet. Čini nam se da nema dana da ne objave takvu neku vijest. Saznajemo između ostaloga da je jedan skoro devedesetogodišnji američki kardinal ponudio svoju ostavku, a papa ...
Od Atanazija Mostarskoga do Henryka Međugorskoga…

Od Atanazija Mostarskoga do Henryka Međugorskoga…

Između srca i razuma
Uvod Ovih je dana objavljena informacija u više medija kako je umirovljeni varšavsko-praški biskup i nadbiskup ad personam Henryk Hoser preuzeo službu apostolskoga vizitatora za Međugorje, a već sama ta informacija izazvala je mnoga komešanja u virtualnom svijetu. Izravno je po tko zna koji put otvorena bojišnica između onih koji međugorska ukazanja drže apsolutnima i onih koji ih smatraju nevjerodostojnima. Kada je uz to objavljena i vijest da je mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, kao biskup na čijem se teritoriju nalazi župa Međugorje, primio nadbiskupa Hosera i Luigia Pezzuta, apostolskoga nuncija za BiH, te tom prilikom izrazio svoje poštovanje prema odluci Svete Stolice, ponudio nadbiskupu Hoseru svoju suradnju i zaželio mu obilnu Božju pomoć u vršenju službe, a on...
Sablažnjivost “modernih” križnih puteva

Sablažnjivost “modernih” križnih puteva

Između srca i razuma
Staro je nepisano pravilo da ništa nije dobro mijenjati ukoliko novo nije toliko dobro osmišljeno da stvarno donosi nešto bolje. Na tom tragu, zaključujemo da je i u Crkvi poželjnije zadržati ono što nije savršeno, ali je solidno i donosi određene plodove, nego po svaku cijenu uvoditi novo, iako nije do kraja domišljeno. Svjedoci smo kako ima sve više onih koji svojim djelovanjem i razmišljanjem odbacuju puno toga iz Poklada Katoličke Crkve i namjesto onoga uvriježenoga, po njima ustajaloga i pretežito lošega, donose nešto novo, što se njima čini bolje. Može biti da u svemu tome i ima dosta dobroga, ali nas ona uzrečica -  da treba paziti kako se s prljavom vodom ne bi bacilo i dijete - upozorava kako treba biti iznimno oprezan i mudar. Čini nam se kako danas takve mudrosti, oprezno...
Od katoličke teologije do kršćanske terapeutske egologije

Od katoličke teologije do kršćanske terapeutske egologije

Između srca i razuma
Kako i sama riječ govori, teologija je, najkraće rečeno, znanost o Bogu. Objekt njezina istraživanja i teološkoga govora ponajprije je Bog, dok se za govor o čovjeku, drugim ljudima, društvu i svemu ostalome može reći da je drugotan, odnosno da u određenom smislu participira na uzvišenosti govora o Bogu. Ukoliko to pokušamo izreći biblijskim rječnikom, rekli bismo da svoju potvrdu pronalazi u Dvjema zapovijedima ljubavi, po kojima smo prije svega pozvani ljubiti Boga, i to svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim, a tek onda bližnjega svoga kao samoga sebe. U tim zapovijedima ocrtava se stupnjevitost teološkoga govora, na način da Bog zauzima prvenstvo i jedini zaslužuje obožavanje, zatim nas upućuje na druge, koje smo pozvani iskreno ljubiti kao što volimo sebe, te nas u...