Kroz bakine naočale

Piše: Lidija Domorad

Posjet gradu Stonu sa zrnom soli…
Kroz bakine naočale

Posjet gradu Stonu sa zrnom soli…

Od svih začina koje koristimo u kuhinji, najčešća je sol. Zbog soli su se vodili ratovi, a i izgrađivale velike utvrde. Lijepa, slobodna i bogata Dubrovačka Republika željela je zaštititi svoju solanu, željela je zaštititi svoj osnovni začin i izgradila je ogromne zidine oko malog Stona. Oko 5,5 km zidina. Ono što je zanimljivo je postojanje vanjskih i unutrašnjih zidova. Ako vanjski zidovi i padnu pod neprijateljskim napadom, unutrašnji zidovi još uvijek će čuvati solanu i sve što ona znači Dubrovačkoj Republici. A znači puno! Svake godine ova solana proizvede oko 2000 tona soli. Dubrovačka Republika je dobro znala koliko joj vrijedi ova solana i sol. Gotovo 15.900 dukata godišnje! Stoljeća prolaze i more i sunce i ljudi složno igraju taj vječni ples u kojem more ulazi u polja soli, su...
Odmor uz velikane povijesti
Kroz bakine naočale

Odmor uz velikane povijesti

Svaki dan ima svoj teret. Briga oko kruha svakidašnjeg, za osobni dohodak, za odgoj djece, a i za političku situaciju… Sve to donosi svoje terete i opterećenja u naše živote. Odlazak iz mjesta stanovanja u neki novi grad ili neko drugo mjesto, veće ili manje, omogućuje otpuštanje svakodnevnih briga i udovoljava potrebi za odmorom od svega onoga što nas svaki dan opterećuje. Tako se to, eto, dogodilo i meni. Ipak, ni na odmoru nismo lišeni briga koje taru svakodnevni život ljudi s kojima se susrećemo. Već prvi susret s domaćicom apartmana prilikom upoznavanja prostora za odmor bio je označen upitom hoćemo li se ili nećemo rukovati. Blaga nelagoda i za mene i za nju. Jer svi smo svjesni kako različiti ljudi različito reagiraju. Htjeli to ili ne, ove dvije godine su ostavile traga na svima...
Jednog dana živjela je…
Kroz bakine naočale

Jednog dana živjela je…

Tako nekako počinju sve bajke koje čitam i prepričavam svojoj Tratinčici. I duboko se zabrinem zbog nekih situacija i obrata koji se događaju u bajkama. U knjižari nedavno nalazim knjigu o novim bajkama za djecu. Nedavno sam pročitala i psihoanalizu Snjeguljice, Pepeljuge i još nekih princeza. Želim li doista da ona koju ljubi duša moja odrasta u takvom svijetu gdje je svadba najvažniji i najljepši dan u životu djevojke? Stvarno da se čovjek zabrine. Slijedi pohod drugoj knjižari. A tamo nalazim knjigu o znanstvenicama koje su promijenile svijet. Gledam te male oči kojima je sve to s mikroskopima sasvim daleko i još uvijek nepoznato... Samo zatresem glavom i duboko uzdahnem. Odlučujem za neko vrijeme ostaviti knjige bajki i suvremene slikovnice postrani. Očito mi treba vremena da dođem ...
Svi sveti na grobovima svećenika i redovnica
Kroz bakine naočale

Svi sveti na grobovima svećenika i redovnica

U ove dane kao da groblje oživi. Mrmorom, tihim dovikivanjem, zvonom mobitela, zagrljajima (istina, ove godine nešto manje!) i osmijesima. Neka jasnoća kratkoće života i povezanosti s milim i dragim ljudima obuzme ovih dana pred blagdan Svih svetih sve ljude. Vjernike i nevjernike. I svi pohrle na groblje. Naoružani cvijećem, svježim i plastičnim, svijećama, crvenim i bijelim. Svi bitni zbog malog bogatstva koje nose u naručju. Osvajaju groblje. Volim ovih dana posjetiti i neka drugačija groblja. Grobove svećenika i časnih sestara. Ovih važnih dana kada razmišljamo o svetosti valja posjetiti i te grobove. To su ljudi, muškarci i žene, oko čijih grobova nećete zateći tužne supruge, muževe, djecu i unučad. Pored grobnog humka redovnice nema niti njezinih unuka, niti praunuka. To su ljudi ...
Što oni znaju, a mi ne vidimo?
Kroz bakine naočale

Što oni znaju, a mi ne vidimo?

Jutarnja kava u malom gradiću slavne prošlosti. Na obali mora. Konobarica se svima obraća ponajprije na engleskom jeziku. A potom na onom jeziku koji gosti smatraju svojim materinjim jezikom. Gosti govore i mađarskim i njemačkim i engleskim i poljskim i češkim i slovačkim, pa i drugim nekim skandinavskim jezicima. Globalizacija u malom mjestu, na samom kraju sezone. Sve se to događa u malom gradu burne prošlosti i sadašnjosti - u Senju. A onda za susjedni stol sjedaju dvojica mladih očeva. Senjani, domaći i autohtoni stanovnici. Turistička gužva jenjava, pa sad imaju malo više vremena za sebe i za međusobno druženje. Odvezli su svoje potomke u školu i sjeli odmoriti i razgovarati uz kavu. Stiže i treći. Svi preplanuli. Bijele košulje. Očito dobri poznanici, možda čak i prijatelji. Nakon...
Kukuriku, dobro jutro, Bako!
Kroz bakine naočale

Kukuriku, dobro jutro, Bako!

Ljetni dani, osobito oni oko blagdana Svetih Joakima i Ane, dani su posebnog odnosa između unuka i djedova i baka. Obično su to dani kada su roditelji na radnim mjestima, a vrtićke tete odgojiteljice na zasluženom odmoru. Tada se druže najmlađi i najstariji članovi obitelji. Tako je jutros i kod mene. Tratinčica je stigla s ogromnom energijom za zabavu, a ja sam pokušavala skuhati ručak i usput odgovarati na intenzivna pitanja starijeg Maslačka. Zahtjevna je to situacija. U jednom trenutku me Tratinčica zove u svoj improvizirani šator koji je napravila u dnevnom boravku. Dekica raširena između dvije stolice! Sva uzbuđena viče: Bježi Bako, led pada vani! Dođi ovamo, sakrij se! I skinula sam pregaču i pohitala u zaštitu tog čudesnog šatora. Ubrzo je slijedila nova naredba: Hajdemo spavati...
Zašto bi netko u svojoj kuhinji pravio domaći maslac?
Kroz bakine naočale

Zašto bi netko u svojoj kuhinji pravio domaći maslac?

Lijep, sunčan proljetni dan. Nakon ovih mjeseci označenih teškim osobnim trenutcima i bolestima, našla sam se s dragom prijateljicom na druženju uz kavu. Kako je običaj, odmah smo izvijestile jedna drugu o tome što nas raduje, zbog čeka smo tužni, što nas ljuti, čime smo ponosni, a zbog čega se osjećamo loše. U toj povjerljivoj atmosferi izmjene podataka, rekla sam kako sam ponosna jer sam nekidan napravila svoj domaći maslac. Njezine pažljivo njegovane obrve su se skupile, a lijepo čelo naboralo: A zašto si pravila maslac? To je bilo pitanje iznenađenja. Ali sam bila iznenađena i ja. Stvarno se dugo nismo vidjele i dugo nismo razgovarale. Shvatila sam da joj puno toga imam ispričati... Istog dana navečer obavijestila sam svoju rođenu sestru, s kojom sam u kontaktu svaki dan, kako sam u...
Ribanje hrena pred Uskrs
Kroz bakine naočale

Ribanje hrena pred Uskrs

Mnoštvo radnji koje činimo u kuhinji ima meditativne mogućnosti. U kuhinji je obično tišina, čovjek može biti sam sa svojim mislima i mirno može prebirati u svom srcu događaje, osobe i odjeke u svojoj duši. Jedino ako imate ‘male pomagače’, ona vesela dječja lica i brze prstiće koji hvataju sve i svašta, e onda opreza nikada dosta, a razmišljanje zaboravite. Jedna od radnji koje činimo pred Uskrs je ribanje hrena. Hren možemo i kupiti u bočici, poduzeća za proizvodnju hrane nude ga u različitim oblicima, blagi, ljuti, s ovim ili onim okusom. Sve je to često daleko od onog izvornog mirisa i okusa hrena. Hren raste na obrubima vrtova, potpuno skriven našim očima, samo veliko lišće daje naznaku da se u dubini zemlje oblikuje korijen ove vrijedne biljke. Izvaditi hren nije baš jednostavno. ...
Tata, hvala!
Kroz bakine naočale

Tata, hvala!

Blagdan je svetog Josipa. Dok su trajale devetnice, trodnevnice, pripreme, bio je vidljiv napor propovjednika u našoj župnoj crkvi kako što bolje opisati utjecaj svetog Josipa na povijest našeg spasenja. I onda jutros, na prvoj jutarnjoj misi, na Blagdan svetog Josipa, čujem mladog župnog vikara kako se temeljito spremio za propovijed, citira filozofe, profesore (pa i svoga sa faxa!), bibličare i mnoštvo zvučnih imena. Svi su nešto rekli o svetom Josipu. Nekada davno. Tijekom povijesti. Ispod medicinske maske gledam to mlado biće koje se razmeće teoretskim i naučenim znanjem. Gledam, slušam i pitam se je li on imao  oca, tatu ili je dijete odraslo samo s majkom... Pitam se kakav li je bio njegov otac i kakav je bio njegov odnos s njime. Kako se to dogodilo da je teorija i iz knjiga nauč...
Adventsko pismo prijatelju pozitivnom na COVID-19
Kroz bakine naočale

Adventsko pismo prijatelju pozitivnom na COVID-19

Dragi (ne)poznati pozitivni prijatelju! Jučer sam saznala da si pozitivan. Jučer. A oduvijek si bio pozitivan, pa ipak rečeno mi je i ja sam čula na drugačiji način. U ovo vrijeme, vidi čuda, nije dobro biti pozitivan. Kako se značenje riječi mijenja, s obzirom na okolnosti, vremena i ljude. I tako sam u prvi trenutak ostala iznenađena, osjetila sam žalost što si pozitivan. A onda u sljedećem trenutku sam poželjela poći do tebe, poduzeti nešto, donijeti voće, skuhati obrok, pobrinuti se za praktične stvari tvoga doma kako bi se ti mogao brinuti samo o svome zdravlju. Sjećam se kada sam bila jako bolesna, kada sam osjetila mogućnost da neću te godine niti Božić dočekati, sjećam se kako je puno stvari postalo nevažno. Odjednom su neke sitnice, neki odnosi među ljudima, neke situacije oko ...