Kroz bakine naočale – Vjera i djela

11lip Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Šetat ćemo s Isusom – Tijelovo 2020.

Seoska crkva. Ljudi poplašeni jedni drugih. Već neko vrijeme ne pružamo ruku mira unutar misnog slavlja. Osmijehom i naklonom glave pružamo mir i osmijesima iskazujemo naklonost dragim ljudima oko sebe. S njima slavimo euharistijsko slavlje. Rekli su nam da se ne dotičemo. Rekli su nam da smo opasnost jedni za druge. Rekli su nam da je bolje da budemo što dalje jedni od drugih. Svašta su nam rekli. Blagdan proslave Kristova tijela i krivi, Tijelovo, vratilo je zajednicu ponovno u crkvu. Vratili su se Životu. Crkva je mala da primi sve one koji žele slaviti euharistijsko slavlje. Neki su u crkvenom dvorištu. Ništa ne smeta stajati na zelenoj travi, usne mole, srce gori, a povjetarac miluje lice. Kako u crkvi, tako i u dvorištu zajednica čini cjelinu i moli. Pjeva. Sluša Božju riječ. Ne...

Nastavi čitati

23pro Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Kako spakirati i poslati dom?

Prohladni dani završetka došašća 2019. godine osim izbora za predsjednika Republike Hrvatske donijeli su neko čudno vrijeme, vlažno i prilično toplo. Iako su djeca pjevala božićne pjesme i radovala se otvarajući adventski kalendar, ništa nije upućivalo na dolazak Božića. Nije bilo snijega, a jedini jasan znak kako se sprema božićno vrijeme su zornice. Tako nekako sam i ja smetnula s uma kako valja poslati sestri paketić sitnica koji će joj ugrijati dušu. I tako s paketom koji sam doma umotala u šareni papir i pozorno ulijepila krećem prema lokalnom poštanskom uredu. Svjesna kako je doista zadnji čas, i kako sestra paket neće moći primiti uoči Božića, smireno čekam u poštanskom uredu gdje se već oblikovao dugačak red ljudi. Ponosna na sebe jer sam napisala adresu vodootpornim flomaster...

Nastavi čitati

2stu Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Gdje ste? Evo nas! – Svi na groblju!

Gdje ste? Evo nas! Svi na groblju! Tako mi odgovara moja sestra uz smijeh. Dušni dan i dani prije i poslije obilježeni su odlaskom na groblje. Ove godine moja sestra je preuzela moju ulogu i strpljivo vodi majku od groblja do groblja. To je vrlo meditativan čin. Jer naša majka (90 joj je godina tek!) drugačije doživljava vrijeme. Sada, a osobito u ove dane, ima vremena za sjećanja i nikuda ne žuri. Vidjela je 'sinove svojih sinova', a 'kćeri njezinih kćeri' imaju svoju djecu. Dok zajedno hodamo rukom pod ruku ona često zastane. Nije mi jasno oslanja li se ona na moju ruku zato što je to njezina biološka ili psihološka potreba. Zastane pa govori: „Evo vidiš, ovaj čovjek je rekao... Vidiš, ova žena je unatoč svome teškom životu…“ I slušam ja te životne priče iz godine u godinu. Nekada mi...

Nastavi čitati

13lis Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Što će škare u kuhinji?

Puno je kuhinjskih pomagala. Čak se neki od njih i reklamiraju kao 'mali kuhinjski pomagači' ili čak 'kuhinjski roboti'. Svatko se od nas sjeća majčinih ili bakinih kuhinjskih pomagača. Obično smo to bili mi, djeca. Točno je bilo određeno što koje dijete može i smije raditi. Oni najmanji nisu smjeli blizu vatre ili kipuće vode, njihov je zadatak bio otići po krumpire, luk... Samo jednom su nam pokazali gdje što stoji i nakon toga smo uporno ponavljali istu radnju dok ne bi dovoljno poodrasli i bili promaknuti u viši čin kuhinjskog pomagača. Drugi stupanj je bilo guljenje krumpira, rezanje gljiva, a sljedeći stupanj je bilo miješanje, povećavanje ili smanjenje vatre i izvještavanje o stanju hrane na štednjaku. U potpuno odrasloj dobi majka ili baka bi se potpuno povlačila iz kuhanja ili...

Nastavi čitati

Zašto u wellness-centru nema kršćanskih znakova?

19kol Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Zašto u wellness-centru nema kršćanskih znakova?

Poštujući svoje godine, ali još više zdravstvene potrebe, zatekla sam se, kao i sve bake, u jednom ugodnom wellness-centru. Moram priznati kako sam ugodno iznenađena vidjevši tamo i puno mlađih osoba koje se brinu o svome zdravlju i dobrobiti. Prostor wellness-centra skladno je uređen. U njemu prevladavaju indijski, kineski, egipatski simboli i znakovi, a oznake budizma nalaze se u svim kutcima i oblicima. Tu su i mirisni štapići, zelena boja, bambus. Prostorom dominira kip Bude - smiren i s osmijehom zadovoljstva. Križa i kršćanskih simbola ne vidjeh nigdje premda sam temeljito prokrstarila prostorom i sve pomno razgledala. Iako je wellness po svojoj definiciji i značenju same riječi usmjeren prema dobrobiti čovjeka, u prostorima gdje se dobrobit traži nema nikakvih kršćanskih oznaka. ...

Nastavi čitati

26srp Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Kremnica, druga strana medalje

Nakon sadržajnog dana u Kremnici, odlučila sam još jednom posjetiti taj mali, ali zanimljivi gradić. Osim starog grada o kojem je bilo govora u prvom dijelu, Kremnica se sastoji i od novijeg dijela grada s pješačkom zonom. Tamo sam poželjela popiti kavu. Na kraju niza ugostiteljskih radnji, crkvica iz 12. stoljeća. Nekoć je tu bila bolnica i karantena prije ulaska u stari grad. Nasuprot crkvice, zadnja u nizu ugostiteljskih radnji – slastičarnica. Vlasnik figurom, tipologijom tijela i nazivom slastičarnice čini se gotovo poznat. Već na prvu riječ odgovara radosnim osmijehom i na hrvatskom jeziku. Misli da sam iz Bosne. A kad spomenuh Hrvatsku, sav se ozario zbog sinoćnje pobjede nogometne reprezentacije nad Rusima. „Ja sam iz Gostivara, iz Makedonije. Svi moji su slastičari. Naša limuna...

Nastavi čitati

Rast u svetosti na slavonski način – u čast svetoj Ani i svetom Joakimu

24srp Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Rast u svetosti na slavonski način – u čast svetoj Ani i svetom Joakimu

Ljeto je upeklo, rekli bi naši stari u Slavoniji. Iako se sami sjećamo debele prašine na pokrajnjim cestama i mislimo kako je baš naše djetinjstvo bilo lijepo i ugodno, čini se kako i današnjoj djeci neće nedostajati sjećanja na vruće ljetne dane. Školski praznici za djecu (ali ne i za učiteljice i učitelje!) traju puno duže nego što roditelji mogu izostati sa svojih radnih mjesta. Ma koliko se trudili razvući svoj godišnji odmor kako bi što duže bili sa svom djecom, ipak dođe dan kad treba ponovo poći na posao. Tada počinju vratolomije što i kako s djecom, osobito ako nisu dovoljno odrasla ostajati sama u gradskim stanovima. Često, a dogodi se to upravo o blagdanu svete Ane i svetoga Joakima, djeca vrijeme provode sa svojim djedovima i bakama. Odjednom se dječaci i djevojčice sa gradsk...

Nastavi čitati

12srp Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Dijete, traži pomoć!

Nedjelja popodne. Na stolu kolači, čaše s dobrim vinom, a oko stola obitelj i prijatelji. Baš onako kako treba biti nedjeljom. Prije podne odlazak u crkvu, dati dužnu pohvalu i zahvalu Bogu, a potom vrijeme darivati obitelji i ljudima koji nas okružuju. U nedjeljama na svoj način uživaju i djeca. Svi troje su uljudno pozdravili već pristigle odrasle ljude. Pristojno su odgovarali na pitanja odraslih o školi i treninzima, pojeli kolač i onda uz mamino dopuštenje otišli od stola. Njih dvojica su jedva dočekali istraživati, igrati se, proučavati, razgovarati bez utjecaja odraslih. Njihova sestrica, ponosna nositeljica pelena, željela je sudjelovati u svemu tome s njima. Iskliznula je iz maminog krila i odteturala prema braći s velikim osmijehom. Problem je nastao kada su njih dvojica zatvo...

Nastavi čitati

3lip Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Selite se? Ne!? Možda biste trebali…

Selidbe, osobito iz Slavonije, nose i političke i ekonomske i egzistencijalne i druge, u svakom slučaju, važne oznake. Selidbe su uvijek popraćene emocijama, nekad pozitivnim, nekada tužnim. A kada je riječ o selidbi iz ovoga svijeta u vječni, tu selidbu prate dugotrajni i teški osjećaji. Ipak, selimo se cijeli život. Iz vrtića u školu. Na kraju nastavne godine odnesemo iz škole sa sobom punu školsku torbu. Učiteljice šalju kući radnu mapu i radne bilježnice koje su tijekom nastavne godine ostajale u školi, a i sve likovne radove selimo svojoj kući. Vrlo vjerojatno tijekom ljeta i učiteljica seli u drugu učionicu u kojoj će dočekati iste ili nove učenike koji su se osunčani i odmorni vratili u novu nastavnu godinu, spremni za novi početak. Ako fakultet nije u mjestu stanovanja, i novou...

Nastavi čitati

Hum – najmanji grad na svijetu, a grade ga divovi!

18ožu Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Hum – najmanji grad na svijetu, a grade ga divovi!

Briga je djedova i baka upoznati svoju unučad sa svijetom, ljudima i vrijednostima svoga naroda. Od toga jedino je važnije predati im vjeru. Tako sam i ja neku večer Piliću i Maslačku pričala o najmanjem gradu na svijetu. Pomiješavši bajke i priče koje također čitamo, pomisliše dječaci kako i najmanji grad na svijetu ne postoji. Ili još gore, počeli mi objašnjavati što su i od koga u školi, pod odmorom čuli o nekim dalekim mjestima i malim gradovima. Ne slute oni, a Tratinčica još manje, kako je najmanji grad na svijetu, tu, blizu nas, u našoj domovini, u našoj lijepoj Istri. Na put prema najmanjem gradu ne krećite bez želje za avanturom, bez strpljenja i boce vode. Nije to put za malu djecu, prosječne turiste i puste neznalice koji završetkom školovanja i zatvaranjem školskih v...

Nastavi čitati