Kroz bakine naočale – Vjera i djela

8ruj2021 Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Što oni znaju, a mi ne vidimo?

Jutarnja kava u malom gradiću slavne prošlosti. Na obali mora. Konobarica se svima obraća ponajprije na engleskom jeziku. A potom na onom jeziku koji gosti smatraju svojim materinjim jezikom. Gosti govore i mađarskim i njemačkim i engleskim i poljskim i češkim i slovačkim, pa i drugim nekim skandinavskim jezicima. Globalizacija u malom mjestu, na samom kraju sezone. Sve se to događa u malom gradu burne prošlosti i sadašnjosti - u Senju. A onda za susjedni stol sjedaju dvojica mladih očeva. Senjani, domaći i autohtoni stanovnici. Turistička gužva jenjava, pa sad imaju malo više vremena za sebe i za međusobno druženje. Odvezli su svoje potomke u školu i sjeli odmoriti i razgovarati uz kavu. Stiže i treći. Svi preplanuli. Bijele košulje. Očito dobri poznanici, možda čak i prijatelji. Nakon...

Nastavi čitati

27srp2021 Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Kukuriku, dobro jutro, Bako!

Ljetni dani, osobito oni oko blagdana Svetih Joakima i Ane, dani su posebnog odnosa između unuka i djedova i baka. Obično su to dani kada su roditelji na radnim mjestima, a vrtićke tete odgojiteljice na zasluženom odmoru. Tada se druže najmlađi i najstariji članovi obitelji. Tako je jutros i kod mene. Tratinčica je stigla s ogromnom energijom za zabavu, a ja sam pokušavala skuhati ručak i usput odgovarati na intenzivna pitanja starijeg Maslačka. Zahtjevna je to situacija. U jednom trenutku me Tratinčica zove u svoj improvizirani šator koji je napravila u dnevnom boravku. Dekica raširena između dvije stolice! Sva uzbuđena viče: Bježi Bako, led pada vani! Dođi ovamo, sakrij se! I skinula sam pregaču i pohitala u zaštitu tog čudesnog šatora. Ubrzo je slijedila nova naredba: Hajdemo spavati...

Nastavi čitati

Zašto bi netko u svojoj kuhinji pravio domaći maslac?

24svi2021 Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Zašto bi netko u svojoj kuhinji pravio domaći maslac?

Lijep, sunčan proljetni dan. Nakon ovih mjeseci označenih teškim osobnim trenutcima i bolestima, našla sam se s dragom prijateljicom na druženju uz kavu. Kako je običaj, odmah smo izvijestile jedna drugu o tome što nas raduje, zbog čeka smo tužni, što nas ljuti, čime smo ponosni, a zbog čega se osjećamo loše. U toj povjerljivoj atmosferi izmjene podataka, rekla sam kako sam ponosna jer sam nekidan napravila svoj domaći maslac. Njezine pažljivo njegovane obrve su se skupile, a lijepo čelo naboralo: A zašto si pravila maslac? To je bilo pitanje iznenađenja. Ali sam bila iznenađena i ja. Stvarno se dugo nismo vidjele i dugo nismo razgovarale. Shvatila sam da joj puno toga imam ispričati... Istog dana navečer obavijestila sam svoju rođenu sestru, s kojom sam u kontaktu svaki dan, kako sam u...

Nastavi čitati

29ožu2021 Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Ribanje hrena pred Uskrs

Mnoštvo radnji koje činimo u kuhinji ima meditativne mogućnosti. U kuhinji je obično tišina, čovjek može biti sam sa svojim mislima i mirno može prebirati u svom srcu događaje, osobe i odjeke u svojoj duši. Jedino ako imate ‘male pomagače’, ona vesela dječja lica i brze prstiće koji hvataju sve i svašta, e onda opreza nikada dosta, a razmišljanje zaboravite. Jedna od radnji koje činimo pred Uskrs je ribanje hrena. Hren možemo i kupiti u bočici, poduzeća za proizvodnju hrane nude ga u različitim oblicima, blagi, ljuti, s ovim ili onim okusom. Sve je to često daleko od onog izvornog mirisa i okusa hrena. Hren raste na obrubima vrtova, potpuno skriven našim očima, samo veliko lišće daje naznaku da se u dubini zemlje oblikuje korijen ove vrijedne biljke. Izvaditi hren nije baš jednostavno. ...

Nastavi čitati

19ožu2021 Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Tata, hvala!

Blagdan je svetog Josipa. Dok su trajale devetnice, trodnevnice, pripreme, bio je vidljiv napor propovjednika u našoj župnoj crkvi kako što bolje opisati utjecaj svetog Josipa na povijest našeg spasenja. I onda jutros, na prvoj jutarnjoj misi, na Blagdan svetog Josipa, čujem mladog župnog vikara kako se temeljito spremio za propovijed, citira filozofe, profesore (pa i svoga sa faxa!), bibličare i mnoštvo zvučnih imena. Svi su nešto rekli o svetom Josipu. Nekada davno. Tijekom povijesti. Ispod medicinske maske gledam to mlado biće koje se razmeće teoretskim i naučenim znanjem. Gledam, slušam i pitam se je li on imao oca, tatu ili je dijete odraslo samo s majkom... Pitam se kakav li je bio njegov otac i kakav je bio njegov odnos s njime. Kako se to dogodilo da je teorija i iz knjiga nauč...

Nastavi čitati

Adventsko pismo prijatelju pozitivnom na COVID-19

15pro2020 Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Adventsko pismo prijatelju pozitivnom na COVID-19

Dragi (ne)poznati pozitivni prijatelju! Jučer sam saznala da si pozitivan. Jučer. A oduvijek si bio pozitivan, pa ipak rečeno mi je i ja sam čula na drugačiji način. U ovo vrijeme, vidi čuda, nije dobro biti pozitivan. Kako se značenje riječi mijenja, s obzirom na okolnosti, vremena i ljude. I tako sam u prvi trenutak ostala iznenađena, osjetila sam žalost što si pozitivan. A onda u sljedećem trenutku sam poželjela poći do tebe, poduzeti nešto, donijeti voće, skuhati obrok, pobrinuti se za praktične stvari tvoga doma kako bi se ti mogao brinuti samo o svome zdravlju. Sjećam se kada sam bila jako bolesna, kada sam osjetila mogućnost da neću te godine niti Božić dočekati, sjećam se kako je puno stvari postalo nevažno. Odjednom su neke sitnice, neki odnosi među ljudima, neke situacije oko ...

Nastavi čitati

Došašće ili advent i kolači ili kolačići

14pro2020 Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Došašće ili advent i kolači ili kolačići

Obredi su važan dio našeg katoličkog odgoja. Jedan od najvažnijih je nedjeljno misno slavlje. Raspored i rutina nedjelje djeluje na nas smirujuće. Nalazimo se na poznatom mjestu. Svake nam nedjelje euharistijsko slavlje donosi mir i staloženost nasuprot radnim danima. Ali i tijekom tjedna naši svakodnevni obredi nas povezuju s Izvorom našega mira. Prije nekoliko godina počela sam novi obred u došašću. Nekako s početkom javnih, gradskih, pa u posljednje vrijeme i seoskih adventskih okupljanja, počela sam razmišljati kako mi se sviđa vidjeti drage ljude, ali ne na bučnim mjestima na kojima trešti preglasna i preuranjena božićna glazba već na samom početku prosinca. Premišljajući i razmišljajući, oduzimajući i dodajući, nakon nekoliko godina mogu reći da sam stvorila jedan novi, moj osobn...

Nastavi čitati

12pro2020 Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Pšenica o blagdanu Svete Lucije

Prirodno vrijeme za sijanje pšenice nije prosinac. Vjernici su ionako (uz pjesnike!) čuđenje u svijetu, neobični ljudi koji čine neobične stvari u neko čudno vrijeme. Dok je mrak sve duži, mi ustajemo sve ranije. Naša nada raste. Svjetlo na adventskom vijencu se pojačava, a mi čvršće stišćemo kapute i kroz noć tražimo put do osvijetljene crkve. Tako je i sa pšenicom u prosincu. Odbacimo čuđenje drugih ljudi i prionimo uz sijanje pšenice. Ima župa, pa i katedrala ima, koje u došašću svojim posjetiteljima nude upakirane vrećice pšeničnog zrnja. Nude ih kao dar, ali će rado primiti i vaš dar za siromašne o kojima skrbi ili župa ili karitativni dio župnog pastoralnog vijeća ili udruga vjernika koja djeluje pri župi. Uglavnom, bitno je potražiti pogledom u vašoj crkvi nalazi li se negdje koš...

Nastavi čitati

2stu2020 Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Djeca i groblje

Nije uobičajeno u istu rečenicu stavljati djecu i tugu, djecu i groblje, djecu i smrt. Uz djecu vežemo smijeh, radost i život. Pa ipak, djeca ne smiju odrastati u nekom nepostojećem svijetu u kojem nema niti bolesti, niti smrti. No, groblje je veselo mjesto kamo odlazimo jednom godišnje i „baš je fora“ šetati po lijepo osvijetljenom groblju na blagdan Svih svetih. Smatram kako su groblja dobra mjesta. Na dobra mjesta vodimo djecu svoju. Povedimo ih stoga i na groblje. Kada su maleni, ionako upoznaju mamine i tatine prijatelje, upoznaju mjesta kamo roditelji idu i primjećuju tko je tko u svijetu odraslih. Priuštimo im i odlazak na groblje. Groblje je mjesto gdje se upoznaje s precima, pradjedovima, prabakama… Neki jako stari i jako davni ljudi. Tako se počinje odlaziti na groblje. Uskoro...

Nastavi čitati

11lip2020 Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Šetat ćemo s Isusom – Tijelovo 2020.

Seoska crkva. Ljudi poplašeni jedni drugih. Već neko vrijeme ne pružamo ruku mira unutar misnog slavlja. Osmijehom i naklonom glave pružamo mir i osmijesima iskazujemo naklonost dragim ljudima oko sebe. S njima slavimo euharistijsko slavlje. Rekli su nam da se ne dotičemo. Rekli su nam da smo opasnost jedni za druge. Rekli su nam da je bolje da budemo što dalje jedni od drugih. Svašta su nam rekli. Blagdan proslave Kristova tijela i krivi, Tijelovo, vratilo je zajednicu ponovno u crkvu. Vratili su se Životu. Crkva je mala da primi sve one koji žele slaviti euharistijsko slavlje. Neki su u crkvenom dvorištu. Ništa ne smeta stajati na zelenoj travi, usne mole, srce gori, a povjetarac miluje lice. Kako u crkvi, tako i u dvorištu zajednica čini cjelinu i moli. Pjeva. Sluša Božju riječ. Ne...

Nastavi čitati