»Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.« (Iv 17,3)
Shadow

Kroz bakine naočale

Piše: Lidija Domorad

Moje luksuzno jutro u gradu Zagrebu

Moje luksuzno jutro u gradu Zagrebu

Kroz bakine naočale
Nigdje nije napisano što čovjek treba smatrati luksuzom. Svaki čovjek to sam sebi određuje. Ja smatram da je luksuz ono nešto malo više iznad zadovoljenja mojih potreba. Kad su sve potrebe zadovoljene onda nastupa područje luksuza. A ja upravo uživam u tom nečemu „malo više“ – u svom luksuzu. Sjedim u jednom malom zagrebačkom ugostiteljskom objektu. Rano je jutro. Još nigdje nikoga. Tek dvoje konobara, šalica toploga čaja, ugodna glazba i ja. Njih dvoje razgovaraju o sinoćnjoj gužvi i tipovima gostiju koji ih posjećuju, a ja grijem ruke na šalici čaja i gledam kroz dva ogromna prozora. Velike su to staklene stijene koje se očito ljeti otvaraju i dopuštaju ulaz i izlaz preko te novostvorene sada zatvorene terase. I tu negdje počinje moj luksuz. U ovo uobičajeno jutro ljudi se počin...
Gospođo, sjednite! Odmah!

Gospođo, sjednite! Odmah!

Kroz bakine naočale
Jesen se polako, ali sigurno uvlači u naše domove. Lišće napušta drveće i polako se sprema za zimski odmor. U našim domovima kreće kuhanje finih krepkih jesenskih krem juha, a djeca su sada već ozbiljno krenula u školu. Učenike prvog razreda još ponekad otprati i mama, osobito ako škola nije u potpunoj blizini doma. Tako i Maslačak uživa u majčinom društvu ovih jesenskih dana i osamostaljuje se na putu prema školi. Naravno, užitak mamine pratnje za Pilića je potpun. Iako je on već samostalan u putovanju tramvajem, ipak koristi gužvu pa kućno druženje i razgovore nastavljaju zajedno i nakon izlaska iz svoga doma. A tramvaj, to je čarobno mjesto. Susreću se nepoznati ljudi, ali i oni koje viđamo tek u trgovini ili samo u crkvi, ili poznanici koji žive u istoj ulici, tu su i susjedi,...
Je li moguće biti i bogat i zadovoljan? – Kremnica u Slovačkoj

Je li moguće biti i bogat i zadovoljan? – Kremnica u Slovačkoj

Kroz bakine naočale
Godišnji odmor često nas vodi na putovanje i odlazak iz redovnog mjesta stanovanja. Turističke agencije nude odlazak u glasovita i poznata mjesta. U mlađoj dobi ljudi bi rado vidjeli i fotografirali se iznad ili ispred nekih vizura koje su gledali na agencijskim reklamama. I sama sam željela takve fotografije, a poneke sam i ostvarila. U odrasloj ili odraslijoj dobi otkrivam radost istraživanja mjesta i vizura za koje 'nikad niti čula, niti vidjela'. Ovoga puta takvo otkriće je malo mjesto u Slovačkoj - Kremnica. Nekih tridesetak kilometara od Banske Bistrice smjestilo se staro, vrijedno i dragocjeno mjesto. Nad mjestom dominira crkva svete Katarine, a već od osnutka u ovom se gradu kovao zlatni novac. Stare i dvostruke zidine govore o ulaganju u sigurnost grada. Čak i danas autom...
Dođi, stani u sredinu!

Dođi, stani u sredinu!

Kroz bakine naočale
Sjećate li se lektire, osobito u osnovnoj školi? Tamo negdje, u sedmom razredu valja pročitati Galeb Jonathan Livingston, Richarda Bacha. Jedna od meni najvažnijih scena u toj knjizi je kada Starješina koji je vodio brigu o moralu i napretku cijelog jata kaže galebu Jonathanu: „Dođi, stani u sredinu!“ Galeb je stupio u sredinu ponosan na svoj let i postignutu vještinu u letenju. Stupio je u sredinu očekujući pohvalu. Ovih dana na putu iz Zagreba zaustavila sam se na benzinskoj crpki na kojoj uvijek zastanem odmoriti se od puta. Na toj benzinskoj crpki još od njezina otvorenja moguće je pojesti fin kuhan obrok žlicom. Često puta tamo objedujem jer znam da me nema tko dočekati s kuhanim objedom kad dođem kući. I tako redovito na toj crpki pojedem grah ili vinski gulaš ili neku juhu...
Pucanje na groblju

Pucanje na groblju

Kroz bakine naočale
Unatoč svim društvenim mrežama, kada je nešto bitno ipak se prenosi usmenim putem. Rekoše mi da je preminuo muž i otac u dragoj obitelji. Željeh provjeriti tužnu vijest na društvenim mrežama – a tamo tišina, ni traga. Nitko od mlađih pripadnika obitelji ništa nije napisao, ništa objavio. Ni provjera na web portalima specijaliziranim za ukope i osmrtnice nije dala rezultata. Valjalo je telefonirati drugoj prijateljici koja je potvrdila tužnu vijest. Istim putem je stigla i vijest o vremenu i mjestu ukopa. Snijeg nas dugo nije ovako razveselio, ali i zabrinuo. Sve vijesti govore o kataklizmičkoj hladnoći, o strašnom nevremenu, o polarnoj hladnoći. Ipak, svi mi, nešto stariji, sjećamo se ovakvih temperatura i ovakvog snijega kao normalne pojave u zimsko vrijeme. Nitko se nije ljutio ...
Tri žene ili novi život se rađa…

Tri žene ili novi život se rađa…

Kroz bakine naočale
Danas razmišljam o životima dviju žena. Gledam njih dvije, a mislim o sebi - trećoj ženi. Dvije se žene međusobno tek poznaju, toliko da se pozdrave, da si zažele svako dobro. Ne više od toga. Životi im nisu bitno povezani. Svaka neovisno živi svojim životom. Jedna za drugu ne brinu previše. Tek toliko koliko je potrebno. No u mojim mislima njih dvije ipak imaju važnu dodirnu točku. Obje se spremaju za novi život. Mlada žena, majka dvojice dječaka pod srcem nosi svoje treće dijete. Ova mlada majka sprema se donijeti na ovaj svijet djevojčicu. Prvu u obitelji. Termin poroda je blizu, za 6 ili 7 tjedana. Njezini dječaci već duže vrijeme računaju koliko još treba čekati da uživo vide sestrino lice. Mama je donosila kući crno bijele sličice koje prikazuju lice njihove seke. Bile su to...
Uskoci ili kako učiti iz povijesti svoga naroda

Uskoci ili kako učiti iz povijesti svoga naroda

Kroz bakine naočale
Tko su uskoci? Kako su uskakali? Zašto su se svi bojali uskoka, osobito Senjskih uskoka? Kako to da su dobri kada je pitanje obrane i rata, a nisu dobri u miru? O senjskim uskocima Mleci su toliko i tako govorili da postoji mletačka narodna poslovica: Čuvaj se uskočke, senjske ruke! Znali su ih svi neprijatelji i imali svoje mišljenje o njima, a prijatelji o njima govoraše drugačije, evo papa Grgur V. uspoređuje uskoke s uskrslim Makabejcima. Žilavi borci za slobodu i opstojnost sebe, svojih obitelji i svoje zemlje. I tako sjedim na stolom pokrivenim crveno-bijelim stolnjakom u tvrđavi Nehaj ponad Senja i pišem ovu bilješku na 'škartocu' ili 'škanicli', jedinom dostupnom komadu papira ovdje. A kamenja obilje. Iza leđa bunar. Kolika je vrijednost vode znaju oni koji su nekada bili...
Groblje u Bribiru – zemlja sve pomiruje

Groblje u Bribiru – zemlja sve pomiruje

Kroz bakine naočale
Postoje mjesta bogate i slavne prošlosti. Neka su još uvijek živa, a neka su tek u tragovima, kao spomenici ili turistički ciljevi. Bribir mi se čini prava kombinacija. Nedaleko Crikvenice, svega na desetak minuta vožnje smjestio se Bribir. Utvrđen grad, dovoljno daleko i dovoljno blizu od obale morske, sakriven od snažnih bura. Od bribirske utvrde  ostao je tek dio zidina, ali sve se čini kako je to bila lijepa četverokutna kula iz 1302. godine. Od mora do Bribira plodna dolina. Nekada slavno mjesto odakle su Frankopani vladali cijelom dolinom koju nazvaše od milja Rajska dolina. Po starim kamenim kućama i danas je vidljivo kako se ovdje živjelo udobno i ugodno. Fascinira kako su naši stari znali naći pogodno mjesto za život. A u Bribiru su, kako se i danas stječe dojam, ljudi žel...
O blagdanu svete Ane susret baka

O blagdanu svete Ane susret baka

Kroz bakine naočale
U svakom gradu se pronađe mjesto mira, oaza hladovine i upućenosti prema sebi i Stvoritelju. Obično je to neka mala crkvica ili kapelica koja je otvorena cijeli dan. U jednoj takvoj maloj crkvici danas sam nešto pred podne odmarala dušu pred Presvetim. Vrata širom otvorena pozivaju k sebi i mame na odmor duše i tijela. U crkvici hladovina, vani vrućina. Buka tramvaja i veseli glasovi s tržnice vani, a u njoj tišina. Skoro će podne. Baš pripeklo pa se sklonih u 'sigurnu zonu'. Pred Gospodina istresoh svu svoju svakidašnju jadikovku i molitvu za onu djecu koja me Bakom zovu. Zahvalna za dar njihova života i svjesna odgovornosti koju sa sobom nosi uloga Bake, njih dvojicu: Pilića i Maslačka, od srca stavljam pred Gospodina moleći za njih dar vjere, a moleći i za njihove roditelje, za ...
Dva ptića

Dva ptića

Kroz bakine naočale
Crvenrepka je već othranila dva ili tri svoja ptića prije mjesec ili dva dana. Ovih dana se opet iz tog istog gnijezda začuo veseli cvrkut malih ptića. Osmijeh svih nas, odraslih ljudi, koji smo čuli taj piskutavi i uporan cvrkut dao je naslutiti – bit će još malih ptića. Svjesna kako je Gospodin sve savršeno stvorio, nisam obraćala na njih pozornost. Cvrkuću, živi su. Majka crvenrepka uporno leti oko gnijezda i očito prehranjuje svoje mališane. U dvorištu se u hladovini oraha  odmara susjedova mačka. Ljeto je. Vruć zrak, ali lagani lahor donosi tako potrebno osvježenje i ljudima, a vjerujem i pticama. Uobičajeni cvrkut danas je poremetio žustri, isprekidani, nervozni i uspaničeni cvrkut. Jednako uspaničeno je i mama crvenrepka letjela oko gnijezda, odlazila i dolazila. Malo bolj...