Četvrtak, 6 svibnja

Kroz bakine naočale

Piše: Lidija Domorad

Zašto u wellness-centru nema kršćanskih znakova?
Kroz bakine naočale

Zašto u wellness-centru nema kršćanskih znakova?

Poštujući svoje godine, ali još više zdravstvene potrebe, zatekla sam se, kao i sve bake, u jednom ugodnom wellness-centru. Moram priznati kako sam ugodno iznenađena vidjevši tamo i puno mlađih osoba koje se brinu o svome zdravlju i dobrobiti. Prostor wellness-centra skladno je uređen. U njemu prevladavaju indijski, kineski, egipatski simboli i znakovi, a oznake budizma nalaze se u svim kutcima i oblicima. Tu su i mirisni štapići, zelena boja, bambus. Prostorom dominira kip Bude - smiren i s osmijehom zadovoljstva. Križa i kršćanskih simbola ne vidjeh nigdje premda sam temeljito prokrstarila prostorom i sve pomno razgledala. Iako je wellness po svojoj definiciji i značenju same riječi usmjeren prema dobrobiti čovjeka, u prostorima gdje se dobrobit traži nema nikakvih kršćanskih oznaka. ...
Kremnica, druga strana medalje
Kroz bakine naočale

Kremnica, druga strana medalje

Nakon sadržajnog dana u Kremnici, odlučila sam još jednom posjetiti taj mali, ali zanimljivi gradić. Osim starog grada o kojem je bilo govora u prvom dijelu, Kremnica se sastoji i od novijeg dijela grada s pješačkom zonom. Tamo sam poželjela popiti kavu. Na kraju niza ugostiteljskih radnji, crkvica iz 12. stoljeća. Nekoć je tu bila bolnica i karantena prije ulaska u stari grad. Nasuprot crkvice, zadnja u nizu ugostiteljskih radnji – slastičarnica. Vlasnik figurom, tipologijom tijela i nazivom slastičarnice čini se gotovo poznat. Već na prvu riječ odgovara radosnim osmijehom i na hrvatskom jeziku. Misli da sam iz Bosne. A kad spomenuh Hrvatsku, sav se ozario zbog sinoćnje pobjede nogometne reprezentacije nad Rusima. „Ja sam iz Gostivara, iz Makedonije. Svi moji su slastičari. Naša limuna...
Rast u svetosti na slavonski način – u čast svetoj Ani i svetom Joakimu
Kroz bakine naočale

Rast u svetosti na slavonski način – u čast svetoj Ani i svetom Joakimu

Ljeto je upeklo, rekli bi naši stari u Slavoniji. Iako se sami sjećamo debele prašine na pokrajnjim cestama i mislimo kako je baš naše djetinjstvo bilo lijepo i ugodno, čini se kako i današnjoj djeci neće nedostajati sjećanja na vruće ljetne dane. Školski praznici za djecu (ali ne i za učiteljice i učitelje!) traju puno duže nego što roditelji mogu izostati sa svojih radnih mjesta. Ma koliko se trudili razvući svoj godišnji odmor kako bi što duže bili sa svom djecom, ipak dođe dan kad treba ponovo poći na posao. Tada počinju vratolomije što i kako s djecom, osobito ako nisu dovoljno odrasla ostajati sama u gradskim stanovima. Često, a dogodi se to upravo o blagdanu svete Ane i svetoga Joakima, djeca vrijeme provode sa svojim djedovima i bakama. Odjednom se dječaci i djevojčice sa gradsk...
Dijete, traži pomoć!
Kroz bakine naočale

Dijete, traži pomoć!

Nedjelja popodne. Na stolu kolači, čaše s dobrim vinom, a oko stola obitelj i prijatelji. Baš onako kako treba biti nedjeljom. Prije podne odlazak u crkvu, dati dužnu pohvalu i zahvalu Bogu, a potom vrijeme darivati obitelji i ljudima koji nas okružuju. U nedjeljama na svoj način uživaju i djeca. Svi troje su uljudno pozdravili već pristigle odrasle ljude. Pristojno su odgovarali na pitanja odraslih o školi i treninzima, pojeli kolač i onda uz mamino dopuštenje otišli od stola. Njih dvojica su jedva dočekali istraživati, igrati se, proučavati, razgovarati bez utjecaja odraslih. Njihova sestrica, ponosna nositeljica pelena, željela je sudjelovati u svemu tome s njima. Iskliznula je iz maminog krila i odteturala prema braći s velikim osmijehom. Problem je nastao kada su njih dvojica zatvo...
Selite se? Ne!? Možda biste trebali…
Kroz bakine naočale

Selite se? Ne!? Možda biste trebali…

Selidbe, osobito iz Slavonije,  nose i političke i ekonomske i egzistencijalne i druge, u svakom slučaju, važne oznake. Selidbe su uvijek popraćene emocijama, nekad pozitivnim, nekada tužnim. A kada je riječ o selidbi iz ovoga svijeta u vječni, tu selidbu prate dugotrajni i teški osjećaji. Ipak, selimo se cijeli život. Iz vrtića u školu. Na kraju nastavne godine odnesemo iz škole sa sobom punu školsku torbu. Učiteljice šalju kući radnu mapu i radne bilježnice koje su tijekom nastavne godine ostajale u školi, a i sve likovne radove selimo svojoj kući. Vrlo vjerojatno tijekom ljeta i učiteljica seli u drugu učionicu u kojoj će dočekati iste ili nove učenike koji su se osunčani i odmorni vratili u novu nastavnu godinu, spremni za novi početak. Ako fakultet nije u mjestu stanovanja, i novou...
Hum – najmanji grad na svijetu, a grade ga divovi!
Kroz bakine naočale

Hum – najmanji grad na svijetu, a grade ga divovi!

Briga je djedova i baka upoznati svoju unučad sa svijetom, ljudima i vrijednostima svoga naroda. Od toga jedino je važnije predati im vjeru. Tako sam i ja neku večer Piliću i Maslačku pričala o najmanjem gradu na svijetu. Pomiješavši bajke i priče koje također čitamo, pomisliše dječaci kako i najmanji grad na svijetu ne postoji. Ili još gore, počeli mi objašnjavati što su i od koga u školi, pod odmorom čuli o nekim dalekim mjestima i malim gradovima. Ne slute oni, a Tratinčica još manje, kako je najmanji grad na svijetu, tu, blizu nas, u našoj domovini, u našoj lijepoj Istri. Na put prema najmanjem gradu ne krećite bez želje za avanturom, bez strpljenja i boce vode. Nije to put za malu djecu, prosječne turiste i puste neznalice koji završetkom školovanja i zatvaranjem školskih v...
Kad stignu problemi, pravac Krk ili kako preživjeti krizu identiteta?
Kroz bakine naočale

Kad stignu problemi, pravac Krk ili kako preživjeti krizu identiteta?

Na osobnoj razini svi mi smo iskusili trenutke kada završimo neki do svoga života pa nismo sigurni kako i kamo dalje. U tim prijelaznim vremenima uočavamo probleme koji označavaju naš život i kujemo planove kako izići i kako preoblikovati sadašnje stanje u novo i drukčije, bolje i kvalitetnije. Procjenjujemo i važemo silnice utjecaja što oblikuju trenutačne okolnosti života. Pokušavamo procijeniti snage koje bi nas mogle dovesti do preokreta prema novom početku i uvesti nas u nove odnose unutar kojih ćemo se moći dalje razvijati i rasti. Krizne situacije predstavljaju se kao vrijeme prijelaza iz jednog stanja života u drugi. U trenutcima krize treba nam oslonac i sigurna točka uporišta iz koje ćemo moći vidjeti sigurnost i steći povjerenje da će nam nakon trenutačnog kriznog stanja...
Moje luksuzno jutro u gradu Zagrebu
Kroz bakine naočale

Moje luksuzno jutro u gradu Zagrebu

Nigdje nije napisano što čovjek treba smatrati luksuzom. Svaki čovjek to sam sebi određuje. Ja smatram da je luksuz ono nešto malo više iznad zadovoljenja mojih potreba. Kad su sve potrebe zadovoljene onda nastupa područje luksuza. A ja upravo uživam u tom nečemu „malo više“ – u svom luksuzu. Sjedim u jednom malom zagrebačkom ugostiteljskom objektu. Rano je jutro. Još nigdje nikoga. Tek dvoje konobara, šalica toploga čaja, ugodna glazba i ja. Njih dvoje razgovaraju o sinoćnjoj gužvi i tipovima gostiju koji ih posjećuju, a ja grijem ruke na šalici čaja i gledam kroz dva ogromna prozora. Velike su to staklene stijene koje se očito ljeti otvaraju i dopuštaju ulaz i izlaz preko te novostvorene sada zatvorene terase. I tu negdje počinje moj luksuz. U ovo uobičajeno jutro ljudi se počin...
Gospođo, sjednite! Odmah!
Kroz bakine naočale

Gospođo, sjednite! Odmah!

Jesen se polako, ali sigurno uvlači u naše domove. Lišće napušta drveće i polako se sprema za zimski odmor. U našim domovima kreće kuhanje finih krepkih jesenskih krem juha, a djeca su sada već ozbiljno krenula u školu. Učenike prvog razreda još ponekad otprati i mama, osobito ako škola nije u potpunoj blizini doma. Tako i Maslačak uživa u majčinom društvu ovih jesenskih dana i osamostaljuje se na putu prema školi. Naravno, užitak mamine pratnje za Pilića je potpun. Iako je on već samostalan u putovanju tramvajem, ipak koristi gužvu pa kućno druženje i razgovore nastavljaju zajedno i nakon izlaska iz svoga doma. A tramvaj, to je čarobno mjesto. Susreću se nepoznati ljudi, ali i oni koje viđamo tek u trgovini ili samo u crkvi, ili poznanici koji žive u istoj ulici, tu su i susjedi,...
Je li moguće biti i bogat i zadovoljan? – Kremnica u Slovačkoj
Kroz bakine naočale

Je li moguće biti i bogat i zadovoljan? – Kremnica u Slovačkoj

Godišnji odmor često nas vodi na putovanje i odlazak iz redovnog mjesta stanovanja. Turističke agencije nude odlazak u glasovita i poznata mjesta. U mlađoj dobi ljudi bi rado vidjeli i fotografirali se iznad ili ispred nekih vizura koje su gledali na agencijskim reklamama. I sama sam željela takve fotografije, a poneke sam i ostvarila. U odrasloj ili odraslijoj dobi otkrivam radost istraživanja mjesta i vizura za koje 'nikad niti čula, niti vidjela'. Ovoga puta takvo otkriće je malo mjesto u Slovačkoj - Kremnica. Nekih tridesetak kilometara od Banske Bistrice smjestilo se staro, vrijedno i dragocjeno mjesto. Nad mjestom dominira crkva svete Katarine, a već od osnutka u ovom se gradu kovao zlatni novac. Stare i dvostruke zidine govore o ulaganju u sigurnost grada. Čak i danas autom...