Utorak, 28 rujna

Kroz filozofsku prizmu

Piše: vlč. Oliver Jurišić

Kršćanstvo služenja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo služenja

Rasprava među apostolima tko je među njima najveći smješta se negdje između teološkog traktata o oholosti i filozofije služenja. Služenje nerijetko dolazi kao dvostruko loša pomisao. Služenje biva na silu jer postoji autoritet, moć i strah. Služenje je izrabljivanje jer egzistencija onoga koji služi ovisi o samovolji onoga komu služi. Biti prisiljen služiti i biti porobljen služenjem. Ozbiljne rasprave među nama na kraju znaju završiti ključnim argumentom: Nisam ja tvoj sluga! Nisam ja tvoja sluškinja! Isusova gesta u kojoj među apostole stavlja dijete govori o razlici između odraslog i djeteta kada se govori o služenju. Pomisao odraslog može biti i ta dijete ne može služiti roditelju temelji se na pomisli o bespomoćnosti. Bespomoćno dijete ne može služiti, ono je osoba kojoj se služi. ...
Kršćanstvo razdobljâ
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo razdobljâ

Životna razdoblja se ne mogu vratiti. Naravno, između nekih od njih nije moguće povući strogu granicu, ali između nekih jest, recimo između djetinjstva i starosti, ako ništa barem u fizičkom smislu. Ne možemo se vratiti unatrag osim kroz promišljanje o vlastitom životu i onomu kako se koje razdoblje u nama rađalo, raslo, i na kraju odumiralo i nestajalo. Život osobne vjere također ima svoja razdoblja, koja ne samo da se međusobno smjenjuju i suprotstavljaju, nego se i nerijetko vraćaju u naš život. Kao što živimo život i osjećamo njegove mijene i promjene, i mijene osobne vjere se ponekad doživljavaju i svjedoči se njihovom rađanju, rastu, odumiranju i nestajanju. Proživljavamo iskustvo ili fenomen kršćanstva razdoblja. Iskusit ćemo u nekom trenutku Izaijino razdoblje. O njemu slušamo u...
Kršćanstvo ponude
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo ponude

Institucija koja dobije slobodu povremeno zaboravi na fenomen slobodnih pojedinaca koji joj pripadaju. Ljudi se vežu uz instituciju u onim okolnostima kada ih institucija štiti, brine o njima, čuva njihov identitet, i na kraju njihov život. U uvjetima kada je institucija progonjena lakše se s njom identificirati i pripadati joj. Zajednički neprijatelj, istovjetna opresija, identični progoni pojedinca i instituciju drže čvrsto zajedno. U uvjetima kada nema slobode pojedinac ne postavlja pitanja o instituciji, njezinoj naravi, njezinim možebitnim pogreškama i propustima. U okolnostima opresije, progona i zatvaranja institucija gubi donekle odlike realnog objekta i prirodno biva promatrana kao velika, uzvišena, na trenutke i bezgrešna. U odnosu između institucije i pojedinca uslijed stjeca...
Kršćanstvo anarhije
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo anarhije

I među katolicima možete sve češće susresti one koji ističu kako se smatraju katolicima, ali pravila, zakoni i propisi koji se odnose na religiozni život u Crkvi ne smatraju potrebnima. Susrest ćete i one koji će za brak istaknuti kako je riječ o formalnosti i kako im ne treba papir. Okruženi ste ljudima koji smatraju da se za određeni odnos ne treba držati nikakvih pravila i odredbi. Ponekad je u pitanju iskreno uvjerenje da se odnos prema Bogu i prema drugima ostvaruje nekakvim oblikom anarhije. Počnimo od braka. I oni koji brak nazivaju papirom živeći zajedno i dalje će slijediti određena pravila, obveze i dužnosti, skoro ona ista koja egzistiraju i u braku. Vjernost, povjerenje, podrška, međusobno razumijevanje ostaju pravila odnosa između muškarca i žene, makar se oni hvalili slobo...
Kršćanstvo evidentnosti
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo evidentnosti

Spoznaja stvarnosti uvijek će za čovjeka biti nerješiv problem. Koliko god otkrivao stvarnost, čovjek ne može definitivno dokazati kako je napose empirijski poznaje, a da nešto od nje ne bi od čovjeka ostalo skriveno. U jednoj od ponajboljih studija filozofije religije o odnosu čovjeka i Boga Xavier Zubiri će na jednom mjestu u svojoj knjizi Man and God govoriti kako se čovjeku dogodio zaborav stvarnosti. Tom tvrdnjom Zubiri će se suprotstaviti, na tragu kritike koju Heidegger upućuje suvremenom svijetu tehnologije, određenim znanstvenim tumačenjima stvarnosti. Ne dovodi se u pitanje mogućnost pozitivne znanosti da dokaže stvarnost objekta svog istraživanja, nego njezine metafizičke pretenzije da njezin objekt bude stvarnost izvan koje više ništa ne postoji, nešto što je u svoje vrijeme...
Kršćanstvo usmjerenosti
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo usmjerenosti

Dugotrajna usmjerenost postoji jer ono na što smo usmjereni smatramo vrijednim i važnim. Nešto utječe na nas na tako dubok i intenzivan način da gubitak usmjerenosti za nas znači djelomični gubitak smisla. Dugotrajna usmjerenost se ne oslanja na snažne osjećaje euforije i entuzijazma, nego se oslanja na svakodnevne i obične životne događaje u kojima nastoji prepoznati ono važno prema čemu je čovjekov život usmjeren. Nakon nestanka onog početnog oduševljenja, ono što bi trebalo ostati je ozbiljna, svakodnevna i tiha usmjerenost na ono što smo izabrali kao cilj i svrhu življenja. To stanje obične i svakodnevne usmjerenosti Isus će nazvati skrovitošću. Skrovitost bismo mogli opisati i kao čvrstu i stabilnu usmjerenost na izbor koji smo napravili. Skrovitost ne mora biti puka kontemplacija ...
Kršćanstvo zajednice
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo zajednice

Zajednica nije monolitni sustav otporan na promjene. Nije moguće predvidjeti kako će se život u zajednici rasti i razvijati. Ulazak u zajednicu nosi sa sobom neka očekivanja od zajednice. Neka očekivanja će biti ispunjena. U nekom trenutku moguće je duboko i trajno razočaranje zajednicom. Nerijetko se razočaranje događa zbog gubitka svijesti da je uvijek riječ o živim ljudima, njihovim nadanjima, osjećajima, planovima. Trajna je napast za zajednicu pretvaranje u uniformni sustav međuljudskih odnosa gdje ili nije dopušteno ili se ne smije razmišljati izvan sustava. Odnos prema zajednici u koju se ulazi nerijetko počinje s ljubavlju prema njoj. Kasnije će ljubav prestati u svojoj emotivnoj formi i pretvorit će se u trajniji i stabilniji odnos poštovanja i zahvalnosti. Brak je jedan od pri...
Kršćanstvo Marije
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo Marije

Govoriti ili pisati o Mariji majci Isusovoj nerijetko uključuje tek promišljati o dvoje. O poniznosti i poslušnosti kao temeljnim karakternim vrlinama žene. Neke druge vrline se ne spominju. Ili ih ne znamo pronaći. Ili ne želimo. Ili se bojimo. Ili ih smatramo manama. Nerijetko i grijesima. Može li se Mariju promatrati kao ambicioznu ženu? Onu koja ostvaruje i Božju, ali i svoju ambiciju. Ambiciju da se bude dio povijesti spasenja. Može li se Mariju opisati kao tvrdoglavu ženu? Dovoljno tvrdoglavu da se suprotstavi okolini koja postavlja neugodna pitanja o njezinom privatnom životu skrivenom unutar četiri njena zida. Možemo li Mariju opisati kao neustrašivu ženu? Onu koja pred očima onih koji su joj razapeli sina bez imalo patetike i lažnog obzira strasno i snažno oplakuje sina. Jer ia...
Kršćanstvo objašnjenja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo objašnjenja

Postoji razlika između načina kako se objašnjava i samog objašnjenja koje počiva na nekoj istini. Nedavno preminuli teolog Hans Küng pitanje i problematiku objašnjenja nastoji pobliže razraditi u svom djelu Postoji li Bog? Odgovor na pitanje o Bogu u novom vijeku. Ostavljajući po strani teologiju Hansa Künga, pitanje objašnjenja razrađeno je na isključivo filozofski način u djelu knjige u kojoj se govori o Descartesu i novoj znanstvenoj metodi: metodološkoj sumnji kojom se dolazi do jasnih i razgovijetnih ideja. Secirajući Descartesov pristup znanju i procesu spoznaje, Küng nastoji naglasiti važnost nekih elemenata koji su usko povezani s procesom objašnjavanja i fenomenom objašnjenja. Najprije, piše Küng, treba dobro razlučiti same pojmove kada se nešto objašnjava. Ukoliko pojmovi osta...
Kršćanstvo negativnosti
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo negativnosti

Sve je loše. Sve ide u krivom smjeru. Ništa ne valja. Sve je krivo. Ništa nije kako treba. U ovih nekoliko rečenica mogao bi se sažeti novi duh vremena prisutan u Crkvi. Sve treba biti podvrgnuto kritici, a očito i svima vidljivo i uočljivo dobro treba staviti pod sumnju jer iza učinjenog dobra stoji nekakav tajni plan zla i porobljavanja. Treba preispitati sve svetce u katoličkom kalendaru, cjelokupnu povijest Crkve. I samog Krista trebalo bi podvrći kritici i, ako je moguće, utvrditi je li bilo imalo nesuglasja između onoga što je govorio i činio. Različiti su oblici i intenziteti negativnosti. Ima ih koji su umjereni i racionalno utemeljeni u formu kritičkih i samokritičkih pristupa vrednovanju Crkve i njezinog djelovanja koji, iako se mogu činiti štetni, ipak nastoje polučiti dobar ...