Kroz filozofsku prizmu – Vjera i djela

14kol2022 Autor: dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Pitanja

Takav je dojam. Nedostupan sam. Izgledam kao netko koga ništa ne zanima. I nitko. Kao da se držim po strani u odnosu na život i druge oko sebe. Moguće je kako misle da sam nesposoban za empatiju. Ili se zanimam isključivo za sebe i svoje interese. Radi se o tome kako pravog sebe upoznajem tek u odnosu s tobom i prema tebi. Jednog dana će se moj život svesti na stanje u kojem ću biti zaboravljen i stavljen po strani. Bit ću star i onemoćao. Možda će mi biti krivo što me više ne pozivaju u svoje društvo. Neće mi biti lako prihvatiti kako me smatraju teretom i napornim starkeljom. Ljudi će dolaziti i prolaziti kroz moj život i ja kroz njihov. Ti ćeš, kako stvari stoje, ostati jedina osoba koja će stalno biti prisutna. Razgovarat ćeš sa mnom. Postavljati pitanja. Zanimat ćeš se za mene, ...

Nastavi čitati

14kol2022 Autor: dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Istina

Kažeš mi kako nisi došao donijeti mi mir, nego mač. Mislio sam kako aludiraš na fizičko nasilje. Nisam najbolje razumijevao tvoju upozoravajuću rečenicu. U početku nisam primjećivao. Pripisivao sam to, kao što se danas sve pripisuje, duševnim rastrojenostima i psihološkim smetnjama i podijeljenost sam premošćivao terapijama. Otkrio sam kako neće samo dvojica biti podijeljena protiv trojice i trojica protiv dvojice, otkrio sam da sam u sebi podijeljen protiv samog sebe. Moja podijeljena savjest rascijepljena na dvije međusobno suprotstavljene strane. Nije u pitanju mač. Nikad se nije radilo o maču. U pitanju je istina. Ono što si mi donio u život brutalna je istina o meni samom. Nepodnošljivost istine o samom sebi me rascijepila i podijelila moje biće. Rascijepljenost me svakodnevno p...

Nastavi čitati

8kol2022 Autor: dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Čekanje

U Pismu mi kažeš kako je vjera već neko imanje onoga čemu se nadam, uvjerenost u zbiljnost koju ne vidim. Čekanje, zar ne? Treba znati čekati. U redcima koji slijede, nakon što vjeru opisuješ kao čekanje, hvališ Abrahama. Njegovu strpljivost. Njegovo čekanje. I u pravu si. Koliko je taj čovjek čekao obećanu zemlju kada si ga pozvao iz poznatog svijeta njegova oca da ga napusti i uputi se u nepoznato. A tek čekanje potomka! Znaš dobro što je nemati potomstvo u to vrijeme značilo ili se barem tako mislilo. Tko nema potomstvo, ti si ga prokleo. I Abraham proklet, jer je je jalov, čeka tvoj odgovor. I njegov uspon na brdo zajedno sa sinom kojega treba ubiti kako bi se dokazao vjernim. Čekanje da ubije sina dok se s njim uspinje na brdo. Čitajući o Abrahamu, vjeru doživljavam kao čekanje....

Nastavi čitati

7kol2022 Autor: dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Mrtvac

Trenutak kad se prihvati kukavičluk. Spoznaja kako nemam hrabrosti. Kako bih to sakrio, upirem prstom u druge. Javno nabrajam njihove grijehe. S krovova vičem o njihovim slabostima. Neugodno je znanje o vlastitoj dvoličnosti. O tome kako se na kraju život sveo na komfor. I lagodnost. I kako između lagodnosti i ozbiljne odluke izabirem lagodan život. Ništa me više ne veže uz tebe. Nema više duhovnog izvora. Život se sveo na spavanje, hranjenje i posjedovanje. Tako živjeti je nepodnošljivo, ali nekim čudom sam ušutkao savjest. Svejedno mi. Ipak riječi Pisma me ne pošteđuju. Niti sam vruć niti sam hladan i jer sam ni jedno ni drugo, ispljunut ćeš me. Ja sam pronašao način kako bih te izbjegao. Površno uživanje u životu bez ozbiljnog napora. Sve je u meni zakržljalo i počelo se sušiti. Od...

Nastavi čitati

6kol2022 Autor: dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Mržnja

Ti ćeš me razotkriti. Neće biti moguće ništa sakriti. Ama baš ništa. Ako u meni bude i mržnje protiv tebe i ona će zajedno sa mnom stati pred tvoje lice. Zamišljam to kao razgovor. Ispovijed prije konačne presude. Ti ćeš me pitati zašto me mrziš, a ja ću jedva dočekati ispripovjediti sve motive. Bojim se da će mi i vječnost biti prekratka. Tko zna odakle ću početi. Zašto si mi uzeo oca, majku, dijete? Zašto puštaš da zli prolaze kao i dobri, i zašto mi se čini da zli i pokvareni prolaze puno bolje u životu? Znam. Reći ćeš mi kako nisi htio žeti kukolj kako ne bi zajedno s njim požeo i pokoji klas pšenice. Zar jedan klas pšenice, jedan nevin čovjek vrijedi toliko da pustiš na tisuće zločinaca i zlikovaca da žive? Zašto nevinog ne učiniš kolateralnom štetom osvete protiv zlih? Hoćeš mi ...

Nastavi čitati

1kol2022 Autor: dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Smrt

U Pismu stoji redak: A ono što sam pripravio, čije će biti? Kome će pripasti moj trud, moj novac, moje nekretnine? Postoji nepravda, zar ne? Nepravda koja se javlja kao oduzimanje svega u trenutku kad sam stao na svoje noge. Nepravda koja je trajala i trajala još od vremena kad sam mogao spoznati kako postojim kao čovjek. Nepravda loših obiteljskih odnosa i nesređene obitelji. Nepravda neimaštine za koju nisam bio kriv. Nepravda otetih prilika koje sam trebao dobiti, ali nisam. Kad ne računam na svoju smrt, moj se život čini kao jedna neprekidna rijeka nepravdi. Nepravda rata koji mi je oduzeo djetinjstvo. Nepravda gledanja mrtvih i ranjenih zbog kojih se još uvijek noću budim uplašen. I kad sam preživio sve i uspio se malčice uspraviti ponovno neka nova i nepredviđena tragedija koju m...

Nastavi čitati

28srp2022 Autor: dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Povrijeđenost

Povrijeđenost može pobijediti svako oproštenje. Čak i mogućnost oproštenja. Kažeš mi u Pismu zar je tvoje oko zlo što sam ja dobar. Možda je u pitanju moja nevjera u tvoju dobrotu. Nesposobnost prihvaćanja. Ti i prema meni želiš biti dobar, ali ja ne mogu pristati na tvoju dobrotu. Ne želim ti biti ništa dužan? Ili, kao u nekim drugim ljudima, u meni egzistira onaj samorazarajući mazohizam prema samom sebi? Ja želim patiti. Biti onaj koji umišlja kako je sav teret svijeta na njegovim ramenima. Onaj šutljivi mučenik koji svoju povrijeđenost nosi duboko u sebi. Lamentirati nad sobom kako nitko ne shvaća koliko tereta nosim u sebi i koliko odricanja me košta samo jedna lijepa riječ ili gesta koju drugom trebam uputiti. Povrijeđeni mučenik. Ni ti ne vidiš moje mučeništvo. Ti, kao ni ostal...

Nastavi čitati

27srp2022 Autor: dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Jeremija

U Pismima čitam kako jednom od proroka obećavaš kako ćeš ga spasiti. I ja se pitam od čega me trebaš spasiti? Hoćeš li me spasiti bijegom? Ili smrću? Ili čime? Danas se pokušavam spasiti od života koji imam. Njegova besmislenost i jalovost postaje nepodnošljiva. Dosada života ponekad je toliko opipljiva da ne vidim ništa pred sobom. Ali, i česti neuspjesi i krive odluke pretvaraju mi život u pakao. I ta vječita briga za život. Taj strah od gubitka života, krova nad glavom, financijske sigurnosti, ta uporna i prokleta briga koja me ujutro probudi prije vremena i uvečer mi ne da mirno spavati. Ponekad ti se molim da me spasiš od života kao i onaj bolesnik u dugotrajnim i teškim mukama koji viče iz bolničke sobe: uzmi me konačno sebi, ja više ovako ne mogu! Kad te molim da me spasiš od ž...

Nastavi čitati

24srp2022 Autor: dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Predrasude

Iznenađen sam Abrahamovom gestom. Nisam očekivao da će netko poput njega odustati od svojih predrasuda. U Pismima čitam kako te ispituje o Sodomi i Gomori, pita te što ćeš učiniti ako se tamo nađe netko pravedan. Tisućama godina prije demokracije, silnih zakona o slobodi govora i diskriminaciji, bijaše Abraham. Nomad oslobođen predrasuda o čovjeku i o ljudima. Jednostavan čovjek koji se nije držao običaja svoga vremena. Nije te nagovarao da uništiš te gradove čak i ako je u njima netko i dobar. Nije se pokušao lukavstvom domoći zemlje na kojima su sagrađeni. Nije se držao zakona jačega, zakona nasilja, čak ni onoga pravednog zakona oko za oko zub za zub. Jedan čovjek kojemu nisu bile potrebne nikakve konvencije, deklaracije, odluke parlamenata, operiran od predrasuda i generalizacija,...

Nastavi čitati

22srp2022 Autor: dr. Oliver Jurišić

Kroz filozofsku prizmu

Znanje

Moram ipak drugačije pročitati onaj redak iz Pisma upućen učenicima: A vi, što vi kažete tko sam ja? A ti, što ti kažeš tko sam ja? Ponekad upadnem u napast. Čak i pođem misliti kao onaj što misli o tebi. Treba li za mene biti važno što filmska zvijezda kaže kako ne vjeruje u tebe i u život poslije smrti? Zašto je njegovo ili njezine mišljenje mjerodavno? Je li netko od njih iskusio onostranost i susreo tebe i ima dokaze za svoje tvrdnje? Povodljivost mi je stvarala nedoumice. Na pitanje o tome tko si ti kao da mi je uvijek bilo važnije što o tome misle drugi i koji su njihovi odgovori, nego moje iskustvo s tobom. Tražim slobodu da samostalno za sebe odlučim tko si ti za mene. To isto tražit će i drugi. Hoćemo slobodu samostalnosti. I odlučivanja. O tebi. Iako postoji opasnost da će n...

Nastavi čitati