Petak, 20 svibnja

Kroz filozofsku prizmu

Piše: vlč. Oliver Jurišić

Kršćanstvo iskupljenja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo iskupljenja

Ja sam tražitelj oproštenja. Susrećem i druge slične meni. Nas koji zbog težine onoga što smo učinili tražimo da nam bude oprošteno. U potrazi sam za nekim tko me može osloboditi besanih noći, straha od kazne i odmazde, za nekim tko će mi reći oprošteno ti je. Notorna je glupost da mogu sam sebe iskupiti. Ja sebe ne mogu iskupiti niti otkupiti. Kojim iskupljenjem ću vratiti život koji sam oduzeo? Samoubojstvom? Ubijanjem još više ljudi? Kakva tragična zabluda! Uništenjem se ne rađa život, niti se zlom postiže dobro. Opijenost idejom da sam ja jedini gospodar dobra i zla i jedini ovlašteni tumač njihovog međusobnog odnosa. Ali ljudsko je odviše slabo i nemoćno izdržati teret tog razlikovanja. Jer razlikovati dobro i zlo zahtjeva da se prihvati odgovornost i za trenutke u kojima ih se čin...
Kršćanstvo ispunjenja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo ispunjenja

Ispunjen život? Dosegao sam dob u kojoj me ovo pitanje progoni iako ga sam ne postavljam. Ono dolazi samo, nenajavljeno i nepozvano. Neugodan gost. Bez mog dopuštenja prebire događaje mog života i moju prošlost. Pretražuje moje neuspjehe i grijehe. U Pismima stoji otprilike kako čovjeku nema veće sreće pod nebom nego da jede, pije i u miru živi svoj život. Tako sam i živio. Očima drugog moj se život čini ispunjenim. Poživio sam dugo. Iza sebe sam ostavio nešto po čemu će me se sjećati. Ipak, kako se bliži kraj, pitanje o ispunjenom životu me uznemiruje. Još kao mlad čitao sam životopis jedne svetice. Pred smrću i sama se našla pred ovim pitanjem. Doduše, kod nje pitanje o ispunjenom životu javilo se kao trenutak gubitka vjere. Duboka kriza. Što ako poslije nema ništa? U Pismima pronalaz...
Kršćanstvo prijepora
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo prijepora

Juda je izišao. Njih jedanaestorica ostali su s tobom. Kažeš im: Ljubite jedan drugog. Petar bi trebao ljubiti ohole Zebedeje sinove koji su htjeli prva mjesta u kraljevstvu. Ne jednog. Obojicu. Ostali bi trebali ljubiti Petra koji te zatajio. Tu je negdje i Matej carinik. Treba ljubiti i onoga koji je godinama surađivao s mrskom rimskom vlašću. I vjerojatno je dobro i zaradio. Možda i zadržao dio svog bogatstva. Nema nikoga s tobom. Ti i njih jedanaest. Tvoj zahtjev je sve samo ne univerzalan i opći. Ne izgleda tako. Kao da kažeš Filipu: Ljubi onoga sumnjivca i skeptika Tomu koji ne vjeruje ni nakon uskrsnuća. I svakom od njih jedanaest govoriš manje više slično. Natanaele, ljubi Ivana; Bartolomeju, ljubi Jakova. Što meni kažeš? Ja sam se naučio ljubiti univerzalnom ljubavlju. Volim čo...
Kršćanstvo doma
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo doma

Kad majka umre i dom se ugasi. Tako nekako se kaže. Ali, ne događa li se slično kad umre i otac, ili brat, ili sestra, sin ili kći? Smrt nekoga od njih ostavlja iza sebe opustošen dom ili barem poluprazan. Gubitkom doma ili njegovim nestankom gubi se neki temelj. Nisu u pitanju samo zidovi. Broj kvadrata. Prostor. Nešto sam u sebi izgubio ostavši bez doma. Osjećam da sam u nekom pogledu postao siroče. Bez temelja. Bez usmjerenja. Bez smjera. Dom nije fizički prostor. Puko mjesto odrastanja. Dom je mjesto smisla. I svrhe. Kroz dom se upija ono temeljno što kasnije biva nemoguće ukloniti iz sebe. I svog života. Ja sam u neku ruku kao i mnogi slični meni bez doma. Fizički imam gdje živjeti, ali moj dom je duhovno opustošen. Tolikih nema i toliki nedostaju. Kažeš mi kako u kući tvog Oca ima...
Kršćanstvo Nikodema
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo Nikodema

Kad se vratiš hoćeš li me naći u vjeri u kojoj si me ostavio? Tako mi zvuči ono tvoje pitanje: Kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? Jesam li danas onaj kakvim si me želio i je li ovo gdje sam i što sam tvoja volja? Za razliku od nekih, nisam uvijek tako samouvjeren da je tvoja volja krupno i čitko napisan tekst na papiru. Moj život nije tekst i ne mogu ga iščitavati kao turistički vodič ili uputu za upotrebu. On čak nije ni napisani roman na kraju kojeg piše jednostavno kraj ili svršetak. Nema više. Moja vjera je, rekao bih, odrasla. Ne znam koliko je odrasla. Nemam način odrediti, jer ne vjerujem da postoji stroga i precizna mjerna jedinica njezine odraslosti. Njezinu odraslost prepoznajem po pitanjima kojih prije nije bilo. Kao i po kompliciranim objašnjenjima koja mi ...
Kršćanstvo nezahvalnosti
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo nezahvalnosti

Piše u Pismu kako nije učenik nad učiteljem. Govoriš mi kako je u pitanju kritika bez zahvalnosti. Ona kojom sebe stavljam iznad Crkve. I tebe. Ona kojom prezirem primljeno dobro. Ona kojom sebe uvjeravam kako sam sve postigao sam. Nitko mi ne treba. Kritika bez zahvalnosti put je u gorčinu. Neizlječivu narcisoidnost. Mučenje i sebe i drugih pitanjem o mojim zaslugama i mojoj veličini. Vječno nezadovoljan i nesretan živim u Crkvi kao bolesno tkivo. Vrijeđa me ona tvoja rečenica: Reci na kraju: "Sluga sam beskoristan, učinio sam što bijah dužan učiniti."  Ja želim činiti sve novo. Kažeš mi kako ću činiti i veća djela od tebe. Ipak osjećam da u tvom obećanju leži zamka. Ako želiš činiti veća djela od onih koje sam ja činio, moraš svima biti sluga. Lakše je postati kritičan prema tebi. Ona...
Kršćanstvo oslobođenja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo oslobođenja

Mrzio sam te jer sam te volio. Mrzio sam te se jer sam te se plašio. Iz voljenja i straha u meni se rađala ona od svih najtežih i najpogubnijih mržnji. Ona kojom sam sebe doveo na rub propasti i osobnog pakla. Ona u kojoj nisam vjerovao da me itko može voljeti, pa i netko poput tebe, svikao na ljudsku mržnju. I nasilje. I zlo. Sati provedeni s tobom kada nitko nije gledao ni čuo. Dani i mjeseci. Dušu sam svoju napajao octom žuči i gorčine. Za sve si ti bio kriv. I bilo je najlakše na tebe baciti kamen. Svako oslobođenje od očaja počinje prihvaćanjem stanja očaja. Priznanja da se u njemu nalazim. Priznanje kako mi treba pomoć. Ipak, kako tražiti pomoć od onoga kojega sam mrzio? Nekoga o kome sam, kao onomad nečiji Zaratustra, govorio kako ga više nema sa mnom i kako se trebam okrenuti se...
Kršćanstvo bespomoćnosti
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo bespomoćnosti

Jesi li bešćutan ako me ne uslišiš? Znači li mi nešto jer me razumiješ u mojoj bespomoćnosti? Kažeš mi kako je u tvom kraljevstvu sve drugačije i kako tvoje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Ja, koji sam bespomoćan, postajem li jak ako dođem u tvoje kraljevstvo? Govoriš mi kako ti sa svojim činiš što hoćeš i da ne trebam biti zao jer ti želiš biti dobar. Jesi li stvarno dobar onda kad mi govoriš: Razumijem tvoju bespomoćnost, i ja sam bio sam bespomoćan? I tu sve staje. I prestaje. Što ako mi tvoje razumijevanje nije dovoljno? Ako tražim od tebe više? Kao da mi kažeš: Razumijem tvoju bol zbog gubitka djeteta, ipak ti ništa nisi učinio da ga spasiš. Nisi tako učinio u slučaju Jairove kćeri i onog mladića majke koja je bila udovica. Nisi ih samo razumio. Učinio si. Djelovao si. Što treba...
Kršćanstvo povratka
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo povratka

Svi su me napustili tijekom moje posljednje obrane, ne uzeo im Gospodin za zlo, stoji u Pismu. Tako se jedan od tvojih učenika žali na ostavljenost. Reći ćeš na drugom mjestu drugom učeniku: Kad ostariš, drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš. Kao da mu kažeš: Ako i budeš protestirao zbog toga jer si ostavljen, nitko na to neće obraćati pozornost. Današnji svijet je svijet ostavljenih i napuštenih ljudi. Svijet straha i patnje da se ne bude ostavljen. Svijet sabiranja, zgrtanja i skupljanja da se pokuša preživjeti ostavljenost od drugih. Nekad, kad bih bio ostavljen, bio bih ogorčen. Strah od ostavljanja prevagnuo bi nad svim razumskim objašnjenjima zašto i zbog čega mi je to učinjeno. I onda kad sam ja bio kriv, uvijek sam pronalazio način sebe proglasiti žrtvom, a drugoga krivcem. ...
Kršćanstvo iščekivanja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo iščekivanja

Tko sam ja tebi? Odgovaraš mi kao onima koji su te došli tražiti: Koga tražiš? Ne govoriš mi: Bit ću za tebe što god želiš da budem. Ti znaš bolje od mene da je u onom mom tko sam ja tebi sadržano puno vise od puke želje i potrebe. Tko sam ja tebi Gospodine? Jesam li ja tebi onaj koga ljubiš? Onaj kojega ćeš ljubiti tako snažno i strasno da i kad bih htio umrijeti neću to moći? Onaj kojega ćeš tako intenzivno ljubiti da neću moći zamisliti ni trenutak bez tebe i tvoje prisutnosti? Pitaš me koga tražim. Odgovaram ljubav kojoj neću moći reći ne, a opet biti slobodan da joj kažem da. Onda se preispitujem i nisam siguran što tražim. Odgovaram ti kako ne znam što tražim. Tvoj odgovor je kratak: Dođi i vidi. Gdje da dođem i što trebam gledati? Dođi za mnom. A gdje ti ideš Gospodine? Kakav je ...