Ponedjeljak, 21 lipnja

Kroz filozofsku prizmu

Piše: vlč. Oliver Jurišić

Instant kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Instant kršćanstvo

Čovjek koji živi u gradu i povremeno ode na odmor ili izlet negdje na farmu ponekad misli da može biti poput onih ljudi koji već godinama žive na farmi i od nje žive. Dođe u neko pitoreskno mjestašce ili seoce, upozna se s lokalnim znamenitostima  i kuhinjom, susretne pokojeg farmera i s njim pođe raspravljati o ljepotama i privlačnostima farmerskog života. Pri takvom razgovoru uvijek će vam upasti u oči izgled farmera i čovjeka koji je došao na odmor u želji da postane farmer. Čovjek koji cijeli život živi na farmi i od nje drugačije izgleda, drugačije se ponaša i drugačije gleda na stvarnost od „instant“ farmera koji smatra da je tjedan dana odmora u nekom „netaknutom zelenilu“ dovoljno da postane farmer i živi od plodova svoga rada. Brzo se ispostavi da „instant“ farmer ne zna baš p...
Poslušnost, muškarac, žena
Kroz filozofsku prizmu

Poslušnost, muškarac, žena

Poslušnost koja uključuje Boga je poslušnost jednakosti. Ona ne ovisi o muškarcu i ženi, nego o zahtjevu koji Bog pred njih stavlja. Bog nudi i traži jednakost muškarca i žene i samo ukoliko je poslušnost usmjerena na Boga neće se dogoditi nepravedna poslušnost koja zahtijeva od žene da bude poslušna, ali to isto ne zahtijeva od muškarca. Poslušnost zaborava Boga uvijek je nadmoćna poslušnost i prilika za dominantnu poslušnost. Netko mora biti poslušan, a netko ne mora. Poslušnost zaborava Boga je redukcijska poslušnost kao kad se kaže da su žene u Svetom Pismu poslušne, a izostavlja se muškarce koji su također poslušni Bogu (Abraham, Mojsije, Krist). Tamo gdje se zaboravio Bog i zaboravio Krist, i poslušnost je zaboravljena i pretvorena u mehanizam moći, dominacije i zastrašivanja. Po...
Bezobraznost, križ i žena
Kroz filozofsku prizmu

Bezobraznost, križ i žena

Poniznost je odricanje od oholosti i uvijek je čin vjere, a ne sociološko i društveno priznanje tuđe nadmoći. Bezobraznost i križ, kada ne možemo razdvojiti na pravi način jedno od drugog, znači da smo poniznost i trpljenje identificirali kao jednu te istu stvar, a to je pogrešno. Poniznost je čin vjere iz kojega proizlazi slobodno trpljenje. Trpljenje bez poniznosti je puko podnošenje tuđe dominacije i vlasti. Postoji strah da, ako odlučimo da ne želimo trpjeti, nismo ponizni. Iz tog straha i nerazlikovanja pukog trpljenja i poniznosti kao čina vjere razvili smo nezdrav i pogrešan stav o tome kako su bezobraznost i križ jedna te ista stvar između kojih nema razlike. Križ izvire iz slobode, ali križ nam ne mora uvijek doći slobodno. Križ može doći kad ga nećemo i ne želimo, i njegovo ...
Celibat i žena
Kroz filozofsku prizmu

Celibat i žena

Shvaćanje celibata i njegovog življenja povezano je sa slikom žene kao ljudskog bića i kao osobe koju imamo o njoj. Poremećena slika žene generira i pogrešno shvaćanje i življenje celibata. Jedna od pogrešnih slika o ženi jest ona o ženi kao zavodnici protiv koje se celibat koristi kao sredstvo zaštite i bijega. Međutim, celibat nije i ne treba biti zaštita i bijeg od žene. On to jest u onim slučajevima gdje je žena shvaćena isključivo i ekskluzivno kao zavodnica, čime dolazimo do prve pogrešne percepcije celibata kao zaštite i bijega od žene kao ljudske osobe. Sljedeća pogrešna slika o ženi jest kako je žena isključivo i ekskluzivno objekt ispunjenja fizičke požude, gdje se osobnost žene potpuno zanemaruje, odbacuje i zaboravlja. Ova slika stvara percepciju celibata kao fizičkog meh...
O celibatu
Kroz filozofsku prizmu

O celibatu

Kad bi svećenik bio oženjen Je li ukidanje celibata u Katoličkoj Crkvi instant rješenje svih crkvenih problema, od praznih župa i crkava nedjeljom pa do povećanja broja zvanja? Je li ukidanje celibata stvarno rješenje pedofilskih skandala, bi li ukidanje celibata zaista i jednom zauvijek riješilo sve crkvene probleme i sve probleme svakog pojedinačnog vjernika i s one, a i s ove strane oltara? Zašto se u mnogim raspravama to pitanje nameće kao najlogičnije rješenje svih crkvenih problema koje mnogi samo ponavljaju površnom rečenicom: E,  kad bi se katolički svećenici mogli ženiti... Valjda ne samo da bi broj zvanja rastao geometrijskom progresijom, nego bi svaki dan crkve bile ispunjenje do posljednjeg mjesta, a redovi za ispovijed protezali bi se do crkvenog izlaza ili čak dvorišta. E...