»Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.« (Rim 14,9)

Kroz filozofsku prizmu

Piše: vlč. Oliver Jurišić

Žena, muškarac, bešćutnost
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, bešćutnost

Bešćutnost je iskrenost bez nježnosti i poštovanja. Ona nije ona bešćutnost kada se drugog ostavlja na cjedilu. Ona je ona komunikacijska bešćutnost koja nema nikakvog ljudskog i intimnog osjećaja prema osobi drugog. Odnos muškarca i žene zahtijeva iskrenost. Bez nje teško je išta izgraditi da traje. Mora li ta iskrenost biti bešćutna, bez imalo nježnosti i ljubavi prema jednom od njih dvoje? U odnosu muškarca i žene s pravom se puno polaže na iskustvo iskrenosti jer iz nje se djelomično rađa sposobnost i mogućnost međusobnog povjerenja i neskrivanja onoga što se ne bi trebalo skrivati od muškarca ili žene. Bešćutnost kao surova i bezobrazna iskrenost koja ne osjeća nikakvo poštovanje pred osobom drugoga ništa ne rješava. Ako i rješava iza sebe ostavlja dublje rane i teže poteškoće po...
Žena, muškarac, otuđenost
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, otuđenost

Muškarac i žena ne žele otuđenost. Bolno iskustvo otuđenosti nije nešto za čime teže dok su zajedno. Streme suprotnom. Zajedništvu. Intimi. Međusobnom zbližavanju. Ipak usprkos njihovim naporima otuđenost se ponekad uvuče u njihov odnos. Kako dođe do otuđenosti? Mušakrac i žena svojim odnosom balansiraju između dvije situacije u kojoj se mogu naći. Prezasićenost jedno drugim kada zajedništvo postaje teret, iskustvo koje guši i zarobljuje. Udaljenost jedno od drugog kada se zajedništvo ne živi, kada se prezire i kada se za zajedništvom čezne i traga, ali se do zajedništva ne dolazi. Otuđenost se može pojaviti u oba ova krajnja iskustva zajedničkog života i braka. Prezasićenost i stalna kontrola rađaju strah i udaljavanje koje prelazi u otuđenost. Udaljenost i stalno isticanje apsolutne ...
Korektno kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Korektno kršćanstvo

Politički filozof Carl Schmitt opisujući politiku liberalizma istaknuo je neutralnost kao njezinu temeljnu osobinu, iako u politici nije uvijek i do kraja moguće biti neutralan. Politika u određenim trenutcima zahtijeva da se zauzme stav. Kao nuspojava političke neutralnosti na religioznom području javio se fenomen korektnosti. Korektnost je nezauzimanje stava prema određenom području prema kojem bi se ipak moralo zauzeti određeni stav. U religioznom životu korektnost je nezauzimanje stava prema onom što religija promatra pod vidom moralnog kao moralno dobro ili moralno zlo. Korektnost u religiji je nezauzimanje stava prema moralnom dobru ili moralnom zlu. Kao opravdanje da se ne zauzima stav religije kojoj se pripada, navodi se neutralnost kao religiozni položaj. Međutim, religija ne...
Žena, muškarac, prihvaćanje
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, prihvaćanje

Autentično prihvaćanje zahvaća cjelinu i traži cjelovitost odlučivanja. Istinski prihvatiti znači u cijelosti biti na raspolaganju i u potpunosti prihvatiti muškarca ili ženu. Kao što se odnos između muškarca i žene kroz njihov brak stalno razvija i raste i autentično prihvaćanje u braku ostaje otvoreno za prihvaćanje novog koje se rađa u odnosu između muškarca i žene. Nije uvijek moguće reći prihvaćam i misliti kako se više ne treba truditi oko prihvaćanja. U braku ne postoji zatvorena prihvaćenost koja isključuje neki važan dio međusobnog odnosa između muškarca i žene. Polovično ili površno prihvaćanje ne može biti autentično jer odbija biti cjelovito i odbija biti cjelovit pristup ljudskoj osobi. Površno prihvaćanje uvjetuje i zahtjeva. Ono je forma sebičnosti u kojoj drugi mora ra...
Ravnodušno kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Ravnodušno kršćanstvo

Nutarnji život vjere koji ne dopušta nikakve promjene, koji stvara rascjep ili dvoličnost između izvanjske euforije i nutarnjeg duhovnog mrtvila, fenomen je ravnodušnog kršćanstva. Ravnodušno kršćanstvo odustaje od bilo kakve nutarnje promjene i za njega je isto biti u krizi vjere ili biti uronjen u smisao i ispunjenost vjerničkim životom. Za ravnodušno kršćanstvo i njegovo poimanje vjerničkog života temeljni je stav kako vjernik treba biti u stanju mirovanja i nepomičnosti. Tako ravnodušno kršćanstvo kao oblik vjerskog stoicizma drži da je temeljni stav pred iskustvom vjere ataraksija, odnosno bestrašće. Ravnodušno kršćanstvo preporuča da se ne raduješ ako prolaziš kroz radosno iskustvo vjere, ali ne preporuča ni kajanje i obraćenje ukoliko želiš ustati i izdići se iznad grijeha. Rado...
Žena, muškarac, bračna samoća
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, bračna samoća

Ukoliko je moguće, mudrije je pokušati riješiti problem ili svađu unutar svoja četiri zida. Izlaganje bračne intime prijateljicama, prijateljima, rodbini, kolegama s posla ne mora po sebi predstavljati najbolje i najsretnije rješenje kao da se bračni problemi uvijek sretno i spretno rješavaju u širem krugu ljudi. Muškarac i žena sudjeluju u nečemu što ćemo ovdje nazvati bračnom samoćom. Bračna samoća je kao zajednička zavjera dvoje ljudi koji jedno drugom žele dobro i žele postići dobro svojim povlačenjem od znatiželjnih pogleda i napetih ušiju koje žele čuti ono što im ne pripada. Bračna samoća podsjeća na evanđeosku skrovitost. Učini dobro u skrovitosti jer će ti biti dobrim uzvraćeno u skrovitosti. Muškarac i žene u skrovitosti svoja četiri zida mogu učiniti dobro za sebe i za svoj ...
Žena, muškarac, sloboda
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, sloboda

Za muškarca i ženu u braku sloboda za je najzahtjevniji oblik. To je sloboda svjesnog i slobodnog odricanja i žrtvovanja za suprugu ili supruga. Odustajanje od svojih zahtjeva i hirova kako bi se stavilo potpuno na raspolaganje muškarcu odnosno ženi. Zahtjevnost slobode za javlja se i u traženju da se potpuno iziđe iz sebe, da se ništa za sebe ne zadrži i sačuva. Najpoznatije iskustvo i svjedočanstvo slobode za nalazimo u Kristovom predanju samog sebe na križ. Kristovo potpuno odustajanje od samog sebe radi spasenja čovjeka najjasnije je svjedočanstvo postojanja slobode za. Sloboda za uvijek je zajedničarska jer je njezin objekt druga ljudska osoba ili zajednica ili čovječanstvo. Sloboda za izlazak je iz osobnog egoizma i autonomije kako bi se slobodno prepustilo drugom. Sloboda za zah...
Žena, muškarac, razmjena
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, razmjena

Odnos muškarca i žene može biti odnos samopredanja ili razmjene. Odnos razmjene je forma davanja bez povjerenja. Bez truda. Bez utemeljujućeg vezivanja za njega ili nju. Kao razmjena materijalnih dobara gdje svatko gleda da prije svega dođe do onoga što u tom trenutku želi ili mu treba i odnos razmjene između muškarca i žene je poput razmjene materijalnog. Oboje gledaju dobiti u tom trenutku ono što im treba ili što žele. Nema utemeljujućeg vezivanja. U središtu je ispunjenje vlastite želje koristeći muškarca ili ženu kao sredstvo. Razmjena se opravdava mišlju kako oboje imaju ono što onaj drugi želi i to je dovoljno. Sve drugo može po potrebi biti isključeno i odvojeno iz njihovog odnosa. Razmjena između muškarca i žene ne uključuje povjerenje, zasluge, obveze, brigu za drugog. Razmje...
Žena, muškarac, uskrsnuće
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, uskrsnuće

Francuski filozof Emanuel Mounier rano je ostao udovac. Kao objašnjenje zašto nije nakon ženine smrti koju je jako volio potonuo u beznađe i očaj rekao je da voljeti nekoga znači reći mu ti nikada nećeš umrijeti. Ne bi li muškarac od svih moći koje bi mogao posjedovati želio imati moć nad smrću žene koju voli i obožava? Kada bi mogao birati bilo koji oblik moći ne bi li želio moć da zaustavi smrt? Ne da je odgodi do nekog novog trenutka patnje i bolesti. Nego da je trajno i potpuno zaustavi. Ne bi li i žena željela tu istu moć kad je riječ o muškarcu kojega voli? I za muškarca i za ženu mora biti duboko tragično i bolno iskustvo vidjeti, promatrati i osjećati kako život voljene osobe klizi nezaustavljivo kroz prste. U takvim situacijama naslućuje se brutalnost i surovost života koji ne...
Posvećeno i djelatno kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Posvećeno i djelatno kršćanstvo

Tko je svećenik? Pitanje može imati različite odgovore. Ovisi od gledišta s kojega se polazi. Tko je svećenik kada ga povezujemo s riječju aktivnost? Dvije su dimenzije. Jednu od njih nazovimo aktivnost svećenika. Ovoj dimenziji prethodi svećenik kao onaj koji se nalazi u temelju aktivnosti. Dimenzija je karakterizirana ređenjem i posvećenjem. Aktivnost svećenika je slavlje sakramenata, napose euharistije što proizlazi iz njegovog posvećenja. Možemo govoriti o posvećenom kršćanstvu ukoliko posvećenje promatramo kao ontološku promjenu koja se događa u svećeniku djelovanjem milosti preko primanja sakramenta svetog reda. U posvećenom kršćanstvu središte aktivnosti bila bi euharistija. Temeljna aktivnost svećenika jest slavlje euharistije. Drugu dimenziju nazovimo svećeničkom aktivnošću g...