Kroz filozofsku prizmu

Piše: vlč. Oliver Jurišić

Neljudsko kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Neljudsko kršćanstvo

Opravdanje rečenicom: Takav je čovjek, pusti ga, služi ponekad za skrivanje neljudskosti i bezobrazluka. Tom rečenicom pogrešno se tolerira ideja kako se nečiji karakter i način ponašanja ne trebaju mijenjati jer je nemoguće. Treba dopustiti nekomu da bude onakav kakav jest, makar to značilo dopustiti nekomu da se ponaša i djeluje oholo, bezobrazno, neljudski, nekulturno, bahato. Prema staroj teološkoj maksimi kako milost pretpostavlja narav ponekad se čini kako među nama kršćanima ima onih koji djeluju i rade kao da ne pretpostavljaju zahtjev milosti koja od njih traži da mijenjaju svoju ljudskost i karakter. Povremeno iza određene službe ili institucije sakrije se neljudskost i bahatost, otprilike kao kad se za osornog svećenika ili bahatog župljanina kaže: Pusti ih, takvi su, ne mo...
Popustljivo kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Popustljivo kršćanstvo

U jednom evanđeoskom tekstu Isus govori o prilično nedostižnom idealu. Barem za većinu nas. Zahtijeva da se nikad ne ljutimo na brata, da mu ne govorimo kretenu, glupane idiote. Zahtijeva da ne gledamo ženu s požudom (usp. Mt 5, 17-37). Teško je ispuniti Isusove zahtjeve. U tim i sličnim Isusovim zahtjevima postoji nešto što možemo nazvati mehanizmom zaštite, nešto što se opisuje izrekom bolje spriječiti nego liječiti. Isusov zahtjev možemo izreći u obliku pitanja: može li čovjek izbjeći da ubije vlastitog brata tako da ga ne nazove idiotom i može li čovjek izbjeći uništenje tuđeg braka tako da tuđeg muža ili ženu ne gleda s požudom? Dogodi se da čovjek ubije drugog čovjeka jer se prvo na njega naljutio, pa ga nazvao glupanom i na kraju mu presudio vlastitim rukama. Dogodi se da muška...
Aktivno kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Aktivno kršćanstvo

Nedavno preminuli britanski filozof Roger Scruton skovao je izraz nonsema. Tim izrazom Scruton je označavao filozofske besmislice koje prema njemu nemaju nikakvog značenja. Riječ je o ponekad jednom ili više termina koji se ne mogu povezati s nečim smislenim. U novije vrijeme jedna od Scrutonovih nonsema je i riječ aktivnost. Više nije dovoljno hodati. Treba aktivno hodati. Više nije dovoljno šetati. Treba aktivno šetati. Više nije dovoljno stariti. Treba aktivno stariti. Sve što je čovjeku prirodno i normalno činiti više nije dovoljno. Sve to treba biti aktivno. I ne samo to. Čovjeka se zaglupljuje da ne zna prirodno hodati, šetati, odrastati, stariti nego postoje raznovrsni treneri aktivnosti. Trener za hodanje. Trener za šetanje. Trener za starenje. Uskoro neće biti dopušteno umrij...
Psihovjerničko kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Psihovjerničko kršćanstvo

Pojmove vjeru i religiju se redovito razdvaja na temelju odnosa prema svetom, prema Bogu. Vjera je oblik privatnog odnosa dok je religija javni odnos prema Bogu. Religija je stvar zajednice, vjera je stvar pojedinca. Ovo razdvajanje vjere i religije na dvije međusobno različite dimenzije sa sobom nosi i neodgovoreno pitanje: na koji način čovjek može pristupiti svetom? Kod shvaćanja vjere kao osobnog odnosa prema svetom, sam čovjek je svet pa svetost vjere proizlazi iz samog čovjeka. Prema ovom shvaćanju vjera ne treba nikakav poseban vanjski odnos prema svetom, nikakav kult, obred, ceremoniju, odnosno vjera ne treba religiju da bi uspostavila odnos sa svetim. Religija je suvišna kao vanjski način stupanja u kontakt sa svetim. Religija je zanimljiva kao kulturološka, antropološka, soc...
Periferno kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Periferno kršćanstvo

Terminom periferija se označava nešto što je sporedno, što nije u središtu. Periferija može imati i pozitivno značenje kao kada netko živi na periferiji grada gdje je manje buke, smoga i stresa. Tako će netko selo i predgrađe u pozitivnom smislu nazvati periferijom. U negativnom smislu periferija označava nešto sporedno, nevažno, nebitno. Kod svake periferije najvažnije je pitanje kako razlikovati važno od nevažnog, bitno od nebitnog. Svaka religija, tako i kršćanstvo, ima određeno i specifično središte oko kojeg se onda razvija određena periferija koja može biti kako pozitivna tako i negativna. U Katoličkoj Crkvi također postoji središte i periferija. Središte Katoličke Crkve je Isus Krist Sin Božji i Crkva kao vidljivi sakrament spasenja ustanovljen od Krista. Oko ovog središta fo...
Netolerantno i tolerantno kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Netolerantno i tolerantno kršćanstvo

Toleranciju bismo opisali kao trenutak kada puštamo nekoga na miru i prestajemo zavidjeti čovjeku na onomu u čemu je od nas bolji. Tolerancija stoga u kršćanskom smislu znači pustiti na miru kršćanina koji je od nas pobožniji i svetije živi i prestati zavidjeti na sposobnosti da svoje kršćanstvo živi radosnije i zadovoljnije od nas. Netolerantno kršćanstvo nije društveni fenomen kao što je to recimo društvena netolerancija i diskriminacija. Netolerantno kršćanstvo je uvijek unutarkršćanska pojava koja se često temelji na zavisti i nesposobnosti. Kršćanin koji je nesposoban radosno i zadovoljno živjeti vlastitu vjeru i poziv brzo postaje žrtva zavisti i prelazi u područje netolerantnog kršćanstva. Netolerantno kršćanstvo uvijek cilja na one kršćane koji su sretniji i zadovoljniji vlasti...
Funkcionalno i ontološko kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Funkcionalno i ontološko kršćanstvo

Ponekad je moguće čuti u razgovoru izričaj kako je župnik samo župnik dok je gore na oltaru, čim završi s obredom on je kao i svi drugi ljudi, čim sa sebe svuče svete haljine. U ontološkom smislu župnik se ne razlikuje od svojih vjernika jer je on poput svakoga od njih prije svega i povrh svega osoba. Ono što ga razlikuje jest njegova uloga kao župnika, kao zaređenog službenika u odnosu na vjernike. Ova izjava samo je pokazatelj nastanka jednog fenomena koji primjećujemo i u drugim društvenim okolnostima u kojima se kršćanin/katolik nalazi. Tako susrećemo katoličkog političara, katoličkog liječnika, katoličkog bankara, katoličkog profesora. U svim tim terminima susrećemo spajanje onoga što se inače ne bi trebalo spojiti, a to je spajanje funkcije i ontologije. Biti katolikom nije func...
Strahogovorno i slobodnogovorno kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Strahogovorno i slobodnogovorno kršćanstvo

Sloboda govora smatra se jednim od „svetih“ ljudskih prava koje ne smije dodirnuti nikakva kritika bilo „odozdo“, bilo „odozgo“. „Svetost“ slobode govora proširila se na sva područja ljudske stvarnosti uključujući i kršćanstvo. Ismijavanje i vrijeđanje kršćanskih simbola i osoba, od križa do osobe Isusa Krista postalo je toliko prihvatljivo i uobičajeno da se sve teže pronalaze što maštovitiji načini vrijeđanja i omalovažavanja kršćanskih simbola. Iz „svetosti“ slobode govora rodila se ideološka podloga kako je sve izvan slobode govora nesveto uključujući i kršćanske simbole. „Svetost“ slobode govora postala je novo božanstvo i novi bog. Sve se smije propitivati, osim same slobode govora i njezinih granica i dopuštenja. Iz nekritičkog prihvaćanja slobode govora kao „svete“ stvari nast...
Dekonstrukcijsko kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Dekonstrukcijsko kršćanstvo

U kontekstu onoga o čemu ovdje govorimo dekonstrukcijom ćemo nazvati rascjep cjelovitosti određene stvarnosti na manje dijelove koji se zatvaraju u sebe i koji međusobno prestaju komunicirati. Dekonstrukcijom jedne velike cjeline koja je ujedinjavala jedinstvenim temeljem ljude različitih pogleda i mišljenja nastaju mikrocjeline koje za sebe izgrađuju nove i osobne temelje stvarnosti.  U Katoličkoj Crkvi kao velikoj cjelini dolazi pomalo do dekonstrukcije, dolazi do rascjepa jedinstvene stvarnosti Crkve na manje zatvorene cjeline. Dekonstrukcija u Katoličkoj Crkvi prati različita područja života Crkve. Riječ je o slojevima dekonstrukcije koji Crkvu pretvaraju u bezličnu masu mnoštva malih stvarnosti koje se međusobno ne razumiju i sukobljuju.  Događa se, recimo, dekonstrukcija simbola...
Gotovansko kršćanstvo
Kroz filozofsku prizmu

Gotovansko kršćanstvo

Izrazom gotovan opisujemo lijenog čovjeka. Gotovan može biti lijenčina, dokoličar (dokoličar u negativnom smislu, kao neradnik ), zgubidan. Ovo su samo neka od značenja ove riječi. Značenja ima puno više. Kada  u kršćanstvu govorimo o fenomenu gotovanstva onda govorimo o dugotrajnom procesu izgradnje individualnog komfora i ugode, čije stvaranje mora odgovarati isključivo osobnim prohtjevima pojedinca. Gotovansko kršćanstvo je proces utapanja pojedinca u lijenost praktičnu, intelektualnu i duhovnu. Gotovansko kršćanstvo je i proces čuvanja privatne udobnosti i privatnih privilegija, gdje priviligije nemaju više nikakvog značenja, nego su često relikti prošlih vremena.  Gotovanski kršćanin je budni čuvar svoga vlastitog privatnog dvorišta i vlastitog privatnog svijeta. Ali, gotovansko ...