Kroz filozofsku prizmu

Piše: vlč. Oliver Jurišić

Patnja
Kroz filozofsku prizmu

Patnja

Nemam odgovor. Moja bliskost s Bogom ne uključuje tajno znanje. Ja nemam odgovor na pitanje koje mi drugi postavlja o smislu njegove patnje. Ili smrti. Smeta mi zahtjev: Ti moraš imati odgovor, jer tebe je Bog pozvao, za razliku od mene. Božji poziv ne uključuje sve odgovore. I sva rješenja. Biti blizu Bogu ne donosi uvijek sa sobom olakšanje. Ponekad je obrnuto. Zapravo često je suprotno. Na mene se stavlja prevelik i pretežak teret očekivanja. Ne mogu uvijek obrazložiti razlog nade koja je u meni. Mogu razumski, ali ne egzistencijalno. Barem ne uvijek. Pružanje utjehe je jedno. I podrške. I biti blizu drugom dok pati. Ništa od ovoga nije slično onomu kada onaj koji pati iznese svoj radikalni zahtjev da na zašto i čemu njegove patnje ja moram imati i znati apsolutan odgovor. Ako nema...
Grijeh
Kroz filozofsku prizmu

Grijeh

Kada me grijeh zarobi, dva odgovora ne pronalazim. Oba uključuju zašto. Zašto ustati i zašto se boriti. U razdobljima grijeha nema odgovora na ova dva pitanja. Pronaći se ne mogu. Grijeh ih ne nudi. Grijeh je iskustvo magle. Proces skrivanja. U razdobljima grijeha ne postoji jasan pogled na milost. Postoji rezignacija. I postoji razočaranje. Jedno iskustvo bezvoljnosti. Tup osjećaj da se ništa nije postiglo. Baš ništa. U Pismu često nailazim na redak: Idi i ne griješi više. Od ovoga idi više me zanima ovo ne griješi više. Zašto kad već nema promjene? Ja se nisam pomaknuo s mrtve točke. Kada bi bilo moguće, ja bih najradije da me jednom zasvagda oslobodiš. Ali, i tu sam ponekad opasno dvoličan. Ja bih da me oslobodiš osjećaja rezignacije i razočarenja. Ne bih da me oslobodiš grijeha. Ne...
Otajstvo
Kroz filozofsku prizmu

Otajstvo

Ne mogu dobiti sve odgovore. Na to se trebam naviknuti. Znati prihvatiti. Pismo na jednom mjestu kaže kako nešto ne zna čak ni Sin, nego isključivo Otac. Ponekad susretnem nekoga tko traži dokaz. Njegovo traženje se ne može okončati, jer on ili ona hoće dokaz za sve. Ipak ti u Pismu kažeš da i kad bi sad došao netko od mrtvih da kaže da postoji pakao, taj ne bi vjerovao. Nevjerojatno je poučna prispodoba o bogatašu i Lazaru. Tamo pronalazim u molbi bogataša zahtjev za strogom egzaktnošću i eksperimentom. Pošalji im nekog iz pakla i tek će onda vjerovati. Ali ti si znao da neće, jer si ih molio ako već ne vjeruju tebi, neka vjeruju djelima koja činiš. Ništa. Čak su te optužili da zahvaljujući đavolu činiš to što činiš. Uostalom, ostaje li prostora za misterij i tajnu kada netko od mene...
Nada
Kroz filozofsku prizmu

Nada

Kako je teška egzistencija koja ne vjeruje i ni čemu se ne nada. I kako je tužna. Na nju me podsjećaju reci Pisma kako mi je dano mjesto na vratima Podzemlja za ostatak mojih ljeta i rekoh više neću vidjeti nikoga od stanovnika ovoga svijeta, jer stan je moj razvrgnut i bačen daleko kao šator pastirski. Koliko nesnosne težine postojanja nosi u sebi egzistencija koja egzistira čekajući vrata Podzemlja da joj se otvore i vječno za njom zatvore. Tamo gdje ide i ulazi egzistencija bez nade, u Podzemlje nepostojanja nema ničega. I ja više nikada neću nikoga vidjeti i više nikad neću moći otvoriti svoje oči. I moj stan je već od samog početka, bez obzira na čvrstinu temelja, bačen daleko kao šator pastirski i unaprijed je već uništen, razoren i zaboravljen. Kako se živi jedan život bez nade...
Zašto sam svećenik
Kroz filozofsku prizmu

Zašto sam svećenik

Jer moj put nije tvoj put, stoji u Pismu. Tamo i piše kako ćeš me razborito voditi u mojim pothvatima. Promatram svoj život. Unatrag. Vraćam se na njegove početke. Sjećam se nekih misli što sam želio biti kad odrastem. S odrastanjem neki snovi bi se ugasili, na njihovo mjesto dolazili bi novi. I želje. Beskrajno more želja. Čovjek ne može biti sve što želi i sve što stanja. Sa zrelošću otkrivam da mogu biti i postati vrlo malo. Ne previše. I to vrlo malo što ostvarujem najvažnije je kako me ispunjava. Time ono malo i ne previše postaje veliko. Filmska zvijezda nije nikakva zvijezda. To je čovjek koji uspijeva doseći tek jednu od mogućnosti, sve druge mogućnosti onoga što je mogao ili želio biti neće ostvariti. Čovjek ne može biti i postati sve. Ne sjećam se samo onoga što sam želio bi...
Kajin i Abel
Kroz filozofsku prizmu

Kajin i Abel

Kad se susretnemo hoćemo li se razumjeti? Tako mi nekad zvuči riječ Pisma kad dođeš, hoćeš li naći vjere na zemlji. Hoćeš li i mene pronaći spremnog kao onoga koji je shvatio što znači tebe iščekivati? Svijet je razlomljen u fragmente i ja sam dio svijeta. Pripadam mu. Razlomljen sam na nekoliko različitih ljudi koji se međusobno sukobljavaju. I ne poznaju jedan drugog. Još uvijek znam govoriti tebi i s tobom. U meni živi slutnja kako se ti i ja još uvijek možemo razumjeti. Kako govoriti svijetu o tebi? Kojim jezikom? Kojim riječima? Ako govorim i svijet ne razumije, može li samo svijet biti odgovoran? Ili sam i ja kriv? Između svijeta i mene postoji duboko nerazumijevanje. Našim odnosom caruju nesporazumi. Svijet i ja više ne govorimo istim jezikom. Ima li koristi ako se ti i ja tako ...
Preispitivanje i sumnja
Kroz filozofsku prizmu

Preispitivanje i sumnja

Odvikao sam se. Nemam više straha. Od preispitivanja. Ne bih mogao živjeti u vremenu kad su pitanja bila zabranjena. Na neka pitanja me upozoravaju. Ne bih trebao. Ne bih smio. Mogu biti opasna za moju vjeru. Neka čak i pogubna. Ja ono tvoje iz Pisma: Kucaj i otvorit će ti se, traži i naći ćeš, doživljavam kao tvoje dopuštenje: Pitaj me. Propituj. Sumnjaj. Ako te i propitujem, to ne znači da nekakvom nužnošću ti moraš odgovoriti. Ako za sebe zahtijevam slobodu da te odbijem i zaniječem, i tebi moram dopustiti slobodu da ne odgovoriš. Ili odgovoriš. Biti slobodan od tebe, ali vjerovati kako ti ne možeš biti slobodan od mene nije prava vjera. Tamna noć moje vjere i jest u tome da i ti, ako želiš, možeš ostati u šutnji. Ne znam postavljati pitanja. Postavljam ih previše nadmeno i samouvj...
Tko je odgovoran
Kroz filozofsku prizmu

Tko je odgovoran

Odnedavno primjećujem. Zašto nisam sposoban kad razgovaram s tobom govoriti o sebi i samo o sebi? Zašto moram govoriti o drugom? Potreba prokazati drugog. U svakoj svojoj molitvi dodati jedan onaj… ali on ili ona. I kad molim za druge kao da je to neiskreno. Drugom i za drugoga stvarno ne želim tvoju podršku i milost. Postoji u meni težnja. Ispričavati sebe pred tobom prebacujući krivnju na drugoga. Rekao bih kako negdje u meni ima smišljene nesposobnosti. Ja ne želim i odbijam susresti samog sebe. Umanjujem svoju odgovornost. Ne priznajem svoju grešnost. Kada i jesam ja i samo ja u pitanju, uvijek ću naći i nekoga drugog uz mene. I tako mogu razvijati svoje optužbe. I osude. Ako nije kriv drugi koji je ovdje i sada sa mnom, kriv je onaj drugi iz prošlosti. I ta prošlost koju optužujem...
Diktatura aktivnosti
Kroz filozofsku prizmu

Diktatura aktivnosti

Strah me beskorisnosti. Ostvarenja Pisma kako trebam reći na kraju: Sluga sam beskoristan, učinio sam što sam bio dužan učiniti. Aktivnost je magična riječ. Ne biti aktivan za mene znači kraj. Teško prihvaćam svoja ograničenja, ona koja se jedva primijete i osjete. Iz neobuzdane strasti za aktivnošću postao sam nestrpljiv i gnjevan. Kontemplacija mi je strana i ne podnosim je. Oni koji se povlače u molitvu i šutnju stvarno su beskorisni i ne služe ničemu. Ja sam aktivist. Dajem se do kraja. Sve inicijative dolaze od mene. Ja ih provodim. I okončavam. Ne sviđa mi se redak Pisma kako Bog daje da sve uzraste, dok su Pavao i Apolon tu samo da budu instrumenti Božjeg djelovanja. Ja dajem sve. Bez mene zajednica bi postala grupa beskorisnih ljudi. Župa će umrijeti ako se povučem ili odem. Ak...
Sedam golotinja
Kroz filozofsku prizmu

Sedam golotinja

Gol sam došao i gol ću se vratiti, kaže Pismo. Ta golotinja kojoj ništa ne pomaže. Golotinja koja se ne može sakriti. Golotinja rađanja. Golotinja umiranja. Dok u golotinji rađanja ima ljepote, u golotinji umiranja nema ničega osim raspadanja. Jer je tako ne stidimo se golotinje rađanja, ali se sramimo golotinje umiranja i svih onih slabosti tijela koje uz tu golotinju ulaze u naše postojanje. Kad gledam svoju golotinju, primjećujem kako ih je više. Jednu skrivam od drugih. Jednu skrivam od sebe. Jednu skrivam od tebe. Kad su razdijelili među se haljine tvoje bacivši za njih kocku i tvoju su golotinju otkrili pred očima razularene rulje. Ima nešto uznemirujuće u onima koji razotkrivaju tuđu golotinju. Ima nešto u njima od one golotinje smrti koja razara i rastače. Golotinje koje skriv...