Očima svećenika – Vjera i djela

tra242020 by Vlč. Slavko VranjkovićDan objave

Zaboravljeni kompas

Tražimo izlaz iz bolest opasne po život. Svakodnevna pitanja bez trenutačnog odgovora: Jesu li liječnici sigurni da je dijagnoza ispravna i ako je, što nam je dalje činiti, hoćemo i koliko dugo biti u čekaonici smrti? Nadam se da smo prošli fazu šoka, kriznih situacija. Šok je, prema jednoj definiciji, neočekivana reakcija koju prati osjećaj gubitka, tuge, bespomoćnosti i očaja. Stari bi pisac Toma Kempenac zaključio da mi živimo u svijetu koji je izgubio kompas, gdje su biblijske, crkvene i moralne vrijednosti zastarjele, izrugivane, kod mnogih odbačene. To se događa na razini kršćanskog života i prirode, u kojoj je čovjek bespoštednim izrabljivanjem postao gospodar stvorenoga, a ne sluga. Nekad davno sam čitao Pismo indijanskog poglavice bijelom čovjeku. On ga opominje i podsjeća d...

Nastavi čitati

tra32020 by Vlč. Slavko VranjkovićDan objave

Svijet je lijep, a život je dar s neba

Očima svećenika

Konačno imam vremena prebirati po zapisima koje sam pisao prije Bog zna koliko godina. Sad sam "na prinudnom odmoru", potaknut velikim katastrofama koje su pogodile naš planet. Budim se. Jutro nad mojom Domovinom. Žamor. Vrapci najavljuju dan. Razmišljam kako ovaj svijet pripada čovjeku, meni i tebi. Svijet je lijep. Razmišljam što smo mi ljudi od njega učinili. Viju se gusti pramenovi dima nad tvornicama. Rijeke primaju onečišćene vode. Svijet je lijep, ali ne za ptice koje stradavaju od smoga nad ravnicom. Svijet je lijep, ali ne za ribe u onečišćenim vodama. Čitao sam izjavu nekoga indijanskog poglavice: “Ako strada priroda, stradat će i čovjek.“ Bog je stvorio ljepotu šuma, voda, pašnjaka, ljepotu cvijeta. Želio je da to bude okoliš u kojem će stanovati čovjek i život. Svijet je ...

Nastavi čitati

ožu212020 by Vlč. Slavko VranjkovićDan objave

Sveto pismo i bolest

Očima svećenika

Vjerojatno svi s pozornošću slušamo savjete i naredbe stručnih službi vezanih uz koronavirus. Imajući u vidu ozbiljnost te strašne epidemije dobro je pogledati što o bolesti kaže Sveto pismo, što govori o njezinim uzrocima, o tome zašto čovjek trpi, pravedno i nepravedno, kao i o Isusovu odnosu prema njima. Naravno, nije ovdje odgovor na vječno pitanje upravljeno Bogu kroz vjekove: “Zašto patnja“, nego se ovdje promišlja o Kristovu načinu, o smislu patnje koju nitko i nikako ne može izbjeći. Bolest je u Bibliji stanje slabosti i nemoći. A gdje uostalom nije? Doduše, nema puno posebnih bolesti opisanih u Bibliji, ali neke od njih su bolesti kože, rana, ognjice, prijeloma, duševnog nemira – opsjednutosti... Uzroci se i ne spominju, osim prijeloma i pada, a Propovjednik opisuje bolest ko...

Nastavi čitati

lis282019 by Vlč. Slavko VranjkovićDan objave

Smrt i mi

Očima svećenika

Čitav život tražimo smisao u besmisli, prolazimo mračnim stranama povijesti ljudskoga roda, sadašnjosti koja nas zbunjuje. Nerado ulazimo i smisao i besmisao smrti. Nju pripisujemo drugima i uvijek su oni na redu a mi zaštićeni mladošću, lijekovima i dugovječnosti naših djedova i baka. Živimo u sadašnjem vremenu sa svime što ono nosi. Ma koliko da ima vrijednosti u njemu, smrt ga čini bezvrijednim jer je kratak, prožet svime od boli do radost. Kako nam se pričinja da ovaj život nema Bog zna kakve vrijednosti za koje se isplatilo roditi bez vječnosti koja iza smrti dolazi. Čitamo Pavlove poslanice gdje on piše Filipljanima da je „smrt dobitak“. Ne postoji kobni rascjep između života i smrti jer je to samo logičan, od Boga obećan, prijelaz u novi život. U Isusovu životu i riječima koje...

Nastavi čitati

lis72019 by Vlč. Slavko VranjkovićDan objave

Kako vjera raste

Očima svećenika

Vjera, ili bilo koji ljudski pokret, nema budućnosti ako ne oduševimo, privučemo. Posebno se to odnosi na mlade. Stoljećima se generacije izmjenjuju slijedom koji je Bog zacrtao bez ikakva napora, a vrijednosti koje jedna generacija ima, koje je naslijedila od prethodnih, nije lako prenijeti i nije sigurno da će ih mladi prihvatiti. Toliko je toga nestalo u toj borbi, toliko je toga ljudskog zanosa propalo. Mi se ne bismo smjeli bojati. Bog vodi Crkvu kroz sve napore i oluje života. S njime vjekovima ostaje, iako je toliko toga ljudskoga propalo. Dugogodišnja kateheza ima zadatak da u mladima nadogradi vjeru, povjerenje u Boga, na temeljima koje su prije svega roditelji gradili u njima. Roditeljska je zadaća velika, odgovornost još veća. Oduševljeni kršćanski roditelji svojoj djeci...

Nastavi čitati

ruj242019 by Vlč. Slavko VranjkovićDan objave

Znanje i praksa

Očima svećenika

Mi koji smo vjeroučitelji izvan školskog programa pitamo se kako pomiriti učenje gradiva na vjeronaučnom satu s činjenicom da u praksi opada broj onih koji dolaze u crkvu. Ide li znanje bez prakse? Smije li vjeroučitelj pitati učenika je li bio na Misi prošle nedjelje? Može li odgovor utjecati na ocjenu? U nekim zvanjima je praksa obvezna, a vjera je životno zvanje. Bez sumnje, Vjeronauk je potreban u školskom rasporedu. Pomalo nas čudi kako svi drugi predmeti, ili većina njih, imaju praktičnu nastavu, a Vjeronauk samo unutar škole. Smije li ih vjeroučitelj pozvati u Crkvu u praktičnom dijelu nastave? Zar Crkva, nedjeljna Misa, nije praktično pokazivanje, usavršavanje vjere? Nitko nije mudar da bi sve mogao i trebao znati. Znanje će biti samo učenje, a manje prihvaćanje vjerskih s...

Nastavi čitati

ruj62019 by Vlč. Slavko VranjkovićDan objave

Dva kruha

Očima svećenika

Toliko toga ima što nas začuđuje kad smo na kraju svećeničke službe. Jedna od tih nedoumica je neshvaćanje. Ma koliko se trudili, objašnjavali, bili uporni u poruci, neki je, ponekad većina, krivo shvate, zapravo prihvate ono što njima trenutačno odgovara. Čini nam se da je uloženi trud i napor uzaludan. Svakim danom čitam neki odlomak iz Svetoga Pisma. Neke odlomke znamo napamet, ponekad ne shvaćajući njihov dublji smisao i poruku. Ovih dana sam, nasumce, otvorio stranicu o umnažanju kruha. Tu sam našao odgovor na svoje pritužbe i dileme o neshvaćanju. Isus biva žestoko osporavan, njegove najplemenitije nakane bivaju krivo tumačene. Ali on ne odustaje od svog puta. Od njega učimo nastavljati i kad smo osporavani, dobronamjerno ili zlonamjerno. Prizor nam je poznat: umnažanje kruhova, m...

Nastavi čitati

srp292019 by Vlč. Slavko VranjkovićDan objave

Marijin zagrljaj

Očima svećenika

Treba li naglasiti da će za blagdan Velike Gospe u njezina svetišta, diljem svijeta i Domovine doći veliko mnoštvo vjernika, znatiželjnika, i onih koji samo na taj blagdan dolaze u Crkvu. Što to u njoj ima tako veličanstveno, poticajno, očaravajuće? Čini nam se da o Mariji sve znamo. Ima toga što je izašlo iz okvira Novoga zavjeta, a odražava se u svakodnevnom životu. Neki toga nisu svjesni. Neki će reći da o njoj imamo malo povijesnih podataka. Ono koliko znamo sasvim je dosta da se u nju zaljubimo vjerom i srcem. Dovoljno je da znamo od koga potječe, kakvu je vjeru imala, da se i Bog u nju zaljubio. Izvori pobožnosti, motivi slika Marijinih, potječu iz Svetog Pisma, osobito Evanđelja, a ponešto iz apokrifnih spisa koji su veličali Mariju i njezinu ulogu u povijesti spasenja. Može se r...

Nastavi čitati

lip32019 by Vlč. Slavko VranjkovićDan objave

Gdje su plodovi?

Očima svećenika

Bože moj, koliko sam godina svećenik, župnik, i sve što uz to ide, i tek sam danas shvatio bit stvari. Krizma je završila. Odahnuli smo od posla, poučavanja, male slatke prisile da bi mladi shvatili krizmu kao događaj, a ne oproštaj od Crkve. Što sve nismo poduzeli da im osvijestimo važnost i potrebu darova Duha Svetoga? Susreti sa krizmanicima, roditeljima, tu i tamo s kumovima. Dok smo mi vozili na jednom kolosijeku vjere, oni su imali svoj, prizemniji. Ljutili smo se što su roditelji više vremena proveli tražeći gdje će jesti i piti nakon krizme, a manje ih je bila briga za susrete i duhovnu pripremu. Svake godine isto. Ovih dana, nakon svega, sinula mi je ideja, došao sam do zaključka koji sve to opravdava. Crkva, mi svećenici i vjeroučitelji, tražili smo plodove, ukazivali na velič...

Nastavi čitati

svi102019 by Vlč. Slavko VranjkovićDan objave

Kršćanin na rate

Očima svećenika

Ima među nama kršćanima, nažalost, i onih koji će dijete odvesti na krštenje, pripraviti mu veliko slavlje za prvu pričest ili krizmu, ali zaboraviti da iza takve svečane svete mise dolaze novi tjedni, mjeseci i godine koje bi trebalo posvetiti Bogu. Blagdansko kršćanstvo je tako za mnoge slično folkloru bez dubljeg sadržaja u duši. Kod nekih se pokazuje kao tradicija i običaj, odnosno kao uporaba vjerskih obreda na početku života, kod pričesti, krizme, kod vjenčanja i u trenutku smrti. Ponekad je sve to više povezano s praznovjerjem i magijom nego s prihvaćanjem dara života i misterija uskrsnuća. Tako Bog i Crkva postaju običan servis. Nas svećenike, vjeroučitelje i druge vjernike duboko žalosti kada vidimo da naredne nedjelje nakon svečanoga misnoga slavlja pričesti nema nekih roditel...

Nastavi čitati