»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

Očima svećenika

Piše: vlč. Slavko Vranjković

Sveto pismo i bolest

Sveto pismo i bolest

Očima svećenika
Vjerojatno svi s pozornošću slušamo savjete i naredbe stručnih službi vezanih uz koronavirus. Imajući u vidu ozbiljnost te strašne epidemije dobro je pogledati što o bolesti kaže Sveto pismo, što govori o njezinim uzrocima, o tome zašto čovjek trpi, pravedno i nepravedno, kao i o Isusovu odnosu prema njima. Naravno, nije ovdje odgovor na vječno pitanje upravljeno Bogu kroz vjekove: “Zašto patnja“, nego se ovdje promišlja o Kristovu načinu, o smislu patnje koju nitko i nikako ne može izbjeći. Bolest je u Bibliji stanje slabosti i nemoći. A gdje uostalom nije? Doduše, nema puno posebnih bolesti opisanih u Bibliji, ali neke od njih su bolesti kože, rana, ognjice, prijeloma, duševnog nemira – opsjednutosti... Uzroci se i ne spominju, osim prijeloma i pada, a Propovjednik opisuje bolest ko
Smrt i mi

Smrt i mi

Očima svećenika
Čitav život tražimo smisao u besmisli, prolazimo mračnim stranama povijesti ljudskoga roda, sadašnjosti koja nas zbunjuje. Nerado ulazimo i smisao i besmisao smrti. Nju pripisujemo drugima i uvijek su oni na redu a mi zaštićeni mladošću, lijekovima i dugovječnosti naših djedova i baka. Živimo u sadašnjem vremenu sa svime što ono nosi. Ma koliko da ima vrijednosti u njemu, smrt ga čini bezvrijednim jer je kratak, prožet svime od boli do radost. Kako nam se pričinja da ovaj život nema Bog zna kakve vrijednosti za koje se isplatilo roditi bez vječnosti koja iza smrti dolazi. Čitamo Pavlove poslanice gdje on piše Filipljanima da je „smrt dobitak“. Ne postoji kobni rascjep između života i smrti jer je to samo logičan, od Boga obećan, prijelaz u novi život. U Isusovu životu i riječima koje
Kako vjera raste

Kako vjera raste

Očima svećenika
Vjera, ili bilo koji ljudski pokret, nema budućnosti ako ne oduševimo, privučemo. Posebno se to odnosi na mlade. Stoljećima se generacije izmjenjuju slijedom koji je Bog zacrtao bez ikakva napora, a vrijednosti koje jedna generacija ima, koje je naslijedila od prethodnih, nije lako prenijeti i nije sigurno da će ih mladi prihvatiti. Toliko je toga nestalo u toj borbi, toliko je toga ljudskog zanosa propalo. Mi se ne bismo smjeli bojati. Bog vodi Crkvu kroz sve napore i oluje života. S njime vjekovima ostaje, iako je toliko toga ljudskoga propalo. Dugogodišnja kateheza ima zadatak da u mladima nadogradi vjeru, povjerenje u Boga, na temeljima koje su prije svega roditelji  gradili u njima. Roditeljska je zadaća velika, odgovornost još veća. Oduševljeni kršćanski roditelji svojoj djeci
Znanje i praksa

Znanje i praksa

Očima svećenika
Mi koji smo vjeroučitelji izvan školskog programa  pitamo se kako pomiriti učenje gradiva na vjeronaučnom satu s činjenicom da u praksi opada broj onih koji dolaze u crkvu. Ide li znanje bez prakse? Smije li vjeroučitelj pitati  učenika je li bio na Misi prošle nedjelje? Može li odgovor utjecati na ocjenu? U nekim zvanjima je praksa obvezna, a vjera je životno zvanje. Bez sumnje, Vjeronauk je potreban u školskom rasporedu. Pomalo nas čudi kako svi drugi predmeti, ili većina njih, imaju praktičnu nastavu, a Vjeronauk samo unutar škole. Smije li ih vjeroučitelj pozvati u Crkvu u praktičnom dijelu nastave? Zar Crkva, nedjeljna Misa, nije praktično pokazivanje, usavršavanje vjere? Nitko nije mudar da bi sve mogao i trebao znati. Znanje će biti samo učenje, a manje prihvaćanje vjerskih s
Dva kruha

Dva kruha

Očima svećenika
Toliko toga ima što nas začuđuje kad smo na kraju svećeničke službe. Jedna od tih nedoumica je neshvaćanje. Ma koliko se trudili, objašnjavali, bili uporni u poruci, neki je, ponekad većina, krivo shvate, zapravo prihvate ono što njima trenutačno odgovara. Čini nam se da je uloženi trud i napor uzaludan. Svakim danom čitam neki odlomak iz Svetoga Pisma. Neke odlomke znamo napamet, ponekad ne shvaćajući njihov dublji smisao i poruku. Ovih dana sam, nasumce, otvorio stranicu o umnažanju kruha. Tu sam našao odgovor na svoje pritužbe i dileme o neshvaćanju. Isus biva žestoko osporavan, njegove najplemenitije nakane bivaju krivo tumačene. Ali on ne odustaje od svog puta. Od njega učimo nastavljati i kad smo osporavani, dobronamjerno ili zlonamjerno. Prizor nam je poznat: umnažanje kruhova, m
Marijin zagrljaj

Marijin zagrljaj

Očima svećenika
Treba li naglasiti da će za blagdan Velike Gospe u njezina svetišta, diljem svijeta i Domovine doći veliko mnoštvo vjernika, znatiželjnika, i onih koji samo na taj blagdan dolaze u Crkvu. Što to u njoj ima tako veličanstveno, poticajno, očaravajuće? Čini nam se da o Mariji sve znamo. Ima toga što je izašlo iz okvira Novoga zavjeta, a odražava se u svakodnevnom životu. Neki toga nisu svjesni. Neki će reći da o njoj imamo malo povijesnih podataka. Ono koliko znamo sasvim je dosta da se u nju zaljubimo vjerom i srcem. Dovoljno je da znamo od koga potječe, kakvu je vjeru imala, da se i Bog u nju zaljubio. Izvori pobožnosti, motivi slika Marijinih, potječu iz Svetog Pisma, osobito Evanđelja, a ponešto iz apokrifnih spisa koji su veličali Mariju i njezinu ulogu u povijesti spasenja. Može se r
Gdje su plodovi?

Gdje su plodovi?

Očima svećenika
Bože moj, koliko sam godina svećenik, župnik, i sve što uz to ide, i tek sam danas shvatio bit stvari. Krizma je završila. Odahnuli smo od posla, poučavanja, male slatke prisile da bi mladi shvatili krizmu kao događaj, a ne oproštaj od Crkve. Što sve nismo poduzeli da im osvijestimo važnost i potrebu darova Duha Svetoga? Susreti sa krizmanicima, roditeljima, tu i tamo s kumovima. Dok smo mi vozili na jednom kolosijeku vjere, oni su imali svoj, prizemniji. Ljutili smo se što su roditelji više vremena proveli tražeći gdje će jesti i piti nakon krizme, a manje ih je bila briga za susrete i duhovnu pripremu. Svake godine isto. Ovih dana, nakon svega, sinula mi je ideja, došao sam do zaključka koji sve to opravdava. Crkva, mi svećenici i vjeroučitelji, tražili smo plodove, ukazivali na velič
Kršćanin na rate

Kršćanin na rate

Očima svećenika
Ima među nama kršćanima, nažalost, i onih koji će dijete odvesti na krštenje, pripraviti mu veliko slavlje za prvu pričest ili krizmu, ali zaboraviti da iza takve svečane svete mise dolaze novi tjedni, mjeseci i godine koje bi trebalo posvetiti Bogu. Blagdansko kršćanstvo je tako za mnoge slično folkloru bez dubljeg sadržaja u duši. Kod nekih se pokazuje kao tradicija i običaj, odnosno kao uporaba vjerskih obreda na početku života, kod pričesti, krizme, kod vjenčanja i u trenutku smrti. Ponekad je sve to više povezano s praznovjerjem i magijom nego s prihvaćanjem dara života i misterija uskrsnuća. Tako Bog i Crkva postaju običan servis.  Nas svećenike, vjeroučitelje i druge vjernike duboko žalosti kada vidimo da naredne nedjelje nakon svečanoga misnoga slavlja pričesti nema nekih roditel
Životna utrka

Životna utrka

Očima svećenika
Blagdan je iza nas. Istina je da Uskrs traje čitavu godinu. Čitajući Sveto pismo u pripremanju za blagdane zapeo mi je za oko razgovor Isusa i Nikodema, židovskog učitelja. Isus mu je rekao da se „mora iznova roditi“. Očito je da Isus misli na dva svijeta u kojima živimo: tjelesni i duhovni. Svi smo rođeni za tjelesni život, a zadatak nam je da se rodimo za duhovni. Za one koji se rode za d uhovni život smrt nije kraj i „zbogom“, nego „doviđenja“ pri pokopu voljene osobe. Jedna od mojih zbirki pripovijetki nosi naslov “U potrazi za nebom“. Da se malo odmorim, slikam ili pišem. Ponekad kao i sad, volim listati žute stranice svojih davnih zapisa. Neki su pisani, vidim datum, prije četrdeset godina. Jednu sam pjesmu pronašao koja govori o muci čovjekovoj i želji da pronađe nebo i besm
Dvojbe o uskrsnuću

Dvojbe o uskrsnuću

Očima svećenika
Kako objasniti neobjašnjivo? Unatoč kršćanstvu koje navješćuje tu važnu istinu tisućama godina još se čuje ona: Tko zna, još se nitko nije vratio s onog svijeta da posvjedoči! Možemo li zamisliti Isusa koji nakon uskrsnuća dolazi među svoje nevjerne učenike? Izgleda da nije samo Toma bio nevjeran, nego su i drugi mnogi priželjkivali staviti svoje prste u Isusove rane. Treba znati da je Isus došao među sumnjičave apostole kao Bog i kao čovjek. Stoga si možemo zamisliti Isusa, koji sjeda za stol pomalo s nekom dozom ljutnje i kaže: Zašto ste zbunjeni?  Ovih dana se spominjemo teksta Luke evanđeliste 24,35-48: „Ja sam. Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.“ Od prvih vremena Crkve vjera u Isusovo uskrsnuće pripada srcu i biti kršćanske vjere,