Nedjelja, 1 studenoga

Očima svećenika

Piše: vlč. Slavko Vranjković

Znati, djelovati i vjerovati
Očima svećenika

Znati, djelovati i vjerovati

Svećenici i vjeroučitelji, a sve češće i roditelji vjernici pitaju se što će biti s krizmanicima nakon sakramenta potvrde. Zar mora biti uvijek isto - tako da se taj sakrament shvati kao svečani oprost od Crkve? Kako, naime, pomoći mladima rasti u vjeri? Ono što oni u adolescenciji često osjećaju - potrebu za istraživanjem, ispitivanjem i propitivanjem svega do tada, pa tako i vjere, ne znači odmah da je riječ o nevjeri. Primjer možemo vidjeti u važnim biblijskim osobama, a koje itekako mogu biti poticaj razumijevanju kako, unatoč svemu, vjera daje snagu za novi korak. Riječ je, dakako, o pitanjima na koje Bog daje odgovore, ako se svi zajedno trudimo osluškivati njegov glas. Jer s Njim se sve može. Ta je istina ona koja se posebno želi posredovati mladima u adolescentskim godinama, ali...
Panika zbog prve pričesti i krizme
Očima svećenika

Panika zbog prve pričesti i krizme

Ovih dana mi svećenici nemamo mira. Svaki trenutak jedan poziv, jedno pitanje, jedan zahtjev. Sve se svodi na datum, na proslavu. Naravno, riječ je o prvoj pričesti i krizmi. Postavljaju nam pitanje zašto se ne bi održali, unatoč nadbiskupovoj poruci? Dva su poziva jedan drugome suprotni. Kojemu povjerovati? Mladići i djevojke - krizmanici, govore da su željni krizme. Kako je moguće, zašto se mora odgoditi susret s Duhom Svetim? Ja želim primiti sedam darova: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji. Kako ću bez njegove milosti i vodstva biti vjernik i svjedok Evanđelja? Zašto se ne bi, skromno, održala krizma kao nekad kad su samo dvije obitelji sjele za stol? Zašto? Važniji su mi ti darovi nego kumov dar i nova odjeća na svečanoj Misi. Majke i očevi krizmanika...
Zaboravljeni kompas
Očima svećenika

Zaboravljeni kompas

Tražimo izlaz iz bolest opasne po život. Svakodnevna pitanja bez trenutačnog odgovora: Jesu li liječnici sigurni da je dijagnoza ispravna i ako je, što nam je dalje činiti, hoćemo i koliko dugo biti u čekaonici smrti? Nadam se da smo prošli fazu šoka, kriznih situacija. Šok je, prema jednoj definiciji, neočekivana reakcija koju prati osjećaj gubitka, tuge, bespomoćnosti i očaja. Stari bi pisac Toma Kempenac zaključio da mi živimo u svijetu koji je izgubio kompas, gdje su biblijske, crkvene i moralne vrijednosti zastarjele, izrugivane, kod mnogih odbačene. To se događa na razini kršćanskog života i prirode, u kojoj je čovjek bespoštednim izrabljivanjem postao gospodar stvorenoga, a ne sluga. Nekad davno sam čitao Pismo indijanskog poglavice bijelom čovjeku. On ga opominje i podsjeća d...
Svijet je lijep, a život je dar s neba
Očima svećenika

Svijet je lijep, a život je dar s neba

Konačno imam vremena prebirati po zapisima koje sam pisao prije Bog zna koliko godina. Sad sam "na prinudnom odmoru", potaknut velikim katastrofama koje su pogodile naš planet. Budim se. Jutro nad mojom Domovinom. Žamor. Vrapci najavljuju dan. Razmišljam kako ovaj svijet pripada čovjeku, meni i tebi. Svijet je lijep. Razmišljam što smo mi ljudi od njega učinili. Viju se gusti pramenovi dima nad tvornicama. Rijeke primaju onečišćene vode. Svijet je lijep, ali ne za ptice koje stradavaju od smoga nad ravnicom. Svijet je lijep, ali ne za ribe u onečišćenim vodama. Čitao sam izjavu nekoga indijanskog poglavice: “Ako strada priroda, stradat će i čovjek.“ Bog je stvorio ljepotu šuma, voda, pašnjaka, ljepotu cvijeta. Želio je da to bude okoliš u kojem će stanovati čovjek i život. Svijet je ...
Sveto pismo i bolest
Očima svećenika

Sveto pismo i bolest

Vjerojatno svi s pozornošću slušamo savjete i naredbe stručnih službi vezanih uz koronavirus. Imajući u vidu ozbiljnost te strašne epidemije dobro je pogledati što o bolesti kaže Sveto pismo, što govori o njezinim uzrocima, o tome zašto čovjek trpi, pravedno i nepravedno, kao i o Isusovu odnosu prema njima. Naravno, nije ovdje odgovor na vječno pitanje upravljeno Bogu kroz vjekove: “Zašto patnja“, nego se ovdje promišlja o Kristovu načinu, o smislu patnje koju nitko i nikako ne može izbjeći. Bolest je u Bibliji stanje slabosti i nemoći. A gdje uostalom nije? Doduše, nema puno posebnih bolesti opisanih u Bibliji, ali neke od njih su bolesti kože, rana, ognjice, prijeloma, duševnog nemira – opsjednutosti... Uzroci se i ne spominju, osim prijeloma i pada, a Propovjednik opisuje bolest ko...
Smrt i mi
Očima svećenika

Smrt i mi

Čitav život tražimo smisao u besmisli, prolazimo mračnim stranama povijesti ljudskoga roda, sadašnjosti koja nas zbunjuje. Nerado ulazimo i smisao i besmisao smrti. Nju pripisujemo drugima i uvijek su oni na redu a mi zaštićeni mladošću, lijekovima i dugovječnosti naših djedova i baka. Živimo u sadašnjem vremenu sa svime što ono nosi. Ma koliko da ima vrijednosti u njemu, smrt ga čini bezvrijednim jer je kratak, prožet svime od boli do radost. Kako nam se pričinja da ovaj život nema Bog zna kakve vrijednosti za koje se isplatilo roditi bez vječnosti koja iza smrti dolazi. Čitamo Pavlove poslanice gdje on piše Filipljanima da je „smrt dobitak“. Ne postoji kobni rascjep između života i smrti jer je to samo logičan, od Boga obećan, prijelaz u novi život. U Isusovu životu i riječima koje...
Kako vjera raste
Očima svećenika

Kako vjera raste

Vjera, ili bilo koji ljudski pokret, nema budućnosti ako ne oduševimo, privučemo. Posebno se to odnosi na mlade. Stoljećima se generacije izmjenjuju slijedom koji je Bog zacrtao bez ikakva napora, a vrijednosti koje jedna generacija ima, koje je naslijedila od prethodnih, nije lako prenijeti i nije sigurno da će ih mladi prihvatiti. Toliko je toga nestalo u toj borbi, toliko je toga ljudskog zanosa propalo. Mi se ne bismo smjeli bojati. Bog vodi Crkvu kroz sve napore i oluje života. S njime vjekovima ostaje, iako je toliko toga ljudskoga propalo. Dugogodišnja kateheza ima zadatak da u mladima nadogradi vjeru, povjerenje u Boga, na temeljima koje su prije svega roditelji  gradili u njima. Roditeljska je zadaća velika, odgovornost još veća. Oduševljeni kršćanski roditelji svojoj djeci...
Znanje i praksa
Očima svećenika

Znanje i praksa

Mi koji smo vjeroučitelji izvan školskog programa  pitamo se kako pomiriti učenje gradiva na vjeronaučnom satu s činjenicom da u praksi opada broj onih koji dolaze u crkvu. Ide li znanje bez prakse? Smije li vjeroučitelj pitati  učenika je li bio na Misi prošle nedjelje? Može li odgovor utjecati na ocjenu? U nekim zvanjima je praksa obvezna, a vjera je životno zvanje. Bez sumnje, Vjeronauk je potreban u školskom rasporedu. Pomalo nas čudi kako svi drugi predmeti, ili većina njih, imaju praktičnu nastavu, a Vjeronauk samo unutar škole. Smije li ih vjeroučitelj pozvati u Crkvu u praktičnom dijelu nastave? Zar Crkva, nedjeljna Misa, nije praktično pokazivanje, usavršavanje vjere? Nitko nije mudar da bi sve mogao i trebao znati. Znanje će biti samo učenje, a manje prihvaćanje vjerskih s...
Dva kruha
Očima svećenika

Dva kruha

Toliko toga ima što nas začuđuje kad smo na kraju svećeničke službe. Jedna od tih nedoumica je neshvaćanje. Ma koliko se trudili, objašnjavali, bili uporni u poruci, neki je, ponekad većina, krivo shvate, zapravo prihvate ono što njima trenutačno odgovara. Čini nam se da je uloženi trud i napor uzaludan. Svakim danom čitam neki odlomak iz Svetoga Pisma. Neke odlomke znamo napamet, ponekad ne shvaćajući njihov dublji smisao i poruku. Ovih dana sam, nasumce, otvorio stranicu o umnažanju kruha. Tu sam našao odgovor na svoje pritužbe i dileme o neshvaćanju. Isus biva žestoko osporavan, njegove najplemenitije nakane bivaju krivo tumačene. Ali on ne odustaje od svog puta. Od njega učimo nastavljati i kad smo osporavani, dobronamjerno ili zlonamjerno. Prizor nam je poznat: umnažanje kruhova, m...