»Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.« (Iv 17,3)
Shadow

Očima svećenika

Piše: vlč. Slavko Vranjković

Svećenik za treće tisućljeće

Svećenik za treće tisućljeće

Očima svećenika
Biti svećenik za neke je jednako danas kao i nekada. Sve je po starom. Vjerovalo se kako se i danas vjeruje, išlo u crkvu češće ili godišnje. Ustaljeno. Površnom promatraču se čini da se svećenici ponašaju onako kako su se i nekad ponašali: govore kako su uvijek govorili, slave Misu, ispovijedaju, naučavaju. Neprivlačno. Dolaze li promjene u obzir? Znamo da je naš Bog akcija, a ne reakcija. Osobine akcije jesu: inicijativa, originalnost, maštovitost, nada, promjene. Za novost i akciju kod svećenika se traži vjera i stalni dosluh s događajima oko nas. Do sada se, čini mi se, reagiralo na događaje koji su se dogodili: sekularizacija, manjak vjere, slab posjet liturgijskim obredima, formalizam pri sklapanju braka, krizme, prve pričesti. Kasno? Promjene se moraju dogoditi unutar Crkv...
Srce kao simbol

Srce kao simbol

Očima svećenika
Progovorit ću o srcu. Govorimo o Srcu Isusovu, čovjekovu, ne samo kad je bolesno, nego kao simbolu. Ovo što je Isus za nas učinio može jedino onaj „koji ima srca“. Prisutnost u Euharistiji je posljedica njegove velike ljubavi prema nama. Želio je biti bliz, blizak, hranjiv "kao kruh". "Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje!" Sve što nam Bog daje rezultat je njegove ljubavi, a simbol je srce. Štujemo Srce Isusovo, obavljamo prve petke, molimo: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svome!“ Znamo li uistinu što molimo? Koliko ozbiljno shvaćamo zaziv iz litanija? Tko može biti „srce“ kao što je On bio? Srce je opjevano u pjesmama, urezano u koru drveta, izgovoreno u mnogim prigodama. Ono je simbol onog ljepšeg, dubljeg, ljudskijeg u nama. Analiza „srca“ koja slije...
Dan bijelog stolnjaka

Dan bijelog stolnjaka

Očima svećenika
Nikad nije dovoljno govoriti o važnosti svete mise i pričesti, nikad dovoljno! Što sve ne činimo, od propovijedi do opomena, poziva zvonima, rasporedom misnih slavlja na oglasnim pločama, župnim stranicama računala, da bi vjernici shvatili važnost zajedničke nedjeljne mise? Čini se, prema statistici, da je za neke "kršćane" uzalud zvoniti u "gluhe uši". Veliki je nesrazmjer između deklariranih katolika i redovitih, polaznika u crkvu. Neki zaboravljaju da je sveta misa središte cjelokupne duhovnosti i susret župne zajednice. Začudo, sve im je važnije od toga. Nažalost, nekima je posjet crkvi dovoljan "od Antunova do Antunova, od polnoćke do polnoćke“. "Ne idem više na Misu, kad god sam u crkvi, u njoj borovi“, reče jedan. Mnogi su je zamijenili sa servisom. Dolazim kad trebam. ...
Duhovni pokreti – dvojbe i nejasnoće

Duhovni pokreti – dvojbe i nejasnoće

Očima svećenika
Osobno promišljanje jednog svećenika o nejasnoćama u hagioterapiji... Proslavili smo crkveni god u Nuštru, blagdan Duha Svetoga i zazivali: "Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti..., dođi, Oče ubogih, djelitelju dara svih..." Ne sumnjam u pozitivnost i djelotvornost "duhovnih pokreta" u svijetu i kod nas. Godinama pratim njihovo djelovanje i "susrete koji se pamte". Unatoč svemu imam i neke dvojbe i nejasnoće, neka pitanja, na koja tražim odgovor. Ovo razmišljanje nije protiv bilo kojega od voditelja, ali je poticaj da daju objašnjenje. Čitam na Internet stranici jednoga od voditelja: "Vrlo je važno napomenuti bitnu činjenicu da je glavni akter svih ozdravljenja Bog, a hagioterapeut je samo posrednik (protočni kanal) po kome Gospodin izlijeva svoju milost...
Je li Bog nemoćan?

Je li Bog nemoćan?

Očima svećenika
Na ovaj osvrt potakao me članak psihologinje Gordane Buljan Flander objavljen u "Dvadeset i četiri sata", 21. svibnja 2014. godine. Djeca, žrtve prirodne katastrofe, su u problemu. "I mladi gledaju suze svojih očajnih roditelja..., treba s njima pričati o poplavi da lakše prebrode traume." Ne čudim se više da rijetki od naših psihologa za djecu ne računaju da su sva ova zla izazvala i duševne dvojbe i traume u njima. Za ovo što se dogodilo stariji imaju izreku: "Bog je tako htio, to je Božja volja..." Djeca, mladi srednjoškolci ovogodišnji krizmanici zbunjeni su takvim i sličnim tvrdnjama. Zašto je to Bog taka htio? U sumnju dolazi sve ono što su učili o Bogu dobrom Ocu, Isusu prijatelju i bratu. Ožalošćeno i očajno dijete će pomisliti da je i Bog zločest jer su iskusili da samo zloč...
Veliki potop ili kakvo je srce, takav je čovjek

Veliki potop ili kakvo je srce, takav je čovjek

Očima svećenika
Ratovi, klimatske promjene, nepogode svake vrste, test su za kršćane, za ljude općenito. Ova katastrofa biblijskih razmjera ne začuđuje. Zagadili smo i nebo i zemlju, a sad se ona osvećuje. Velika opomena svima. Nabujale vode potopne kao u dane Noine. Korablja spasa za postradale u poplavi je tvoja kuća, tvoje srce. Pomoć, solidarnost i srce idu zajedno. U nevolji ljudi jačaju svoje dobre ali i loše osobine. Velika nevolja a još veća solidarnost. Crkva nas uči da se sklad jednog naroda, jedne obitelji, može svesti na dvije riječi: kruh i srce. Kakav je život bez srca, topline i prisnosti ? Jutro nije lijepo a kruh nije sladak, a zajedničko stanovanje je još jedan u nizu mučnih dana. Toliki su u ovoj nepogodi izgubili i kuću i kruh. Lijepo je što s njima dijelimo i krov nad glavom i ručak...
Stres

Stres

Očima svećenika
Odakle te teme, sumorne i teške o bolesti, bezvoljnosti, nemoći? Zar su čudne u svijetu u kojem živimo u narušenim međudržavnim i ljudskim odnosima, u neizvjesnosti za sutrašnji dan. Nisam liječnik, još manje vrač, čarobnjak koji bi jednim zamahom štapića odnio tuđe nevolje i svoje vlastite. Ja samo razmišljam o onome što me nosi, što vidim. Ispovijedajući, gledajući, vidim nemali broj ljudi s nutarnjim, emocionalnim ožiljcima. Nije ugodno, osim ako nisi stabilna osoba, nositi neki vidljivi ožiljak na tijelu. On se može prikriti operacijom, odjećom, a neki ga s ponosom nose jer su ga časno zadobili. Unutarnji ožiljci nisu nevidljivi, vide se čim osoba progovori, iz pogleda, držanja, riječi. Oni su emocionalno ranjeni pa se tako postavljaju da ih ne bi netko ponovno ranio. To se očituje u ...
Ispruženi prst

Ispruženi prst

Očima svećenika
Sveprisutni trač. Gdje god da si, što god otvoriš, radio ili novine, piše se i govori o nekom. Sloboda govora, demokracija ili? To je, kažu, prevršilo svaku mjeru. Svi o svima govorimo, neprovjereno, nasladno, neobuzdano i na brzinu kao da radost i dobar glas nosimo, kao da se bojimo da ne ostane u nama. To je začudna potreba, kopanje po tuđoj utrobi, prošlosti, događajima koji bi se, ako već nisu, mogli dogoditi. Ni duhovne osobe nisu imune. Dok nas tračaju barem znamo da smo živi i da postojimo, da se sluša što govorimo, da netko o nama vodi računa. Isus je rekao: "Jao vama kad vas budu hvalili!" Mislim da je dobro što katolički novinari žučno ne reagiraju na kritike i tračeve upućene svećenstvu i Crkvi. "Dobrom konju sto mana", kaže narodna, "lošem samo jedna!" Jesu li kritike zlonamje...