Utorak, 7 prosinca

Kolumne, osvrti, komentari

Prilozi stalnih suradnika i gostujućih autora

Ja sam djevojka sa sela…
Kroz bakine naočale

Ja sam djevojka sa sela…

Ne, ne pada mi na pamet pjevati, a niti vama to ne preporučam. Danas je, recimo, Međunarodni dan žena sa sela. (Tko li samo izmišlja sve te dane?) Kakva je to sad 'žena sa sela'? Pa zar nisu sve žene živjele one u gradu ili selu slične? Imaju dvije noge, dvije ruke... živjela ovdje ili ondje – žena je. To mi se ipak čini najbitnijim. Žene sa sela i žene iz grada žele isto. Dobro sebi i svojoj djeci. Dobro svojoj obitelji. Nema vrjednijih i manje vrijednih načina. Svaki ima svojih prednosti i nedostataka. Prije određenog broja godina (dame se za godine ne pita!), dok sam bila sasvim mala djevojčica odrastala sam na selu. Tamo gdje je zelena trava dvorišta svakodnevica i gdje su kućni ljubimci u dvorištu sasvim normalna stvarnost. U našem dvorištu krava je bila doista kućna ljubimic...
Riječ je o radosti
Očima svećenika

Riječ je o radosti

Dva su razloga za radost: Isusov i naš. Kad bismo njegov znali, htjeli, mogli prihvatiti, bilo bi naše zvanje najradosnije od svih. Ovako muka i depresija. Smiju li se svećenici radovati? Kad god se sastanemo prebiremo po uznemirujućim događajima, doživljajima. Na pitanje o zdravlju, Vjeronauku, obiteljskom daru Biskupiji koji nismo kadri podmiriti, luknu, malom posjetu na euharistijska slavlja, neozbiljnosti oko sakramenata pričesti i krizme, navali bujica gorčine, nezadovoljstva, naravno kod nekih. Kod oženjenih je isto. Sredstva informiranja nas zasipaju lošim vijestima gdje prikazuju ljude koji žale, kukaju, kritiziraju. Psiholozi kažu da se najlakše predati, prepustiti pesimizmu, frustriranosti i bezvoljnosti, očajavati, dati krila raznim strahovima i brigama. U moru pravila...
Riječ je o prijateljstvu
Očima svećenika

Riječ je o prijateljstvu

Isus je za nas ostavio mnoge znakove prijateljstva. On je za nas tu u Euharistiji. Pokazuju to njegovi susreti s mladićem koji je tražio to što mu nedostaje za vječni život, mrtvim Lazarom, s Ivanom kojemu je s križa ostavio majku da je čuva. I među Njegovim prijateljima bilo je lažnih poput Jude. Isus se obraća apostolima i nama u svakom vremenu: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji, ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama, jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi." Smije li među svećenicima biti prijateljstva? Smije li svećenik imati prijat...
Riječ je o svjetlosti
Očima svećenika

Riječ je o svjetlosti

Gdje je nestala svjetlost vjere? Katedrale, zvonici, kršćanski blagdani, krštenja, krizme, vjenčanja... mnogima u Europi ništa ne govore, a trebali bi biti svjetlosni putokazi za nebo. Jesmo li slični slijepcu iz priče koji je, da ne nalete ne njega, nosio upaljenu svjetiljku. Upozorio je čovjeka s kojim se sudario da nije vidio svjetlo. On mu je odgovorio: "Prijatelju, tvoja se svjetiljka ugasila!" Nije ljudski ni kršćanski krivnju zbog slabe vjere prebacivati na druge. Vjerujemo, unatoč svemu, da se naša svjetiljka osobne vjere nije dokraja ugasila. Imamo što iz svoje crkvene i kulturne baštine ponudit svijetu u kojem živimo. Dao Bog da to bude naša hrvatska kršćanska misija. Kriza nije poraz. Ona je poticaj za razmišljanje i rast. Joseph Ratzinger (Benedikt XVI.) u knjizi Kr...
Riječ je o tišini
Očima svećenika

Riječ je o tišini

Biblija u knjizi Propovjednika govori da ima: „vrijeme šutnje i vrijeme govorenja“. Očito bi riječima trebala prethoditi šutnja. Istina, ona može biti slojevitog značenja: neodlučnost, odobravanje, zbunjenost, strah. Trebali bismo imati na umu da se šutnja i govor dopunjuju, obogaćuju. Malim stankama prije izgovora, promišljanjem, dajemo "težinu" rečenog. Šutnja je "nošenje riječi prije izgovora", kako je to lijepo rekao moj profesor dr. Ivan Golub. Govor je rađanje riječi. Što je s nama? Mi izgovaramo riječi i kad treba i kad ne treba. Ponekad se to jednim imenom može nazvati brbljanje; brzopleto, nepromišljeno govorenje radi govorenja. Poznata je liturgijska šutnja u svetoj Misi, obredima. Bez pripreme, molitve i šutnje izgovorimo riječ koja je nedozrela i ne može uroditi do...
Hrvatska Golgota
Očima svećenika

Hrvatska Golgota

Svake se godine prisjetimo agresije na Hrvatsku, ubijenih i nestalih u ratu diljem Domovine, od Vukovara do Dubrovnika, zaboravljajući pritom bol njihovih majki, žena i djece. Spominju se uzgred. Kad će zaživjeti njihov dan u danima sjećanja na poginule? Papa Ivan Pavao II. objavljuje dokument pod nazivom "Dostojanstvo žene". Valjalo bi ga proučiti, u propovijedima protumačiti, u život pretočiti. "Ima nekoliko desetaka tisuća silovanih žena, kojima hrvatska država ni dan danas nije priznala status žrtava rata, niti se trudi otkriti počinitelje. Dapače, mnogi od silovatelja vratili su se u Vukovar, primaju mirovine, rade, i prave se kao da se ništa nije dogodilo", piše Slobodna Dalmacija. „Ne možemo dopustiti da patnja ovih žena, kojima je dugo trebalo da progovore, i patnja čita...
Mučenici za vjeru
Očima svećenika

Mučenici za vjeru

Svaki je novi dan neispisana stranica života i trebalo bi pripaziti što će biti danas upisano. Ono jučer je prošlost i nepovrat, danas je nova mogućnost. Jedino što možemo: za prošlim žaliti i kajati se za izgovorene riječi, nespretne geste. Ovo razmišljanje posvećujem svima koji su u prošlosti imali hrabrosti reći istinu, reći vjerujem pa makar izgubili karijeru, reći Kristov sam. Koliko je bilo takvih u vrijeme komunizma, u svim totalitarnim sustavima? Mnogi su prošli to razdoblje šutke, pognutih glava, da bi „podvita repa došli do cilja“, kako pjeva S. Kranjčević. Treba li im zamjeriti? Ne. Dovoljno je ako oni sami sebi zamjere. Žalim za vremenima progona, osobne vjere koju nije ni smrt mogla pokolebati. Danas je vrijeme kad možeš i ne moraš biti praktični vjernik, vri...
Umorno kršćanstvo
Očima svećenika

Umorno kršćanstvo

Umorno je vrijeme u kojem živimo iako ga grije Riječ Božja. U nekim kršćanima svjetiljka vjere drhti na olujnom vjetru unatoč stoljetnom djelovanju Duha Svetoga. Dobiva se dojam da je kršćanstvo bljesak koji rasvjetljava a nikako da do kraja "zapali", jedino gore i svijetle sveci - svjetionici. Stvarno, jesi li se umorio kao kršćanin? Čudno pitanje? Neki su umorni od rada, drugi od dosade, treći od starosti, neimaštine i života. Želio bih vas isprovocirati, izazvati. Sebe sam nebrojeno puta. Taj način sam "pokupio" od Isusa. Iako je znao da ga voli, Petra je stavio na kušnju: "Voliš li me više nego ovi"? I mi smo kršteni, a jesmo li dosljedni u zauzimanju i širenju Riječi? Odgovor mora dati i papa i biskup, svećenik i laik. Pitam: Jesi li se umorio živeći kršćanski, čineći dobro...
Sveti Joakim i Ana, Isusovi sveti Dida i Baka
Kroz bakine naočale

Sveti Joakim i Ana, Isusovi sveti Dida i Baka

Svako dijete ima roditelje, ali ima i djeda i baku. Prvi odgojitelji vjere, ali i svega ostaloga su roditelji. No, gledajući dijete moguće je dosta toga saznati i o djedu i baki. Danas su sveti Joakim i Ana. Isusovi djed i baka. Biblija ih niti ne spominje. Ali tradicija ih dobro pamti. Sveti Joakim i Ana su odgojili malu Mariju koja će kasnije postati Isusovom majkom. Njezin utjecaj na Isusov život je velik i evanđelja nam to dokazuju. Mnoge trudnice i mlade majke molile su devetnicu svetoj Ani. Poznate su pobožnosti u kojima rodilje traže zaštitu sv. Ane koja je, prema predaji, svoje dijete, malu Mariju rađala u starijoj dobi. Mladi roditelji se još uvijek usklađuju i u bračnom životu. Pokušavaju na poslu biti uspješni i izgraditi karijeru. Potrebni su uređenja vlastitog životnog pro...
Tamo gdje je sir dobio ime… Gouda
Kroz bakine naočale

Tamo gdje je sir dobio ime… Gouda

Iako je uobičajeno kako je srijeda ili subota dan za tržnicu, u četvrtak je u Goudi tradicionalno dan za odlazak na tržnicu sira. Gouda je smještena nešto više od 30 km istočno od Den Haaga i Delfta. Gradić ponosan na svoju tradiciju i svjestan svoje vrijednosti u globalnom svijetu. Turisti ih svih dijelova svijeta slili su se valjda baš ovog četvrtka na glavni gradski trg u Goudi. Na ovom istom trgu trgovanje sirom traje stoljećima, još tamo od srednjeg vijeka. Razvojem industrije i urbanizacijom stanovnici ovog grada nisu izbacili tržnicu sa svoga glavnog trga nego su u ovom događanju trgovanja sirom prepoznali vrijednost koju su zaštitili i koju promoviraju. Naime, sir je dobio ime po gradu. Okolni seljaci donosili su svoje proizvode u grad, na glavni trg i prodavali ga, a gra...