Petak, 17 rujna

U sjeni krila Tvojih

Piše: vlč. Zvonko Pažin

Jesen
U sjeni krila Tvojih

Jesen

Na pitanje: „Kako je kod vas ovo godine urodio krumpir?“ jedan je seljak duhovito odgovorio: „Tko je proljetos krumpir posadio, nešto je krumpira i iskopao. Tko nije posadio, nije iskopao baš ništa!“ Jesen je vrijeme ubiranja plodova. Ona nam pokazuje što smo činili početkom godine. Upravo tako: ako nešto uložiš, možeš se nečemu i nadati. Ako nisi uložio ništa, čemu se možeš nadati? Tako možemo gledati i na svoj život. U što ulažemo? Što sijemo? Apostol Pavao nam u tome smislu govori vječnu Božju mudrost: „Tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.“ Što bi to bilo ono duhovno? Evo, veli dalje Pavao: „Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima,...
Smiraj
~ Izdvojeno ~, U sjeni krila Tvojih

Smiraj

U kolovozu u kalendaru susrećemo Svetog Augustina, jednog od najvećih kršćanskih mislilaca. Bio je to čovjek koji je prošao „sito i rešeto“, koji je u mladosti nastojao živjeti život „punim plućima“, ali i čovjek koji je duboko u sebi čeznuo za istinom, za smislom. I, nakon duljih lutanja, u zreloj dobi, otkrio je Isusa Krista. Tražio je istinu, tražio je smisao, a onda je srcem shvatio da je Isus Krist i Put i Istina i Život. Nakon svoga obraćenja Augustin piše svoje znamenito Ispovijesti. Na samom početku, obraćajući se Bogu, Augustin piše: „Za sebe si nas stvorio, o Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.“ Eto to. Mir. Smiraj. Pogledajmo. Još od najranijeg djetinjstva čeznuli smo za ovim ili onim, za ovom ili onom igračkom. Čeznuli svim srcem. I što se dogodilo kad smo t...
Ora et labora
U sjeni krila Tvojih

Ora et labora

Sredinom srpnja u kalendaru je naznačen Blagdan svetog Benedikta. On je svetac-zaštitnik Europe ali i otac Europe. Kada je nestalo Rimsko carstvo, Europom su zavladali barbarski narodi. Lako se moglo dogoditi da znanstvena i kulturna baština Staroga svijeta bude posve urušena. To se nije dogodilo ponajviše zahvaljujući upravo svetome Benediktu i njegovim benediktincima koji su sačuvali rimsku kulturu u najširem smislu. Prisjetimo se: kulturi pripadaju na samo znanost i umjetnost, nego također poljodjelstvo, voćarstvo, stočarstvo, graditeljstvo. A kako su to benediktinci uspjeli? Jednostavno. Pripadnici grčko-rimske visoke klase smatrali su rad obvezom robova i niže klase, dok  su se oni sami bavili govorništvom, politikom, umjetnošću i dokolicom. Nasuprot tome, benediktinsko pravilo živ...
Voda
U sjeni krila Tvojih

Voda

Jednom je zgodom Isus susreo ženu koja je došla zahvatiti vode iz zdenca. U tim vremenima mučna je to bila zadaća koja je redovito padala na žene: nositi vodu u velikim drvenim posudama. Bilo je podne. Mediteransko je sunca nemilosrdno peklo. Isus joj govori: „Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.“ Kamo sreće, pomislila je žena, da imam žive, to jest tekuće vode! Ali Isus želi reći nešto drugo: „Tko god pije ove vode opet će ožednjeti. A tko bude  pio vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada.“ Nikada ožednjeti! Trajno zadovoljiti sve svoje potrebe i čežnje! To bi bio raj! Nije li to nestvarno? Evo. Za tolikim stvarima žudimo i žeđamo, a što više postignemo, to smo više žedni. Našu žeđ ne može utažiti ni s...
Stega
U sjeni krila Tvojih

Stega

Stolari imaju alatku koju zovu stega, napravu koja drži stegnute dvije zalijepljene daske, dok ljepilo posve ne očvrsne. U odgoju bi stega  bila disciplina, nametnuti red. To je osobito vidljivo kod športaša. Njima se nameće red i disciplina. Točno je određen režim života: ritam treninga, prehrane i spavanja. Posvema zabranjeni alkohol, cigarete, kasni izlasci, pogotovo prije nastupa. Reklo bi se „red, rad i disciplina“, odnosno stega. I Biblija govori o stezi. Veli Poslanica Hebrejima: „Koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja… Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?“ I sada dolazimo do onoga što nas može zbuniti. Razumljivo nam je da nam športski treneri nameću stegu, a na sličan način nam život, možda, određuju nutricionisti i promicatelj...
Obratite se
U sjeni krila Tvojih

Obratite se

O čemu ste razmišljali prošle godine u ovo vrijeme? Što vam je bilo osobito važno? Kakvi su bili vaši planovi za Uskrs, za ljeto 2020.? I, kako danas na to gledate? Možda se ipak u nekoj mjeri promijenio vaš pogled na život, na ono što je bitno, a što nebitno, nakon ove svjetske zdravstvene krize i nakon potresa u Zagrebu i u Banovini? Stvarno, kojiput nas neki životni potresi potaknu da nekako drugačije posložimo ono što nam je u životu stvarno važno, a što manje važno. Upravo je to temeljna Isusova poruka. Svojim suvremenicima – a i danas onima koji u njega vjeruju – on poručuje: „Obratite se.“ Znači li to samo da se trebamo više moliti i ići na misu? U grčkom originalu evanđelja za obraćenje stoji riječ metanoia, što znači promjena načina gledanja, promjena mentaliteta, to znači kada...
Bliskost
U sjeni krila Tvojih

Bliskost

Možda i ne primjećujemo kako nas sve više i više obuzima mentalitet zapadnjačkog društva koje je prije svega – potrošačko. Sve smo više podložni reklamama prema kojima obavezno „moramo imati“ ono što je novo, „ultimativno“, adrenalinsko… Kad samo pomislimo kako su agresivne reklame usmjerene prema djeci. Pa tako dani koji su pred nama, a koje su naši stari s toliko topline nazivali „blagi dani od Božića“ postaju tek prigodom za kupovinu. A Božić je u svojoj biti nešto posve drugo. Božić predstavlja ono veliko otajstvo da je Božji sin u pravom i potpunom smislu postao jedan od nas. Bog nam je tako blizak u svojoj naklonosti i u svojoj ljubavi da nam daje svojega Sina koji se rađa kao maleno i krhko djetešce. Bog je Emanuel, „s nama Bog“, Bog je čovjeku blizak, bliži od bilo koga drugoga,...
Mladica
U sjeni krila Tvojih

Mladica

U Bibliji čitamo kako je židovski narod bio prognan u Babilon. Tek su se sa sjetom mogli prisjećati slavnih dana svoga kraljevstva i kralja Davida, Jišajeva sina. A sada, u prognanstvu, njihovo im je slavno kraljevstvo izgledalo kao oboreno deblo, kao natruo panj. I upravo u to vrijeme diže se glas proroka koji govori: „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit' iz njegova korijena.“ I stvarno. Iz roda Davidova došao je Isus. Za kršćane je on ona mladica koja donosi novi život. I nama prorok i nama zdrav razum isto govori: Isklijat će mladica iz natrulog panja! Valja otvoriti oči i srce radosti koja je u nama. Zašto samo gledati oboreno stablo? Zar ne vidimo mladicu, život koji niče i jača? Koliko god svatko od nas imao svojih muka i tjeskoba, koliko god nas mediji plašili...
Otpočinite malo
U sjeni krila Tvojih

Otpočinite malo

Evo jedne zgode iz pedesetih godina prošloga stoljeća. Pripovijedao mi je sada već pokojni svećenik. Iz susjednog sela došao mu čovjek zaprežnim kolima: trebalo je ići bolesniku zbog bolesničkog pomazanja i pričesti. U tom slučaju nema odgađanja. Spremio se, uzeo pričest i sveto ulje i sjeo u kola. Međutim, konj je išao napadno sporo, a čovjek ga nije požurivao. Nakon nekog vremena župnik je izgubio strpljenje i rekao: „Zar ne možeš malo brže potjerati konja?“ Seljak mu mirno uzvrati: „Samo tako, i nikako drugačije, i tamo i natrag…“ I onda mu objasni da je konj bolestan, da ga je to jutro „digao“ i pošao po svećenika, jer je to svome bolesnom kumu obećao. Razdaljinu između ta dva sela on treba proći četiri puta. Kad bi tako bolesnog konja oštrije gonio, konj bi zacijelo uginuo. Tako ...
Hodati
U sjeni krila Tvojih

Hodati

Koliko god nam životni standard bio viši nego prije tridesetak godina, mi nezdravo živimo i to prvenstveno stoga, jer se ne krećemo. Sjedimo za računalom, sjedimo pred televizorom, sjedimo u automobilu, sjedimo u kafićima. Idemo automobilom u trgovinu, u školu – i u crkvu. Štedimo nožice svoje djece i čuvamo ih od kišnih kapi, pa ih zato vozimo u školu…. A liječnici će reći – treba se gibati, treba hodati. A čovjek je po svojoj naravi putnik, čovjek je hodač. U evanđeljima stoji kako je i Isus „prošao svom Galilejom“. Prohodao je čitavu Palestinu. Tako i danas čovjek u hodu – sam ili u društvu – ima vremena za sebe; dok hoda može sabranije i jasnije sagledavati svoj život. U našem sjedilačkom načinu života nije čudo da se, na primjer, sve više otkriva posebna vrijednost hodočašća, oso...