Otpočinite malo
Evo jedne zgode iz pedesetih godina prošloga stoljeća. Pripovijedao mi je sada već pokojni svećenik. Iz susjednog sela došao mu čovjek zaprežnim kolima: trebalo je ići bolesniku zbog bolesničkog pomazanja i pričesti. U tom slučaju nema odgađanja. Spremio se, uzeo pričest i sveto ulje i sjeo u kola. Međutim, konj je išao napadno sporo, a čovjek ga nije požurivao. Nakon nekog vremena župnik je izgubio strpljenje i rekao: „Zar ne možeš malo brže potjerati konja?“ Seljak mu mirno uzvrati: „Samo tako, i nikako drugačije, i tamo i natrag…“ I onda mu objasni da je konj bolestan, da ga je to jutro „digao“ i pošao po svećenika, jer je to svome bolesnom kumu obećao. Razdaljinu između ta dva sela on treba proći četiri puta. Kad bi tako bolesnog konja oštrije gonio, konj bi zacijelo uginuo.
Tako ...
