Petak, 15 siječnja

U sjeni krila Tvojih

Piše: vlč. Zvonko Pažin

Bliskost
U sjeni krila Tvojih

Bliskost

Možda i ne primjećujemo kako nas sve više i više obuzima mentalitet zapadnjačkog društva koje je prije svega – potrošačko. Sve smo više podložni reklamama prema kojima obavezno „moramo imati“ ono što je novo, „ultimativno“, adrenalinsko… Kad samo pomislimo kako su agresivne reklame usmjerene prema djeci. Pa tako dani koji su pred nama, a koje su naši stari s toliko topline nazivali „blagi dani od Božića“ postaju tek prigodom za kupovinu. A Božić je u svojoj biti nešto posve drugo. Božić predstavlja ono veliko otajstvo da je Božji sin u pravom i potpunom smislu postao jedan od nas. Bog nam je tako blizak u svojoj naklonosti i u svojoj ljubavi da nam daje svojega Sina koji se rađa kao maleno i krhko djetešce. Bog je Emanuel, „s nama Bog“, Bog je čovjeku blizak, bliži od bilo koga drugoga,...
Mladica
U sjeni krila Tvojih

Mladica

U Bibliji čitamo kako je židovski narod bio prognan u Babilon. Tek su se sa sjetom mogli prisjećati slavnih dana svoga kraljevstva i kralja Davida, Jišajeva sina. A sada, u prognanstvu, njihovo im je slavno kraljevstvo izgledalo kao oboreno deblo, kao natruo panj. I upravo u to vrijeme diže se glas proroka koji govori: „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit' iz njegova korijena.“ I stvarno. Iz roda Davidova došao je Isus. Za kršćane je on ona mladica koja donosi novi život. I nama prorok i nama zdrav razum isto govori: Isklijat će mladica iz natrulog panja! Valja otvoriti oči i srce radosti koja je u nama. Zašto samo gledati oboreno stablo? Zar ne vidimo mladicu, život koji niče i jača? Koliko god svatko od nas imao svojih muka i tjeskoba, koliko god nas mediji plašili...
Otpočinite malo
U sjeni krila Tvojih

Otpočinite malo

Evo jedne zgode iz pedesetih godina prošloga stoljeća. Pripovijedao mi je sada već pokojni svećenik. Iz susjednog sela došao mu čovjek zaprežnim kolima: trebalo je ići bolesniku zbog bolesničkog pomazanja i pričesti. U tom slučaju nema odgađanja. Spremio se, uzeo pričest i sveto ulje i sjeo u kola. Međutim, konj je išao napadno sporo, a čovjek ga nije požurivao. Nakon nekog vremena župnik je izgubio strpljenje i rekao: „Zar ne možeš malo brže potjerati konja?“ Seljak mu mirno uzvrati: „Samo tako, i nikako drugačije, i tamo i natrag…“ I onda mu objasni da je konj bolestan, da ga je to jutro „digao“ i pošao po svećenika, jer je to svome bolesnom kumu obećao. Razdaljinu između ta dva sela on treba proći četiri puta. Kad bi tako bolesnog konja oštrije gonio, konj bi zacijelo uginuo. Tako ...
Hodati
U sjeni krila Tvojih

Hodati

Koliko god nam životni standard bio viši nego prije tridesetak godina, mi nezdravo živimo i to prvenstveno stoga, jer se ne krećemo. Sjedimo za računalom, sjedimo pred televizorom, sjedimo u automobilu, sjedimo u kafićima. Idemo automobilom u trgovinu, u školu – i u crkvu. Štedimo nožice svoje djece i čuvamo ih od kišnih kapi, pa ih zato vozimo u školu…. A liječnici će reći – treba se gibati, treba hodati. A čovjek je po svojoj naravi putnik, čovjek je hodač. U evanđeljima stoji kako je i Isus „prošao svom Galilejom“. Prohodao je čitavu Palestinu. Tako i danas čovjek u hodu – sam ili u društvu – ima vremena za sebe; dok hoda može sabranije i jasnije sagledavati svoj život. U našem sjedilačkom načinu života nije čudo da se, na primjer, sve više otkriva posebna vrijednost hodočašća, oso...
Blagovati
U sjeni krila Tvojih

Blagovati

Evo još jedne riječi koja se rijetko čuje, osim u crkvi: blagovati. Blagovati ne mora biti nužno isto što i jesti. Domaće životinje jedu svoj obrok, ali samo čovjek može blagovati. U čemu bi bila razlika? Valja priznati da čovjek, kao i svako drugo živo biće, mora jesti da bi živio. To je ona nužnost kao disanje, kao spavanje. Međutim, kada god je to moguće, čovjek od uzimanja obroka čini barem mali obred. Zašto? Čovjek vjernik je svjestan da je sve Božji dar i da je Bog onaj koji „daje hrane svakom tijelu“. Zato je i u Židova i kršćana osobito važna molitva hvale koja se Bogu upućuje prije obroka. Isus je tako redovito činio: prišao bi stolu, zahvalio i razlomio kruh. U toj svetoj gesti prepoznali su ga i ona dvojica učenika u Emausu. Slično bi trebalo biti i u našim prilikama. Evo. J...
Svjetlost
U sjeni krila Tvojih

Svjetlost

Na samom početku Biblije čitamo kako je Bog stvarao nebo i zemlju. Veli: Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom. I što Bog prvo čini, kako započinje uređenje zemlje? Opis se ovako nastavlja: I reče Bog: „Neka bude svjetlost!“ I bi svjetlost. Evo. Svjetlost je početak stvaranja, svjetlost je temeljni simbol Boga, Božje blizine i Božjeg djelovanja, kako veli Ivan apostol: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Sve ono što je u čovjeku zlo, što je mržnja, što je zavist, što je grijeh, Biblija slikovito naziva tamom, odnosno zla su djela – djela tame. U tome smislu Biblija naziva Krista Spasitelja svjetlošću: Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet. Evo, slavimo Kristovo uskrsnuće. Ono se zbilo u nedjelju, poslije Velikog petka, rano ...
Tko je bez grijeha
U sjeni krila Tvojih

Tko je bez grijeha

U Ivanovu evanđelju čitamo kako pismoznanci dovode pred Isusa ženu uhvaćenu u preljubu. Prema Zakonu treba biti kamenovana. I oni sada traže Isusov pravorijek. Bude li Isus rekao da je valja pogubiti prema Zakonu, onda dolazi u sukob s rimskom vlašću koja samo sebi pridržava pravo smrtne osude. Bude li, naprotiv, rekao da ženu valja poštedjeti, onda bi on došao na glas kao onaj koji ne poštuje židovski Zakon… Danas bi to izgledalo drugačije. Eno, onaj je uhvaćen „s prstima u pekmezu“. Svi se mediji zgražaju, svi (i ja među njima) ocrnjuju prijestupnika, svi sude i presuđuju baš kao i ona svjetina koja skupila oko one preljubnice. Međutim, onoga dana Isus šuti. Pognute glave piše po pijesku. No svjetina sve više navaljuje tražeći od Isusa da bez uvijanja kaže treba li izvršiti smrtnu p...
Post
U sjeni krila Tvojih

Post

Korizma bi trebala biti, znamo, vrijeme pokore i odricanja, vrijeme posta. U starini je taj post bio veoma strog. U samim počecima u dane posta pobožni vjernici nisu cijeloga dana ništa jeli do večeri. Kasnije – da ne bi klonuli u poslu – vjernici su u dane posta samo jedanput jeli do sitosti i to, naravno, posnu hranu bez mesa i masnoća životinjskog podrijetla. K tome su se neki uzdržavali i od mlijeka i jaja jer je i to životinjskog podrijetla. Sve do prije stotinjak godina tako se postilo svakoga dana u korizmi osim nedjelje, k tome uoči većih blagdana kao što su Petar i Pavao, Velika Gospa, Božić, itd. K tome su neki redovito postili srijedom i petkom. Danas je za vjernike propisan post samo na Čistu srijedu i Veliki petak. Međutim, koji je uopće smisao posta i zašto bi se čovjek u...
Ako hoćeš, možeš
U sjeni krila Tvojih

Ako hoćeš, možeš

Možda olako govorimo kako je čovjek slab i bespomoćan na vjetrometini ovoga svijeta. Međutim – prisjetimo se! – puno je primjera gdje čovjek pokazuje veliku snagu, izdržljivost ustrajnost i odlučnost. Na primjer, pomislimo samo na one vrijedne ljude koji u isto vrijeme naporno rade, izvanredno studiraju, odgajaju djecu i još stignu njegovati dobre rodbinske i prijateljske odnose. Kako samo stignu? Odakle im samo snaga? A, evo, stignu. Biblija govori upravo o tome, da je Bog dao čovjeku i mudrost i snagu da čini dobro. Veli drevna Knjiga Sirahova: „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran (…) Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.“ Upravo to: „Ako hoćeš, možeš!“ Nije mudro da se izgovaramo, kako ne možemo činiti što bismo trebal...