Liturgija

Prilozi više autora vezanih uz liturgijska slavlja i liturgijsku godinu

Gospodine, umnoži nam vjeru!
Homilije u godini C

Gospodine, umnoži nam vjeru!

Apostoli zamole Gospodina: „Umnoži nam vjeru!“ Gospodin im odvrati: „Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao“ (Lk 17,5-6). Tako kaže Lukino Evanđelje 27. nedjelje kroz liturgijsku godinu C. Što je to vjera? Osnovni pojam našega raz/govora i priopćavanja. Vjerovati znači umom pristajati uz nečiju tvrdnju kao istinitu, radilo se o osobi ili događaju. Mi u tu tvrdnju možemo sumnjati, ne vjerovati, a možemo i vjerovati. S vjerom su povezani pojmovi: uvjerenje, vjernost, povjerenje, provjera, vjeridba. Ima i negativnih: iznevjerenje, nevjernost, pronevjera, nevjera. Postoji naravan i nadnaravan sadržaj vjere. Da vidimo prije toga Što je to gorušica? Knjige nam i praksa kažu da je to jednogodišnja...
Lazar i Gavan
Homilije u godini C

Lazar i Gavan

Strpljivost i sebičnost Ovu Isusovu prispodobu donosi samo sv. Luka (16,19-31), koji je osjetljiv prema siromasima. A ovdje je prikazan Lazar, siromah nad siromasima, i Gavan, bogatun nad bogatunima. I o njihovu vremenitu i vječnu životu. Prava suprotnost. Tumačenje pojmova: Gavan dolazi od starohrvatske riječi: o-gavan, odvratan, oduran, gnusan. Narodna priča hoće da su tako nekom bogatu a škrtu čovjeku napisali na grobni spomenik: Ogavan. Ali vjetar odnio ono prvo slovo "O", i tako ostao samo pojam gavan. I odatle nastao Gavan u narodnoj pripovijetki ili pjesmi („Gavan sanja blago svoje“). Ovo je jedina Kristova prispodoba gdje se spominje vlastito ime, Lazar. A to znači Eleazar = Bog mi je pomoć. Ne bogatun, nego Bog.   Bogataševo stanje na ovome svijetu Bijaše neki bogat...
Sveti Ivan Krizostom (350.-407.)
Stopama svetaca

Sveti Ivan Krizostom (350.-407.)

Toliko je događaja u njegovu kratku životu, svega 57 godina, a sve napeto i čudesno. Prvo, rođen u Antiohiji u Siriji oko 350. godine kao sin rimskoga generala Sekunda i Grkinje Antuze, koja je u 20. godini ostala udovica, a Ivanu ne bijahu ni dvije godine. Najviše odgoja duguje njoj, majci svojoj, kršćanki. Kršten je u odraslijoj dobi života. Završivši klasičan studij, upustio se "u trku po trgu i oduševljavao kazalištem". Potom se priključio monasima kod Antiohije. Drugo, poslije 6 godina monaštva zbog zdravlja, koje je sam narušio nespavanjem i podnoseći hladnoću, morao je napustiti samoću i liječiti se. Umjesto u kakav sanatorij, on vatrenom dušom hoda po Antiohiji. U 36. godini, tj. 386. zaređen je za svećenika. Kroz 12 godina propovijedao uzvišenim stilom i još uzvišenijim sadr...
Blaženuj vječno u Bogu! Proslov Pismima pape Ivana Pavla I.
Kolumne, osvrti, komentari, Stopama svetaca

Blaženuj vječno u Bogu! Proslov Pismima pape Ivana Pavla I.

U povodu beatifikacije Albina Lucianija (1912.-1978.), pape Ivana Pavla I., 4. rujna 2022. Prije 25 godina u hrvatskom prijevodu T. Klarića (Zagreb, Moderna vremena, 1997.) izišla su njegova Pisma – Illustrissimi, koja je svojedobno kao mletački patrijarh pisao povijesnim i suvremenim osobama. Na zamolbu prevoditelja knjigu sam popratio ovim predgovorom.           Sveti Oče,           moj nekadašnji učenik iz dubrovačke gimnazije pozvao me da napišem proslov Tvojim Pismima – Illustrissimi koja si kao kardinal i mletački nadbiskup slao raznim povijesnim uglednicima, naslovljenim Illustrissimi. Pisma si izvorno objavljivao svakoga mjeseca u padovanskom franjevačko-konventualskom glasilu Messaggero di Sant'Antonio, a spomenuti učenik kasnije ih je prevodio na hrvatski te po nekim naši...
Prekoračiti granicu – razmišljanje uz Uznesenje Blažene Djevice Marije
Homilije za nedjelje, svetkovine i blagdane

Prekoračiti granicu – razmišljanje uz Uznesenje Blažene Djevice Marije

Čitanja: Otk 11,19a; 12,1-6a.10ab; Ps 45,10b-12b.16; 1Kor 15,20-27a; Lk 1,39-56 Čovjek je biće brzine i pokreta, biće stanovitog nemira i imperativa. On je biće nemirnoga duha i traženja. U sebi nosi potrebu ići dalje i osvajati još neosvojeno, doživjeti još nedoživljeno, promatrati još ne viđeno. Takva želja odražava unutarnji dinamizam koji je neophodan svakom živom biću, a napose čovjeku. Jer on svoj život i živost ne pokazuje samo biološkim rastom i dinamizmom, već prije svega onim duhovnim. Što su i gdje su granice? No, čovjeku je ostalo nejasno pitanje što su granice i gdje su granice ljudskoga dinamizma i rasta, njegova napretka i razvoja. Onaj koji ga je stvorio, stvorio ga je sa žeđu za rastom i napretkom, za dinamizmom i željom za životom. Osim toga, htio mu je pomoć...
20. nedjelja kroz godinu (C): Razdjeljenje
Homilije u godini C

20. nedjelja kroz godinu (C): Razdjeljenje

Čitanja: Jr 38,4-6.8-10; Ps 40,2-4.18; Heb 12,1-4; Lk 12,49-53 U Rimskom carstvu i vremenima progona kršćana, kad je pripadnost Crkvi bila po život opasna, znalo se dogoditi da su kršćane prokazivali najbliži članovi obitelji i tako ih praktički izručili smrtnoj presudi. Događalo se upravo ono o čemu Isus govori u Lukinom evanđelju: „Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.“ Isus ovdje govori i iz vlastitog iskustva. U Markovu evanđelju čitamo: dok je Isus propovijedao,  „dođoše njegovi da ga obuzdaju jer ...
Krštenje muke – razmišljanje uz 20. nedjelju kroz godinu (C)
Homilije u godini C

Krštenje muke – razmišljanje uz 20. nedjelju kroz godinu (C)

Čitanja: Jr 38,4-6.8-10; Ps 40,2-4.18; Heb 12,1-4; Lk 12,49-53 Isus u današnjem Evanđelju govori o svojoj zadaći, to jest o cilju s kojim je došao na zemlju. Taj cilj je bio da ognjem zapali zemlju, te napominje da je spomenuti oganj već planuo. No time što je njegov oganj planuo, ne znači da je se iscrpila njegova misija i poslanje. Ta iskra koje je već planula tek je početak, no tu iskru treba znati održati i dati joj da se potpuno uhvati i da cijelu zemlju zahvati taj božanski plamen o kojemu govori Gospodin. No osim što je rekao da je ta iskra već planula, Isus ističe da to nije sve, jer ostaje još mnogo posla koji treba napraviti kako bi se ispunio njegov sveti plan. Zato i veli: „Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!“ Dakle, on nije samo za iskru,...
Vjerni i razumni upravitelji – razmišljanje uz 19. nedjelju kroz godinu (C)
Homilije u godini C

Vjerni i razumni upravitelji – razmišljanje uz 19. nedjelju kroz godinu (C)

Čitanja: Mudr 18,6-9; Ps 33,1.12.18-20.22; Heb 11,1-2.8-19; Lk 12,32-48 U današnjem Evanđelju Gospodin Isus daje vrlo važne pouke glede svakodnevnog života, jer je uočio određenu bojazan i strah svojih učenika pred onim što je on govorio s obzirom na posjedovanje materijalnih dobara. Tako u prvom dijelu Gospodinove izjave zvuče prilično radikalne i gotovo nepomirljive s ikakvim posjedovanjem: “Prodajete što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače.” Dakle, Gospodin poziva da se njegovi učenici odreknu zemaljskoga bogatstva, i to na način da ga pretvore u nebesko. Očito je, prema njemu, nespojivo posjedovanje zemaljskoga s dobitkom nebeskoga. U tom smislu odjekuje i nj...
19. nedjelja kroz godinu (C): Vjera
Homilije u godini C

19. nedjelja kroz godinu (C): Vjera

Čitanja: Mudr 18,6-9; Ps 33,1.12.18-20.22; Heb 11,1-2.8-19; Lk 12,32-48 Može li čovjek živjeti bez vjere? Nikako. Evo, kad sjednemo u auto, mi vjerujemo da ćemo sretno stići na cilj. Ne možemo biti sigurni. Mi vjerujemo da je vozač tramvaja stručan, da je liječnik pouzdan, da most može podnijeti težinu našega automobila. Mi vjerujemo da će naše prijateljstvo potrajati. Ljudi se žene i udaju jer imaju vjere, povjerenja u iskrene nakane onoga drugoga. Što bi bio život bez vizije, bez vjere? U tome smislu možemo onda gledati na vjeru u dobroga Boga, vjeru u vječni život. Poslanica Hebrejima na poseban način hvali vjeru biblijskih velikana: „Vjera je već neko ìmanje (= posjedovanje) onoga čemu se nadamo… Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, z...
18. nedjelja kroz godinu (C): Nema više Grk – Židov
Homilije u godini C

18. nedjelja kroz godinu (C): Nema više Grk – Židov

Čitanja: Prop 1,2; 2,21-23; Ps 90,3-6.12-14.17; Kol 3,1-5.9-11; Lk 12,13-21 U Isusovo vrijeme Židovi su bili iste vjere, tako da je riječ „Židov“ označavala i vjeru i nacionalnu pripadnost. Međutim, kršćani su bili veoma šaroliko društvo kako u nacionalnom, tako i u društvenom smislu. I onda su se među njima počela javljati ružna nadmetanja i podjele: tko je kojeg podrijetla, društvenog položaja, tko je bolji kršćanin. I onda Pavao u Poslanici Kološanima govori za ono vrijeme na nečuven način. „Tu više nema: Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist. Pogledajmo. Grk – Židov. Velika je to bila razlika. S jedne strane grčka kultura i danas stoji u temeljima europske kulture: filozofija, književnost, slikarstvo, kiparstvo, matemat...