Liturgija

Čitanja: Izl 22, 20-26; Ps 18, 2-4.47.51ab; 1Sol 1, 5c-10; Mt 22, 34-40 Kolikogod nam današnje Evanđelje djeluje jasnim i očitim, ipak bi površni čitatelj moga krivo tumačiti i izvući sasvim neprimjerene zaključke iz njega. Pogotovo ako se usredotočimo na drugu zapovijed koju Gospodin ovdje nalaže, vidimo da reče: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga, a zanemarimo cjelovitu pouku koju nam daje u ovih nekoliko rečenica. Netko bi iz ove zapovijedi mogao izvući sasvim sebične zaključke, te tumačiti da ga je Gospodin ovlastio da se pobrine najprije za sebe, pa da tek onda misli na druge. Isto tako ovo bi moglo značiti da je Gospodin nama prepustio da mi procijenimo što je to prava ljubav, što je to što mi želimo ili ne želimo ljubiti, te kao što procijenimo za sebe, da tako činimo i prema...

Čitanja: Izl 22, 20-26; Ps 18, 2-4.47.51ab; 1Sol 1, 5c-10; Mt 22, 34-40 Prva kršćanske zajednica kojoj je Pavao uopće pisao, bila je ona u Solunu. Pun ljubavi i nježnosti on ih na samom početku pisma pohvaljuje: „Sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji.“ Veli Pavao u nevolji mnogoj. Upravo tako. U toj su zajednici bili pretežno oni neugledni, s ruba društva: lučki radnici, udovice, robovi, pridošlice, neškolovani, obespravljeni, siromašni, na rubu dostojanstvenoga života… Ali gle čuda! Upravo ti koji su bili u velikoj nevolji prihvatili su Pavlovo propovijedanje s radošću Duha Svetoga, tako da su postali uzorom kršćanskim zajednicama drugih krajeva. Kako netko, tko je izložen velikim nevoljama, može bit...

Čitanja: Iz 45, 1.4-6; Ps 96, 1.3-5.7-10a.10c; 1Sol 1, 1-5b; Mt 22, 15-21 Biblija govori pozitivno o perzijskom kralju Kiru (u Grčkoj poznat kao Artakserks), jer je dopustio židovskim prognanicima da se nakon sedamdeset godina slobodno vrate u svoju zemlju. Veli Prorok Izaija: „Ovako govori Gospodin o Kiru, pomazaniku svome: 'Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima'…“ Prorok govori da je kralj Kir velik samo zato, što mu je to Bog dao. Netko bi rekao da je sve to splet okolnosti, ali prorok veli: sve je to Božji plan. A Božji je naum bio da Kiru dade toliku snagu da svojim autoritetom može osigurati da se židovski narod vrati u svoju domovinu i da tamo mirno živi. Biblija naučava da neki ljudi dobivaju posebno službu, posebnu čast, samo zato da bi m...

Čitanja: Iz 45, 1.4-6; Ps 96, 1.3-5.7-10a.10c; 1Sol 1, 1-5b; Mt 22, 15-21 U današnjem Evanđelju čitamo kako farizeji žele uhvatiti Isusa u riječi pitajući ga: “Učitelju! Znamo da si istini te po istini putu Božjemu učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?” Pitanje je bilo vrlo opako, jer je moglo biti preformulirano: “Trebamo li dopustiti da nam car oduzme dio slobode? Da nam uzima naša dobra i učvršćuje svoju vlast nad nama?” No Isus je više nego jasan i nisu ga mogli uhvatiti u riječi kako bi ga optužili i diskreditirali. On zna koje je njegovo poslanje i što je to važno u ljudskome životu i ne da se navući na tanak led. Zato je njegov odgovor, nakon što je zatražio da mu pokažu monetu s carevim likom, vi...

Čitanja: Iz 25, 6-10a; Ps 23, 1-6; Fil 4, 12-14.19-20; Mt 22, 1-14 Teško je znati koliko pojedini vjernik razumije svoj poziv pred Bogom, a još teže znati koliko ga svaki od nas vrši zdušno i besprijekorno. Kad pogledamo sebe i oko sebe, ne vidimo baš previše ljudi oduševljenih Bogom niti zajedništvom s njime. U redovitim susretima pričamo više o svome nego o njegovu životu, bavimo se svojim problemima, a ne njegovim otajstvima. Posvećeni smo kojekakvim ljudskim i zemaljskim stvarima koje onda s tolikom pomnjom obavljamo, a kad je riječ o onome što nam nudi Gospodin, onda se u tome slabo snalazimo i gotovo nikako ne usklađujemo s njime. Naš dnevni ritam ovisi o koječemu i vrti se oko toliko suvišnih i sporednih stvari u koje ulažemo vrijeme i sposobnosti, snagu i energiju, a kad je rij...

Čitanja: Iz 25, 6-10a; Ps 23, 1-6; Fil 4, 12-14.19-20; Mt 22, 1-14 U naravi je ljudi da se smatraju dijelom određene skupine. Vezani su uza svoju obitelj, uz svoj grad, uza svoj kraj, uza svoju domovinu. Konačno, i Isus je pokazivao posebnu ljubav prema svojoj domovini, a Pavao prema svojim sunarodnjacima. Samo su nas neki zločesti ljudi u vremenu jednoumlja uvjeravali da je ljubav prema vlastitom narodu nacionalizam, odnosno da nužno znači mržnju prema drugima. Ako volim svoju majku, zar time nužno mrzim majku svoga prijatelja? No s druge strane, ljubav koja bi bila isključiva, ne bi bila prava ljubav. Ljubav koja se ne bi znala izdizati iznad vlastitih okvira, ne bi bila prava. Ljubav koja bi podrazumijevala mržnju, zanijekala bi samu sebe. Isus je volio svoj narod, ali je rimskog sa...