Homilije za nedjelje, svetkovine i blagdane

Čitanja: Jr 31, 7-9; Ps 126, 1-6; Heb 5, 1-6; Mk 10, 46-52 Jedan veliki problem u duhovnom životu vjernika je navikavanja na vlastito stanje. Štoviše, naviknuti se na vlastito stanje i nemati potrebu iz dana u dan biti gorljiviji i zauzetiji, to jest živjeti osoban odnos s Isusom, označava također da lagano tonemo i klizimo prema većoj duhovnoj mlakosti. Navika na duhovni život nas stavlja u kolotečinu u kojoj se vrtimo kao kotač koji je u nju upao i ne može iz nje izići. Najgore što nema puno volje ni želje jer ne vidi smisao ni potrebu ići u duhovnu neizvjesnost i nepoznato iz kolotečine u kojoj zna što ga čeka i u kojoj rutinski uspješno ‘odrađuje’ svoje svakodnevne aktivnosti. Ali duhovni život i odnos s Gospodinom se ne može svesti na navike i na rutinu. Duhovni život može biti je...

Čitanja: Jr 31, 7-9; Ps 126, 1-6; Heb 5, 1-6; Mk 10, 46-52 Čitači na misi obično lome jezik kada trebaju pročitati da je Isus „svećenik po redu Melkisedekovu“. Budući da je zapisano da je Melkisedek – kao svećenik – pred Abrahamom Bogu prinio kruh i vino, kršćanski ga pisci rado uspoređuju s Kristom koji je na Posljednjoj večeri prinio kruh i vino kao svoje Tijelo i Krv. Međutim, Poslanica Hebrejima primjenjuje na Krista redak jednoga psalma: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu, iz posve drugog razloga. Naime, židovsko je svećeništvo bilo plemenski ustrojeno. U hramsku su službu kao svećenici i leviti mogli ući samo članovi Levijeva plemena. Međutim, za Melkisedeka se nije znalo odakle dolazi, on se nije oslanjao na svoj rod ili društveni položaj. Tako i Isus. Nije bio iz Lev...

Čitanja: Iz 53, 10-11; Ps 33, 4-5.18-20.22; Heb 4, 14-16; Mk 10, 35-45 Gospodin Bog je nas ljude stvorio sa smislom, a smisao pretpostavlja ostvarenje darova i talenata te uspjeh u životnim naumima i planovima. I nema ništa normalnije ni zakonitije od toga da ostvarujemo vlastiti život, jer nas Bog nije stvorio da se besciljno klatarimo na zemlji, već da se ostvarujemo osmišljavajući vlastiti život i upravljajući ga jasnom cilju. U tom smislu mnogi ljudi sanjaju o velikim profesionalnim uspjesima, ostvarenjima u javnosti, doprinosima u društvu. Mnogi žive za velika djela po kojima će postati poznati i po kojima će ih drugi pamtiti. A onda i kada nema snova i planova o velikim djelima, najčešće svi bolujemo od bolesti zemaljskih ostvarenja, pri čemu u drugi plan idu ona duhovna. Tako da...

Čitanja: Iz 53, 10-11; Ps 33, 4-5.18-20.22; Heb 4, 14-16; Mk 10, 35-45 Uvijek na sprovodu s određenom nelagodom čitam ovu molitvu: „Svidjelo se Gospodinu ovoga našega brata/sestru iz ovoga života pozvati k sebi…“ A događa se da je u pitanju nesretna smrt mlade osobe… Vodio sam sprovod i osobe koja je bila ubijena, kao na Divljem zapadu… I onda da mirno kažem: „Svidjelo se Gospodinu“? To da se Bogu svidjelo? A evo, te iste riječi čitamo o budućem Mesiji: „Svidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit' sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.“ Svidjelo se Bogu da svoga Sina prepusti smrti na križu. Kad kažemo „svidjelo se“, to izgleda kao da Bog u tome ima neko zadovoljstvo. Ne. Hoće se jednostavno reći da je Bo...

Čitanja: Mudr 7, 7-11; Ps 90, 12-17; Heb 4, 12-13; Mk 10, 17-30 Kao dijete znao sam čuti komentar o nekom školovanom čovjeku koji se u životu nije baš snalazio: „Badava njemu osamnaest godina škole.“ O čemu se radi? Evo. Možemo govoriti o inteligenciji, o prirodnoj nadarenosti da čovjek lako i brzo zapaža, uči i donosi zaključke. To su na primjer ljudi koji u razmjerno kratkom vremenu izvrsno svladaju strani jezik. Inteligencija je talent, to je Božji dar, to imaš ili nemaš. Nakon toga možemo govoriti o obrazovanim ljudima, o onima koji su završili ugledne fakultete i postigli vrijedne akademske titule. Međutim, mudrost, životna mudrost ne ovisi ni o jednom ni o drugom. Onome tko je mudar inteligencija i obrazovanje mogu pomoći, ali ne nužno. Jer, mudrih ljudi itekako ima i među neobra...

Čitanja: Mudr 7, 7-11; Ps 90, 12-17; Heb 4, 12-13; Mk 10, 17-30 Onima koji imaju iskustva u razgovoru s ljudima, dobro znaju koliko je važno znati postaviti pravo pitanje, jer ono otkriva stanje i raspoloženje duše onoga koji postavlja pitanje. Iz pitanja se pokazuje koliko je razumio dobar dio sadržaja za koji se zanima, te koliko usmjerava razgovor u ispravnom smjeru. Primjer jednog dobro postavljenog pitanja imamo u današnjem evanđeoskom odlomku u kojemu jedan čovjek dolazi pred Isusa s pitanjem: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” Iz nastavka razgovora vidimo da je ovo pitanje sadržavalo dva važna elementa iz kojih se zaključuje da je ovaj čovjek dobro razumio bitnu problematiku života. Kao prvo shvatio je da u životu nisu dostatne riječi, već su neophodna ...

Čitanja: Post 2, 18-24; Ps 128, 1-6; Heb 2, 9-11; Mk 10, 2-16 O naravi muškarca i žene Biblija jasno progovara, da o tome jedva da i treba nešto govoriti. Međutim, kao da danas ponetko – iz tko zna kojih razloga – želi vidjeti poteškoće tamo gdje ih nema. Evo. Na prvim stranicama Biblije čitamo slikovit opis stvaranja prvih ljudi. Bog je stvorio muškarca i ubrzo uvidio da nije dobro da čovjek bude sâm. Zato je čovjeka uspavao, uzeo od njega jedno rebro i od toga rebra načinio ženu. Kad je čovjek ugledao ženu, rekao je: „Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!“ Oboje njih imaju istu ljudsku narav, jednako dostojanstvo. Oboje su – čovjek. Kost od kosti, meso od mesa. To se ističe i igrom riječi u originalnom hebrejskom tekstu: čo...

Čitanja: Post 2, 18-24; Ps 128, 1-6; Heb 2, 9-11; Mk 10, 2-16 Dobro su nam poznate i vrlo jasne Isusove riječi iz današnjeg Evanđelja o nedopustivosti rastave braka. Mnogi bi htjeli, pa i u samoj Crkvi, relativizirati ih ili ih kršiti previđajući Isusovu odlučnost da obrani svetost i jedincatost braka, jer konkretni živi život nas uči da ima mnogo problema, često i nepredviđenih. Mnogi bi htjeli onda razvezivati spone kojima su se vezali i koje su se s vremenom potrošile i pokidale kao dotrajali konopi koji više ne drže. Ali Isus je jasno rekao u današnjem odlomku: “Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!” S jedne strane postoji konkretno životno iskustvo u kojem se vidi mnogo unesrećenih i rastavljenih, a s druge strane su nepopustljive Isusove riječi koje kategorički odriču m...

Čitanja: Br 11,25-29; Ps 19,8.10.12-14; Jak 5,1-6; Mk 9,38-43.45.47-48 Razumljivo je i zdravo da se mi ljudi identificiramo sa svojom obitelji, sa svojim gradom, sa svojom skupinom, sa svojom domovinom. Problemi počinju onda kada zbog toga imamo potrebu druge osuđivati, isključivati i smatrati manje vrijednima. Tu je razlika, na primjer između zdravog domoljublja i isključivosti. Upravo zato što volim svoje, znam cijeniti tuđe. Ali, evo, po ljudskoj slabosti, često prelazimo tu granicu. Upravo se to dogodilo Isusovim učenicima. Tako se jedanput Ivan (onaj kojega crkvena tradicija smatra najnevinijim među apostolima) obratio Isusu: „Vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.“ Isus se usprotivio: „Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto ...

Čitanja: Br 11,25-29; Ps 19,8.10.12-14; Jak 5,1-6; Mk 9,38-43.45.47-48 Iz prve rečenice današnjeg evanđeoskog odlomka vidimo da su se i apostoli u nekim situacijama ponašali nezrelo, a nakon toga se čak i hvalili time. Sveti Ivan je tako ispričao Isusu kako su vidjeli nekog čovjeka koji je u Isusovo ime izgonio zloduhe, a njima to pak nije bilo pravo pa su mu se suprotstavili i priječili mu: “Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ima izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.” Ivan je, dakle, kao ključni razlog iznio to da dotični ne ide s njima pa su onda smatrali da im ugrožava djelovanje i rad samim time što se služi Isusovim imenom. Nisu bili usredotočeni na dobro koje je činio što je izgonio zloduhe, nego su sebi dopustili takvu nezrelost da ga sprječavaju poradi vlast...