Homilije za nedjelje, svetkovine i blagdane

Čitanja: Iz 55, 1-3; Ps 145, 8-9.15-18; Rim 8, 35.37-39; Mt 14, 13-21 Zacijelo ste čuli priču nekog vrijednog poduzetnika, koji je započeo s malim poslom, pa je ustrajnošću i velikim radom malo-pomalo pokrenuo velik posao. Za vrijednog i poduzetnog čovjeka nije nepremostiva prepreka ako započinje od maloga. Kao da se nešto slično dogodilo Isusu i njegovim učenicima. S njima je bilo silan svijet, pet tisuća ljudi, na rubu pustinje. Apostoli su vidjeli da je dan već na izmaku, a da je mnoštvo preveliko. Kažu Isusu da bi ih trebalo otpustiti da si na vrijeme mogu kupiti hrane. Kad im je Isus rekao da im oni, apostoli, daju nešto za pojesti, oni mu u čudu odgovore: „Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.“ Kako ništa? Pet kruhova i dvije ribe nije ništa. Pet kruhova i dvije r...

Čitanja: Iz 55, 1-3; Ps 145, 8-9.15-18; Rim 8, 35.37-39; Mt 14, 13-21 Jedna od bitnih ljudskih zadaća je priskrbiti sebi i svojoj obitelji kruha, koji je inače sinonim za sve egzistencijalne potrebe. Čovječanstvo se oduvijek nalazilo pred izazovom prehrane, a ljudi su se uvijek morali skrbiti kako da iz dana u dan osiguraju sebi hranu za život. I ma koliko poboljšavali svoje proizvodne kapacitete i uspijevali proizvesti više hrane, problem je i dalje trajno prisutan, pa čak i na globalnoj razini. A koliko je važno imati kruha, pokazalo se i u vrijeme pandemije koja još traje, jer su se mnoge države našle u neprilici zbog toga što nemaju dovoljno dobre prehrambene zalihe. I kao što su nekada kućedomaćini trebali skrbiti kako na ispravan način stvoriti i rasporediti hranu tijekom godi...

Čitanja: 1Kr 3, 5.7-12; Ps 119, 57.72.76-77.127-130; Rim 8, 28-30; Mt 13, 44-52 U svijetu u kojemu živimo nije rijetkost doživjeti sukob između starih i mladih, ili pak između ljudi koji imaju takozvane konzervativne ideje i onih koji imaju napredne ideje. Pa čak i na području vjere postoji gotovo identičan scenarij: Postoje ljudi koji se drže običaja, te od njih ne odstupaju, pa čak ni onda kad im ne znaju smisao ni vrijednost ili kada ih ne mogu uklopiti u živi život, ali ih drže po cijenu života kao da je bit života sadržana u čuvanju običaja, a ne u ispravnom življenju života. Zato se i u Crkvi događa spor tradicionalista i progresista, pri čemu je opasnost da i jednima i drugima promakne ono bitno, a to je sam Gospodin Isus Krst. Dok se prepiru oko načela i odredbi, opasnost je...

Čitanja: 1Kr 3, 5.7-12; Ps 119, 57.72.76-77.127-130; Rim 8, 28-30; Mt 13, 44-52 Na samom početku vladavine kralja Salomona, Bog ga pita koji bi dar od njega htio dobiti. Salomon traži od Boga dar mudrosti, jer misli da mu je to najvažnija osobina koju treba imati, da bi mogao dobro vladati. Bog hvali Salomona zbog tog izbora i daje mu mudrost. Međutim, stvari se kasnije nisu baš najbolje razvijale. Salomon je više shvatio mudrost kao znanje, inteligenciju, pronicavost, ali se ipak pogubio u pravoj mudrosti, onoj koja čovjeka upravlja da vodi mudar, ali i čestit život. Počeo je živjeti veoma raskošno. Tako, kad mu je kraljica od Sabe došla u pohode, divila se njegovom umnošću. Ali kada je vidjela „dvor koji bijaše sagradio, jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost nj...

Čitanja: Mudr 12, 13.16-19; Ps 86, 5-6.9-10.15-16a; Rim 8, 26-27; Mt 13, 24-43 Drugu nedjelju za redom slušamo Isusove pouke u prispodobama uzete iz poljodjelskog seoskog života, a kojima je Gospodin opisivao važne duhovne stvarnosti. Dok je prošle nedjelje naglasak više bio na osobnome primanju sjemena Božje riječ i plodnosti, ovisno o mjeri i raspoloživosti primanja, dotle ove nedjelje slušamo prispodobu koja daje sličnu pouku, ali upravljenu za život društva. Jer o plodnosti ili neplodnosti pojedinca ovisi također i plodnost i neplodnost društva u cjelini. Doista, gotovo da nema nekoga od nas koji nije imao nešto što bismo mogli nazvati neobičnim iskustvom. Naime, kad se baš svojski potrudimo da sve činimo dobro, kad se založimo da sve što činimo bude na slavu Božju i sukladno nj...

Čitanja: Mudr 12, 13.16-19; Ps 86, 5-6.9-10.15-16a; Rim 8, 26-27; Mt 13, 24-43 O nekim stvarima dijete jednostavno ne razmišlja. Kad se probudi, zna da će dobiti doručak, da će mu roditelji nabaviti sve što je za školu potrebno, da će mu dati sve ono što je za život potrebno, pa i više od toga. Tako mala djeca vele: „Kada mama nema kunâ, onda ih kupi.“ I sve bude u redu. Biblija kaže da smo pred Bogom svi djeca. Bog je onaj koji skrbi da život na zemlji opstane. Tako psalmist hvali Božju providnost: „Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku. Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.“ I onda nabraja čudesno kretanje nebeskih tijela, godišnjih doba i čudesnu raznolikost života na kopnu, u zraku i u vodama. U Knjizi mudrosti čitamo pohvalnicu Bogu: „Osi...

Čitanja: Iz 55, 10-11; Ps 65, 10-14; Rim 8, 18-23; Mt 13, 1-23 Donedavno su ljudi vjerovali da je na Zemlji i u svemiru sve savršeno skladno i nepromjenjivo. Sunce izlazi u točno određeno vrijeme, svaka je zvijezda na svome mjestu, planeti se kreću po svojim utabanim stazama… A onda je otkriveno da Zemljina os vrtnje ne miruje, tako da zvijezda Sjevernjača nije uvije bila točno na sjeveru, da Zemlja usporava svoju vrtnju, da se Mjesec u svojoj stazi pomalo udaljava od Zemlje, da zvijezde u našoj galaksiji uopće ne miruju, da se galaksije kreću, a cijeli svemir vrlo vjerojatno širi. Zvijezde imaju svoj životni vijek. Ništa u svemiru nije vječno. „Panta rhei – Sve teče“, rekao bi drevni grčki filozof. To je očito bilo jasno i apostolu Pavlu. On prvo govori o preobrazbi i vječnom živo...

Čitanja: Iz 55, 10-11; Ps 65, 10-14; Rim 8, 18-23; Mt 13, 1-23 Isus je vrlo aktivno promatrao ljudski život na zemlji, jer je, uostalom, radi toga i uzeo ljudsku narav i postao utjelovljeni Božji Sin. Bilo mu je stalo do čovjeka, ali je toliko puta morao otkriti da se sam čovjek ne ponaša na način dostojan svoga imena, niti svojim življenjem odražava onaj bitni smisao svoga postojanja. Štoviše čudio se neobičnoj pojavi koja je za mnoge ljude bila svakodnevnica, a to je da nijedno biće ne može tako živjeti i djelovati na svoju štetu kao čovjek. Nerazumna bića živeći po prirodnoj sili vlastite naravi i instinkta skrbe oko vlastite cjelovitosti i dobra, a čovjek kao razumsko biće koristi svoj razum za nerazumno življenje. I to je golemo proturječje ljudskoga života, pa čak neka vrsta s...

Čitanja: Zah 9, 9-10; Ps 145, 1-2.8-11.13c-14; Rim 8, 9.11-13; Mt 11, 25-30 U današnjem Evanđelju čitamo dvije kratke Isusove izreke, ali tako prodorne i duboke da se pred njima treba zamisliti. I ne samo to, već ih treba uzeti u obzir u praktičnom životu, jer su one nastale kao plod njegova promatranja života, te vrijede kao trajno pravilo. A Isusovo pravilo nije nikada neka lijepa teorija poput filozofskih teorija, već je riječ o nauku života koji je njemu tako jasno poznat, jer pozna božanske vrijednosti i domete ljudskoga života. S druge pak strane, kao utjelovljeni Bog promatrao je i život ljudi, te je jasno uviđao da njihov život počesto ne odgovara vrijednostima koje je Bog dao ljudima. Upravo kao takav uočio je jednu zakonitost: Što su ljudi sebe smatrali pametnijima i samo...

Čitanja: Zah 9, 9-10; Ps 145, 1-2.8-11.13c-14; Rim 8, 9.11-13; Mt 11, 25-30 Kako se prikazuju velikani iz prošlosti nekog naroda? Uzmimo kip bana Jelačića ili kralja Tomislava u Zagrebu. Naravno, na konju. Jahač je simbol ratnika, pobjednika, onoga koji narod vodi u svijetlu budućnost. Tako su redovito bili prikazivani Aleksandar Veliki, rimski carevi, svi srednjovjekovni carevi i kraljevi… Konj u propanj, a mač ili koplje u junačkoj desnici! Međutim, prorok Zaharija na posve drugačiji način vidi budućeg Mesiju: „Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan, jaše na magarcu…“ Pomalo komično. Pobjedonosni kralj jaši na magarcu? Valja razumjeti tu simboliku. U ono je vrijeme konj bio životinja koja se koristila isključivo u ratnim pohodima, a seljak je za oranje,...