Homilije u godini B

Danas smo čuli jedno dosta zbunjujuće Evanđelje (Mk 13, 24-32) i Isusove riječi kojima nagoviješta buduće katastrofe čovječanstva. Kao da i nas prođe jeza i strah slušajući sve te riječi o pomrčini sunca i mjeseca, te o padanju zvijezda s neba u trenutku kad se pojavi Sin Čovječji u svojoj moći i slavi. No uslijed toga svega ostavlja vrlo jasnu i upečatljivu poruku o tome što u tim trenutcima trebaju činiti oni koji u njega vjeruju. Ipak, nama se dogodi da baš i ne znamo iščitati tu poruku koja se tiče života svakoga od nas, a usmjerimo se prema sporednim sadržajima koji tek naizgled izgledaju važni, pa čak i središnji u Isusovu govoru. Često je naš pogled usmjeren na društvenu zbilju, uslijed čega pozorno promatramo i uredno kritiziramo i komentiramo sve događaje i pojave našega ...

Uvod i pokajnički čin Tko smo mi ljudi? Propadljiva stvorenja koji su danas ovdje, a sutra nam se ni za trag neće znati? Tko smo mi? Pokvareni i u grijehu ogrizli ili smo slika Božja i Kristova? Božja nam riječ danas u poslanici Hebrejima (Heb 10, 11-14.18) daje razborit i utješan odgovor. Istina je, naime, da smo po svojoj naravi slabi, ali je također istina da je velika i silna Božja milost u nama koja nas doista čini sinovima i kćerima Božjim. Evo, neka nas ta Božja riječ danas ohrabri, a milosno djelovanje ovih svetih otajstva u našim dobrim nastojanjima ojača. Pokajmo se za svoje grijehe i propuste. Gospodine, na početku ljudskoga roda, ti si grešnim ljudima obećao Spasitelja. Gospodine, smiluj se! Kriste, u punini vremena ti si na se uzeo naše grijehe da nas ...

Uvod i pokajnički čin Ovih jesenskih dana i ovih posljednjih nedjelja kroz godinu Crkva nam stavlja pred oči one dijelove Svetoga pisma koji govore o smislu života, o konačnosti i promjenjivosti svega ovozemaljskoga i o potrebi da svoje oči usmjerimo prema pravim duhovnim vrijednostima. Danas nas na poseban način jedan anđeo potiče da Boga stavimo u središte svega i iznad svega. Nažalost, mi kao slabi ljudi upravo prvu Božju zapovijed tako lako i olako zanemarujemo pa se klanjamo koječemu i kojekomu što nije Bog. Zato ćemo na početku ovoga slavlja zazvati na nas Božje milosrđe da nas učini dostojnima ovih otajstava. Gospodine, ti si iznad svega, ti si Gospodar svega, ti si naš Stvoritelj i Bog. Gospodine, smiluj se! Kriste, tebe je Otac prije svih vjekova odredio z...

Događaj opisan u današnjem evanđeoskom odlomku (Mk 12, 38-44) prigoda nam je razmišljati o značenju i ulozi novca u našem ljudskom životu, a napose u našem odnosu prema Bogu i svetome. Štoviše, taj odnos je višestruk, jer s jedne strane dotiče one koji odvajaju od svoga da bi doprinosili vjerskom životu, a s druge strane i one  koji primaju dobročinstva i imaju stanoviti odnos prema dobrima koja primaju. Kako vidimo iz Evanđelja, Isus je znao za važnost novca u životu čovjeka, pa onda i u životu svoga naroda. Da nije to znao, i da nije znao kako ljudi komentiraju i koju važnost pripisuju novcu, ne bi bio stao pred hramsku riznicu promatrati kako se ponašaju oni koji svojim doprinosima održavaju Hram i obogaćuju hramsku riznicu. Znao je vrlo dobro s koliko su umišljenosti oni imućni...

Uvod i pokajnički čin Uglavnom ćemo se složiti da nam se osobito ne sviđaju ljudi koji se pretvaraju da su nam prijatelji a, zapravo, imaju prema nama nekih svojih prikrivenih interesa. Svima nam je prijetvornost osobito odbojna. Danas nam Isus govori da i Bog jednako tako gleda: nije mu mila izvanjska pobožnost koja bi čovjeku tek bila izlika i pokriće za njegove vlastite grijehe. Isus svjedoči da su u njegovo vrijeme često takvi bili farizeji i pismoznanci. Međutim, što mislimo, je li među vjernicima izumrla takva vrsta ljudi? Ne varajmo se. U svakome od nas ima nešto od toga kvasca i takvih pobuda. Neka nas Gospodin oslobodi svake prijetvornosti, neka nam podari iskreno kajanje za naše grijehe, da bismo mogli biti dionici njegovih umnoženih i velikih darova. Gospod...

Uvod i pokajnički čin Puno je toga vrijednog i lijepog u ljudskom životu. Mi se veselimo i zdravlju i uspjehu u poslu i svemu onome što nam život čini lakšim i ljepšim. Veselimo se kad dođemo do svog stana, do automobila, do mogućnosti da lijepo provedemo ljeto… Sve su to Božji darovi i hvala Bogu na tome. Međutim, sve je to u isto vrijeme i privremeno i propadljivo. Ima, ipak, nešto u ovome svijetu i u ovome životu što ima trajnu vrijednost i što nikada ne propada. To su dobra djela učinjena iz ljubavi. To je ono što se uvijek isplati, to je ono što nas čini pravim ljudima, to je ono po čemu postajemo najsličniji Bogu, jer je Bog ljubav. O tome nam danas govori Božja riječ. A htjeli bismo je plodonosno primiti, kao što bismo htjeli i dostojno proslaviti ovu euharistiju. Zat...

Kažemo da smo vjernici, slušamo o zapovijedi ljubavi, ali kada dođemo u svakodnevni život uspijevamo iznalaziti razloge da ne počnemo ozbiljno ljubiti druge. Pitanje je uspijevamo li uopće početi o toj temi razmišljati, a kamoli krenuti u akciju? I tu smo podijeljeni – i jesmo i nismo na putu Božjemu. Netko će reći: tu stvar teško ide jer mi nedostaje emocija, na tom području nemam sentimenata. No, istina je puno dublja. I ondje gdje imamo emocija, često smo u sebi razdijeljeni… Želimo i ne želimo, volimo i mrzimo u isto vrijeme… I hoćemo i nećemo… Pa i najrođeniji i najbliži koji se vole, u isto vrijeme zavide jedni drugima, ne vjeruju do kraja, boje se jedni drugih… Kao da je teško dati se na jednu stranu, ući u nešto cio, uložiti se potpuno. Isus nam pokazuje nešto potpuno sup...