Homilije u godini B

Čitanja: Br 11,25-29; Ps 19,8.10.12-14; Jak 5,1-6; Mk 9,38-43.45.47-48 Razumljivo je i zdravo da se mi ljudi identificiramo sa svojom obitelji, sa svojim gradom, sa svojom skupinom, sa svojom domovinom. Problemi počinju onda kada zbog toga imamo potrebu druge osuđivati, isključivati i smatrati manje vrijednima. Tu je razlika, na primjer između zdravog domoljublja i isključivosti. Upravo zato što volim svoje, znam cijeniti tuđe. Ali, evo, po ljudskoj slabosti, često prelazimo tu granicu. Upravo se to dogodilo Isusovim učenicima. Tako se jedanput Ivan (onaj kojega crkvena tradicija smatra najnevinijim među apostolima) obratio Isusu: „Vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.“ Isus se usprotivio: „Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto ...

Čitanja: Br 11,25-29; Ps 19,8.10.12-14; Jak 5,1-6; Mk 9,38-43.45.47-48 Iz prve rečenice današnjeg evanđeoskog odlomka vidimo da su se i apostoli u nekim situacijama ponašali nezrelo, a nakon toga se čak i hvalili time. Sveti Ivan je tako ispričao Isusu kako su vidjeli nekog čovjeka koji je u Isusovo ime izgonio zloduhe, a njima to pak nije bilo pravo pa su mu se suprotstavili i priječili mu: “Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ima izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.” Ivan je, dakle, kao ključni razlog iznio to da dotični ne ide s njima pa su onda smatrali da im ugrožava djelovanje i rad samim time što se služi Isusovim imenom. Nisu bili usredotočeni na dobro koje je činio što je izgonio zloduhe, nego su sebi dopustili takvu nezrelost da ga sprječavaju poradi vlast...

Čitanja: Mudr 2,12.17-20; Ps 54,3-6.8; Jak 3,16 – 4,3; Mk 9,30-37 Kako se djeca izgovaraju za svoje nepodopštine? Pokažu na nekoga tko je učinio još veću glupost. Isto to radimo i mi odrasli. Za neke svoje nekorektnosti velimo da nisu spomena vrijedne, usporedimo li ih s onim što nekažnjeno rade „mafijaši“ i moćnici. Kojiput čovjek u svojoj zloći ide i dalje. Evo kako, prema Knjizi mudrosti, razmišljaju oni kojih put nije čist: „Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona… Iskušajmo ga porugom i mukom da istražimo blagost njegovu… Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.“ U ovome tekstu Crkva vidi proroštvo o Kristu. Njegovi protivnici nisu mu uspjeli pronaći nikakvu manu. A mrzili su ga za...

Čitanja: Mudr 2,12.17-20; Ps 54,3-6.8; Jak 3,16 – 4,3; Mk 9,30-37 U središtu današnjeg evanđeoskog odlomka je spor koji je tinjao među Isusovim učenicima oko toga tko je od njih najveći. Svi su pred svojim učiteljem zauzimali pobožan stav dok su slušali njegove pouke, ali onda bi njemu iza leđa pokazivali svoje pravo lice. Nakon što bi ih on poučavao otajstvima svoga života, pred kojima su ostajali zbunjeni jer ih nisu razumjeli, kasnije dok bi hodili, prepuštali bi se svojim raspravama u koje su bili mnogo upućeniji, nego u njegova otajstva. Mnogo bolje im je odgovaralo govoriti o vlastitim ambicijama i željama, nego pozorno slušati što on govori, te nastojati razumjeti smisao njegovih riječi. Svjestan njihovih ambicija i nezdravih želja, Isus je znao da ih treba poučiti i od njih ods...

Čitanja: Iz 50,5-9a; Ps 116,1-9; Jak 2,14-18; Mk 8,27-35 Dobar roditelj zna da ne može – i ne treba! – zaštiti svoje dijete od svakoga zla. Ne može. Međutim, ono oko čega bi se roditelj trebao jako potruditi jest to da svoje dijete nauči susresti se s izazovima, da se nauči boriti. Božja riječ ide još dalje. Ako čovjek zna zašto trpi, onda trpljenje nije nužno muka. Tako čitamo u Knjizi proroka Izaije proročke riječi o budućem Mesiji: „Gospodin Bog uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu… Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k'o kremen i znam da se neću postidjeti.“ To se ostvarilo u Isusovom životu. Njega su doslovno i udarali i bičevali i mučili sve do križa. Međutim, za Isusa...

Čitanja: Iz 50,5-9a; Ps 116,1-9; Jak 2,14-18; Mk 8,27-35 Događaj opisanu današnjem Evanđelju doista je zanimljiv i poseban, jer s jedne strane sveti Petar nadilazi samoga sebe time što dopušta da ga u nadahnućima vodim sam Bog, te ga dovodi do toga da Isusa prepozna kao Krista, to jest Božjeg Pomazanika i Mesiju. Petar ide onkraj mišljenja ljudi, te odvažno iznosi svoje mišljenje o Isusu, čime je učinio pravi pogodak i pokazao se sposobnim misliti samostalno i donositi utemeljene zaključke nadahnute odozgor. Ali taj korak je bio tek prvi korak, istina, neophodan i važan, ali tek početak osobnog shvaćanja Isusa i njegova spasiteljskog poslanja. S druge pak strane Petar se nije potpuno odlijepio od ljudskog mišljenja, jer spoznaju koju je primio nije znao artikulirati u konkretan život, ...

Čitanja: Iz 35,4-7a; Ps 146,6c-10; Jak 2,1-5; Mk 7,31-37 Jedna od osnovnih oznaka Kristova djelovanja bila je ta da je on stvarno činio dobro. Čak i oni koji Isusu nisu bili skloni, nakon što je on izliječio gluhog mucavca, priznali su, veli evanđelist Marko: „Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!“ Neki bi mogli reći da je Isus ta čuda činio samo zato da potvrdi svoj nauk. Ne smo zato. Na više mjesta spominju evanđelisti kako se Isus sažalio nad nevoljom ili bolešću ljudi koje je susretao i onda im pomogao. Činiti dobro. To je najjednostavniji i najsigurniji put. Nikada nećemo pogriješiti budemo li dobro činili. Kojiput će ljudi biti nezahvalni. Kojiput možda od toga neće biti koristi. Kojiput će se zlonamjerno tumačiti ono što smo činili. Međutim, treba dobro čini...

Čitanja: Iz 35,4-7a; Ps 146,6c-10; Jak 2,1-5; Mk 7,31-37 Današnji evanđeoski odlomak iz pera svetoga Marka opisuje jedno od Isusovih čuda. Riječ je o ozdravljenju gluhoga mucavca kojega su donijeli pred Isusa da položi na nj ruke. Isus je ovoga čovjeka ozdravio na neobičan način utiskujući svoje prste u njegove uši i dotičući njegov jezik, te upravljajući pogled u nebo i izgovarajući riječ “Effata”, što znači “Otvori se”. No uz ovo vrlo neobično iscjeljenje, u ovom odlomku je i više drugih znakovitih elemenata koji ističu Isusovo mesijansko poslanje i njegovu božansku prisutnost među ljudima. Upravo te njegove riječi i naredba ušima da se otvore, nakon čega se i jezik oslobodio svojih spona, pripomažu da sagledamo dinamiku cijelog događaja pod prizmom otvorenosti ili zatvorenosti prema...

Čitanja: Pnz 4,1-2.6-8: Ps 15,2-4ab.5ab; Jak 1,17-18.21b-22.27; Mk 7,1-8.14-15.21-23 Zasigurno znadete koja je razlika između komplimenta i laskanja. Kompliment je iskreni komentar nečega što je dobro. Pa mogu tako – iskreno i s radošću – pohvaliti nečiji izgled i nečiji uspjeh. To je dobro i to je zdravo. Dobro je pohvaliti svoje dijete, blisku osobu, ali i bilo kojeg čovjeka za nešto što dobro čini. Nasuprot tome, laskanje je u osnovi neiskreno. Pohvalit ću nekoga zbog njegova uspjeha – bilo to istinito ili ne – s nakanom da zadobijem njegovu naklonost i onda izvučem neku korist za sebe. Ako smo imalo pažljiviji, razmjerno lako – bar nakon određenog vremena – možemo razlikovati kompliment od laskanja. A evo – zvuči gotovo nevjerojatno – ljudi se kojiput pokušavaju laskanjem dodvoriti...

Čitanja: Pnz 4,1-2.6-8: Ps 15,2-4ab.5ab; Jak 1,17-18.21b-22.27; Mk 7,1-8.14-15.21-23 Dobro nam je poznat događaj opisan u današnjem Evanđelju. A i vrlo upečatljiv jer se takve scene događaju i danas, a nisu bile tek samo nekada kad je Sin Božji hodao zemljom sa svojim učenicima. Taj događaj je jedan od primjera kako se ljudi vrlo lako usredotočuju na ono nebitno, a izostavljaju ono bitno. Štoviše, čak se usmjeravaju prema nečemu što je pogrešno, samo da bi prekrili sebe i da vlastiti život ne dovedu do toga da propitaju svoj odnos s Gospodinom. Ne samo nekada, nego tako i danas vode se mnoge rasprave, prijepori i svađe oko mnogih sporednih stvari u životu Crkve i društva, umjesto da se svi skupa usredotočimo prema onome što nam savjetuje naš Gospodin, ne samo današnjim evanđeoskim teks...