Homilije u godini C

Apostoli zamole Gospodina: „Umnoži nam vjeru!“ Gospodin im odvrati: „Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao“ (Lk 17,5-6). Tako kaže Lukino Evanđelje 27. nedjelje kroz liturgijsku godinu C. Što je to vjera? Osnovni pojam našega raz/govora i priopćavanja. Vjerovati znači umom pristajati uz nečiju tvrdnju kao istinitu, radilo se o osobi ili događaju. Mi u tu tvrdnju možemo sumnjati, ne vjerovati, a možemo i vjerovati. S vjerom su povezani pojmovi: uvjerenje, vjernost, povjerenje, provjera, vjeridba. Ima i negativnih: iznevjerenje, nevjernost, pronevjera, nevjera. Postoji naravan i nadnaravan sadržaj vjere. Da vidimo prije toga Što je to gorušica? Knjige nam i praksa kažu da je to jednogodišnja...

Čitanja: Jr 38,4-6.8-10; Ps 40,2-4.18; Heb 12,1-4; Lk 12,49-53 U Rimskom carstvu i vremenima progona kršćana, kad je pripadnost Crkvi bila po život opasna, znalo se dogoditi da su kršćane prokazivali najbliži članovi obitelji i tako ih praktički izručili smrtnoj presudi. Događalo se upravo ono o čemu Isus govori u Lukinom evanđelju: „Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.“ Isus ovdje govori i iz vlastitog iskustva. U Markovu evanđelju čitamo: dok je Isus propovijedao,  „dođoše njegovi da ga obuzdaju jer ...

Čitanja: Jr 38,4-6.8-10; Ps 40,2-4.18; Heb 12,1-4; Lk 12,49-53 Isus u današnjem Evanđelju govori o svojoj zadaći, to jest o cilju s kojim je došao na zemlju. Taj cilj je bio da ognjem zapali zemlju, te napominje da je spomenuti oganj već planuo. No time što je njegov oganj planuo, ne znači da je se iscrpila njegova misija i poslanje. Ta iskra koje je već planula tek je početak, no tu iskru treba znati održati i dati joj da se potpuno uhvati i da cijelu zemlju zahvati taj božanski plamen o kojemu govori Gospodin. No osim što je rekao da je ta iskra već planula, Isus ističe da to nije sve, jer ostaje još mnogo posla koji treba napraviti kako bi se ispunio njegov sveti plan. Zato i veli: „Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!“ Dakle, on nije samo za iskru,...

Čitanja: Mudr 18,6-9; Ps 33,1.12.18-20.22; Heb 11,1-2.8-19; Lk 12,32-48 U današnjem Evanđelju Gospodin Isus daje vrlo važne pouke glede svakodnevnog života, jer je uočio određenu bojazan i strah svojih učenika pred onim što je on govorio s obzirom na posjedovanje materijalnih dobara. Tako u prvom dijelu Gospodinove izjave zvuče prilično radikalne i gotovo nepomirljive s ikakvim posjedovanjem: “Prodajete što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače.” Dakle, Gospodin poziva da se njegovi učenici odreknu zemaljskoga bogatstva, i to na način da ga pretvore u nebesko. Očito je, prema njemu, nespojivo posjedovanje zemaljskoga s dobitkom nebeskoga. U tom smislu odjekuje i nj...

Čitanja: Mudr 18,6-9; Ps 33,1.12.18-20.22; Heb 11,1-2.8-19; Lk 12,32-48 Može li čovjek živjeti bez vjere? Nikako. Evo, kad sjednemo u auto, mi vjerujemo da ćemo sretno stići na cilj. Ne možemo biti sigurni. Mi vjerujemo da je vozač tramvaja stručan, da je liječnik pouzdan, da most može podnijeti težinu našega automobila. Mi vjerujemo da će naše prijateljstvo potrajati. Ljudi se žene i udaju jer imaju vjere, povjerenja u iskrene nakane onoga drugoga. Što bi bio život bez vizije, bez vjere? U tome smislu možemo onda gledati na vjeru u dobroga Boga, vjeru u vječni život. Poslanica Hebrejima na poseban način hvali vjeru biblijskih velikana: „Vjera je već neko ìmanje (= posjedovanje) onoga čemu se nadamo… Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, z...

Čitanja: Prop 1,2; 2,21-23; Ps 90,3-6.12-14.17; Kol 3,1-5.9-11; Lk 12,13-21 U Isusovo vrijeme Židovi su bili iste vjere, tako da je riječ „Židov“ označavala i vjeru i nacionalnu pripadnost. Međutim, kršćani su bili veoma šaroliko društvo kako u nacionalnom, tako i u društvenom smislu. I onda su se među njima počela javljati ružna nadmetanja i podjele: tko je kojeg podrijetla, društvenog položaja, tko je bolji kršćanin. I onda Pavao u Poslanici Kološanima govori za ono vrijeme na nečuven način. „Tu više nema: Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist. Pogledajmo. Grk – Židov. Velika je to bila razlika. S jedne strane grčka kultura i danas stoji u temeljima europske kulture: filozofija, književnost, slikarstvo, kiparstvo, matemat...

Čitanja: Prop 1,2; 2,21-23; Ps 90,3-6.12-14.17; Kol 3,1-5.9-11; Lk 12,13-21 Današnje Evanđelje donosi nam jednu zgodu iz Gospodinova živote te nakon te zgode jednu njegovu prispodobu kojom je htio poučiti svoje slušatelje ispravnim stavovima u životu. Evanđelist sveti Luka nam je opisao kako ga je jedan čovjek u nekoj prigodi ‘zaskočio’ pitanjem, to jest zahtjevom: “Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu!” Ovaj čovjek je tražio pomoć da dođe do određene pravde između sebe i brata, barem kako je on zamišljao, jer je očito bio uvjeren da je zakinut od vlastitoga brata, te se tako i osjećao. A zakinut je bio za zemaljska dobra, točnije za baštinu, pri čemu je vjerojatno njegov brat uzeo bolji dio, to jest gotovo sve, dok njemu nije ostalo ništa. Zato želeći i sam sebi os...

Čitanja: Post 18,20-32; Ps 138,1-3.6-8; Kol 2,12-14; Lk 11,1-13 U svoje su vrijeme nas djecu plašili zbog naših nepodopština riječima: „Bog će te pokarati“. Ili: „Božje oko svuda gleda, sakrit mu se ništa ne da!“ Pa se tako može steći slika da je Bog nalik policijskom vozilu u ophodnji koje zaklonjeno iza nekog drveta, hvata vozače koji prebrzo voze. Ne bismo tako htjeli gledati na Boga. Ali, s druge strane, može li u nedogled „nekažnjeno“ ostati uporno kršenje nekih moralnih zakona, i zapovijedi, prema onome: „Vrč ide na vodu dok se ne razbije“? Evo u tome smislu strašne zgode iz Knjige postanka. Stanovnici Sodome i Gomore potpuno su se okrenuli od Božjih zapovijedi i gotovo svih moralnih zakona. I onda su jedne večeri neki muškarci gotovo provalili u Lotovu kuću da bi silovali nj...

Čitanja: Post 18,20-32; Ps 138,1-3.6-8; Kol 2,12-14; Lk 11,1-13 U današnjem čitanju imamo jednu vrlo neobičnu situaciju. Sveti Luka evanđelist opisuje kako je Isus na jednom mjestu molio, a znamo i iz drugih mjesta iz Evanđelja da je znao često i dugo moliti. No ono što je neobično i vrlo zanimljivo, on nije svoje učenike učio da mole, premda se nije ustručavao pokazati im da moli. Ova činjenica je tim zanimljivija kad znamo da su mnogi rabini i duhovni ljudi učili druge molitvi, kao što svjedoči današnje evanđeoski tekst: “Jednom je Isus na nekom mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.” Ivan Krstitelj je, dakle, učio svoje učenike da mole, a vjerojatno ih je naučio i pokoji molitveni obrazac. Isto tako ...