Homilije u godini C

Židovski način izražavanja posve je plastičan, upravo ga čovjek osjeti među prstima. Tako Druga knjiga o Samuelu govori kako su židovska plemena došla Davidu da ga pomažu za kralja i kako to ovako obrazlažu: „Evo mi smo od tvoje kosti i od tvojega mesa“ (2Sam 5, 1-3). Time su rekli da je on jedan od njih, te da su oni istoga roda kao i on. Baš kao što reče prvi čovjek za svoju ženu: „Gle, evo kosti od mojih kostiju.“ Time se iskazuje duboka obiteljska, rodbinska i plemenska povezanost. To je za kršćane temelj da sve ljude smatraju jednakopravnima – svi smo od jednog Stvoritelja, muškarci i žene, mladi i stari, tuđinci i domaći, ove ili one boje kože. Svi smo mi međusobno „kost od kosti“, a genetičari bi rekli da imamo isti DNK. Međutim, za kršćane je Davidovo kraljevanje tek slika. Is...

Danas na svetkovinu Krista Kralja čitamo odlomak iz Lukina Evanđelja (Lk 23, 35-43) u kojem su opisani posljednji trenuci Isusove muke neposredno prije nego će izdahnuti na križu. U tim trenucima njegove smrtne borbe, različiti ljudi su se prema njemu različito odnosili. Sveti Luka opisuje kako su mu se podrugivali glavari s narodom, kao i vojnici koji su ga razapeli. No više od toga pozornost privlači stav dvojice razbojnika, raspetih njemu zdesna i slijeva. Jedan od njih ga je pogrđivao, a drugi je stao u njegovu obranu. Doista je čovjek velika nepoznanica. Jer pred svima je bila ista osoba, Isus Krist, pred svima je bio isti prizor, a tako su različite ljudske reakcije. Dok ga Majka i neke učenice i učenici prate do križa s poštovanjem i bolju, dotle mu se glavari, vojnici i svjetin...