Nedjelja, 19 rujna

Crkva, svećeništvo, svećenici

Tekstovi dr. Čedomila Čekade (1896. – 1981.)

Svećenička rodbina
Crkva, svećeništvo, svećenici

Svećenička rodbina

Ako je itko volio svoju majku i svoje rođake, volio ih je Isus. Tko god dopusti, da je djetinja i rodbinska ljubav prirodna i pozitivna, — a jest: »nemo enim unquam carnem suam odio habuit« (Ef 5, 29.), — morat će odmah, ako je vjernik, dopustiti, i da ju je Isus najsavršenije prakticirao. I jest! Nije to samo neka aprioristička dedukcija. Pokazao je on to i u životu. Ne samo prema Majci, koja je bila najsavršenija majka, što ju je vidio svijet, nego i prema svojoj »braći«, prema svojim rođacima, koji nijesu, svi, bili savršeni; od kojih su mnogi bili i vrlo obični, i previše svjetski (Mark 3, 21.; Iv 7, 3. sq.). S materom i s rođacima putovao je on u Jeruzalem, na blagdane, i kao dijete, i kao zreo muž. Od majke i od rođaka ispraćen pošao je on prvi put na svoj apostolski posao, u...
Križni apostolat
Crkva, svećeništvo, svećenici

Križni apostolat

Krist je bio svjestan, da će njegov triumf započeti istom s Križa; onda, kad bude »podignut od zemlje«. Tako je i bilo. Čovječanstvo je čekalo na božanske znakove, prije nego što će pred njim pasti na koljena. I drugi su lijepo propovijedali. Pun je svijet bio filozofa i mudraca. Ali ljudi vjeruju samo u filozofiju života. I na njegova čudesa bili bi oni brzo zaboravili, da nije bilo Kalvarije. Svrstali bi ih u legende; ili bi, najviše, čudotvorca iz Nazareta proglasili prorokom, drugim Ilijom (Mat 11, 14.; 17, 11.; Luk 1, 17.; Iv 1, 21. 25.). Bogom su ga priznali istom onda, kad su vidjeli, da je svjedočanstvom života posvjedočio za istinu, što ju je propovijedao; kad su ga ugledali, kako za nju umire. Svjesno, ponosno, dostojanstveno, mirno, sveto. Kad joj je ostao vjeran i u n...
Među grješnicima
Crkva, svećeništvo, svećenici

Među grješnicima

Nigdje nije Krist duhovno veći, nego u svome, božanskom i spasiteljskom, odnosu prema grješnicima. To ga, u ljudskim očima, više od svega približuje čovječanstvu; to ga, pred svakim, tko zna, što je Bog, najuvjerljivije legitimira kao Sina i Poslanika Božjega. Bog je milost i ljubav (Iz 34, 6.; Deut 4, 31.; Ps 144, 8.; Luk 6, 36.; 2. Kor 1, 3.; Ef 2, 4.; 4, 32.; 1 Petr 1, 3.; 2, 10.). On nikoga, tko pred njega klekne, ne odgurne i ne osudi (Ezek 33, 12; 1 Iv 1, 9.; Jak 5, 19.). Bog je velik u dugotrpnosti i praštanju (Broj 14, 18.; Iz 30, 18.; Mudr 11, 24.; Luk 1, 54. 72. 78.; Jak 2, 12). Bog je Otac svoj ljudskoj djeci: i onoj najbjednijoj i najgoroj (Deut 32, 6.; Iz 63, 16.; Mat 5, 45.; 6, 9.; Luk 15, 11—32.). Tako nam ga je predstavio Stari i Novi Zavjet; takav on istupa pred n...
Opsjena vremena ili mudrost vremena
Crkva, svećeništvo, svećenici

Opsjena vremena ili mudrost vremena

Kao svagdje, i u pitanju vremena Krist je bio božanski superioran. On nije robovao ničemu, što je stvoreno; on se nije klanjao nijednom zemaljskom idolu. Ni idolu vremena. Ljudi obožavaju vrijeme. Ljude vrijeme fascinira, kao najtipičniji pojavni oblik materije. Taj veliki opsjenar predstavlja im se živ i stalan, iako, neprestano, umire i prolazi. Lukavo veže on svoje sitne, mrtve konce, da izgledaju kao jedina živa sila u svijetu, kao suvereni režiser ljudskih udesa. Vrijeme nastupa kao gospodar i nosilac života, iako je ustvari samo njegova sjena, samo velika filmska iluzija, samo, kao na ekranu, forsirana serija, redoslijed, nijemih, mrtvih, nepomičnih slika. Veličina je vremena samo fingirana veličina; samo maska, koja sakriva ljudskim očima pravoga Gospodara, Boga. Prevejanom...
Propovjednici Božje slave i ljudskoga mira
Crkva, svećeništvo, svećenici

Propovjednici Božje slave i ljudskoga mira

"Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima..." (Luk 2, 14.) Nije ona anđeoska pjesma nad Betlehemom o slavi Božjoj i ljudskome miru (Luk 2, 14.) anđeoska poruka. To je Božja, Kristova, poruka. Anđeli su je samo izrekli, jer Dijete u jaslicama nije još govorilo. Nije još bio došao njegov dan (Iv 2, 4.). Ali to je isto onako riječ božanske Mudrosti, kao i sve one druge, što će ih Ono kasnije, kao Muž i Učitelj, izreći svojim ustima. Program je njegova života, sadržaj je njegove otkupiteljske misije u njoj izražen. Izražen najpotpunije i najlapidarnije, što je moguće. Slava je Božja zakon stvorenja (5 Mojs 26, 19.). Nema većega. Nema ljepšega. Gdje se god ona ostvaruje, svijet je lijep i velik. Svejedno, diže li se ona k nebu kroz svjetlucanje krijesnica ili kroz bljesak ...
Crkva, svećeništvo, svećenici
Crkva, svećeništvo, svećenici

Crkva, svećeništvo, svećenici

Unošenje modernističkih ideja u život Katoličke Crkve nije od jučer, nego traje desetljećima, pa i stoljećima. U svijetu tako poodavna, a u našem hrvatskom narodu kojih zadnjih 50-tak godina. Uspavanost i episkopata i prezbiterata i ostalih vjernika na takva zbivanja dovelo je do ubrzane i sveprisutne protestantizacije Katoličke Crkve, čije razmjere tek naslućujemo, a posebno je vidljiva u zanemarivanju svih sakramenata, od kojih najviše euharistije, krsta, pomirenja i svetoga reda. Tako, namjesto nepresušne vrijednosti vazmenoga otajstva i zahvale Presvetom Trojstvu na daru otkupljenja, u prvi plan stupa želja za zadovoljenjem osobnih emocionalnih potreba i duhovnih ugoda; namjesto djelatnog sudjelovanja u euharistiji u prvi plan sve češće dolazi do tek izvanjskog promatranja i čašćenja ...