»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

Teološki prilozi

Teološki i filozofski tekstovi suradnika i gostujućih autora

Poruka kardinala Burkea o borbi protiv koronavirusa

Poruka kardinala Burkea o borbi protiv koronavirusa

Crkveno Učiteljstvo
U otvorenom pismu od 21. ožujka 2020. kardinal Raymond Leo Burke iznosi katoličko učenje o otajstvu zla i kušnji koronavirusa. Žali zbog odluka onih koji su zatvorili crkve, ukinuli javna bogoslužja, sakramente, blagoslovine i mogućnost da se vjernici ispovijedaju i pričešćuju. Ističe kako se vjerska okupljanja ne mogu otkazivati kao raskužna mjera. Sakramentni život ne može se promatrati kao svaka druga aktivnost, nešto nenužno. Drži neprihvatljivim odnos bogoštovlju kao prema odlasku u kino, restoran ili na utakmicu. Bogoštovna mjesta izrazito su važna u doba krize. Kako se pronašao način da se bez neodgovorna riskiranja osiguraju hrana i lijekovi tijekom vremena zaraze, tako se može osigurati i potrepštine duhovnoga života, više prilika za svetu Misu i pobožnosti ne kršeći propise „druš
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (6. dio)

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (6. dio)

Liturgika
Uvodni obredi Od samih početaka euharistija (Gospodnja večera) sastojala se od dva bitna dijela: službe riječi i euharistijske službe (lomljenja kruha). U počecima nije bilo nikakvih uvodnih obreda.[1] Tako u Djelima apostolskim stoji kako je Pavao dugo „govorio“ te, „pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio“ (Dj 20, 7-12). Slično Didahé (početak 2. st.) govori: „U nedjeljni dan Gospodnji saberite se da lomite kruh i da zahvaljujete (slavite euharistiju)“.[2] Oko 150. godine Justin svjedoči da je euharistijsko slavlje započinjalo čitanjima: „A u dan zvan dan sunca drži se zajednički sastanak svih, bilo da borave u gradu ili na selu. Koliko već ima vremena, čitaju se spomen-zapisi apostolâ i knjige proročke.“[3] Augustin svjedoči da misa započinje biskupovim pozdravom nakon k
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (5. dio)

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (5. dio)

Liturgika
Opća uredba Rimskog misala iz 2002. 1. Pretpovijest Iako govorimo o tri izdanja Rimskog misala nakon Drugog vatikanskog sabora, ipak postoje četiri izdanja Prethodnih napomena. O čemu se radi? Bilo je odlučeno da novi Red mise stupi na snagu 30. studenoga 1969. na Prvu nedjelju došašća. Međutim, budući da cjeloviti novi misal još nije bio pripravljen, dana 6. travnja 1969. izdan je samo Red mise (bez misnih obrazaca) zajedno s Apostolskom konstitucijom Pavla VI. Missale Romanum te Općom uredbom Rimskog misala.[1] Prvi hrvatski prijevod Rimskog misala iz 1969. slijedi ovaj Red mise, a godine 1973. tiskan je na hrvatskom poseban svezak misnih obrazaca (prema tipskom izdanju Misala iz 1970.). Ova su se dva sveska u kasnijim izdanjima redovito uvezivala zajedno.[2] Prvo tipsko izda
Starac Šimun i starica Ana

Starac Šimun i starica Ana

Sveto Pismo
„Ta vidješe oči moje spasenje tvoje“ (Lk 2,30) Na blagdan Prikazanja Gospodinova susrećemo se s dvoje staraca, Šimunom i Anom, koji su u Hramu primili Isusa i u njemu prepoznali Pomazanika Gospodnjega (Lk 2,26). Pobožni Starac Šimun i proročica Ana, poodmakla u dobi, hvalili su Boga i pripovijedali svima o djetetu što su ga držali u naručju. Gledanje novorođenog djeteta Isusa bilo je ispunjenje njihovih životnih nada, a mudre proročke riječi što su ih tom prilikom izgovorili bijahu vrhunac njihove životne mudrosti što su je stekli kroz dugogodišnje molitve, postove i razmišljanja nad poviješću svoga naroda i nad svojim osobnim životima. Starci u Bibliji Starci u Bibliji su čuvari i prenositelji sjećanja i ponovnog doživljavanja Božjih djela iz zajedničke prošlosti izraelskog nar
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (4. dio)

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (4. dio)

Liturgika
Opće odredbe Misala iz 1962. (1570.) Za svaku su liturgijsku knjigu veoma važne prethodne napomene. Za vrijedeći misal to je Opća uredba, a za prethodni misal Opće odredbe.[1] One redovito govore o smislu i značenju pojedinog liturgijskog slavlja te daje upute o načinu slavlja. Osim toga, prethodne napomene odražavaju također vrijeme i okolnosti nastanka pojedine liturgijske knjige, što je osobito vidljivo usporedimo li prethodni i vrijedeći misal. Ovdje ćemo predstaviti Opće odredbe Misala iz 1962.,[2] pri čemu ćemo upozoriti na promjene i prilagodbe ovoga izdanja u odnosu na prvo izdanje iz 1570.[3] U odnosu na prvo izdanje iz 1570. Opće odredbe su najviše modificirane u zadnjem izdanju iz 1962., ali je to u osnovi ipak bio tridentski misal. Spomenimo da je u vremenu prvog izdanj
Reducirano kršćanstvo

Reducirano kršćanstvo

Filozofska teologija
Ruski teolog i svećenik Pavel Florensky u zbirci eseja At the Crossroads of Science and Mysticism podsjeća da reduciranje liturgijskih simbola i gesti označava siromaštvo religije i osobne vjere i zaborav simbola i gesti početak je površne religije i slabe vjere.  Florensky piše kako time nastaje fenomen reduciranog kršćanstva koje simbole i geste prestaje doživljavati kao važne elemente povezivanja s nadnaravnim i s Bogom. Florensky smatra da svaka liturgijska gesta, simboli i odjeća imaju duboku i smislenu važnost i povezanost s Bogom. Florensky odbacuje praktičnost, minimalnost i korisnost kao temeljne razloge zašto bi liturgijska i sakramentalna slavlja trebalo „osloboditi“ suvišnih gesti i odjeće. Florensky, iako ga tako ne naziva, implicitno definira reducirano kršćanstvo kao isk
Naraštajni grijeh i međunaraštajno iscjeljenje. Bogoslovni i dušobrižnički problemi

Naraštajni grijeh i međunaraštajno iscjeljenje. Bogoslovni i dušobrižnički problemi

Crkveno Učiteljstvo
Teološko mišljenje Povjerenstva za nauk vjere Poljske biskupske konferencije 1. Posljednjih godina XX. i početkom XXI. stoljeća u nekim karizmatskim skupinama i središtima povezanim sa slavljenjem svetih Misa s molitvom za ozdravljenje, odnosno bogoslužja za ozdravljenje, pojavila se ideja i sve se češće govori o tzv. „naraštajnim grijesima“ i „međunaraštajnom iscjeljenju [ozdravljenju, izlječenju]“. Na internetu se pojavilo mnoštvo informacija i članaka o temi „međunaraštajnoga ozdravljenja“ i njegovu prakticiranja (usp. Fronda, Adonai, Egzorcysta, Apologetyka.Katolik, Syjon). Polazište je obično knjiga o. Roberta DeGrandisa, redovnika Družbe svetoga Josipa, pod naslovom „Intergenerational healing“,[1] čijim se spoznajama služe karizmatske zajednice diljem svijeta. Mišljenja svećen
Čudesno i znanstveno kršćanstvo

Čudesno i znanstveno kršćanstvo

Filozofska teologija
Britanski analitički filozof religije Dewi Zephanian Phillips na jednom mjestu u svome djelu The Problem of Evil and The Problem of God napominje kako je suvremeni čovjek izgubio sposobnost razumijevanja čudesa, napose u njihovom kršćanskom značenju. Za Phillipsa čudo nije kršenje prirodnih zakona nego radije čudo se događa kao određena promjena unutar prirodnih zakona. Za ilustraciju nam može poslužiti čudesno ozdravljenje od raka. Općenito rak je bolest u kojem iz nekada jasnih, a nekada nejasnih razloga zdrave stanice organizma obole i napadnu zdrave stanice. O raku možemo govoriti kao ratu između bolesnih i zdravih stanica u ljudskom organizmu. Ljudski organizam ima prirodnu sposobnost otpora prema različitim bolestima uključujući i bolesti raka, iako nažalost taj otpor često nije
Sveti Toma Akvinski o trostrukom rođenju Sina Božjega koje se slavi na Božić

Sveti Toma Akvinski o trostrukom rođenju Sina Božjega koje se slavi na Božić

Liturgika
U III. dijelu Sume teologije, 83. pitanju, 2. članku, sv. Toma Akvinski godine 1273. razmatra pitanje je li točno određeno vrijeme za slavljenje euharistijskoga otajstva? Drugi od pet prigovora glasi: Kristova muka obilježava se u Crkvi u petak prije Uskrsa, a ne na božićni blagdan. Budući da ovo svetootajstvo stoga treba spominjati o Gospodinovoj muci, čini se neprikladnim da se na Božićni dan ono slavi tri puta, a da se na Veliki petak posve propušta. Akvinac na taj i druge iznesene prigovore odgovara: Ali nasuprot tomu je običaj koji Crkva obdržava prema kanonskim propisima. Odgovaram da treba reći kako se u slavljenju ovoga otajstva pazi i na prikazivanje/zastupanje/predstavljanje Gospodinove muke i na sudjelovanje u njezinu plodu, pa prema oboma treba odrediti vrijeme prikladn
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (3. dio)

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (3. dio)

Liturgika
Priprava i nastanak Misala Pavla VI. 1. Liturgijska reforma na Drugom vatikanskom saboru U jeku liturgijskog pokreta Papa Pio XII. reformirao je 9. veljače 1951. Vazmeno bdjenje,[1] da bi 16. studenoga 1955. uveo obnovljeno bogoslužje cijelog Velikoga tjedna.[2] Kada je 1958. papa Ivan XXIII. najavio Drugi vatikanski sabor, za mnoge je to u velikoj mjeri značilo i liturgijsku reformu. Međutim, određeni konzervativni krugovi u Rimu – okupljeni oko Kongregacije obreda – pobojali su se da bi ta reforma, po njihovom mišljenju, mogla otići predaleko. Oni su smatrali da se liturgijska reforma Pija XII. treba dovršiti izvan Sabora i to na rubricističkom planu, a Sabor bi se trebao općenito baviti temeljnim načelima liturgije. Upravo zbog toga, prije nego što je Sabor i počeo zasjedati,[