Srijeda, 25 studenoga

Teološki prilozi

Teološki i filozofski tekstovi suradnika i gostujućih autora

Ograničenje vlasti dijecezanskih biskupa da osnivaju nove ustanove posvećenog života
Crkveno pravo

Ograničenje vlasti dijecezanskih biskupa da osnivaju nove ustanove posvećenog života

Novu ustanovu posvećenog života, prema doskorašnjoj odredbi Zakonika kanonskog prava (kan. 579), mogao je na svom području osnovati dijecezanski biskup, s tim da je prije trebao zatražiti mišljenje ili savjet Apostolske Stolice. Budući da traženje toga mišljenja nije bilo nužno za samu valjanost osnivanja nove ustanove (usp. ZKP, kan. 10), događalo se da su nove ustanove, redovničke i svjetovne, ponekad osnivane i bez toga. A osnivane su bez pridržavanja i nekih drugih kanonskih normi o uvjetima i elementima potrebnim za osnivanje neke ustanove posvećenog života. Da bi se unijelo više reda u Crkvu i spriječilo ishitreno osnivanje novih ustanova posvećenog života, najprije je Rimska Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života objavila 11. svibnja 2016. odredbu,...
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (13. dio)
Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (13. dio)

Narodni jezik u bogoslužju Teško da bi danas netko rekao da postoji neki sveti, posebni jezik, koji bi po sebi bio jedini prikladan za uzvišenu liturgiju, za razliku od običnih, profanih jezika. Pa ipak, danas se osjeća određena nostalgija za prijesaborskom liturgijom i samim tim – kako izgleda – i za latinskim jezikom. Valja međutim odmah istaknuti da prijesaborska katolička liturgija nije nužno bila na latinskom jeziku. 1. Pretpovijest Židovsko je bogoslužje u počecima bilo na govornom, to jest hebrejskom jeziku, na kojem je nastala i hebrejska Biblija, to jest Stari zavjet osim deuterokanosnih knjiga koje su pisane grčkim jezikom. Kada su Židovi nakon babilonskog sužanjstva prihvatili aramejski jezik, neke su svoje obrede, kao npr. vjenčanje, slavili na tome jeziku.[1] Isus je, na...
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (12. dio)
Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (12. dio)

Liturgijski kalendar Već je bilo govora o važećem liturgijskom kalendaru.[1] Sada ćemo podrobnije izložiti, u čemu se sastojala reforma Rimskog kalendara godine 1969.[2] U motu propriju Mysterii Paschalis od 14. veljače 1969., kojim se odobravaju Opća načela o liturgijskoj godini i novi Rimski kalendar, Pavao VI. jasno obrazlaže što se želi postići novim ustrojem Rimskoga kalendara.[3] Odmah na početku naglašava da „slavlje vazmenoga otajstva, kako nas jasno uči II. Vatikanski sabor,[4] zauzima središnje mjesto u kršćanskom bogoslužju“. Tijekom povijesti, podsjeća papa, uvelike se umnožio broj vigilija, blagdana i osmina te slavlja svetaca, što je zasjenilo središnja otajstva otkupljenja.[5] U tome smislu valja ponovno istaknuti značenje nedjelje, što je vidljivo i iz reformi Pija X. ...
Katekumenat – mogućnosti i perspektiva
Liturgika

Katekumenat – mogućnosti i perspektiva

Uvod Katekumenat, priprava za primanje sakramenata inicijacije (krsta, potvrde i euharistije), u počecima je u Crkvi trajao do tri godine i to kroz više stupnjeva. Priprava je bila protkana katehezom i liturgijom, s time da se posebno gledalo na to, u kojoj su mjeri katekumeni napredovali u kršćanskom načinu života. Kasnije, od 6. st., odraslih katekumena jedva da je više i bilo, pa su se onda – mutatis mutandi – obredi katekumenata i krštenja odraslih prilagođavali za djecu. Na koncu se rudimentarna liturgija katekumenata i krštenje kako odraslih tako i djece slavila u jednom susljednom obredu, a katekumenat po stupnjevima je iščeznuo. Koncem 19. i početkom 20. st. osjetila se snažna potreba za obnovom drevnog katekumenata po stupnjevima, jer je u misijskim područjima – a sve više i u...
Sudačko kršćanstvo
Filozofska teologija

Sudačko kršćanstvo

Talijanski politički filozof Giorgio Agamben u svom kratkom eseju Pilato e Gesù na vrlo originalan način promišlja događaj Isusovog i Pilatovog susreta. Agamben ističe kako Pilat ne želi osuditi Isusa jer nema u rukama sve poluge pravednosti kako bi mogao izreći pravednu osudu. Prema Agambenu Pilat zaobilazi skoro sve legalne elemente ondašnjeg rimskog prava koji su nužni u procesu dokazivanja krivnje. Na drugoj strani Isus se podlaže sudu zemaljske vlasti koju opet božanska vlast ne osuđuje. Za Agambena između Isusa i Pilata nalazi se nerješiv problem koji Agamben formulira na sljedeći način: božansko se podlaže sudu zemaljskog dok ga istovremeno ne osuđuje, dok zemaljsko ne osuđuje božansko jer nisu ispunjeni uvjeti apsolutne pravednosti na temelju koje bi ljudsko moglo osuditi božans...
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (11. dio)
Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (11. dio)

Zaključni obredi 1. Povijest U prethodnom je misalu bilo neobično da svećenik prvo kaže Ite, missa est, da bi nakon toga slijedio završni blagoslov: Benedicat vos omnipotens Deus… Kako to da svećenik prvo otpušta puk, da bi ga nakon toga blagoslovio? Naravno, za sve postoji povijesno objašnjenje. U Rimu je bio običaj da se svaki javni skup – građanski ili vjerski – završi tako da predsjedatelj dade otpust.[1] Tako bi rimski poganski svećenik na koncu obreda rekao Ilicet (= Ire licet), Možete ići ili jednostavno Valete, Živjeli. I u kršćanskoj liturgiji prvih stoljeća je puk na koncu bogoslužja bio otpušten. Tako npr. veli Tertulijan veli: Post transacta solemnia, dimissa plebe.[2] Naravno da je u počecima bio prvo blagoslov, pa tek onda otpust. Kao što je prethodno bilo rečeno, emboli...
Odstranjivanje upravnim postupkom i odlukom klerika iz kleričkog staleža i redovnika iz redovničkih ustanova
Crkveno pravo

Odstranjivanje upravnim postupkom i odlukom klerika iz kleričkog staleža i redovnika iz redovničkih ustanova

Uvod Klerički stalež u Crkvi, kojemu pripadaju đakoni, prezbiteri i biskupi, u koji se, prema Zakoniku kanonskog prava, ulazi primanjem svetog reda đakonata (k. 266, § 1), može se, kako stoji u istom Zakoniku, izgubiti odnosno iz njega odstraniti[1] na dva načina:  zakonito izrečenom kaznom (k. 290, 2); otpisom Apostolske Stolice (k. 290, 3). Što se tiče kazne otpuštanja ili odstranjivanja iz kleričkog staleža, ona se može ili treba izreći zbog zlodjela izričito u Zakoniku navedenih. Ta zlodjela su: otpadništvo od vjere, krivovjerništvo i raskolništvo skopčano s dugotrajnom tvrdokornošću ili teškom sablazni (k. 1364, §§ 1 i 2); obeščašćenje svetih čestica (k. 1367); upotreba fizičke sile protiv Rimskog prvosvećenika ili njegovo ubojstvo (kk. 1370, § 1 i 1397); navođenje prigodom isp...
Vjerski život i ćudorednost katolika u svjetlu odredbi crkvenih sabora i dijecezanskih sinoda na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine
Crkveno pravo, Moralka

Vjerski život i ćudorednost katolika u svjetlu odredbi crkvenih sabora i dijecezanskih sinoda na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine

Crkveni sabori i dijecezanske sinode u prošlim stoljećima na prostorima današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, osim o drugim važnim pitanjima i temama, bavile su se također, i donosile odgovarajuće odredbe vezane za kršćanski život i ćudoredno ponašanje vjernika. U tom pogledu su određivale što vjernici trebaju obdržavati i ukazivale na neke poroke i mane koje je trebalo spriječiti, iskorijeniti ili ispraviti. O tome će ovdje biti nešto više riječi, najprije o vjerskim dužnostima, a zatim o ćudorednom ponašanju. I. VJERSKE DUŽNOSTI 1. Slavljenje nedjeljâ i svetkovinâ Božja i crkvena zapovijed nalaže da vjernici slave dane Gospodnje - nedjelje i zapovjedne svetkovine ili blagdane. O obvezi prisustvovanja i slušanja svete mise, i o izbjegavanju teških poslova u te dane odredbe...
Ćudoredni život i ponašanje klera na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, prema odredbama partikularnih crkvenih sabora i dijecezanskih sinoda
Crkveno pravo, Moralka

Ćudoredni život i ponašanje klera na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, prema odredbama partikularnih crkvenih sabora i dijecezanskih sinoda

Uvod Dušobrižničkoj službi poučavanja, posvećivanja i upravljanja, koju u Crkvi vrše biskupi i svećenici, treba odgovarati i njihovo dolično ponašanje u svakidašnjem i običnom životu. O tome su odredbe donosili partikularni i opći crkveni sabori i vrhovni pastiri Crkve, a posebno je u tom pogledu bio značajan Tridentski sabor (1545.-1563.). U Dekretu o reformi, donesenom na 22. sjednici toga sabora, kaže se općenito: „Nema ničega što druge više i neprestano potiče na pobožnost i bogoštovlje koliko život i primjer onih koji su se posvetili božanskoj službi. Kada, naime, uzdignuti iznad svjetovnih stvari gledaju u višu sferu, drugi na njih upiru pogled kao u ogledalo i iz njih crpe primjer za nasljedovanje. Stoga veoma dolikuje da klerici, pozvani u Božju baštinu, svoj život i cjeloku...