Srijeda, 25 studenoga

Crkveno pravo

Ograničenje vlasti dijecezanskih biskupa da osnivaju nove ustanove posvećenog života
Crkveno pravo

Ograničenje vlasti dijecezanskih biskupa da osnivaju nove ustanove posvećenog života

Novu ustanovu posvećenog života, prema doskorašnjoj odredbi Zakonika kanonskog prava (kan. 579), mogao je na svom području osnovati dijecezanski biskup, s tim da je prije trebao zatražiti mišljenje ili savjet Apostolske Stolice. Budući da traženje toga mišljenja nije bilo nužno za samu valjanost osnivanja nove ustanove (usp. ZKP, kan. 10), događalo se da su nove ustanove, redovničke i svjetovne, ponekad osnivane i bez toga. A osnivane su bez pridržavanja i nekih drugih kanonskih normi o uvjetima i elementima potrebnim za osnivanje neke ustanove posvećenog života. Da bi se unijelo više reda u Crkvu i spriječilo ishitreno osnivanje novih ustanova posvećenog života, najprije je Rimska Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života objavila 11. svibnja 2016. odredbu,...
Odstranjivanje upravnim postupkom i odlukom klerika iz kleričkog staleža i redovnika iz redovničkih ustanova
Crkveno pravo

Odstranjivanje upravnim postupkom i odlukom klerika iz kleričkog staleža i redovnika iz redovničkih ustanova

Uvod Klerički stalež u Crkvi, kojemu pripadaju đakoni, prezbiteri i biskupi, u koji se, prema Zakoniku kanonskog prava, ulazi primanjem svetog reda đakonata (k. 266, § 1), može se, kako stoji u istom Zakoniku, izgubiti odnosno iz njega odstraniti[1] na dva načina:  zakonito izrečenom kaznom (k. 290, 2); otpisom Apostolske Stolice (k. 290, 3). Što se tiče kazne otpuštanja ili odstranjivanja iz kleričkog staleža, ona se može ili treba izreći zbog zlodjela izričito u Zakoniku navedenih. Ta zlodjela su: otpadništvo od vjere, krivovjerništvo i raskolništvo skopčano s dugotrajnom tvrdokornošću ili teškom sablazni (k. 1364, §§ 1 i 2); obeščašćenje svetih čestica (k. 1367); upotreba fizičke sile protiv Rimskog prvosvećenika ili njegovo ubojstvo (kk. 1370, § 1 i 1397); navođenje prigodom isp...
Vjerski život i ćudorednost katolika u svjetlu odredbi crkvenih sabora i dijecezanskih sinoda na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine
Crkveno pravo, Moralka

Vjerski život i ćudorednost katolika u svjetlu odredbi crkvenih sabora i dijecezanskih sinoda na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine

Crkveni sabori i dijecezanske sinode u prošlim stoljećima na prostorima današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, osim o drugim važnim pitanjima i temama, bavile su se također, i donosile odgovarajuće odredbe vezane za kršćanski život i ćudoredno ponašanje vjernika. U tom pogledu su određivale što vjernici trebaju obdržavati i ukazivale na neke poroke i mane koje je trebalo spriječiti, iskorijeniti ili ispraviti. O tome će ovdje biti nešto više riječi, najprije o vjerskim dužnostima, a zatim o ćudorednom ponašanju. I. VJERSKE DUŽNOSTI 1. Slavljenje nedjeljâ i svetkovinâ Božja i crkvena zapovijed nalaže da vjernici slave dane Gospodnje - nedjelje i zapovjedne svetkovine ili blagdane. O obvezi prisustvovanja i slušanja svete mise, i o izbjegavanju teških poslova u te dane odredbe...
Ćudoredni život i ponašanje klera na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, prema odredbama partikularnih crkvenih sabora i dijecezanskih sinoda
Crkveno pravo, Moralka

Ćudoredni život i ponašanje klera na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, prema odredbama partikularnih crkvenih sabora i dijecezanskih sinoda

Uvod Dušobrižničkoj službi poučavanja, posvećivanja i upravljanja, koju u Crkvi vrše biskupi i svećenici, treba odgovarati i njihovo dolično ponašanje u svakidašnjem i običnom životu. O tome su odredbe donosili partikularni i opći crkveni sabori i vrhovni pastiri Crkve, a posebno je u tom pogledu bio značajan Tridentski sabor (1545.-1563.). U Dekretu o reformi, donesenom na 22. sjednici toga sabora, kaže se općenito: „Nema ničega što druge više i neprestano potiče na pobožnost i bogoštovlje koliko život i primjer onih koji su se posvetili božanskoj službi. Kada, naime, uzdignuti iznad svjetovnih stvari gledaju u višu sferu, drugi na njih upiru pogled kao u ogledalo i iz njih crpe primjer za nasljedovanje. Stoga veoma dolikuje da klerici, pozvani u Božju baštinu, svoj život i cjeloku...
Naviještanje Božje riječi i vjeronaučna pouka u hrvatskim krajevima slijedom odredbi dijecezanskih sinoda
Crkveno pravo, Katehetika, Pastoral

Naviještanje Božje riječi i vjeronaučna pouka u hrvatskim krajevima slijedom odredbi dijecezanskih sinoda

Uvod Naviještanje ili propovijedanje Božje riječi i poučavanje u vjeri, uz posvetiteljsku, osnovna je služba ili zadaća dušobrižnika u Crkvi. U ovom prikazu je riječ o tome što su o vršenju te službe i zadaće u hrvatskim krajevima, naime o potrebi propovijedanja i pouke u vjeri, te o tome tko, kada, o čemu i kako je trebao propovijedati i poučavati, određivale dijecezanske ili biskupijske sinode u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od Tridentskog sabora pa do prvih desetljeća dvadesetog stoljeća. Prema odredbama koje su donosile dijecezanske sinode, naviještanje Božje riječi i pružanje pouke u kršćanskom nauku bila je prvenstveno dužnost župnika i općenito dušobrižnika, a trebali su im pomagati i drugi svećenici, a u vjeronaučnoj pouci klerici nižih redova. U pomoć su pozivane i druge...
Vlast biskupa o obustavljanju svete mise s narodom i podjeljivanja sakramenata i pravo vjernika na duhovna dobra Crkve
Crkveno pravo

Vlast biskupa o obustavljanju svete mise s narodom i podjeljivanja sakramenata i pravo vjernika na duhovna dobra Crkve

Pandemija koronavirusa prouzrokovala je stanje i nametnula ponašanje koje je u životu vjernika i Crkve neuobičajeno. To je dovelo i do odgovarajućih odluka i preporuka mjerodavnih poglavara u Crkvi, a i do reakcije vjernika na te odluke i preporuke. Postavlja se pitanja: Kako crkveni poglavari (biskupi), s jedne strane, mogu obustaviti slavljenje svete mise s narodom i podjeljivanje sakramenata kada se inače od vjernika traži da sudjeluju u misi i da pristupaju na sakramente, te kako takvu odluku uskladiti s pravom koje vjernici uživaju u Crkvi, da od svetih pastira primaju pomoć iz duhovnih dobara Crkve? U odgovoru ću biti veoma kratak. Na prvi dio pitanja odgovor se nalazi u ZKP kan. 838 § 4, koji glasi: Dijecezanskom biskupu u Crkvi koja mu je povjerena pripada da izda, u granicam...
Postupci provjere u sjemenišnoj formaciji prema crkveno-pravnim dokumentima
Crkveno pravo

Postupci provjere u sjemenišnoj formaciji prema crkveno-pravnim dokumentima

Uvod Cjelokupan odgoj i obrazovanje u velikom sjemeništa moraju biti usmjereni prema doživotnoj posveti budućeg prezbitera služiti Bogu i Crkvi. Istina, posvećenje je Božji čin a ne samo čin ljudske volje: čovjekovoj volji uvijek prethodi dar poziva od strane Boga. Doživotnost proizlazi iz sakramentalnosti posvećenja, koja dovodi do bitne promjene s obzirom na prijašnje krsno stanje. Stoga, u činima koje vrši posvećeni službenik djeluje sam Krist na dobro Crkve kao njegova tijela. No, iako je istina da je posvećeni službenik sredstvo Kristova spasenjskog djela, ipak je potrebna njegova voljna, slobodna i svjesna suradnja. Radi se, dakle, o jednoj aktivnoj suradnji: posvećeni službenik mora biti svjestan vrijednosti i dostojanstva činâ koje vrši, odnosno težine i dostojnosti svećenič...
Razrješivanje ženidbe apostolskom povlasticom
Crkveno pravo

Razrješivanje ženidbe apostolskom povlasticom

Nerazrješivost je bitno svojstvo ženidbe. Ali dok su neke ženidbe apsolutno nerazrješive, ima ih koje se mogu razriješiti bilo na temelju Pavlove povlastice bilo posebnom apostolskom povlasticom. Ovdje će biti riječi o razrješavanju ženidbene veze odlukom Vrhovnog svećenika ili apostolskom povlasticom  Tim se načinom mogu razriješiti nesakramentalne ženidbe dviju nekrštenih osoba, makar se nijedna od njih ne krstila, ili ženidba nekrštene i krštene nekatoličke osobe, ili katoličke i nekrštene osobe, ako je to na korist vjere i vječnog spasenja koje od tih osoba, ili one osobe s kojom bi se sklopio novi valjan brak. Takvu ženidbu, nakon što se provede postupak istrage na način koji je određen propisima Kongregacije za nauk vjere, i utvrdi da dotična ženidba nije sakramentalna i da će njez...
Proglašavanje blaženika i svetaca kroz povijest i danas
Crkveno pravo

Proglašavanje blaženika i svetaca kroz povijest i danas

Uvod Kršćani koji se po sakramentu krštenja preporađaju i postaju baštinici Božji i subaštinici Kristovi (Rim 8,17), u novozavjetnim knjigama se nazivaju i prikazuju kao sveti (gr. ἅγιος/ἅγιοι - hagios/hagioi). Tako se u prvoj Crkvi svetima zovu kršćani u Jeruzalemu (Dj 9,13); apostol sv. Petar svetima naziva kršćane razasute u Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji (1 Pt 2,9); sv. Pavao svetima oslovljava i pozdravlja kršćane i kršćanske zajednice u Rimu (Rim 1,7), Korintu (1 Kor 1,2), Efezu (Ef 1,1), Filipima (Fil 1,1), Kolosima (Kol 1,2). Ali nakon što su prvotni vjerski zanos i gorljivost oslabili, nije se sve kršćane moglo označavati svetima, nego se počelo, nakon smrti, iskazivati posebno štovanje i nazivati svetima (lat. sanctus/sancti) najprije one koji su s...