Liturgika – Vjera i djela

10sij2021 Autor: dr. sc. Zvonko Pažin

Liturgika

Novi talijanski prijevod Rimskog misala

Dana 28. kolovoza 2020. predsjednik Talijanske biskupske konferencije kardinal Gualtiero Bassetti predao je papi Franji prvi primjerak novog talijanskog misala izdanog prema trećem tipskom izdanju iz 2002. (odnosno prema ponovljenom izdanju iz 2008.), dakle nakon punih osamnaest godina. Misal je dostupan od rujna 2020. i može se odmah upotrebljavati, s tim da od Uskrsa sljedeće godine (4. travnja 2021.) on postaje obvezatan. Cijena mu je 110 eura, a talijanske župe mogu nabaviti jedan primjerak po sniženoj cijeni od 70 eura.[1] U jeku priprema za hrvatski prijevod misala dobro je vidjeti talijanska iskustva. Evo kako je došlo do novog talijanskog prijevoda. 1. Put do novog prijevoda Godine 2004., dvije godine nakon objavljivanja trećeg tipskog izdanja, započinju radovi na talijanskom ...

Nastavi čitati

Bogoslužno oblikovanje glazbe u božićnome vremenu

15pro2020 Autor: Mirko Jurić, dipl. kateheta

Liturgika

Bogoslužno oblikovanje glazbe u božićnome vremenu

Božićno vrijeme liturgijske godine traje od Mise bdjenja na Badnjak do Mise Krštenja Gospodinova. Ono kratko traje, ali je zato prebogato duhovnim sadržajem. U božićnom vremenu slavimo otajstvo Isusova utjelovljenja. To je božićna Pasha – Isusov prelazak iz vječnosti u vrijeme, s neba na zemlju, iz božanstva u čovještvo, da bi nas, po otajstvu svoga pohoda koje započinje Božićem a vrhunac mu je u otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća, uzdigao u svoju vječnost i darovao nam božanski život koji nema kraja. Glazbeni služitelji u Božanskoj liturgiji uvijek moraju imati u svijesti da trebaju činiti ono što je istinito i smisleno, makar većina župa u Hrvatskoj krivo radi. Naime, nepromjenjivi dijelovi Mise (Gospodine, smiluj se; Slava Bogu na visini; Vjerovanje; Svet; Jaganjče Božji) ne mo...

Nastavi čitati

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (14. dio)

10pro2020 Autor: dr. sc. Zvonko Pažin

Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (14. dio)

Zaključni osvrt Kompleksno je pitanje, zašto se određeni broj iskrenih i dobronamjernih vjernika priklanja misi slavljenoj prema prethodnom misalu. Neki teolozi nastoje pokazati i dokazati da je prethodni misal bolji i prikladniji od novoga te da novi misal naprasno i nasilno prekida rimsku liturgijsku predaju.[1] Naravno, treba poštovati takva mišljenja, kao što treba imati poštovanja za one vjernike koji se okupljaju oko „tradicionalne“ mise jer oni to čine, uvjeren sam, iz duboke pobožnosti, a ne iz potrebe za polemikom. Poštujući dakle one koji tako misle i osjećaju, evo sažetka onoga o čemu je do sada bilo govora. 1. Crkva ima pravo i dužnost uređivati svoje bogoslužje Crkveni su oci tijekom prvih stoljeća naučavali da liturgijska predaja Crkve (budući da je nema u Novom zavjet...

Nastavi čitati

10pro2020 Autor: mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić

Liturgika

Prvi i drugi dio došašća i O-antifone

Iako smo o došašću naviknuti govoriti kao o jednoj cjelini, manje je poznato širim vjerničkim krugovima kako se ono dijeli na prvi i drugi dio. Prvi dio počinje Prvom nedjeljom došašća, tj. nedjeljom koja je najbliža spomendanu Svetog Andrije (30. studenoga) i traje do 16. prosinca, a drugi dio započinje 17. prosinca i traje do Badnjaka. U načelu, kako je naznačeno, vjernici koji dolaze na svete Mise kroz te dane vjerojatno neće primijetiti nikakvu bitnu razliku, osim što će oni tankoćutniji moći uočiti određenu promjenu u naglascima s obzirom na misna čitanja i misne obrasce, ali će ta podijeljenost došašća biti vidljiva u Časoslovu, lekcionaru i liturgijskom kalendaru. U tom smislu, misna čitanja prvog dijela došašća govore izdaljega o dolasku kraljevstva Božjega, tj. pod vidom eshat...

Nastavi čitati

Nedjelja Gaudete – Treća nedjelja došašća

8pro2020 Autor: mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić

Blagdani i sveta vremena, Liturgika

Nedjelja Gaudete – Treća nedjelja došašća

Liturgijski gledano, Treća nedjelja došašća je nešto drukčija od ostale tri. Ta se nedjelja naziva Gaudete, a ime joj dolazi iz latinskoga jezika i znači radujte se! Smisao posebnosti te Treće nedjelje došašća pronalazimo u Fil 4, 4, gdje Pavao poručuje Filipljanima: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Točnije, svoj naziv vuče iz ulazne pjesme Gaudete in Domino semper (Radujte se u Gospodinu uvijek), a prema tradiciji da su nedjelje dobivale svoja imena prema latinskim nazivima ulaznih misnih pjesama (introita). Iako došašće danas nema izričiti pokornički karakter kao korizma, nego je riječ o radosnoj, ali ozbiljnoj pripravi za Božić, ipak i unutar tog vremena smo pozvani na izraženiji kreposni život, posebno na post, molitvu i milostinju. Štoviše, došašće je nastalo p...

Nastavi čitati

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (13. dio)

7stu2020 Autor: dr. sc. Zvonko Pažin

Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (13. dio)

Narodni jezik u bogoslužju Teško da bi danas netko rekao da postoji neki sveti, posebni jezik, koji bi po sebi bio jedini prikladan za uzvišenu liturgiju, za razliku od običnih, profanih jezika. Pa ipak, danas se osjeća određena nostalgija za prijesaborskom liturgijom i samim tim – kako izgleda – i za latinskim jezikom. Valja međutim odmah istaknuti da prijesaborska katolička liturgija nije nužno bila na latinskom jeziku. 1. Pretpovijest Židovsko je bogoslužje u počecima bilo na govornom, to jest hebrejskom jeziku, na kojem je nastala i hebrejska Biblija, to jest Stari zavjet osim deuterokanosnih knjiga koje su pisane grčkim jezikom. Kada su Židovi nakon babilonskog sužanjstva prihvatili aramejski jezik, neke su svoje obrede, kao npr. vjenčanje, slavili na tome jeziku.[1] Isus je, na...

Nastavi čitati

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (12. dio)

12lis2020 Autor: dr. sc. Zvonko Pažin

Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (12. dio)

Liturgijski kalendar Već je bilo govora o važećem liturgijskom kalendaru.[1] Sada ćemo podrobnije izložiti, u čemu se sastojala reforma Rimskog kalendara godine 1969.[2] U motu propriju Mysterii Paschalis od 14. veljače 1969., kojim se odobravaju Opća načela o liturgijskoj godini i novi Rimski kalendar, Pavao VI. jasno obrazlaže što se želi postići novim ustrojem Rimskoga kalendara.[3] Odmah na početku naglašava da „slavlje vazmenoga otajstva, kako nas jasno uči II. Vatikanski sabor,[4] zauzima središnje mjesto u kršćanskom bogoslužju“. Tijekom povijesti, podsjeća papa, uvelike se umnožio broj vigilija, blagdana i osmina te slavlja svetaca, što je zasjenilo središnja otajstva otkupljenja.[5] U tome smislu valja ponovno istaknuti značenje nedjelje, što je vidljivo i iz reformi Pija X. ...

Nastavi čitati

9lis2020 Autor: dr. sc. Zvonko Pažin

Liturgika

Katekumenat – mogućnosti i perspektiva

Uvod Katekumenat, priprava za primanje sakramenata inicijacije (krsta, potvrde i euharistije), u počecima je u Crkvi trajao do tri godine i to kroz više stupnjeva. Priprava je bila protkana katehezom i liturgijom, s time da se posebno gledalo na to, u kojoj su mjeri katekumeni napredovali u kršćanskom načinu života. Kasnije, od 6. st., odraslih katekumena jedva da je više i bilo, pa su se onda – mutatis mutandi – obredi katekumenata i krštenja odraslih prilagođavali za djecu. Na koncu se rudimentarna liturgija katekumenata i krštenje kako odraslih tako i djece slavila u jednom susljednom obredu, a katekumenat po stupnjevima je iščeznuo. Koncem 19. i početkom 20. st. osjetila se snažna potreba za obnovom drevnog katekumenata po stupnjevima, jer je u misijskim područjima – a sve više i u...

Nastavi čitati

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (11. dio)

18ruj2020 Autor: dr. sc. Zvonko Pažin

Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (11. dio)

Zaključni obredi 1. Povijest U prethodnom je misalu bilo neobično da svećenik prvo kaže Ite, missa est, da bi nakon toga slijedio završni blagoslov: Benedicat vos omnipotens Deus… Kako to da svećenik prvo otpušta puk, da bi ga nakon toga blagoslovio? Naravno, za sve postoji povijesno objašnjenje. U Rimu je bio običaj da se svaki javni skup – građanski ili vjerski – završi tako da predsjedatelj dade otpust.[1] Tako bi rimski poganski svećenik na koncu obreda rekao Ilicet (= Ire licet), Možete ići ili jednostavno Valete, Živjeli. I u kršćanskoj liturgiji prvih stoljeća je puk na koncu bogoslužja bio otpušten. Tako npr. veli Tertulijan veli: Post transacta solemnia, dimissa plebe.[2] Naravno da je u počecima bio prvo blagoslov, pa tek onda otpust. Kao što je prethodno bilo rečeno, emboli...

Nastavi čitati