»Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.« (Rim 14,9)

Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (11. dio)
Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (11. dio)

Zaključni obredi 1. Povijest U prethodnom je misalu bilo neobično da svećenik prvo kaže Ite, missa est, da bi nakon toga slijedio završni blagoslov: Benedicat vos omnipotens Deus… Kako to da svećenik prvo otpušta puk, da bi ga nakon toga blagoslovio? Naravno, za sve postoji povijesno objašnjenje. U Rimu je bio običaj da se svaki javni skup – građanski ili vjerski – završi tako da predsjedatelj dade otpust.[1] Tako bi rimski poganski svećenik na koncu obreda rekao Ilicet (= Ire licet), Možete ići ili jednostavno Valete, Živjeli. I u kršćanskoj liturgiji prvih stoljeća je puk na koncu bogoslužja bio otpušten. Tako npr. veli Tertulijan veli: Post transacta solemnia, dimissa plebe.[2] Naravno da je u počecima bio prvo blagoslov, pa tek onda otpust. Kao što je prethodno bilo rečeno, emboli...
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (10. dio)
Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (10. dio)

Obred pričesti Euharistijsko slavlje podrazumijeva pričest. Isusove su riječi jasne: „Uzmite i jedite… uzmite i pijte“.[1] U počecima – od apostolskih vremena – upravo je tako i bilo: svi koji bi sudjelovali u lomljenju kruha, odnosno Gospodnjoj večeri, jeli bi i pili od te žrtvene večere.[2] Sredinom 2. st. sv. Justin svjedoči kako se odmah nakon zaključene euharistijske molitve „od euharistijske hrane svakome dijeli i svatko prima, a nenazočnima se šalje po đakonima.“[3] U počecima dakle nije bilo posebnog obreda pričesti, nego se on kasnije razvio. Prikazat ćemo taj razvoj s naglaskom na prethodni i važeći misal. Evo kako to izgleda u ta dva misala.[4] Prethodni misal Važeći misal Oče naš Embolizam Mir Gospodnji bio vazda s vama… Lomljenje hostije ...
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (9. dio)
Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (9. dio)

Euharistijska molitva Novozavjetni naziv za misu je Gospodnja večera i lomljenje kruha. Danas rado govorimo o euharistiji, odnosno o euharistijskom slavlju. Grčki pojam eucharistia znači molitvu hvale. Takvu je molitvu Isus izgovorio na Posljednjoj večeri nad kruhom i vinom, pa se zato ovaj naziv čini osobito primjerenim, iako se danas jednako govori i misa, odnosno misno slavlje. Središnju misnu molitvu, onu nakon priprave darova a prije Gospodnje molitve, nazivamo euharistijskom molitvom, dok se na Istoku veli anafora. Ovu veoma obimnu i liturgijsko-teološki bremenitu temu nastojat ćemo razložiti u osnovnim crtama.[1] 1. Počeci Iz novozavjetnih spisa ne možemo točno rekonstruirati Isusovu Posljednju večeru. Jednako tako ne znamo kako je izgledalo euharistijsko slavlje u apos...
Osobna i zajednička molitva u životu Crkve
Liturgika, Vjeronauk - srednja škola

Osobna i zajednička molitva u životu Crkve

Uvod Svaka religija poznaje neki oblik molitve Bogu, odnosno božanstvu ili bogovima. Smisao molitve od religije do religije nije isti, a to će velikim dijelom ovisiti o poimanju Vrhovnoga bića. Kršćanska molitva je zato bitno drukčija od molitava ostalih religija jer predstavlja oblik obraćanja Trojedinom Bogu: Ocu, Sinu i Duhu Svetom, još točnije: Ocu po Sinu u Duhu Svetom. Štoviše, možemo govoriti i o različitom razumijevanju molitve unutar samog kršćanstva, pa tako shvaćanje molitve iz katoličke perspektive neće u svemu biti jednako onome iz perspektive pravoslavlja, a pogotovo se razlikuje s obzirom na protestantizam i različite sekte koje su proistekle iz njega. Nas ovdje zanima razumijevanje molitve koje proizlazi na temelju života Katoličke Crkve. Značenje i vrste molitve...
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (8. dio)
Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (8. dio)

Priprava darova 1. Duhovna žrtva – oblatio rationabilis Kršćani su od početaka donosili darove na euharistijsko slavlje, ali su se u isto vrijeme čuvali toga da se njihovo bogoslužje poistovjeti sa židovskim ili čak s poganskim.[1] U čemu je razlika? Kršćani su naglašavali da je njihovo bogoslužje duhovno. Oni nemaju svećenikâ, koji bi bili posrednici između Boga i naroda. Za kršćane je samo jedan pravi svećenik – Isus Krist koji je ujedno i jedna jedincata žrtva: on je sâm sebe jednom zauvijek prikazao svojom smrću na križu, on je trećega dana uskrsnuo da bi i nas pridružio svojoj proslavi. Euharistijska služba, dakle, ponazočuje i ostvaruje tu jedinu Kristovu žrtvu, točnije vazmeno otajstvo njegove smrti i uskrsnuća. Zato kršćani ne prinose žrtvene životinje ili neke druge mate...
Sakrament bolesničkog pomazanja – znak Božje ljubavi prema bolesnima i nemoćnima
Liturgika, Vjeronauk - srednja škola

Sakrament bolesničkog pomazanja – znak Božje ljubavi prema bolesnima i nemoćnima

Prema najjednostavnijoj i najljepšoj definiciji, sakramenti su vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti. Oni su nam pomoć u duhovnom sazrijevanju i znak prave Božje prisutnosti. Pozvani smo sa zahvalnošću prihvatiti Božju ljubav kojom nam se daruje kroz sakramente, te preko njih napredovati u vjeri. Oni nas također osnažuju u trenucima malodušnosti, straha, bolesti i drugih neželjenih okolnosti. U tom je smislu sakrament bolesničkog pomazanja poseban izraz Božje ljubavi prema bolesnima, starima i fizički nemoćnima. Sveto pismo na puno mjesta pokazuje kako se Isus brinuo za bolesne. Tako je npr. ozdravio slijepe (usp. Mk 10,46-52; Iv 9,1-41), gluhe (ups. Mk 7,31), paralizirane (usp. Iv 5,1-18; Mk 2,1-12; Mt 8,5-13; Lk 5,17-26), liječio je oboljele od gube (usp. Mt 8,1-4; Mk 1,40-45; Lk...
Liturgijska godina, liturgijski prostor, liturgijska odjeća, liturgijske boje, liturgijsko posuđe i liturgijske knjige
Liturgika, Vjeronauk - srednja škola

Liturgijska godina, liturgijski prostor, liturgijska odjeća, liturgijske boje, liturgijsko posuđe i liturgijske knjige

Liturgijska godina Prvi i temeljni blagdan u liturgijskoj godini je nedjelja, dan Kristova uskrsnuća, a otajstvo njegova otkupljenja uprisutnjuje se na svakoj nedjeljnoj svetoj Misi. Katekizam Katoličke Crkve kaže o nedjelji ovako: Nedjelja, »dan Gospodnji«, poglaviti je dan slavljenja euharistije, jer je dan uskrsnuća. To je u pravom smislu dan liturgijske zajednice, dan kršćanske obitelji, dan radosti i počinka od posla. Dan Gospodnji je »temelj i jezgra čitave liturgijske godine« (KKC, br. 1193). Polazeći od otajstva našeg spasenja, a koje je posebno izraženo u Vazmenom trodnevlju, Crkva je tijekom povijesti iznjedrila mnoge blagdane i povezala ih u skladnu cjelinu koju nazivamo liturgijska godina. Liturgijska godina se ne ravna kalendarom građanske godine, nego započinje 1. ...
Liturgija i teologija Uskrsa
Blagdani i sveta vremena, Liturgika

Liturgija i teologija Uskrsa

Nedjelja – tjedni Uskrs Koji je najstariji najveći kršćanski blagdan? Nedjelja. Još od apostolskih vremena kršćani su nedjeljom slavili euharistiju, po kojoj se ostvaruje vazmeno otajstvo Kristove smrti i uskrsnuća. Tako govori i Konstitucija o liturgiji Drugog vatikanskog sabora Sacrosanctum concilium (SC) u br. 106: „Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakog osmog dana, koji se s pravom naziva danom Gospodnjim ili nedjeljom. To biva prema apostolskoj predaji koja potječe od samog dana uskrsnuća Kristova. Tog su se dana vjernici dužni sastati zajedno, da slušaju Božju riječ i da sudjelujući kod euharistije obave spomen-čin muke, uskrsnuća i proslave Gospodina Isusa“. Tako je svaka nedjelja proslava Kristova uskrsnuća i svako euharistijsko slavlje – ponajpače ono nedjeljno – upri...
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (7. dio)
Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (7. dio)

Služba riječi 1. Povijesni pregled Još od apostolskih vremena euharistijsko je slavlje (lomljenje kruha ili Gospodnja večera) bilo povezano sa službom riječi, iako o tome nalazimo samo naznake u Novom zavjetu. Tako u Dj 20,7 čitamo: „U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše…“ Prvi podroban opis euharistijskog slavlja nalazimo u Prvoj Apologiji sv. Justina iz 150. godine: „A u dan zvan dan sunca drži se zajednički sastanak svih, bilo da borave u gradu ili na selu. Koliko već ima vremena, čitaju se spomen-zapisi apostolâ i knjige proročke. Nato, kad čitač prestane, predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere.“[1] Čitalo se, dakle, iz Starog i iz Novog zavjeta, ali očito nije bilo točno određeno koji se dijelovi imaju ...
Izrazi vjere i štovanja Boga
Liturgika, Vjeronauk - srednja škola

Izrazi vjere i štovanja Boga

Uvod Svaka religija ima neke svoje posebne načine kako se štuje Bog ili božanstvo. Naročito su u tom smislu važni obredi, tj. posebno svečani čini koji se vrše po točno propisanim pravilima, a s ciljem da se preko njih stupi u kontakt sa svetim, tj. onim što nadilazi čovjeka. S fenomenološke strane možemo cijeniti takva nastojanja drugih religija, ali smo pozvani razumjeti obred onako kako ga posreduje kršćanstvo, jer je ono jedina objavljena religija, ona u kojoj se utjelovio sam Božji Sin - Isus Krist. U tom smislu, obred je unutar kršćanstva način preko kojega se želi ući u zajedništvo s Presvetim Trojstvom, odnosno doživjeti otajstvenu Božju blizinu, koja se najviše izražava u čovjekovoj dubokoj zahvalnosti i skrušenosti pred Stvoriteljem i Otkupiteljem. Međutim, i tu valja imat...