Subota, 27 studenoga

Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika (2. dio): Blagoslov kuća o Bogojavljenju
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika (2. dio): Blagoslov kuća o Bogojavljenju

U Rimskom obredniku koji je vrijedio do Drugog vatikanskog sabora[1] nalazimo nekoliko obreda blagoslova kuća: Blagoslov kuća na Veliku subotu i u ostalo uskrsno vrijeme, Blagoslov kuće izvan uskrsnog vremena, Blagoslov mjesta ili kuće te Drugi blagoslov kuće.[2] Međutim, u Dodatku Rimskog obrednika među nepridržanim blagoslovima nalazi se Blagoslov krede na blagdan Bogojavljenja i Blagoslov kuća na blagdan Bogojavljenja.[3] Ovaj je blagoslov u Dodatak Rimskog obrednika ušao tek koncem 19. st. Ne nalazimo ga u starim mađarskim obrednicima[4], ali se pojavljuje u austrijskim[5] i hrvatskim obrednicima.[6] Zanimljivo je da ga nema u Vrhovčevom obredniku iz 1796.[7] Napomenimo da su identični obredi u RO 1893, RO 1929, ZO 1933 i ĐO 1933. Kako to da je u vlastitim obrednicima nastao blagos...
Iz riznice đakovačkih obrednika (1. dio): Obred oblačenja novaka i primanje ministranata
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika (1. dio): Obred oblačenja novaka i primanje ministranata

Ovih dana došla mi je u ruke naizvan neugledna knjižica, ali pravi biser: Obred oblačenja novaka i primanje ministranata, Tisak Tiskare Narodne Fronte, Đakovo 1948.[1] Knjižica ima 12 stranica formata 13,5 x 9,5 cm. U onim vremenima strašne represije kad je blaženi Alojzije Stepinac, kao i toliki svećenici, bio u zatvoru, kada su još bili svježi humci ubijenih svećenika, dok se za neke ubijene za grob nikad nije saznalo, Biskupski je ordinarijat u Đakovu našao potrebnim i odvažio se tiskati ovu knjižicu. Navedeni su dr. Z. Marković kao cenzor te dr. A. Akšamović, biskup kao onaj koji je dao odobrenje za tisak. Na početku se naglašava da se obred oblačenja i primanje ministranata slavi jednom, najviše dvaput godišnje o nekom blagdanu, te da za ovu svečanost treba mnogo priprave i vježbe....
Misal Pavla VI. i Misal Pija V. Novo i staro u bogoslužju Crkve [knjiga]
E-knjige, Liturgika

Misal Pavla VI. i Misal Pija V. Novo i staro u bogoslužju Crkve [knjiga]

Knjiga se u PDF formatu može preuzeti klikom na sliku. U liturgijskom kalendaru 30. travnja spomendan je sv. Pija V., pape, a nepunih mjesec dana kasnije, 29. svibnja, spomendan je sv. Pavla VI., pape. Sv. Pio V. odobrio je nakon Tridentskog sabora Rimski misal 1570., a točno četiri stotine godina kasnije, to jest 1970., sv. Pavao VI. je nakon zaključenja Drugoga vatikanskog sabora odobrio novi Rimski misal. Stoga se u literaturi Rimski misal iz 1570. redovito naziva Misal Pija V. (ili Tridentski misal), a onaj iz 1970. Misal Pavla VI. Obojicu ovih papa Crkva naziva svetima i slavi njihov liturgijski spomendan. Pa ipak, gledajući današnju praksu u Crkvi kao i teološke rasprave koje se vode, može se steći dojam da su ova dvojica papa, odnosno ova dva misala međusobno suprotstavljeni i ne...
Znakovi i simboli u bogoslužju
Liturgika

Znakovi i simboli u bogoslužju

Koliko je važno da se bogoslužje odvija po određenom obredu u kojem se isprepliću određene riječi geste? Je li bila Kristova volja da slavimo misu onako kako je danas slavimo poštujući liturgijske geste, liturgijsku odjeću i uređenje liturgijskog prostora, kako je danas određeno i uobičajeno? Kršćanska je liturgija zapravo slavljenje i ostvarivanje otajstva našega spasenja po djelatnim znakovima. Svakoj su kulturi znakovi važni. Ljudi su se izražavali znakovima i prije nego li su naučili čitati i pisati. Pa ipak, danas kao da su neki (pa i sakramentalni) znakovi sve manje razumljivi, kao da osjećamo otklon od dosadašnje kulture. Npr. znači li doista današnjim mladima poklecanje u Crkvi ono što je značilo čovjeku srednjega vijeka? Konačno, i sama je Crkva uklonila neke znakove iz svoje l...
Motuproprij „Traditionis custodes“
Liturgika

Motuproprij „Traditionis custodes“

Papa Franjo je 16. srpnja 2021. objavio motuproprij „Traditionis custodes“ kojim se ograničavaju pogodnosti koje su imali svećenici na osnovu motuproprija Benedikta XVI. „Summorum Pontificum“ a što se odnosi na slavljenja mise prema Misalu iz 1962.[1] Uz ovaj dokument papa je uputio pismo svim biskupima u kojem obrazlaže odluke donesene u ovom motupropriju.[2] Naime, nakon što je izdan Rimski misal 1970., davane su mogućnosti svećenicima da s vjernicima ipak slave misu po prethodnom obredu. Prema nekim izvorima u Njemačkoj se redovito slavi misa u 149 crkava, u Austriji u njih 45, u Švicarskoj u 41, u Nizozemskoj u 16, u Češkoj u 14, u Belgiji u 19, u Južnom Tirolu u 9, u Liechtensteinu u 5, u Luksemburgu u 1, u Rimu u 8 crkava.[3] U Hrvatskoj se misa po izvanrednom obliku redovito slav...
Uznesenje Blažene Djevice Marije i ispovijest vjere u liturgiji
Liturgika

Uznesenje Blažene Djevice Marije i ispovijest vjere u liturgiji

1. Postanak Marijanskih blagdana Marijina uloga u povijesti spasenja bila je priznata od samih početaka Crkve. Tako poznata molitva „Pod tvoju se zaštitu utječemo, sveta Bogorodice” potječe još iz 3. st., dok je štovanje Blažene Djevice Marije u bogoslužju doživjelo svoj zamah s Efeškim saborom (431. godine), kada je svečano proglašeno da je Marija Theotokos, tj. Bogorodica. Koju godinu nakon toga se u Jeruzalemu i Betlehemu 15. kolovoza slavi Marija Bogorodica. Taj blagdan u Jeruzalemu uskoro postaje blagdanom Usnuća Marijina. Koncem 6. st. car Mauricije određuje da se ovaj blagdan ima slaviti u cijelom carstvu. U međuvremenu se u Jeruzalemu slavi kompleks marijanskih blagdana od 13. do 17. kolovoza. Tako su sve Crkve Istoka preuzele blagdan Usnuća Marijina. Zanimljivo je da se u Etio...
Služba riječi – praktične napomene
Liturgika

Služba riječi – praktične napomene

Reforma Drugog vatikanskog sabora naglasila je važnost navještaja Božje riječi u bogoslužju ističući da je bogoslužje riječi sastavni dio bogoslužja Crkve. U tome je smislu u obnovljenom bogoslužju služba riječi sastavni dio svakog sakramentalnog i nesakramentalnog slavlja: krštenja, vjenčanja sprovoda, blagoslova, itd., što u prijesaborskom ustroju nije bio uvijek slučaj. Ovdje bismo htjeli kratko podsjetiti što Drugi vatikanski sabor i važeće liturgijske knjige govore o smislu i važnosti bogoslužja riječi te ukazati na neke praktične odredbe o službi riječi kao dijelu mise.[1] 1. Važnost Prisjetimo se temeljnih smjernica Liturgijske konstitucije o važnosti bogoslužja riječi: „Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji; ...
Pobožnost
Liturgika

Pobožnost

U Svetom pismu, pogotovo u pastoralnim poslanicama, pobožnost znači život u skladu s Božjim zapovijedima i Božjim zakonom, odnosno život prema kršćanskim načelima, usklađen s Božjom voljom. Tako Pavao potiče svoga učenika Timoteja: „Vježbaj se u pobožnosti! Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život – sadašnji i budući“ (1 Tim 4,7-8). Drugo značenje izraza pobožnost – o čemu će ovdje biti riječi – jest ona odijeljenost, distanca, respekt prema svetome, strahopoštovanje, kako veli Ps 2,11: „Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu.“ U Petoknjižju je tako podrobno opisano kako treba vršiti bogoslužje u šatoru, odnosno u hramu. Svećenik se trebao okupati, obući svećeničke haljine, nije smio biti ničim okaljan (usp. Lev ...
Poniznost
Liturgika

Poniznost

Najveći autoritet u Starom zavjetu svakako je Mojsije. Prema Knjizi Brojeva (12,1-8), sâm Bog svjedoči kako je Mojsije veći od svih proroka: jedini on može Božji lik gledati a Bog mu govori „iz usta u usta“. Pa ipak, jednoga su dana protiv njega ustali njegov brat Aron i sestra Mirjam. Govorili su: „Zar je samo Mojsiju govorio Gospodin? Zar i nama nije govorio?“ Međutim, Mojsije nije digao glas na njih i nije se pozvao na svoj autoritet. Kako to? Veli Knjiga Brojeva: „Mojsije je bio veoma skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji.“ On, koji je pred Bogom bio najveći od svih proroka! To je veličina istinski velikih ljudi. Skromni su. Znaju da je sve što imaju i sve što umiju čisti Božji dar. Svjesni su da se zbog toga ničim ne mogu hvastati, kao da bi to bilo njihovo vlastito. Sličan...
Nedjelja Laetare – Četvrta nedjelja korizme
Blagdani i sveta vremena, Liturgika

Nedjelja Laetare – Četvrta nedjelja korizme

Nekada su nedjelje, dok su svete Mise bile na latinskom jeziku, dobivala svoje nazive po početnim riječima ulaznih pjesama (introita) pa se tako na Četvrtu nedjelju korizme pjevala antifona "Laetare Jersualem" (Raduj se, Jeruzalme), na temelju čega se i danas kadšto može čuti da se ona naziva Nedjelja Laetare. "Raduj se, Jeruzaleme..." stihovi su koje pronalazimo u Knjizi Izaijinoj 66,10, a u prijevodu glase ovako: "Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali!" Nedjelja Laetare nalazi se približno u sredini korizme, pa se ponekad naziva i Sredoposna, a poznata je i pod nekim drugim imenima, kao npr. Majčinska nedjelja, Nedjelja ruže, Ružičasta nedjelja ili Nedjelja pet kruhova.  S obzirom da je korizma od ...