Negdašnji obrednici, korišteni na području današnje istočne Hrvatske i Srijema (7): Posljednje pomazanje i sprovod
1. O SAKRAMENTU POSLJEDNJEG POMAZANJA
Dok Jakovljeva poslanica 5,14-15, koja se redovito uzima kao polazišna točka u govoru o sakramentu bolesničkog pomazanja, upućuje na činjenicu da se obred prve Crkve sastojao od molitve zajednice i mazanja uljem u ime Gospodnje, te da su učinci tjelesno i duševno pridignuće bolesnika, te eventualno oproštenje grijeha, kasniji su naglasci stavili nešto drugo u prvi plan. Naime, kako se primanje sakramenta pokore počelo odgađati pred smrt, tako se isto dogodilo i sa sakramentom bolesničkog pomazanja, budući da se ono moglo dijeliti samo poslije pokore, a time se polako počinje mijenjati i shvaćanje samog sakramenta. Kada se, otprilike od 9. st., on počinje nazivazi posljednje pomazanje, postaje de facto sakrament umirućih, a umjesto tjelesnog i duhovnog...