Ponedjeljak, 17 svibnja

Povijest Crkve

Diktati pape Grgura VII., 1075.
11svi2021 Autor: dr. sc. Ratko Perić
Aktualno, Povijest Crkve

Diktati pape Grgura VII., 1075.

Od smrti Leona IX. godine 1054. do izbora Grgura VII. 1073., u tih ni 20 godina, izmijenila su se četvorica Papa i dvojica protupapa. Nije se bilo lako izvlačiti iz lavljih ralja pojedinih moćnih rimskih pohotljivih obitelji koje su sebeljubno namještale svoje sinke na papinsko prijestolje niti iz gvozdenih šaka osiljenih careva koji su nametali svoje kandidate ili protukandidate na Rimsku Stolicu. Kardinal Humbertus a Silva Candida, poznat iz „ekumenskog dijaloga“ s patrijarhom Cerularijem, napisao je Tri knjige protiv simonijaka (Libri tres adversus simoniacos), 1057. Zastupao je mišljenje da su ređenja za crkvene unovčene službe - nevaljana. Njegov je prijedlog bio: Papa mora posvećivati metropolite koji će davati investituru ili uvođenje u službu biskupima. Duhovna i vremenita vlast...
Nastavi čitati
Raskol Istoka i Zapada, 1054.
27tra2021 Autor: dr. sc. Ratko Perić
Povijest Crkve

Raskol Istoka i Zapada, 1054.

Historia magistra vitae. Koliko god bila istina, malo je koga životno opametila i rijetko je gdje koga osvijestila. Ono što se događalo u 9. stoljeću, slično se ponavljalo i u daljnjem tijeku vremena. „Deseto stoljeće poznato je kao 'mračni vijek' papinstva. Petrova Stolica, bez učinkovite zaštite, razvučena je između malobrojnih rimskih obitelji. Između 882. i 1046. izmijenilo se 45 papa i antipapa, od kojih je 15 svrgnuto, a 14 ih umire ili ubijanjem ili u zatvoru ili u prognanstvu“, kaže Kongregacija za nauk vjere.[1] Iz toga razdoblja ovdje se osvrćemo na posljednjih 14 i dodajemo daljnjih 8 godina papinstva: 1032.-1054. Benedikt IX., trostruki papa Grof Alberico, Tuskulanac, imao je dva brata na papinskom prijestolju: Benedikta VIII. (1012.-1024.) i Ivana XIX. (1024.-1032.). Uspi...
Nastavi čitati
Honorije I. papa – Anastazije antipapa – Focije patrijarh
11tra2021 Autor: dr. sc. Ratko Perić
Dogmatika, Povijest Crkve

Honorije I. papa – Anastazije antipapa – Focije patrijarh

Muke pape Honorija I. (625.-638.). Navraćamo se na jednu teološku raspru iz stoljeća sedmog, aferu Honorija I., koji je obnašao papinsku službu 13 godina. Rodom je iz Kapue kod Napulja. Sin konzula Petronija. Izbor pape Honorija. Ne prođoše ni dva dana nakon smrti njegova prethodnika, Bonifacija V. (619.-625), Honorije bî već potvrđen od carigradske carske vlasti za Rimskoga prvosvećenika. Zlatno doba željeznoga cezaropapizma! Bez careva odobrenja ne bijaše Papine krunidbe ni uspona na katedru! Korespondencija Carigrad - Rim. Tijekom svoga pontifikata, godine 634., Papa od carigradskoga patrijarha Sergija (610.-638.) primi pismo u kojem se carigradski potpisnik izražava tako da su u Kristu „dvije naravi a jedno djelovanje ili energija“. Iz koje naravi proizlazi to djelovanje? Odmah mu ...
Nastavi čitati
O Armenokatoličkoj Crkvi: kratki povijesni pregled
21srp2020 Autor: Uredništvo
Povijest Crkve

O Armenokatoličkoj Crkvi: kratki povijesni pregled

Planina Ararat i samostan Khor Virap  “Neka Bog blagoslovi i zaštiti Armeniju, zemlju prosvijetljenu vjerom, hrabrošću mučenika, i nadom jačom od svake boli.“ Papa Franjo Kršćanstvo u Armeniji Kršćanstvo se u Armeniji proširilo zahvaljujući duhovnoj misiji i propovijedima apostola Tadeja i Bartolomeja. Prema sirijskoj i armenskoj predaji, sveti apostoli Tadej i Bartolomej bili su prvi navjestitelji kršćanstva u Armeniji. Oni su donijeli u Armeniju svjetlo kršćanske vjere. U zemlju su došli nakon silaska Duha Svetoga nad apostole u različito vrijeme i propovijedali neovisno jedan o drugom, Tadej od 43. do 66. god., a Bartolomej od 60. do 68. god. Završili su život mučeničkom smrću i proglašeni zaštitnicima Armenske Katoličke Crkve i Armenske Apostolske Crkve. O širenju kršćanst...
Nastavi čitati
Prvostolnica Svete Mudrosti: crkva → džamija → muzej → džamija
17srp2020 Autor: Uredništvo
Povijest Crkve

Prvostolnica Svete Mudrosti: crkva → džamija → muzej → džamija

Mislim na Aju Sofiju i vrlo sam ožalošćen. Papa Franjo Kratka povijest Veličanstvena je crkva Svete Mudrosti (Aja Sofija) u Carigradu (Istanbulu), remek-djelo bizantskoga graditeljstva 6. st. Njezino se ime odnosi na Isusa Krista – Mudrost Božju. Prvostolnica je posvećena 22. prosinca 537. godine uz prisutnost cara Justinijana I. (482.-565.) i patrijarha Menasa, a temelj je crkve položen još 324. godine, za vrijeme vladavine rimskoga cara Konstantina I. Velikoga (272.-337.). Od šezdesetih do osamdesetih godina 4. st. nalazila se je u rukama arijanaca. Rimski je car Teodozije I. Veliki (347.-395.) predao crkvu 380. godine privrženicima Nicejskoga vjerovanja. Izgorjela je tijekom narodne bune 404. godine. Ponovno izgrađena, stradala je u požaru 415. godine, a zatim je porušena 13....
Nastavi čitati
Duhovni i propovjednički lik Čedomila Čekade
23lip2019 Autor: Uredništvo
Povijest Crkve

Duhovni i propovjednički lik Čedomila Čekade

U Sarajevu je 15. kolovoza 1919. za svećenika zaređen istaknuti hrvatski apologet i katolički pisac msgr. Čedomil Čekada (Posušje, 6. studenoga 1896. – Dubrovnik, 26. rujna 1981.). Uoči stote obljetnice toga događaja prenosimo članak biskupa mostarsko-duvanjskoga Ratka Perića, objavljen u: Život u službi Riječi, Zbornik Čedomila Čekade, Sarajevo, 1997. (Studia Vrhbosnensia, 9), str. 123–130. Pozdravljam sretnu ideju inicijatora i organizatora ovoga znanstvenoga skupa o katoličkom velikanu msgr. Čedomilu Čekadi. Sa zahvalnošću sam prihvatio ponuđenu temu: Duhovni i propovjednički lik Čekadin. Ne samo zato što je Čedomil rođen 6. rujna 1896. u Posušju, na području povjerene mi Mostarsko-duvanjske biskupije, nego mnogo više zato što je inspirativan naslov pod kojim se raspravlja izra...
Nastavi čitati
Novo ruho Martina Luthera – od heretika do „svjedoka evanđelja“ i „učitelja vjere“
10pro2017 Autor: Uredništvo
Povijest Crkve

Novo ruho Martina Luthera – od heretika do „svjedoka evanđelja“ i „učitelja vjere“

Kako sam naslov ovoga članka pokazuje, život i djelo Martina Luthera, začetnika protestantizma, počinje se sve više i u katoličkim krugovima prikazivati na jedan način koji ne odgovara povijesnoj zbilji, odnosno na način da se on više ne poima kao heretik, psihički oboljela osoba (što je dokazano relevantnim znanstvenim studijama) i kao osoba upitnoga morala, nego kao "svjedok evanđelja" i "učitelj vjere". Autor članka - Antun Mrzlečki - godinama proučava djela Martina Luthera, kao i ona djela koja govore o njegovu životu i radu, te na temelju toga istraživanja dolazi do zaključka da je pretjerano i upitno katolicima prikazivati Luthera u nekom nedorečenom ekumenskom svjetlu, jer su neke činjenice neoborive i ne smiju se prešućivati ili izvrtati. Pri tomu, između ostaloga, kao potvrdu sv...
Nastavi čitati
Srijemska biskupija u drugoj polovici XVIII. stoljeća
20stu2017 Autor: Uredništvo
Povijest Crkve

Srijemska biskupija u drugoj polovici XVIII. stoljeća

Uvod U svojoj dugoj, a na početku svog postojanja, i slavnoj povijesti Srijemske biskupije, mi ćemo se usredotočiti u ovom radu ponajprije na događanja u Srijemskoj biskupiji u drugoj polovici XVIII. st. Naime, upravo u tom periodu se dogodila jedna od većih prekretnica u povijesti te biskupije, a koja je u bitnome odredila povijest Srijemske biskupije do današnjih dana. Godine 1773. Srijemska biskupija se sjedinila s Bosanskom ili đakovačkom biskupijom. Ovaj rad ima namjeru prikazati motive, aktere i okolnosti koje su utjecali na sjedinjenje ovih dviju biskupija. Svakako, da bismo mogli što bolje i cjelovitije prikazati razloge sjedinjenja ovih dviju biskupija, nužno je znati što je prethodilo činu sjedinjenja. U tom smislu ćemo prikazati stanje u Srijemu nakon oslobođenja ...
Nastavi čitati
Biskup Josip Juraj Strossmayer i njegovi suvremenici u okolnostima Prvoga vatikanskoga sabora
17stu2017 Autor: Uredništvo
Povijest Crkve

Biskup Josip Juraj Strossmayer i njegovi suvremenici u okolnostima Prvoga vatikanskoga sabora

Uvod U 55 godina biskupovanja i upravljanja Đakovačkom i Srijemskom biskupijom mnogi su segmenti i aktivnosti u kojima je aktivno i vrlo djelotvorno bio uključen đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer (1815.-1905.). Svakako, jedan vrlo važan segment njegovog plodonosnog djelovanja, bio je i njegovo sudjelovanje na Prvom vatikanskom saboru, gdje je biskup upoznao iz bližega mnoge poznate europske suvremenike, a i on je postao važna i poznata osobnost i izvan granica Monarhije. Prvi vatikanski Sabor održan je u XIX. st., 1869.-1870 god. Zadnji ekumenski crkveni sabor prije Prvog vatikanskog, onaj Tridentski, završio je 1563. Prošlo je dakle nešto više od tri stoljeća i otada su se dogodile velike promjene u društvu i samoj Crkvi, koje su zahtijevale preispitivanje i zauzima...
Nastavi čitati
Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. – velike pape dvadesetog stoljeća
26tra2017 Autor: dr. sc. Velimir Blažević
Povijest Crkve

Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. – velike pape dvadesetog stoljeća

Teška i neizvjesna vremena i društvena previranja, da bi im se uspješno i na pravi način odgovorilo, traže velike ljude, odvažne i mudre predvodnike i pronicave reformatore. Tako je bilo kroz povijest; tako je bilo i u nedavnoj prošlosti. Dvadeseto stoljeće, burno po mnogočemu i zahvaćeno različitim krizama, u kojemu su se, ne samo u svijetu nego i u Crkvi, događale krupne promjene, obilježeno je nizom istaknutih državnika, i s više velikih papa, među kojima se na osobit način ističu Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. Toj dvojici papa, koji su u Crkvu i u suvremeni svijet unosili više svjetla, budili nadu i širili dobrotu, posvećujemo ovih nekoliko stranica u povodu skore njihove kanonizacije. Ivan XXIII. najavio i započeo crkvenu obnovu  Ivan XXIII. je, po mišljenju mnogih, trebao biti „prela...
Nastavi čitati