Subota, 27 studenoga

Povijest Crkve

Papa Bonifacije VIII. i kralj Filip IV.
17stu2021 Autor: dr. sc. Ratko Perić
Povijest Crkve

Papa Bonifacije VIII. i kralj Filip IV.

U prošlom ogledu ispratili smo kardinale i njihove srodnike Colonne u Francusku,[1] gdje će se oni povezati s kraljem. Prelazimo na drugu temu pape Bonifacija VIII. Engleski kralj Eduard I., zvani „Dugonogi“ (1272.-1307.) i francuski kralj Filip IV. zvani „Lijepi“ (1285.-1314.) bijahu u zavadi zbog nekih feudalnih posjeda u Francuskoj. Porezi na crkve. Nije se smirivalo nego samo raspirivalo i mirisalo na rat. A za rat hoće se oružje, a za oružje novac. Kraljevi udarili „namet na vilajet“ pa i na crkvene osobe, što nije bio običaj. To raspali papu Bonifacija, koji 24. II. 1296. izdade apostolsku konstituciju Clericis laicos [Klericima laike], kojom odluči, pod prijetnjom izopćenja, da crkvene ustanove i osobe ne plaćaju poreza ni kraljevima ni uopće laičkim osobama prije nego prime odo...
Nastavi čitati
Papinstvo Celestina V.: 1294. i Bonifacija VIII.: 1294.-1303.
3stu2021 Autor: dr. sc. Ratko Perić
Povijest Crkve

Papinstvo Celestina V.: 1294. i Bonifacija VIII.: 1294.-1303.

Podsjetimo na jedno davno dragovoljno odreknuće na papinskom prijestolju, Celestina V., pape od 5 mjeseci i 8 dana: 5. VII. - 13. XII. 1294. i na njegova neposredna nasljednika. Celestin V. Rođenje i život. Na svijet došao oko 1210. godine kao jedanaesto od dvanaestero djece seljačkih roditelja u Molizama u Italiji. Krsno ime Pietro. Ušao u 20. godini u benediktince, pa ih napustio i kao pustinjak, bježeći od naroda, mijenjao pećine živeći u nedostupnim mjestima u gorju Abruzzo. U Rimu zaređen za svećenika 1238. Osnovao Družbu, kasnije prozvanu „celestinci“, koji su priključeni benediktincima, ali je 1274. godine Pietro išao (pješke) k papi Grguru X., koji je bio na Lionskom koncilu, da mu se odobri neka autonomija Družbe. I odobrena. Vratio se u brdo zvano Morrone, odatle mu puno im...
Nastavi čitati
Papa Grgur X.: 1271.-1276. i Drugi lionski koncil: 1274.
20lis2021 Autor: dr. sc. Ratko Perić
Povijest Crkve

Papa Grgur X.: 1271.-1276. i Drugi lionski koncil: 1274.

Pogledajmo jedno kratko a burno razdoblje u crkvenoj povijesti u 13. stoljeću, ljudsko natjecanje za uzvišenim prijestoljem, onim vrhovnim, i kako je i preko takvih crta prepoznatljiv Božji prst i tekst. Najdulje konklave. Kardinalske borbe da se popuni Rimska stolica - Papina katedra trajale su ne tjednima i mjesecima, nego godinama. Nakon smrti pape Klementa IV. (29. IX. 1268.), Rimska je biskupska stolica ostala prazna 1006 dana, malo manje od tri godine, najdulje konklave u povijesti Crkve. Političke strasti držale su grimizne stožernike u konklavama u papinskoj palači u Viterbu nesložnima u izboru novoga Pape. Bilo je u početku 19 kardinala izbornika ali su dvojica umrla tijekom konklava. Skrletnici su bili podijeljeni u dvije političke struje: francusku – njih sedam-osam i talija...
Nastavi čitati
Papa Inocent III.: 1198.-1216. i Četvrta križarska vojna: 1202.-1204.
6lis2021 Autor: dr. sc. Ratko Perić
Povijest Crkve

Papa Inocent III.: 1198.-1216. i Četvrta križarska vojna: 1202.-1204.

Inocent[1] III. - Lotario di Segni rođen je u južnom Laciju oko 1160. Neobično obdaren oštroumnošću i snažnim karakterom. Studirao u Parizu teologiju a pravo u Bolonji. Postao kardinalom u svojoj 30. godini. Kao Papa, izabran u 38. godini, bio je najmlađi od 24 tadašnja člana Kardinalskoga zbora. Ustoličen na blagdan Katedre sv. Petra, 1198. Umro u 56. godini, 1216. O njemu 24 stranice u trosveščanoj Enciklopediji o Papama,[2] kojoj je kard. Poupard, bivši predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu, napisao kao uvod „Papinstvo u jednoj Enciklopediji“. Još kao kardinal Inocent III. izradio je teološku studiju: Bijeda ljudskoga stanja - De miseria humanae conditionis (1194.-1195.). Čovjekova je sudbina jad i čemer i u dolasku na ovaj svijet i u prolasku ovim svijetom i u odlasku s ovoga svi...
Nastavi čitati
Papa Urban II.: 1088.-1099. i Prva križarska vojna: 1096.-1099.
7lip2021 Autor: dr. sc. Ratko Perić
Povijest Crkve

Papa Urban II.: 1088.-1099. i Prva križarska vojna: 1096.-1099.

Urban II., krsnim imenom Eudes, Francuz, [kardinalskim imenom Oddone], rođen između 1035. i 1040., nakon obrazovanja i odgoja u kaptolskoj školi pri katedrali u Reimsu, oko 1070. ulazi u benediktince u Clunyju, gdje ostaje, po prilici, do 1080. Tada ga papa Grgur VII. poziva za savjetnika u Rim. Ubrzo postaje kardinalom i Papinim izaslanikom u povjerljivim misijama, osobito u Njemačkoj. Nakon smrti Grgura VII. (1085.) i četveromjesečnoga pontifikata njegova nasljednika Viktora III.[1], godine 1088. kard. Oddone izabran je, ne u Rimu nego u Terracini, 90 km od Grada, za papu i uzima ime Urban II. Izvrstan govornik koji se obraća izravno vjernicima s uvjerljivim riječima i sadržajem. Poznat u crkvenoj povijesti po dvama pothvatima: po nastavku grgurevske reforme i po poticaju na poduziman...
Nastavi čitati
Wormski konkordat: 1122. i Prvi lateranski koncil: 1123.
24svi2021 Autor: dr. sc. Ratko Perić
Povijest Crkve

Wormski konkordat: 1122. i Prvi lateranski koncil: 1123.

Od smrti antipape Benedikta X. (+1059.) do postavljanja antipape Inocenta III. (1179.), u tih 120 godina XI. i XII. stoljeća, bijaše 16 Papa ili pravovaljanih Rimskih biskupa i čak 14 protupapa.[1] Bijaše i takvih računanja da jedanput jedan antipapa uzme ime prethodnoga zakonitog Pape i doda svoj redni broj: II., III., IV. Na primjer papa Kalist II. pa antipapa Kalist III. Jednako papa Paškal II. pa antipapa Paškal III. Također papa Viktor III. pa antipapa Viktor IV. Da se „ne zna ni tko pije ni tko plaća“. A sve je gorko plaćala Crkva Rimska! Bijaše i takvih slučajeva da Papa uzme i ime i broj prethodnoga antipape. Na primjer, Honorije II., da se prethodnomu zametne trag u nizu zakonitih Rimskih biskupa. Dok nijedan Papa ne bijaše s imenom Viktor IV., bijahu čak dvojica antipapa s tim...
Nastavi čitati
Diktati pape Grgura VII., 1075.
11svi2021 Autor: dr. sc. Ratko Perić
Povijest Crkve

Diktati pape Grgura VII., 1075.

Od smrti Leona IX. godine 1054. do izbora Grgura VII. 1073., u tih ni 20 godina, izmijenila su se četvorica Papa i dvojica protupapa. Nije se bilo lako izvlačiti iz lavljih ralja pojedinih moćnih rimskih pohotljivih obitelji koje su sebeljubno namještale svoje sinke na papinsko prijestolje niti iz gvozdenih šaka osiljenih careva koji su nametali svoje kandidate ili protukandidate na Rimsku Stolicu. Kardinal Humbertus a Silva Candida, poznat iz „ekumenskog dijaloga“ s patrijarhom Cerularijem, napisao je Tri knjige protiv simonijaka (Libri tres adversus simoniacos), 1057. Zastupao je mišljenje da su ređenja za crkvene unovčene službe - nevaljana. Njegov je prijedlog bio: Papa mora posvećivati metropolite koji će davati investituru ili uvođenje u službu biskupima. Duhovna i vremenita vlast...
Nastavi čitati
Raskol Istoka i Zapada, 1054.
27tra2021 Autor: dr. sc. Ratko Perić
Povijest Crkve

Raskol Istoka i Zapada, 1054.

Historia magistra vitae. Koliko god bila istina, malo je koga životno opametila i rijetko je gdje koga osvijestila. Ono što se događalo u 9. stoljeću, slično se ponavljalo i u daljnjem tijeku vremena. „Deseto stoljeće poznato je kao 'mračni vijek' papinstva. Petrova Stolica, bez učinkovite zaštite, razvučena je između malobrojnih rimskih obitelji. Između 882. i 1046. izmijenilo se 45 papa i antipapa, od kojih je 15 svrgnuto, a 14 ih umire ili ubijanjem ili u zatvoru ili u prognanstvu“, kaže Kongregacija za nauk vjere.[1] Iz toga razdoblja ovdje se osvrćemo na posljednjih 14 i dodajemo daljnjih 8 godina papinstva: 1032.-1054. Benedikt IX., trostruki papa Grof Alberico, Tuskulanac, imao je dva brata na papinskom prijestolju: Benedikta VIII. (1012.-1024.) i Ivana XIX. (1024.-1032.). Uspi...
Nastavi čitati
Honorije I. papa – Anastazije antipapa – Focije patrijarh
11tra2021 Autor: dr. sc. Ratko Perić
Dogmatika, Povijest Crkve

Honorije I. papa – Anastazije antipapa – Focije patrijarh

Muke pape Honorija I. (625.-638.). Navraćamo se na jednu teološku raspru iz stoljeća sedmog, aferu Honorija I., koji je obnašao papinsku službu 13 godina. Rodom je iz Kapue kod Napulja. Sin konzula Petronija. Izbor pape Honorija. Ne prođoše ni dva dana nakon smrti njegova prethodnika, Bonifacija V. (619.-625), Honorije bî već potvrđen od carigradske carske vlasti za Rimskoga prvosvećenika. Zlatno doba željeznoga cezaropapizma! Bez careva odobrenja ne bijaše Papine krunidbe ni uspona na katedru! Korespondencija Carigrad - Rim. Tijekom svoga pontifikata, godine 634., Papa od carigradskoga patrijarha Sergija (610.-638.) primi pismo u kojem se carigradski potpisnik izražava tako da su u Kristu „dvije naravi a jedno djelovanje ili energija“. Iz koje naravi proizlazi to djelovanje? Odmah mu ...
Nastavi čitati
O Armenokatoličkoj Crkvi: kratki povijesni pregled
21srp2020 Autor: Uredništvo
Povijest Crkve

O Armenokatoličkoj Crkvi: kratki povijesni pregled

Planina Ararat i samostan Khor Virap  “Neka Bog blagoslovi i zaštiti Armeniju, zemlju prosvijetljenu vjerom, hrabrošću mučenika, i nadom jačom od svake boli.“ Papa Franjo Kršćanstvo u Armeniji Kršćanstvo se u Armeniji proširilo zahvaljujući duhovnoj misiji i propovijedima apostola Tadeja i Bartolomeja. Prema sirijskoj i armenskoj predaji, sveti apostoli Tadej i Bartolomej bili su prvi navjestitelji kršćanstva u Armeniji. Oni su donijeli u Armeniju svjetlo kršćanske vjere. U zemlju su došli nakon silaska Duha Svetoga nad apostole u različito vrijeme i propovijedali neovisno jedan o drugom, Tadej od 43. do 66. god., a Bartolomej od 60. do 68. god. Završili su život mučeničkom smrću i proglašeni zaštitnicima Armenske Katoličke Crkve i Armenske Apostolske Crkve. O širenju kršćanst...
Nastavi čitati