COVID-potvrde u svjetlu šutnje Kongregacije za nauk vjere i Hrvatske biskupske konferencije

Kongregacija za nauk vjere još je 21. prosinca 2020. god. objavila Bilješku o moralnosti upotrebe nekih cjepiva protiv bolesti COVID-19 (hrvatski prijevod ovdje) i u njoj navela da je načelno moralno dopušteno uzeti ona cjepiva protiv bolesti COVID-19 koja su okaljana pobačajima, ali je pritom naglasila da ta dopuštenost nije apsolutna, nego uz poštovanje određenih uvjeta, te je također istaknula da cijepljenje mora biti slobodno, a ne nametnuto.

Naša se Biskupska konferencija (dalje: HBK) kroz proteklo vrijeme o pitanju cijepljenja protiv bolesti COVID-19 vrlo stidljivo izjašnjavala, točnije izravno je progovorila samo u dokumentu Vjernici pred izazovom pandemije i potresa od 19. siječnja 2021., ali na način da nije iznijela nikakav stav same Konferencije, nego je u broju 4. naznačila tek osoban stav pape Franje i ponovila da prema razjašnjenjima Svete Stolice treba u svemu čuvati slobodu savjesti i osobnu odgovornost u odluci o primanju cjepiva. Povrh tog dokumenta može se dodati da su u ime Komisije HBK Iustitia et pax javnosti pružana pojašnjenja, a po kojima proizlazi da Crkva preporučuje cijepljenje, ali da pri tome trebaju biti očuvane i sloboda i odgovornost. Drugim riječima, HBK slijedi naputke i primjere Svete Stolice.

Najvažniji razlog za moralnu dopuštenost cijepljenja cjepivima koja su okaljana pobačajima Kongregacija, a time pretpostavljamo i HBK, vidi u nedostupnosti moralno nespornih cjepiva te u tom svjetlu naglašava da je važno vršiti pritisak na proizvođače da proizvode moralno neupitna cjepiva, a vlasti da takva nabavljaju i nude svojim građanima. Međutim, proteklo vrijeme pokazalo je da su takav pritisak kod nas pokušavali vršiti samo pojedinci i manje skupine, ali bez stvarne moći i u tom smislu bez ikakvog uspjeha, a uz to su zbog svoje ustrajnosti i vjernosti savjesti proglašavani fundamentalistima, dok oni koji u društvu i Crkvi imaju resurse kojima bi mogli uvjeravati i uvjetovati nisu na tom polju učinili baš ništa. Kao rezultat takve pasivnosti, nama se u Republici Hrvatskoj nude samo cjepiva koja su nastala na temelju staničnih linija dobivenih iz pobačaja. Štoviše, ne samo da naznačeni nisu učinili ono što su bili dužni učiniti, nego su neki između njih (usp. npr. ovdje ili ovdje) pridonijeli ozloglašavanju i ismijavanju onih pojedinaca koji su, držeći se Bilješke Kongregacije za nauk vjere, upozoravali na činjenicu kako cijepljenje cjepivima okaljanim pobačajima nije moralno dopušteno jer nisu ispunjeni temeljni uvjeti (usp. i ovdje). 

S obzirom pak na takvo dugotrajno stanje što šutnje, što difamacije, razumljivo je da su se nepravedne okolnosti višestruko umnožile i da se obruč građanskih i vjerničkih sloboda sve više steže, a uslijed propagandne manipulacije ne čudi da sve više postaje društveno prihvatljivo i po sebi razumljivo da se cijepljenje protiv bolesti COVID-19 proglasi obvezatnim za sve te se eventualnim protivnicima uvedu drakonske mjere, odbije pravo na priziv savjesti i stjera ih se u društveni geto. Kako saznajemo iz medija, to se već naveliko zbiva u nekim zemljama, i to ne samo u okviru društvene zajednice, nego i u crkvenim krugovima (vidi npr. ovdje ili ovdje), štoviše i u samom Vatikanu. 

Izravniji pritisak vidimo i mi u Hrvatskoj, a on se trenutačno ponajviše očituje u odluci Nacionalnog stožera civilne zaštite po kojoj je od 4. listopada obvezatna COVID-potvrda ili testiranje na koronavirus najmanje dva puta tjedno (za sada besplatno, ali s nagovještajem plaćanja) za sve one koji su zaposleni u sustavu zdravstva i socijalne skrbi ili s njima imaju izravnije dodire, kao i za dio pacijenata, a koji se nisu cijepili ili nisu preboljeli COVID-19. Ta odluka ne pogađa samo one koji su u njoj naznačeni, nego je osjetno dalekosežnija, tj. odnosi se na sve one koji su poslovno i na druge načine povezani sa sustavom zdravstva i socijale, kao i na sve one koji su izravni ili posredni korisnici zdravstvenih i socijalnih usluga. Drugim riječima, s obzirom da svatko već danas može oboljeti od nečega, trebati neki pregled ili htjeti ići nekome u posjet, navedena mjera potencijalno pogađa sve. Uz to, nije neopravdano misliti kako je ona tek uvod u neke buduće, još puno strože i masovnije.

Ono što tu odluku, a koja samo imitira iste ili slične mjere drugih država, čini izričito nepravednom nije čak toliko ni u zahtjevu za predočenjem COVID-potvrda, odnosno u neizravnom prisiljavanju na cijepljenje, nije čak toliko niti u zahtjevu da se učestalo provodi invazivno i nepouzdano testiranje, pa ni u neopravdanoj i nepravednoj segregaciji na cijepljene i necijepljene jer i jedni i drugi mogu oboljeti od koronavirusa i mogu ga prenositi, nego još daleko više u tome da se ignorira činjenica kako je veliki dio stanovništva do sada prebolio COVID-19 i vjerojatno stekao prirodni imunitet, kao i u odbacivanju mogućnosti da se oboljeli liječe lijekovima, a zdravi ne izlažu nepotrebnim i potencijalno opasnim tretmanima i eksperimentima.

Drugim riječima, te bi mjere s medicinske strane (ali ne i moralne, jer ostaje problematika okaljanosti pobačajima) bile opravdane samo pod uvjetom da se prethodno provede testiranje na antitijela i pokaže se da ih osoba nije razvila, odnosno da je izložena zarazi i njezin je mogući prenositelj, ali takva se uzorkovanja iz nekog razloga ne žele raditi na populaciji, niti se priznaju onima koji su ih obavili, jednako kao što se ne želi otvoriti prostor ni za pokušaj liječenja lijekovima. U tom svjetlu kada mjere idu isključivo za nametanjem cijepljenja i testiranja, bez uvažavanja bilo kakvih drugih mogućnosti, razumljivo je da se postavlja pitanje koliko u svemu tome ima brige za zdravlje ljudi, a koliko je riječ o skrivenim namjerama, ili barem o pukom interesu, koji se mjeri u enormnim novčanim iznosima i drugim dobitima. Već odavno se u tom smislu barata pojmom farmakomafija, pa je legitimno sumnjati da je ona i ovdje na djelu.

Imajući u vidu sve naznačeno, a posebno činjenicu kako su i Kongregacija za nauk vjere i Hrvatska biskupska konferencija svojevremeno istaknule da cijepljenje treba biti na temelju slobodne odluke, uz osobnu odgovornost, čini nam se neizmjerno važnim da se vrh Crkve oglasi i vjernicima objasni što u ovim konkretnim prilikama znači sloboda, a što odgovornost. Mnogi su dezorijentirani i vape za odgovorom Crkve pa valja podsjetiti da jedno od duhovnih djela milosrđa traži da se neuka treba poučiti, a drugo da dvoumna treba savjetovati. 

Čini nam se jednako tako važno da se HBK oglasi i uz problematiku okaljanosti cjepiva protiv bolesti COVID-19, tj. da objasni jesu li ona u ovakvim uvjetima stvarno moralno dopuštena ili ih izostanak vršenja pritiska na proizvođače, odnosno kod nas na vlast čini nedopuštenima. S obzirom da je i to jedan od razloga koji u savjesti muči dobar dio vjernika, držimo da je opasno ignorirati njihove dvojbe, a još opasnije zaglušivati Božji glas u čovjeku koji mu govori što je dobro, a što zlo.

Čini nam se isto tako da je važno da se HBK preventivno oglasi, odnosno iznese moralni sud oko vjerojatnosti da će se i u Republici Hrvatskoj, kako se to čini u nekim biskupijama diljem svijeta, zahtijevati COVID-potvrde, potvrde o preboljenju ili stalno testiranje za sve one koji žele sudjelovati na svetoj Misi, a još više da u svjetlu moralnog i socijalnog nauka obrazloži kako bi se takva potencijalna obvezatnost odrazila na službu neposlušnih svećenika, tj. onih svećenika koji po svojoj savjesti ne žele prihvatiti ni jedno ni drugo ni treće. 

Sve u svemu, držimo da bi bilo duhovno i tjelesno štetno kada bi se Hrvatska biskupska konferencija i dalje odlučila na šutnju, a pogotovo ukoliko bi nijemo pripuštala da mediji, institucije, društva i druge organizacije koje djeluju pod njezinom ingerencijom nastave u maniri jednoumlja gaziti dostojanstvo svih onih koji u ovim vremenima osjećaju da su im sloboda i pravo na priziv savjesti dokinuti.