»Svi smo jednim Duhom napojeni.« (1 Kor 12,13)
Shadow

Čovjek – polazište etičkoga razmišljanja


Kristove riječi nas upozoravaju da sve što smo učinili ili nismo učinili jednom od onih najmanjih, učinili smo ili nismo učinili samom Bogu. Zato kršćanska ljubav uvijek ima dva krila: ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Oba su važna i oba se međusobno nadopunjuju.

Iz toga proizlazi da je čovjek, kao Božje stvorenje i kao kruna stvorenosti, polazište konkretnog moralnog ponašanja u svakodnevici. Nitko ne može tvrditi da ljubi Boga, a istovremeno zanemarivati svoga bližnjega, ali ni obrnuto, nitko ne može istinski evanđeoskom ljubavlju ljubiti čovjeka, ako pri tom ne ljubi Boga svim svojim srcem, svom dušom svojom i svom pameću svojom. Čovjeka pred sobom vidi, a Boga nazire razumom, pa je stoga važno da se ta ljubav stvarno konkretizira u ispravnom moralnom djelovanju.

Da bi se moglo doći do takvog razumijevanja, važno je imati na pameti čovjeka kao takvoga sa svim njegovim vlastitostima po kojima želi ili ne želi moralno djelovati. Tako razlikujemo čovjekove i ljudske čine, pri čemu se čovjekovi čini odnose na one prirodne procese u njemu na koje on ne može utjecati, kao što su npr. san, zijevanje, štucanje, probava, korištenje osjetila itd., a kao takvi ne mogu imati nikakvu moralnu ubrojivost, dok su ljudski čini svi oni čini koje on svjesno i slobodno izvršava. Ti ljudski čini za sobom povlače moralne konzekvence i o njima će ovisiti odobravanje ili neodobravanje u savjesti. Drugim riječima, čovjeku može nešto biti grijeh samo u okviru ljudskih čina, dok su čovjekovi čini moralno neutralni, jer na njih ne može u pravom smislu riječi utjecati svojom slobodnom odlukom.

Za čovjeka također možemo reći da je i subjekt i objekt moralnoga djelovanja. Kao subjekt, on sam djeluje ili ne djeluje, odnosno biva odgovoran za svoje postupke. Svojom slobodnom voljom može se odlučiti činiti dobro, ali se može odlučiti i činiti zlo. Može se također svjesno i slobodno odlučiti na propuštanje činjenja dobra. Dok mu opredjeljenje za dobro donosi mirnu savjest, opredjeljenje za zlo mu izaziva osjećaj krivnje, jer je svjestan da se radi o grijehu. Čovjek kao objekt moralnoga djelovanja, slično kao kod čovjekovih čina, ne donosi sam odluke i na njih ne utječe, nego drugi vrše određene radnje nad njim. Tako se nad čovjekom mogu izvršavati različiti postupci, posebno u okviru znanstvenih istraživanja, a u tom svjetlu uvijek je važno da se čovjek gleda u punom dostojanstvu, i to od trenutka začeća do trenutka prirodne smrti. U suprotnom, riječ je o nasilju nad čovjekom kao objektom moralnoga djelovanja.


Uz temu “Čovjek – polazište etičkog razmišljanja”, kao dijelu gradiva namijenjenoga za nastavu Katoličkoga vjeronauka u 3. razredu srednje škole, donosimo nekoliko priloga:


Prilozi
1
2
3

Ostali materijali za nastavu Vjeronauka u 3. razredu srednje škole:

Radni materijali za 3. razred
1
2

Svi objavljeni materijali, za sva četiri godišta:

Svi radni materijali
1