Crkva o transseksualcima i homoseksualcima kao kumovima i svjedocima. Što se promijenilo u osam godina papinstva?
Ako komu što znači, moram reći da me dokument Dikasterija za učenje vjere – o mogućnosti da se transseksualci mogu krstiti i biti kumovi ili kume na krštenju – ostavio vrlo zbunjenim. I to iz dva razloga.
Prvi je općenit. Ako Krist ljubi sve ljude, čak i s njihovim grijesima, a Crkva, kao što papa Franjo često ponavlja, otvara vrata „svima, svima, svima“, ne razumijem zašto bi vatikanski dikasterij zadužen za doktrinarne probleme morao sastavljati dokument posebno za transseksualce. Kao da su odvojena „kategorija“. Kao da ih je Isus volio malo manje od heteroseksualaca. Ne postoji li u tom, čak i nenamjerno, nešto „diskriminirajuće“? Ako transseksualac želi primiti krštenje ili biti kum ili kuma, nije li župnikov dobar dušobrižnički osjećaj dovoljan da utvrdi postoji li ili ne postoji rizik od sablazni, a time i da prihvati ili ne prihvati zahtjev?
Drugi povod zbunjenosti. Početkom rujna 2015. Zbor za učenje vjere, odgovarajući na pitanje španjolskoga biskupa, odgovorio je da transseksualac „ne može biti pripušten u službu ni kume ni kuma“. Dakle, u razdoblju od osam godina, isti dikasterij dao je dvije potpuno različite inačice, navodeći oba puta Franjine spise, Laudato si’ godine 2015. i Evangelii gaudium ove godine.
Ali što se promijenilo u osam godina da bi se donijela tako drukčija prosudba? Pozitivno rečeno, možda je došlo do boljega tumačenja nauke koja se odnosi na transseksualnost. Ili možda, zločesto rečeno, došlo je do dolaska kardinala Fernandeza na čelo bivšega Svetoga ureda: Bergoglijev najvjerniji pristaša, skrbnik njegovih najvažnijih tekstova, teolog najnaprednijih zamisli i zakleti neprijatelj europskih teoloških škola.
Ali, izvan nagađanja, ne smijemo li tražiti od Svete Stolice malo više suvislosti i jasnoće? Zašto ne objasniti razloge promjene u prosudbi? Zašto je dokument iz 2015. godine „nestao“ sa službenoga popisa tekstova Zbora za učenje vjere? Ukratko, zašto ne uzeti u obzir posljedice koje ovakva zbivanja imaju na tolike vjernike, stvarajući zapletenost, zbunjenost i patnju?
Gianfranco Svidercoschi
s talijanskoga preveo Petar Marija Radelj