Čudesni ribolov – mreža ljubavi (recitacija za prvu pričest)

Čudesni ribolov – mreža ljubavi (recitacija za prvu pričest)


1.

:

Nakon smrti Isusove, pokopali sve su nade

 pa ne znaju što da rade.

Što god počnu, krivo grade.

Isus znade što im treba.

Kad uskrsnu dođe k njima,

prepoznaše ga u lomljenju kruha i

napuniše se njegova Duha.

Toma sumnja da je živ,

to što nije bio s njima u susretu, sam je kriv.

Vratiše se modroj vodi.

Svu noć love na nemirnom moru bez sna

ribe razne. Uzaludno, mreže prazne.

Mjesečina. Noć se zori primaknula.

Na obali vatra gori. Nisu znali da je Isus, da doručak njima sprema.

 Od umora posjedali, nekima se malo drijema.

 „Bacite mreže na desnu stranu lađe!“,

viknu Isus. Začuđeni. Tko još jutrom ribu lovi?

Drhte srca uzbuđena. Glas im poznat,

 vide srcem prije neg’ očima.

„Na tvoju riječ bacit ću mreže“, reče Petar.

Začuđeni.

Mnoštvo riba, pune mreže, a ne bježe.

Novo jutro s njim počinje.

“Gospodin je!”, viknu Ivan.

Nemir Petra uhvatio i svega se prisjetio: i kako je

Njega sreo, s njime bio pa se kleo da ga ljubi i da će mu

vjeran biti, pa zapliva prema njemu,

na obalu k’o mi danas na pričesti,

spremni biti vječno s njime.

Koliko ste Petru slični, dragi naši:

oče, majko, bako, djede i svi drugi što tu sjede?

Ima onih, kršćani su, koji rade, grade, razgrađuju.

Prazne ruke, više ima, a još želi, nikad dosta.

Trud je muka uzaludna.

.

2.

 

Slušam, čujem, dobro vidim,

od starijih i od mlađih: „Ja ne mogu, ni ja, ni ja:

dobar biti, Bogu odan, moliti se, na Misu ići. Imam posla,

karijeru.”

Loš su primjer djeci svojoj. Život mi je prazna mreža, a godina sve je teža.

Obećali da ga vole (na pričesti i na krizmi), časte, ljube, da ga mole.

Toliki ga zatajiše poput Petra.

Bez njega su, izdali ga mlakom vjerom, na misi ih nema više.

Valjda nisi među njima koji kažu:

“Rijetko molim, manje ljubim, na molitvu vrijeme gubim.

Kad ostarim, kad se smirim, oko sebe ljubav širim.”

Dođe starost, prođe mladost, a djeca ih ostaviše.

Umorni su od bolesti, od poslova, neuspjeha, od života,

duša im je zemlja pusta, i žeđ trpe kraj izvora. Što im osta, osim Boga?

Propadoše lažne nade, pa sve češće slabom vjerom,

 molitvama, nebo grade.

Ponosni smo na vas, mili, što ste vjerni,

ustrajali u druženju s Bogom živim.

Isus svima šansu daje, i priliku za kajanje, loveći ih mrežom srca.

Na obali, oko njega skupiše se učenici

k’o mi danas oko stola na pričesti.

On ih kuša, Petra više, pa ga pita,

kao i nas dok smo djeca, mladi, stari,

svakim danom da nas hrani tijelom svojim,

vječnom manom:

„Ljubiš li me više nego ovi?“

Potvrdite dragi naši, na dan kad su djeca vaša

u pričesti na obalu k njemu došli,

poput Petra doplivali pa recite uglas,

više srcem neg’ usnama:

„Da, Gospodine, Ti znaš da te volim!“

(Slijedi pjesma: Isuse, volim te)

(Prvopričesnici pjevaju, ostali se pridružuju)

.

3.

.

Padoše mu u zagrljaj. Otvoriše vrata srca.

Punu su ga oči, duša,

nema straha od života,

blažen onaj tko ga kuša.

„I ne boj se!“, reče Petru, “odsad ćeš ljude loviti!“

On postade prvim papom da nas hrabri i okuplja,

da nas vodi nebu vječnom, i slobodi.

I nas treba, hraneći nas kruhom s neba,

šaljući nas da lovimo srcem druge i

mrežama od dobrote riječju hrabreć’ mnoštvo duša.

Ne bojte se! Sve imamo!

Što nam treba? On u nama, mi u njemu, ispod neba.