Da nisam ja, Gospodine?
Na Cvjetnicu čita se ili pjeva Muka Isusova po Mateju. Uzimamo prvih 15 redaka Muke na razmišljanje. U prvom odlomku govori se o Judi apostolu pa apostati.
»Tada jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: ‘Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.’ A oni mu polože trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda« (Mt 26,14-16).
Izdajnik. – Je li moguće da je Juda tako nisko pao, a onako blizu srca Isusova bio? Što se u njemu prolomilo? Isus nekom zgodom reče da je on izabrao učenike – apostole, a ne oni njega. Prema tomu izabrao je i Judu. Zašto? – Da ga spasi i da s pomoću njega spašava i druge. A Juda se kroz sve tri godine svoga učeništva stalno iznevjeravao na ljestvici poštenja do izdajstva.
Povjerenik. – Gospodin je Judi povjerio ne samo mjesto među Dvanaestoricom, nego i novčarku i brigu za logistiku putujuće zajednice kao i za siromahe, kojih je uvijek bilo, iako su i sami apostoli s Isusom bili siromasi prve klase. Juda je prihvatio izbor, priključio se Isusovoj družbi i preuzeo novu odgovornu službu u zajednici. Jest opasno, ali je i časno. Iz evanđeoskih prikaza pozornije oko primjećuje da se Juda uvijek pomalo osjećao po strani, Judejac među Galilejcima. Ne može se reći da nije bio okretan ekonom, opskrbljivač. Uvijek odnekuda zna pribaviti novca za barem 15 unaprijednih dana života u zajednici od 15-ak osoba koje su bile u Isusovu društvu, u kojem bijahu Dvanaestorica, Gospa, Magdalenka, zatim Ivana, Suzana i neke druge. I te pobožne žene također im posluživahu iz svojih dobara (Lk 8,1-3).
Nevjernik. – U Kafarnaumu Isus učini veličanstveno čudo: nahrani 5.000 muškaraca ne računajući žene i djecu. Tom prigodom Isus navijesti Euharistiju: „Tko blaguje Tijelo moje i pije Krv moju, ima Život vječni“ (Iv 6,54). Nato neki učenici počeše prigovarati da je to „tvrd govor“ te „mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime“ (r. 66). Međutim, Isus ne odustaje od svoje teme, niti mijenja „tvrda govora“, jer učenike želi utvrditi u vjeri u tu vječnu istinu. Kada vidje kako brojni učenici odoše bez pozdrava, reče Isus Dvanaestorici: „Da možda i vi ne kanite otići? […] Nisam li ja vas Dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao“. Govoraše to za Judu Iškariotskoga (Iv 6,67-71). Kruh euharistijski jest test za apostole. Ako tu polože, bit će Isusovi; ako ne polože, đavli će im zapljeskati.
Juda bijaše dobronamjeran prije šest mjeseci kada dođe s Isusom iz Judeje u Galileju. Isus ga sokolio, hrabrio, poticao. Molio za njega. Izabrao ga u prvu ligu. Ali se Juda svakim danom spuštao sve niže, sve gore, sve dolje do močvare, do nevjere, do sotone.
Kradljivac. – Približavaju se Betaniji. U kući su Lazara i sestara mu Marte i Marije. Marta je obuzeta spremanjem objeda gostima, a Marija, zahvalna za Isusovo čudo uskrišenja njihova brata Lazara, uze libru miomirisne nardove pomasti i pomaza Isusu noge. Sva se kuća uzmirisa. Isus se osjeti pravo počašćen ovom plemenitom gestom u ovoj prijateljskoj kući. Ali jedan od apostola, Juda Iškariotski, protestira: “Čemu ta rasipnost?!” (Mt 26,8). Zašto se ta pomast nije prodala za “trista denara” i razdala siromasima? Libra nardove pomasti ničemu drugomu ne služi osim parfemu, mirisu. Kako ćeš parfem prolijevati po kući, makar i na najuglednijega Gosta. I to sve što je bilo u alabastrenoj posudi, i to po prašnjavim Isusovim nogama. Isus je mogao zaustaviti tu “veliku štetu” samo da je rekao: Neka Marija tu libru skupocjene pomasti Judi dadne, da to on na tržnici proda i siromasima veledušno razda sutra za doručak. A nije. Juda “to ne reče što bi mu bilo stalo do siromaha, nego zato što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo” (Iv 12,6).
Juda krade iz Isusovih očiju posudu skupocjene pomasti i pretvara je u 300 denara. Očito ima oka da procijeni vrijednost posude pomasti.
Pitanje: Je li Isus izabrao Judu da mu bude kradljivac u družbi?
Isus šalje neke učenike da u Jeruzalemu pripreme za slavlje Pashe, najvećega židovskoga blagdana. Oni sve učiniše da dvorana bude uređena (Mt 26,17-19).
Drama za večerom
»Uvečer bijaše Isus za stolom s Dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: ‘Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.’ Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: ‘Da nisam ja, Gospodine?’« (Mt 26,20-22).
Petar: Da nisam ja, Gospodine? A opet kako ja, „bude li trebalo umrijeti s Tobom, ne ću Te zatajiti“ (Mt 26,35). Dade znak Ivanu da upita Gospodina koji je to izdajnik (Iv 13,24) da se, ako treba, i mačem obračuna s njime.
– Gospodin ga ozbiljno pogleda.
Andrija: Da nisam ja, Gospodine? Savjest mi, doduše, to ne predbacuje, ali ipak pred ovakvim otvorenim izazovom nisam više siguran ni u sebe sama. Je li moguće da nismo samo grješnici nego i veleizdajnici?
– Gospodin šuti, ne daje nikakva odgovora.
Jakov: Da nisam ja, Gospodine? Mi očekivasmo da ćemo večeras ovdje čuti komu je Otac nebeski odredio ona časna mjesta s lijeve i s desne Tvoje (Mt 20,23), a evo nas na optuženičkoj klupi da će jedan između nas biti najveći izdajnik na svijetu.
– Isus mu ne daje nikakva znaka ni riječima ni očima ni obrvama.
Ivan: Da nisam ja, Gospodine? Kada bijasmo u Cezareji Filipovoj, Ti nam, Učitelju, postavi pitanje da odgovorimo tko si Ti. A danas si nas doveo u priliku da se pitamo tko smo mi. Svaki za sebe. Nismo znali ni jedno ni drugo, ni onda ni sada, osim što je onda Petar odgovorio, ali po Božjoj objavi.
– Gospodin gleda svoga vrlog učenika.
Filip: Da nisam ja, Gospodine? Jesi nas, Učitelju, uhvatio. Mi se natežemo tko je između nas „najveći“ (Lk 22,24), a, evo, svaki se po redu preponizno prepoznaje i pita da nije on osobni Tvoj izdajnik! Jesmo jadni da ne možemo biti jadniji! Družina jadnika i kukavaca!
– Gospodin niti potvrđuje niti odbacuje.
Bartolomej: Da nisam ja, Gospodine? Sjećam se kako si me kao Natanaela vidio kroz brdo i što radim „pod smokvom“ (Iv 1,48), kamo li ne ćeš pročitati kakav sam kad sam s tobom licem u lice.
– Isus šuti i pušta da se u ispitu izreda „jedan za drugim“.
Toma: Da nisam ja, Gospodine? Kada Učitelja upitah o Putu u vezi s Lazarovom smrću (Iv 14,5), onda me svi vi ismijaste, a evo sada ne zna nitko živ između nas ni svoga vlastitoga puta ni pola kilometra odavde, ni pola sata unaprijed do ove ponoći. Sve jedan gori od drugoga. Gospodine moj i Bože moj!
– Gospodin ga očima prati.
Matej: Da nisam ja, Gospodine? Trinaest sam godina bio carinik i izdajnik. Mislio sam da sam se u ove dvije-tri godine popravio i obratio, a, evo, vidim da više nisam siguran ni kako mi je ime.
– Gospodin ga vedro gleda.
Jakov, mlađi: Da nisam ja, Gospodine? Je li moguće, Isuse, da će Te netko između nas izdati i da ćemo mi, koji smo s Tobom već tri godine, noćas iz Jeruzalema od Tebe pobjeći?
– Gospodin samo šuti i obuhvaća pogledom svoju izabranu Družinu.
Šimun Revnitelj: Da nisam ja, Gospodine? ponavljam zajedno s drugima. A očekivao sam da ćemo noćas zajedno s Tobom s mačevima poći u boj za domovinu i za sve ono što si nam govorio o kraljevstvu. Kada ne zna imenjak mi Šimun, kojega si postavio za Prvaka, kako ću biti siguran ja koji sam vazda na pretposljednjem mjestu? Ali daj nam pokaži izdajnika da ga isključimo iz ove svoje sredine!
– Gospodin šuti i prodire ih svojim božanskim pogledom.
Juda Tadej: Da nisam ja, Gospodine? Ako su prva Četvorica izgovorila to pitanje, moramo ga nas posljednja Četvorica pogotovo ponoviti. I više ništa ne znam ni o sebi ni o ovoj Družbi.
– Isus sluša glasne ispite apostolske savjesti svojih učenika.
»Isus im odgovori: ‘Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije’.«
»A Juda, izdajnik, prihvati i reče: ‘Da nisam ja, učitelju?’ Reče mu: ‘Ti kaza’
(Mt 26,23-25). I dometne: ‘Što činiš, čini brzo’« (Iv 13,28).
Ali nitko od apostola tada ne razumje da se radi o Judi, jer mišljahu da je Juda trebao obaviti neki ekonomski posao. Izdajnik iziđe. „A bijaše noć“ (Iv 13,30). U Judinoj duši još veća tmina.
»I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: ‘Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!’ I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: ‘Pijte iz nje svi!’« (Mt 26,26-27).
Kako se čovjek u životu stropoštava?
Prvi korak: Juda ne vjeruje i ne prihvaća Očeva plana sa Sinom koji se želi ljudima predati u Euharistiji za život vječni. On želi Isusa ljudima prodati u smrt za srebrnjake. Neka se Isus spašava kako zna i ako hoće, zaključuje srebrni Juda. Ako je pravi Mesija, osloboditelj Židova od Rimljana, umaknut će im kao toliko puta do sada. Ako nije pravi, zašto glumi i zavodi i nas učenike i cio narod? Mračna ljudska logika bez imalo svjetla vjere.
Drugi korak: Juda u ime svojih „siromaha“ krade ukopnu počast koja pripada najvećem Siromahu na svijetu, koji se zove Isus. Ne bi on onu svotu od 300 denara odnio u zajedničku kasu nego od apostolskoga obola prebacuje u svoju lopovsku novčarku.
Treći korak. Juda, bez kontakta i s jednim špijunskim agentom, isključivo na vlastitu inicijativu, svojom vlastitom glavom glavinja glavarima svećeničkim i pita ih i uglavljuje s njima: “Što ćete mi dati, i ja ću vam ga predati?“ (Mt 26,15). Nevjerojatno. Čovjek bi očekivao da će ga špijunaža salijetati zdesna – slijeva, navoditi na pogodbu, zavoditi i konačno slomiti. Ništa od toga. On sam, svojom slobodnom voljom i odlukom, na svoju vlastitu ruku i odgovornost, bez ikakva zavođenja i od koga, osim od đavla paklenoga, odlazi u Sinedrij da ih upita koliko će mu dati srebrnjaka, da im ga izda. Pa ako je novac bio glavni razlog izdaje, a evo svi su izgledi da jest, onda čovjek nema riječi kojom bi izrazio svoje zaprepaštenje nad takvim činom, načinom i zločinom.
Četvrti korak: Glavari svećenički odlučiše dati mu trideset srebrnjaka. Juda zadovoljan. Kako 30 srebrnjaka u džep, tako 30 šejitana u srce! Uze novac u rubac, pa s njim u torbu, da se ne pomiješa s apostolskom sirotinjom, i odmah stade tražiti priliku da im ga preda.
Peti korak: Na Posljednjoj večeri Isus uze Judu sebi na desnu stranu, najčasnije mjesto, da ga još jednom upozori da se ne poigrava s vječnim životom. Ništa. Trud uzalud. „Izgubio“ Isus, a „pobijedio“ Juda. To je Juda Iškariotski.
A tko su „judinovci“?
– Judinovci jesu mladi koji svoj džeparac svjesno pretvaraju u drogu da se i sami pretvore u žive mrtvace kojima će sutra osmrtnica sadržavati biografiju života.
– Judinovke jesu one koje svoje tijelo i svoju veličanstvenu žensku čast i ponos pretvaraju u šaku novčića.
– Judinovci jesu oni koji svoju zaradu dižu ispred očiju ukućana i pretvaraju je u opojno piće koje im oduzima zdravu pamet i zdrav moral.
– Judinovci jesu ljudi koji sve pretvaraju u novac: i Isusa, i Euharistiju, i parfem, i prijateljstvo, i brak, i počast, i pokop, i službu. Oni su uvjereni da judinski srebrni ključevi otvaraju sve brave na svijetu.
Usp. Da nisam ja, Gospodine, Mostar, 2005., str. 163-166; 189-212.