Dan života
Prihvaćajući sugestiju koju su ponudili kardinali na konzistoriju 1991. god., papa Ivan Pavao II. u svojoj je enciklici o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog života Evangelium vitae (Evanđelje života) iz 1995. god. predložio da se svake godine u različitim narodima slavi Dan života (br. 85). Slijedeći temeljne misli te enciklike, Dan života posvećen je razumijevanju života kao dara Božjega, a iz čega proizlazi da je svaki život svet i nepovrediv od trenutka začeća do prirodne smrti.
Imajući u vidu utjecaj onih svjetonazora koji tvrde kako nije svaki život vrijedan življenja i shodno tome podupiru pobačaj, kontracepciju, umjetno začeće, zamjensko majčinstvo, zatvorenost rađanju promicanjem homoseksualnosti, potpomognuto samoubojstvo, eutanaziju, distanaziju, eugeniku, pokuse na ljudskim embrijima, osakaćivanje sterilizacijom ili tzv. promjenom spola itd., Crkva, slijedeći poticaje svetoga Pape, želi jedan dan u godini posebno svratiti pozornost vjernika na takva zastranjenja i potaknuti ih da se u okviru svojih mogućnosti uvijek zalažu za dostojanstvo svoga i tuđeg života.
Sam Dan života ne slavi se u svim zemljama u isto vrijeme, nego prema odluci pripadajuće biskupske konferencije. Hrvatska biskupska konferencija donijela je odluku o obilježavanju Dana života već 1996. god. i odredila da se on slavi u prvu nedjelju u veljači. Tom se prigodom predsjednik Vijeća HBK za život obraća vjernicima putem tematske poruke kojom želi upozoriti na opasnosti vezane uz nijekanje svetosti i nepovredivosti ljudskog života, posebno imajući u vidu neke aktualne probleme te time potaknuti svakog čovjeka dobre volje da razumije vrijednost postojanja.
Iako je riječ o iznimno važnim temama, oslonjenima na Petu Božju zapovijed: „Ne ubij“, na shvaćanje dragocjenosti života po Božjem djelu stvaranja i po utjelovljenju vječne Božje Riječi, odnosno o onim temama o kojima treba vikati s krovova (usp. Mt 10,27b), ipak primjećujemo kako se one češće izbjegavaju i zamjenjuju nekim drugim, manje uznemirujućim. Tako se sve manje mogu čuti poruke koje će jasnim riječima izraziti da su npr. pobačaj, eutanazija i pokusi na ljudskim embrijima ubojstvo, a pogotovo da se isto odnosi na umjetno začeće. Na sličan će se način izbjegavati govoriti npr. i o grešnosti zamjenskog majčinstva i svih drugih postupaka koji su usmjereni protiv života, a koji uz moralne imaju i ozbiljne demografske posljedice.
Sveti Ivan Pavao II. davno je takvu stvarnost označio sukobom civilizacije ljubavi i civilizacije smrti, jasno pokazujući plemenitost prve i opasnost druge. Nažalost, mnogi današnji vjernici ne vide jasnu razliku između jednog i drugog i spremni su prihvatiti svjetovno liberalno tumačenje koje se svodi na izbor bez odgovornosti, odnosno sve je veći broj onih koji ne prihvaćaju učenje Crkve o svetosti i nepovredivosti svakog ljudskog života u bilo kojoj životnoj fazi, a nemali je i broj onih koji uopće ne zna što i zašto Crkva barem o nekim od tih tema uči.
Zato je Dan života izvrsna prilika da se kroz različite oblike potvrdi, pojasni i istakne učenje Crkve o životu kao daru svemogućega Boga i zato nikome nije dozvoljeno igrati se Stvoritelja i Gospodara života. Vrijedno je da se to naglasi na svetim Misama toga dana, barem u dijelu propovijedi, kao i da se poticajnim riječima ohrabruje ljude da zahvalni Bogu i svojim roditeljima prihvate i njeguju život kao neizmjeran dar.
