Darovi milosnoga života i zajedništva: sakrament krsta i sakrament potvrde

Bog nam svoju milost pokazuje na različite načine, a posebno u sakramentima. Prema davno definiranoj, najjednostavnijoj i prilično obuhvatnoj definiciji, sakramenti su vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti, odnosno takvi izvanjski znakovi u kojima Bog čovjeku daruje svoju posebnu naklonost i ljubav. U Katoličkoj Crkvi postoji sedam svetih sakramenata, a to su: krst (krštenje), potvrda, euharistija, pomirenje, bolesničko pomazanje, sveti red i ženidba. Prva tri sakramenta nazivaju se sakramenti inicijacije, jer nas uvode u kršćanstvo. Pomirenje i bolesničko pomazanje spadaju u sakramente ozdravljenja, a sveti red i ženidba u sakramente koji su u službi zajednice.

Sakrament krsta i sakrament potvrde su takvi sakramenti u kojima se vjernici osnažuju na osobnoj razini, odnosno po sakramentu krsta postajemo djeca Božja i bivamo oslobođeni od istočnoga grijeha, a po sakramentu potvrde primamo na poseban način snagu Duha Svetoga, postajemo odgovorni članovi Crkve i u tom smo smislu pozvani aktivno pokazivati svoju vjerničku zrelost i u društvu i u Crkvi. Iz tog razloga može se reći da su ta dva sakramenta naročiti darovi milosnoga života i zajedništva. U razumijevanje njihove važne i eklezijalne dimenzije svakako se treba pribrojiti i sakrament euharistije, po kojem imamo posebno udioništvo na Kristovu spasenjskom djelu. Po euharistiji postajemo zajedničari Kristova Tijela i Njegove Krvi. No, ovdje ćemo više pogledati smisao i značenje sakramenta krsta i potvrde, dok se o euharistiji može više saznati ovdje i ovdje.

Sakrament krsta predstavlja vrata kršćanskog života, početak milosnog života pritjelovljenja Kristu i ucjepljenja u Crkvu. Iako se u svakodnevnom govoru najčešće govori o sakramentu krštenja, ipak nije odviška razlikovati krštenje od krsta. Sakrament, odnosno ona milost koja se prima, naziva se krst, dok se krštenje odnosi na njegov izvanjski dio, odnosno na vidljive obrede.

U počecima Crkve krstilo se uglavnom uranjanjem, ponekad polijevanjem, a redovito su se krstili katekumeni, odnosno odrasli pripravnici za krštenje koji su prolazili višegodišnju pouku, koju je pratila stroga provjera napredovanja u pobožnosti i znanju. Krstilo se u noći Vazmenoga bdjenja, što je upućivalo na duboku simboliku uranjanja u smrt i izranjanja na novi život. U 8. st. većina je europskih vladara prihvatila kršćanstvo i time su svi odrasli bili pokršteni, pa se iz tih razloga prešlo na praksu krštavanja djece. S obzirom da je njih bilo fizički jednostavnije krstiti polijevanjem, prešlo se na taj oblik, što je ostalo do danas.

S obzirom na vrijedeće propise, krstiti se mora isključivo prirodnom vodom, a može se krstiti polijevanjem ili uranjanjem. Dok se dijete (ili odrasla osoba) polijeva (uranja), izgovaraju se riječi “N. N., ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”, i to kod svakog spominjanja božanske Osobe. Redoviti djelitelj sakramenta krsta je svećenik (biskup, đakon), ali u smrtnoj opasnosti može krstiti svatko, pa i nevjernik, samo pod uvjetom da ima ispravnu nakanu.

Sakrament krsta ostavlja neizbrisiv biljeg i zato se ne može ponoviti. Ponekad životne situacije mogu biti vrlo komplicirane pa se neće znati je li netko kršten ili nije, ili je li valjano kršten, pa se u takvim slučajevima krsti uvjetno. Za krštenje je potreban pristanak barem jednog roditelja, a kum mora biti katolik i onaj koji je primio sakramente inicijacije (ako je u braku i sakrament ženidbe).

Sakrament potvrde se po svojim milostima nadograđuje na sakrament krsta, pa ih u tom smislu valja gledati kao jednu cjelinu. I ovdje je dobro uočiti razliku između krizme i potvrde, iako se ti pojmovi u svakodnevnoj upotrebi izjednačuju. Potvrda je sakrament, a krizma je smjesa maslinovog ulja i balzama, odnosno pomast koja se koristi kod krštenja, potvrde, bolesničkog pomazanja, svetog reda i mazanja katekumena. Uz to značenje, istoznačnica je potvrdi ili firmi.

Značenje sakramenta potvrde pronalazimo u Svetom pismu, odnosno još je u Starom zavjetu naviješteno da će se Duh Gospodnji spustiti na Mesiju, na sve Izraelce i na svakog čovjeka. U Novom zavjetu Duh Sveti u obliku goluba sišao je na Mesiju, odnosno prilikom Kristova krštenja. Cijelo Njegovo djelovanje bilo je obilježeno snagom Duha Svetoga, a njega je obećao i svojim učenicima. Na blagdan Pedesetnice, pedeset dana nakon Kristova uskrsnuća, zbilo se izlijevanje Duha Svetoga na sve okupljene. Ta snaga Duha Svetoga posebna je milost Božja koja se prima u sakramentu potvrde, a za čiju se djelotvornost očekuje i primateljev angažman.

Do 5. st. potvrda se dijelila odmah nakon krštenja, a nastala je različita praksa na Istoku i na Zapadu. Tako je na Zapadu potvrdu dijelio isključivo biskup, i to polaganjem ruku nad potvrđenikom, dok su na Istoku sakrament potvrde dijelili i svećenici, a činilo se to mazanjem krizmom. Kasnije je ta praksa mazanja krizmom prešla i na Zapad, ali je ostala odredba da ju može dijeliti samo biskup. On je sakrament podjeljivao polaganjem ruku (mora imati ispruženu ruku) i istovremenim mazanjem krizmom, uz propisane riječi.

Danas u Katoličkoj Crkvi potvrdu dijeli biskup i onaj koga on ovlasti, ali u smrtnoj opasnosti može krizmati svaki svećenik. Čini to tako da ima ispruženu ruku na čelu krizmanika i maže ga krizmom po čelu, govoreći: Primi pečat dara Duha Svetoga, na što potvrđenik odgovori: Amen. Biskup doda: Mir tebi, a potvrđenik uzvrati: I s duhom tvojim.

Da bi se netko mogao krizmati mora biti kršten i imati najmanje sedam godina, s tim da biskupske konferencije mogu drukčije odrediti, kako je to npr. vidljivo kod nas. Kum mora biti katolik, onaj koji je primio sakramente inicijacije (i ženidbu ukoliko je u braku), a preporučuje se da bude isti onaj koji je bio na krštenju. Poželjno je da se potvrda dijeli u crkvi, za vrijeme svete mise. Sve to upućuje na međusobnu povezanost sakramenta krsta i sakramenta potvrde, kao i na važnost izravnijeg ucjepljenja u crkvenu zajednicu.

Više se o sakramentu krsta može saznati ovdje, a o sakramentu potvrde ovdje.

Uz temu “Darovi milosnoga života i zajedništva”, kao dijelu gradiva namijenjenoga za nastavu Katoličkoga vjeronauka u 2. razredu srednje škole, donosimo nekoliko priloga:

Sakrament krsta

Sakrament potvrde

Iz iste rubrike

Nastavni materijali za Vjeronauk – 1. razred SŠ

Nastavni materijali za Vjeronauk – 1. razred SŠ

Nastavni materijali za Vjeronauk – 2. razred SŠ

Nastavni materijali za Vjeronauk – 2. razred SŠ

Nastavni materijali za Vjeronauk – 3. razred SŠ

Nastavni materijali za Vjeronauk – 3. razred SŠ