Nedjelja, 24 listopada

Došašće ili advent i kolači ili kolačići


Obredi su važan dio našeg katoličkog odgoja. Jedan od najvažnijih je nedjeljno misno slavlje. Raspored i rutina nedjelje djeluje na nas smirujuće. Nalazimo se na poznatom mjestu. Svake nam nedjelje euharistijsko slavlje donosi mir i staloženost nasuprot radnim danima. Ali i tijekom tjedna naši svakodnevni obredi nas povezuju s Izvorom našega mira. 

Prije nekoliko godina počela sam novi obred u došašću. Nekako s početkom javnih, gradskih, pa u posljednje vrijeme i seoskih adventskih okupljanja, počela sam razmišljati kako mi se sviđa vidjeti drage ljude, ali ne na bučnim mjestima na kojima trešti preglasna i preuranjena božićna glazba već na samom početku prosinca. Premišljajući i razmišljajući, oduzimajući i dodajući, nakon nekoliko godina mogu reći da sam stvorila jedan novi, moj osobni i naš obiteljski, obred u došašću.

Došašće je vezano uz zornice i rano ustajanje. Oko toga ne treba niti razgovarati. Ali popodneva? Eh, tu su lijepe mogućnosti. Božić je pritisnut susretima, imendanima, blizinom nove godine, blagoslovom obitelji, toliko toga se događa između Badnjaka i Sveta tri kralja. Kažu da je to normalno. Stoga sam odlučila odmah početkom došašća početi peći adventske kolače. To su ili strojni keksi ili kuglofići od kave… I tako jedan kolač svake subote. A zatim popodne slijede susreti uz kavu ili čaj i adventski kolačić.

Tijekom došašća svi odlazimo ranije spavati. Svi o tome govore. Od onih ljubitelja dugog spavanja, do onih koji nam kažu da se moramo uskladiti s izmjenom noći i dana, do onih koji govore o štednji električne energije, a iskustvo ranog ustajanja na zornice nas najbolje na takav bioritam usmjerava. Zato su popodnevna druženja mala, slatka i prava zadovoljstva koje si možemo priuštiti tijekom došašća. Ako još imate djecu oko sebe, tim je zadovoljstvo veće. Jednog popodneva smo Tratinčica i ja pekli adventske kolačiće ‘na pečat’. Kada je odlazila kući, svojim roditeljima, s ponosnom je nosila nekoliko kolačića i svima ponosno rekla kako je ona pekla kolače s Bakom. To je vrijednost adventskih kolačića.

Sutradan je društvo odraslih gospođa grickalo adventski kolačić i sa smijehom slušalo o dogodovštinama ‘kolača s pečatom’. Adventske pjesme, topli čaj, svjetlo svijeće s adventskog vijenca i kolačić. Adventski kolačić.

U došašću trošim strašne količine svijeća jer svakog popodneva gore svjećice na adventskom vijencu. Ipak tijekom došašća štedim na struji jer vrlo rijetko gledam televiziju. I to me čini sasvim zadovoljnom. Za to je zaslužno i ovo moje iskustvo došašća i obreda susreta zbog adventskih kolačića.

Svi peku hrpe kolača za Božić. Mi ne. Ali zato tijekom došašća puno malih paketića otputuje iz našeg doma do dragih prijatelja i rodbine. Neki dan sam poslala i paketić u Zagreb dragoj obitelji. Za obred darivanja tijekom blagdanskih dana ne kupujem čudne plastične poklone i “skupljače prašine” koji se nude u katalozima supermarketa kao najbolji božićni dar. Ja radije darujem rad ruku svojih – adventske kolačiće. I tako tijekom svih četiriju tjedana došašća i svake nedjelje prije Božića.

Tek ćemo za Božić ispeći jednu tortu. Naravno, rođendansku. Isusovu rođendansku tortu. A na nju ćemo staviti ne tri, ne osam, a niti deset svjećica, nego brojeve. Broj tekuće godine. I nakon obiteljskog objeda na Božić, zapjevati ćemo i Isusu rođendansku pjesmu i svi ćemo puhati u četiri broja. 2020. I svi će znati i osjetiti od kada se broje godine, koji je događaj bio prijeloman za ljudsku povijest i zašto tako svečano slavimo Isusov rođendan, Božić. Drugih slastica nam ne treba.