Drugi Branitelj

Gospodin Isus na Posljednjoj večeri u pet Ivanovih poglavlja (13-17) govori, kako neki ističu, gotovo u valovima: započne misao, bujno je razvije, savije i zaključi; pa ponovi, uzdigne spoznaju, proširi je i blago završi. Tako više puta. U ovom evanđeoskom kratkom valu 6. vazmene nedjelje u 7 redaka (Iv 14,15-21) Gospodin govori o ljubavi i posluhu, o „drugom Branitelju“, Duhu Istine, o Osobama Presvetoga Trojstva, o trojstvenoj pomoći i ulozi u spasenju čovječanstva, o sjedinjenju Boga i čovjeka, o drugom Životu.

“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati (Iv 14,15).

Ljubav. Posrijedi su tri pojma ljubavi. Urođena: ljubav prema samomu sebi nazvana i sebeljublje. To teče samo od sebe: čovjek žudi živjeti, raditi, biti priznat, formirati obitelj, boriti se protiv bolesti i smrti. Evanđeoska: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Tako nas poučava Isusov Samarijanac. To nam i uz najveće napore ne ide glatko: kako pogoditi da volimo druge, siromašne/bolesne, neprijatelje svoje kao sebe same? A ona treća ljubav prema Bogu Stvoritelju, Otkupitelju i Posvetitelju iznad svega, i to svim srcem svojim, svim umom svojim, svim bićem svojim. To pogotovo ide teško uza sva naša nastojanja. I ne možemo to svojom moći nego samo Božjom pomoći.   

Posluh. Mi osluhnemo uhom, poslušamo duhom. Glavni dokaz istinske ljubavi jest opsluživanje zapovijedi: poslušnost. Poslušan do smrti, smrti na križu: Isusov je to aksiom i primjer ljubavi prema Ocu i izraz poštovanja Očeve zapovijedi. Tako nas on uči. Četvrta zapovijed iz sinajskoga Dekaloga nalaže djeci da poštuju i slušaju svoje roditelje. Roditelji nemaju zapovijedi da vole svoju djecu jer im je ljubav dana u naravi, u daru roditeljstva. Ljudske nam riječi mogu biti pune ljubavnih prelijevanja, ali sve to nestane u pustoj praznini ako se zapovijed ne ispuni. Mi smo moralna bića. Moral uključuje zapovijed, obvezu, posluh. Tko posluša, toga nazivamo moralnim. Tko ne sluša, ne nazivamo ga moralnim. Isus je nekom zgodom ispričao prispodobu u kojoj neki otac nalaže dvojici svojih sinova da pođu raditi u vinogradu (Mt 21,28-32). Jedan ocu odreza: Neću! A drugi mu reče: Hoću, hoću, gospodaru! Čuj, gospodaru! Ćaću naziva gospodarom! Ali ne ode. Svrati se k prvomu kolegi u selu vjerojatno na kartanje. A drugi se sin, onaj prvi, naljuti, napusti kuću, nasrdi oca, ali se tijekom dana pribra, predomisli i ode u vinograd ne kazujući ocu. Koji je izvršio očevu volju? pita Isus. Znamo: onaj koji je otišao na posao. Istina, taj je „zeru“ bolji od onoga kartaša. Ali nevaljala su obojica. Zašto im riječi ne bi bile usklađene s djelima pa obojica s poštovanjem odgovorila ocu da idu u vinograd i tako poslušala oca? Očito ljubav nije lagana stvar, pa ni u obitelji. Svijet, ovaj zaključan u sebe i udaljen od Boga, ljubavlju naziva osjećaje, emocije, bludorije, preljube, najrazvraćenije vrste homoseksualštine, požude i grijehe, sve samo ne vrhunsku ljubav koja se očituje u sinovskom posluhu očinskoj zapovijedi; u sljedbeničkom odgovoru Isusovoj zapovijedi. Ljubav je toliko teška da nam samo Bog može pomoći da je savršeno opslužujemo. Ljubav u evanđeoskom smislu nije neka „simpatija“, nego obedijencija, poslušnost! Pokoravanje svoje volje Božjoj! 

»I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je« (Iv 14,16-17).

PRESVETO TROJSTVO. U ovoj prvoj rečenici spominju se Osobe Presvetoga Trojstva: Isus Sin Božji koji moli, Otac kojega se moli i Duh Branitelj kojega Otac i Sin šalju na zemlju da dovrši svoje djelo u spasenju čovječanstva. Mi vjerujemo i naučavamo, na temelju Novoga Zavjeta, da je Sin u vječnosti „rođen“ od Oca, da Duh Sveti „izlazi“ od Oca i Sina. Da u vremenu Otac i Sin „šalju“ Duha Svetoga u svijet da ispuni svoju božansku zadaću prema Očevu planu ostajući u vjernicima.

Branitelj. Na hrvatski prevedena grčka riječ Paràkletos jest Branitelj, Duh Sveti. Ali to je samo jedan vid od bogatstva koje sadrži pojam Paràkletos: Zagovornik, Pomagač, Zastupnik, Svjedok, Savjetnik, Podupiratelj, Odvjetnik, Branitelj, Tješitelj… Isus kaže „drugi Branitelj“, a prvi je on sam koji se utjelovio i izvršio djelo otkupljenja mukom, smrću i uskrsnućem i obranio nas, tj. pobijedio smrt, grijeh i đavla, i tako nam daje primjer i pomoć. Isti evanđelist Ivan i za Isusa uzima istu riječ Paràkletos – 1 Iv 2,1: „Zagovornika imamo kod Oca!“ Ovdje Isus dodaje još jedan naslov za Duha Svetoga, a to je:

Duh Istine. Istina je ono što je isto u nevidljivoj misli i u vidljivoj zbilji, u svijesti i u stvarnosti. Za tu istinu jamči Duh koji je istina i mi se možemo samo s posluhom prikloniti tomu Duhu, da vidimo kako je u sveobuhvatnu umu Božjemu. „Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude“ (1 Iv 4,6).

Zabluda je odstupanje, zastranjenje od istine, to je neistina, hereza, nevjera, neposluh, laž. Slanjem Duha Svetoga, Duha Istine, Isus ne prestaje biti naš Put, Istina i Život, nazočan i djelatan među svojima.

»Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama« (Iv 14,18).

Hranitelj. Isus ohrabruje svoje učenike da ne će ostati kao siročići bez oca i majke, bez sigurne obrane i hrane, tj. ne će ostati bez njegove pomoći, nazočnosti, asistencije, nego im jamči da će biti s njima, da će ih i štititi i hraniti. To će ponoviti na rastanku kada bude uzlazio na nebo: Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta (Mt 28,20). I evo i sada ponavlja da će doći i biti s učenicima, sa svojom Crkvom u njezinoj molitvi, u njezinim sakramentima, napose i osobito u Euharistiji istinski, stvarno i osobno, te uopće gdje se saberu dvojica ili trojica u njegovo ime, i on će biti s njima. 

»Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti« (Iv 14,19).

Odlazak. Isus navješćuje svoje uzašašće k Ocu nebeskomu. Uzašašće je jedna od „prijelomnih“ novosti: Muka, Smrt, Uskrsnuće, Uzašašće, Sjedanje s desne Očeve, Slanje Duha Svetoga. Kao što je moćno izišao iz groba, tako će se moćno izdići iznad zemlje u nebeske sfere. Ne ide u nigdiju, nego u Život. I božanski jamči isti život i svojim učenicima, vjernicima gdje će ga gledati licem u lice.

»U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama« (Iv 14,20).

Poistovjećenje. I kada dođe po svoje da ih dovede u prostranstva osvježenja, svjetlosti i mira, tek će tada biti posve jasno da je Isus u Ocu svome, ali i da su vjernici u Kristu i Krist u njima.

»Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati« (Iv 14,21).

Završetak. Isus zaključuje ovaj val míslȋ kako je i započeo: Tko obdržava njegove zapovijedi, taj ga istinski voli. I Otac će nebeski ljubiti takve vjernike i Isus će ih ljubiti i njima se očitovati. To je nagrada poslušnosti, tj. dokaz istinske ljubavi.

Poruka: Uz ovakvu božansku pomoć Euharistijskoga Hranitelja, da ne ostanemo „siročići“, uz prvoga Zagovornika – Paràkletosa, koji je u nama i mi u njemu, i koji njega ljube, poslušni njegovoj riječi, njih će Otac ljubiti i njima se očitovati, mi opet po starom… Uz ovakva najmoćnijega drugoga Branitelja – Paràkletosa koji ostaje s nama i u nama zauvijek, Duha Istine, kojega svijet ne može ni spoznati, ni vidjeti, ni primiti, a mi ga poznajemo i ostaje u nama i mi živimo u njemu, mi opet poput praoca našega i pramajke naše naćulili uši što će nam šapnuti sotonski đavao, lažac, otac laži i čovjekoubojica od početka (Iv 8,44), koji se unesrećio neposluhom zapovijedi Božjoj i unesrećio prve ljude zavevši ih da budu neposlušni zapovijedi Božjoj, koji od anđela svjetla posta zloduh tmine, mi opet, velim, k njemu da čujemo kako biti neposlušni zapovijedi, kako zastraniti, čuti lažno obećanje da ćemo biti „kao bogovi“ (Post 3,5).

Sine Božji Otkupitelju i Duše Sveti Posvetitelju, božanski nas zagovarajte kod Oca Stvoritelja da njegovom milošću uzmognemo dokazati svoju ljubav vršeći zdušno i poslušno Očeve svete zapovijedi! Jer tko Boga tako ljubi, taj se nikada ne gubi!