Subota, 27 studenoga

Duh istinskog svjedočenja – razmišljanje uz Duhove (B)


Čitanja: Dj 2,1-11; Ps 104,1ab.24ac.29bc-30.31.34; Gal 5,16-25; Iv 15,26-27;16,12-15


Nedjelja Pedesetnice ili Duhovi kruna su uskrsnoga otajstva i vremena, kruna su odgojnog procesa izgradnje Isusovih učenika koji su snagom Duha Svetoga dostigli neophodnu zrelost. Dar Duha Svetoga je dar koji je Isus zajamčio i počeo davati svojim uskrsnućem, sve do dana dok nisu primili konačni izljev Duha Svetoga. Tim darom su se osnažili za naviještanje uskrsnuća sukladno nalogu koji im je dao uskrsli Gospodin koji ih je poslao da vrše njegovo poslanje: “Mir vama! Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas!” Onda dakle imaju vršiti ono što je njemu zapovjedio Otac kad ga je poslao da svijetu navijesti novi život za koji ih je osposobio svojim uskrsnućem. Otkako si primili dar Duha Svetoga započeli su svjedočiti za Isusa i njegovo uskrsnuće izvlačeći ljude iz bijede grijeha i zla u koje su bili upali. Od toga trenutka nisu sebi uzimali za pravo naviještati ljudske istine ili poluistine, nuditi ljudima samo prizemljenu viziju života, već su život dali kako bi ljudi osjetili uzvišeni smisao postojanja, te započeli živjeti obnovljenim načinom života sukladnog daru Duha Božjega.

Od tog trenutka apostoli su preuzeli na sebe njegovo spasenjsko djelo, koje je istovjetno njegovu božanskom djelu. To djelo Crkva i danas ima zadaću naviještati dosljedno sukladno apostolskom daru, pri čemu ta ista zadaća ostaje trajna obveza Crkve do konca vremena. Upravo zato je zadaća Crkve preispitivati si u svim razdobljima vrši li dobro i Krista dostojno ovo poslanje. Jer na žalost zna se dogoditi u ovim našim vremenima da pastiri pojedinih mjesnih Crkava ne svjedoče ljudima dar Krista uskrsloga, već se trude dodvoriti određenim skupinama ljudi. Umjesto da ljude pozivaju na obraćenje, idu se dokazivati otvorenima za ljudske ideje. Umjesto da se otvaraju dahu Duha Svetoga, radije se stavljaju na propuh ljudskih ideja. Umjesto da se ljudima našega naraštaja naviješta istina Kristova evanđelja, pojedinci među pastirima i teolozima se dokazuju kako poštuju ljudske stavove i uvjerenja, pa i onda kada se radi o grešnim i nastranim stavovima i zabludama.

Tako dolazimo do zaključka da kršćani danas nisu ni kadri ni voljni biti svjedoci Božje istine protiv galopirajućeg pomodarstva i promicanja ljudskih vrijednosti bez Boga koje se naposljetku svode na bezboštvo i grijeh. Danas u ime ‘korektnosti’ prema pojedincima koji se prikazuju ugroženi i obespravljeni kad im se kaže istina, te se zbog toga kršćani ustručavaju reći Božju istinu o čovjeku i njegovu spasenju. Štoviše, njihovo svjedočenje se počesto svodi na solidarnost s onima koji žive grešno i s druge strane nameću kompleks krivnje cijeloj civilizaciji kako su ugroženi i obespravljeni, poradi čega cijeli svijet treba roniti suze i ići im u zaštitu. Poradi navodne zaštite prava svih, gazi se istina Božja, te se onima koji žive izopačeno čini medvjeđa usluga.

Tako se, na žalost, kršćansko svjedočenje svelo na uzmicanje od istine, na obranu prava svih na svoje određenje u ćudorednim vrijednostima, te na opravdavanje ‘modernih’ i ‘naprednih’ uvjerenja nauštrb onih nazadnih kojima je Crkva vila stoljećima čuvarica. Mnogi danas kršćani zaboravljaju živjeti po evanđeoskim stavovima, te svojim poslanjem smatraju obranu lažnih ‘univerzalnih’ vrijednosti kojima se danas pokriva mnogo bezboštva i bezakonja. Oni radije zaniječu Božju istinu, nego da prekore ljudsku laž i izopačenost. Danas se sve može dovoditi u pitanje, ali se grijeh ne smije nazvati grijehom, zabluda zabludom, a svaki pokušaj da navijestimo drugima obraćenje i zajedništvo s Bogom etiketiran je kao agresivno ugrožavanje tuđih prava i sloboda. U današnjem svijetu sve je dopušteno reći, osim spominjati one koji žive grešno i nedolično. U ime takve snošljivosti ne smijemo niti isticati povijesne činjenice, naravne istine i zakone, već radije usvajamo kriva tumačenja istih.

Uslijed tih okolnosti Crkva je i danas pozvana naviještati Krista uskrsloga. Štoviše, njegovom snagom je pozvana i opraštati grijehe, a ne samo ih očitovati, kako on reče u Evanđelju: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” Istinski Duh Božji nas poziva da svjedočimo za njegovu istinu u ljubavi, to jest da navijestimo svijetu istinu grijeha, ali u ljubavi prema spasenju svih ljudi, jer je zato Krist i dao svoga Duha da bude zalog spasenja. Molimo za dar jasnoće kako bismo znali vješto, a opet beskompromisno navijestiti istinu koju nam Krist povjerava, te kako bismo mogli dati vlastiti život za obraćenje i spasenje svih ljudi.