»Jaram je moj sladak i breme moje lako.« (Mt 11,30)

Duhovi (A): Darovi


Čitanja: Dj 2, 1-11; Ps 104, 1ab.24ac.29b-31.34; 1Kor 12, 3b-7.12-13; Iv 20, 19-23


Roditelji se veoma rano susreću s dječjom sebičnošću, kada dijete ne želi dati drugom djetetu svoju igračku, jer je to njegovo. Psiholozi vele da je to razumljiv stadij ljudskog razvoja. Vjerojatno je tako. Međutim, kada dođemo u zrelu dob – pogotovo kao vjernici – možemo se zapitati, što je zapravo moje i samo moje? Život? Sposobnosti? Inteligencija? Vještine? Ne baš. Ja nisam stvorio vlastiti život. Darovan mi je. Nadalje, govorimo o talentima, nadarenostima. Talent je nešto što smo nezasluženo dobili, talent je na-darenost – dar!

U gradu Korintu su neki kršćani bili silno ponosni i pomalo se nadmetali nekim svojim duhovnim sposobnostima. Pavao im govori, da se čovjek tome smije radovati, ali da stalno treba imati na pameti da su u pitanju – darovi, darovi koji dolaze od Duha Svetoga. Veli Pavao: „Različiti su darovi, a isti Duh.“ Zato se nitko ne bi trebao hvastati onim što je besplatno i nezasluženo dobio. U istoj poslanici veli Pavao: „Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?“ To je temeljno. Radujem se svim svojim sposobnostima, ali u isto vrijeme zahvaljujem Bogu za njih, svjestan da nisu moje vlasništvo. Zato te darove mogu i trebam razvijati.

Drugo je jednako važno. Pavao veli: „Svakome se daje očitovanje Duha na korist.“ Kome? Naravno na korist bližnjima. Sve darove i nadarenost kao što su: dobrohotnost, milosrđe, marljivost, susretljivost, pobožnost, spremnost na praštanje i tome slično usmjeravam prema bližnjima – počevši od vlastite obitelji – baš kao što je i Isus došao ne da bude služen, nego da služi i život svoj položi za mnoge.

I treće, ne manje važno, darovi su različiti. Bog po svome Duhu daje kako hoće i kome hoće. Zato je i ludo i uzaludno i bogohulno zavidjeti nekome na njegovim darovima. Zar ću ja Boga pozivati na odgovornost, zato što je meni uskratio neki dar te ga obilato udijelio nekome drugome?

Zaključimo. U evanđelju jutarnje mise prije Duhova, nakon što mu je Isus nagovijestio da će podnijeti mučeništvo, Petar pita Isusa za Ivana: „Gospodine, a što s ovim?“ Isus mu mirno odgovara: „Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!“

Blažen je čovjek koji zahvaljuje Bogu za darove Duha koje ima – a svatko ih ima! – te koji ih razvija i njima se služi za dobro svojih bližnjih. Takvi se darovi onda umnažaju i rastu – sve do vječnosti.