Skip to content

Duhovi (A) – komentar evanđelja


Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas


Iv 20, 19-23

I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Novi odnos koji je Isus uspostavio između Boga i ljudi zahtijeva novi savez. Luka nam u Djelima predstavlja događaj Pedesetnice (Dj 2, 1-11). Na taj dan židovska zajednica je slavila dar Zakona. Dok Židovi slave dar Zakona, na zajednicu Isusovih učenika silazi Duh Sveti. S Isusom ne postoji više zakon čovjeku izvana nametnut, nego poziv prihvatiti Duha, unutarnju snagu ljubavi.

I ostali evanđelisti izvješćuju o Pedesetnici, iako na različit način. Na primjer, Ivan ovaj događaj smješta u trenutak Isusove smrti kada Isus predaje svoj Duh. Isto tako i u današnjem  ulomku.

Nalog za hapšenjem bî izdan ne samo za Isusa nego za cijelu grupu učenika. Isus bijaše taj koji reče stražarima: „Ako tražite mene, pustite ove da odu.“ Isus bijaše pastir koji dade život za ovce svoje. A sada pastir ide za izgubljenim ovcama, onima koje su se zagubile zbog hapšenja, a napose zbog sramotne smrti.

Isus ide u potragu za njima. Iako je već obznanjena vijest o njegovu uskrsnuću, učenici se još uvijek skrivaju zbog straha od religioznih vlasti. Nije dovoljno znati da je Isus uskrsnuo – potrebno je to i iskusiti!

Upravo nam to evanđelist piše: „I uvečer toga istoga dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata…“ Ne bijaše opasan samo Isus nego i njegovi učenici. Kada se je Isus našao pred velikim svećenikom, bî mu postavljena dva pitanja: o njegovim učenicima i njegovu nauku. Da ne bi završili kao i Isus, učenici su se zatvorili. Židovi nisu narod nego u ovom evanđelju oni predstavljaju religiozne vlasti i vođe. „Dođe Isus, stane u sredinu…“ Evo, to je Isusovo mjesto u njegovoj zajednici – u središtu!

On je polazna točka, uporište. On je onaj koji ujedinjuje cijelu grupu. Kada se Isus nalazi u sredini, u središtu, svi oko njega imaju isti odnos s njime, nema prvih ili zadnjih, nego su svi jednaki.

Nakon što je uskrsnuo, u punini božanskog stanja Isus im upućuje prve riječi a one su zapravo želja za potpunom radošću. Izraz „mir“, hebrejski Shalom, znači puno više od naše riječi „mir“ – znači sve ono što je potrebno za popunu čovjekovu radost. No, Isus ne ostaje samo pri riječima nego im pokazuje zašto trebaju biti sretni. „To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok.“ To su neizbrisivi znakovi njegove ljubavi, ljubavi koja ga je nukala da dadne život svoj za svoje. Isus ne djeluje u zajednici samo u trenucima teškoća. On – prisutan u zajednici – štiti ju, brani, pomaže i osnažuje sposobnost ljubavi u njegovim učenicima koji ga prihvaćaju i koji tu ljubav dalje prenose.

I doista, „obradovaše se učenici“. Na početku su bili prestrašeni, sada su radosni – vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama!“ Kod prvog „Mir vama“ radi se o onoj istoj ljubavi koja je Isusa ponukala da dadne život za svoje a sada im je on daje. Kod drugog „Mir vama“ Isus ih poziva da tu istu ljubav dalje prenose i svjedoče.

Čovjekov mir i radost proizlaze iz primljene Božje ljubavi, a znak te ljubavi su njegove ruke i bok. No, ona dolazi i iz objavljene ljubavi. Stoga Isus – kod drugog „Mir vama“ – kod drugog poziva na radost, reče im: „Kao što mene posla Otac…“ – Otac je poslao Isusa da bude vidljivo očitovanje ljubavi – bezuvjetne ljubavi – od koje se ni jedna osoba – bez obzira na njezino ponašanje i način života – ne smije osjetiti isključenom.

„Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“ Evo izvora radosti! Učenici, odnosno svaki vjernik pozvan je nastaviti Isusovo poslanje očitujući vidljivom Očevu ljubav. To je izvor radosti, potpune radosti. Prema tome, riječ je o ljubavi koja biva očitovana, koja biva od Boga primljena te koja se drugima prenosi.

„To rekavši, dahne u njih.“ Evanđelist ponavlja iste Božje čine nad prvim čovjekom, o čemu čitamo u Knjizi Postanka 2,7: „Gospodin Bog napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.“

Jednako tako i Isus. Isus dovršuje stvaranje. Čovjeku očituje Duha, odnosno istu sposobnost ljubavi koju je Otac očitovao u Isusu. Sada tu istu ljubav Isus očituje onima koji prihvate njegov poziv na daljnje prenošenje te primljene ljubavi.

„Kojima“ – ovdje ne koristi glagol – otpustiti – nego „osloboditi od grijeha“. Za izraz „grijeh“ evanđelist ne koristi onaj koji znači „krivnja, pogreška, nedostatak“ nego koji označava krivi smjer života. Što to znači? Isus ne daje vlast nekima nego odgovornost cijeloj zajednici. Zajednica treba biti svjetlo iz koje isijava Božja ljubav. Oni koji se, živeći u nepravdama, osjete privučenim tim svjetlom te uđu u zajednicu i postanu njezin dio, njihova prošlost (ono nepravedno) biva potpuno izbrisano.

Naprotiv, oni koji… i ovdje se ne spominje glagol – otpustiti – nego „zadržati“ – biti će im zadržani.

Što nam to evanđelist želi reći? Oni koji čine zlo, mrze svjetlo; štoviše, vidjevši svjetlo, još se više povlače u mrak i tmine. Dakle, ne radi se o nekoj vlasti koju zajednica ima nego o odgovornosti – isijavati Božju ljubav prema svima. Koji se od nje osjete privučeni, njihova prošlost biva potpuno izbrisana. Koji, pak, u toj ljubavi vide prijetnju vlastitim interesima i uvjerenjima, povlače se u okrilje mraka i tmina, u okrilje smrti.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Nedjelja Duhova (A) – komentar evanđelja KAO ŠTO MENE POSLA OTAC I JA ŠALJEM VAS Iv 20,19-23 I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata...
Duh poslanja Kristova – razmišljanje uz Duho... Isusovo pashalno otajstvo imalo je dvije bitne sastavnice koje se tiču naše ljudske naravi u kojoj se i dogodilo njegovo slavno uskrsnuće. Usk...
Duhovi (A) – homilija Uvod i pokajnički čin U današnjoj poslanici (1Kor 12, 3b-7, 12-13) Pavao veli: Nitko ne može reći "Gospodin Isus", osim u Duhu Svetome....
Duhovi (A) – nacrt za homiliju Uvod i pokajnički čin Danas zahvaljujemo Bogu za Duha kojeg je izlio na apostole, zahvaljujemo mu i za Crkvu koja se u tome trenutku ro...
Pedesetnica – Duhovi (A) Dj 2,1-11 Pisac Djela apostolskih dan Pedesetnice vide kao ispunjenje: svi su bili zajedno na jednom mjestu – kao da su se vrijeme koje se ispunilo...