»Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.« (Iv 17,3)
Shadow

Euharistijsko i reprint kršćanstvo


Ruski teoretičar umjetnosti Boris Groys u svojoj zbirci eseja Art Power u jednom eseju bavi se odnosom originalnog umjetničkog djela i njegovih kopija i postavlja pitanje što jedno umjetničko djelo razlikuje od njegove kopije? Groys posuđuje termin aura od filozofa Waltera Benjamina i tvrdi da ono što jedno umjetničko djelo čini originalom nije isključivo samo djelo nego i aura (aura kao ono nešto posebno što umjetničko djelo čini originalom) djela, odnosno prostor, vrijeme, trenutak u kojem je djelo nastalo. Kopija nema auru, jer ona ne nastaje u posebnom trenutku, vremenu i prostoru, nego je samo pokušaj oponašanja aure izvornog umjetničkog djela.

Originalno umjetničko djelo nastaje u nekom povijesnom trenutku i njegova originalnost je upisana u povijest, kao kada umjetnička slika nekog poznatog slikara nastane u nekom posebnom povijesnom vremenu. Govori se o umjetničkoj slici koja je nastala u povijesnom trenutku pred neki povijesni događaj, kao što je, recimo, rat, smrt slikara. Kopija nema originalnost, jer je kopija nepovijesna, nema svoj poseban povijesni trenutak, kopija je virtualna i, kako to Groys formulira, kopija je nepovijesna i zbog toga nema originalnost. Za kopiju se ne govori kako je nastala u nekom posebnom povijesnom trenutku, jer je narav kopije da bude proizvedena u velikom broju primjeraka, dok originalno umjetničko djelo nastaje jednom, kao jedinstveno u specifičnom povijesnom trenutku. Govoreći o muzejima, Groys ističe kako je specifičnost muzeja u tome i što oni čuvaju originalna umjetnička djela, čime se pretvaraju u čuvare posebnih povijesnih trenutaka, kao kada u muzeju ispod umjetničkog djela uz ime autora piše kako je nastalo u njegovom ranom periodu, gdje je rani period definiran umjetničkim djelom koje pred nama stoji izvješeno na zidu muzeja.

I u kršćanstvu postoje prijepori i sukobi oko toga tko je originalan ili autentičan kršćanin i za koga se može reći da je tek kopija kršćanina? Da bi se moglo odgovoriti na to pitanje, prije se mora odgovoriti na pitanje koje umjetničko djelo se uzima kao originalno umjetničko djelo iz kojega onda izvire kršćanstvo kao poseban povijesni trenutak. Za većinu kršćana osoba Isusa Krista je izvorno umjetničko djelo, original koji stoji na početku kršćanstva kao posebnog povijesnog trenutka. Ako slijedimo Groysa, kršćanstvo je moguće jer se pojavio original, pojavio se Bogočovjek i upravo jer se Bogočovjek utjelovio može se govoriti kako je kršćanstvo poseban povijesni trenutak. Ne može se govoriti kako je kršćanstvo prethodilo Kristu i kako je kršćanstvo bilo moguće i bez Krista. Ako bi bilo moguće, ne bi bilo kršćanstvo, nego nešto drugo.

Da bi se sačuvala originalnost djela, razvija se, prema Groysu, muzej koji, čuvajući umjetničko djelo, čuva povijesni trenutak, čuva samu povijest, i povijest je moguća jer postoji umjetničko djelo koje je stvorilo povijest. U jednom drugačijem kontekstu, slijedeći Groysa, možemo reći kako je Crkva muzej koji čuva original, originalno djelo koje utemeljuje samu povijest i povijesne trenutke Crkve. I to umjetničko djelo se slično kao i u muzeju čuva u specifičnim objektima izgrađenima za tu svrhu koje zovemo crkvenim građevinama. Umjetničko djelo o kojem govorimo zove se tabernakul, u kojem je prisutan živi Krist. Kao što umjetničko djelo od velike važnosti drži cijeli muzej koncentriran u jednoj točki oko koje gravitiraju mnoga druga djela, tako tabernakul u Crkvi čuva živog Krista, oko kojega gravitira cjelokupna crkvena zajednica i sakramenti Crkve.

U muzeju se ne čuvaju kopije umjetničkog djela niti ih muzej stvara. Kopije nastaju izvan muzeja i njihova vrijednost je neusporedivo mala u odnosu na originalno umjetničko djelo koje čuva muzej, i ne postoji način da kopija nadomjesti original u smislu vrijednosti i povijesnog značenja. Kopija može biti mnogo i proizvode se u velikim količinama, ali ne postoji muzej kopija, jer kopije nemaju umjetničku, niti povijesnu važnost. Kopije ne mogu utemeljiti povijest, ni povijesni trenutak.

Jedno od najvažnijih umjetničkih djela (neka nam bude dopušteno nastaviti koristiti se rječnikom umjetnosti), potpuno originalno, koje je ustanovio Krist, zovemo Euharistijom. Euharistija je božansko umjetničko djelo neograničenog milosnog sadržaja koje je utemeljio Krist, ostavljajući samog sebe trajno i stvarno prisutnim u njemu. Originalnost Kristove božanske umjetnosti nadilazi ljudske umjetničke sposobnosti, jer smo rijetko u prilici sudjelovati u  umjetničkom djelu u kojem je stvarno i trajno prisutan i njegov tvorac. Nešto ljudsko nije moguće, jer bi to značilo da, recimo, slikar Van Gogh stoji pred nama od krvi i mesa i slika sliku u čijem nastanku aktivno sudjelujemo slikajući zajedno s Van Goghom i tako kroz cijelu vječnost. Bio bi to umjetnički proces u kojem bi nas Van Gogh smatrao jednako genijalnima kao što je i on sam, jer Krist je postao čovjek i ostavio trajno i sadržajno i stvarno sebe u Euharistiji, izjednačujući svoje i ljudsko čovještvo i pružajući čovjekovom čovještvu mogućnost susreta s božanskim.

Iz razmišljanja o umjetnosti i umjetničkom dolazimo i do euharistijskog kršćanstva, specifičnog za Katoličku Crkvu, prema čijem se nauku Krist nalazi stvarno i sadržajno prisutan u Euharistiji. Euharistijsko kršćanstvo je poimanje i razumijevanje Euharistije kao središnjeg sakramenta kršćanskog života, koji se slavi u Crkvi, koja je poput živog muzeja koji čuva i prenosi to nadnaravno umjetničko djelo božanskog Spasitelja. U euharistijskom kršćanstvu život zajednice se rađa iz Euharistije i vraća se u nju. Specifičnost euharistijskog kršćanstva je posebna svijest o mjestu Euharistije u životu i djelovanju Crkve na način – da  se vratimo jeziku umjetnosti –  da je Euharistija središnje i temeljno umjetničko djelo Krista Spasitelja, koje privlači sve posjetitelje i oko kojega nastaju ostala umjetnička djela Krista umjetnika i koje se ljubomorno čuva, štuje i slavi u živom muzeju Crkve sastavljenom od živih vjernika i živih zajednica.

Kao što ljudska umjetnička djela imaju mnoštvo kopija, i Euharistija se nažalost ponekad proizvodi u mnoštvo kopija, reprinta, koji pretendiraju biti original. Tako nastaje reprint kršćanstvo. Reprint kršćanstvo je pokušaj da se Euharistija kopira u mnoštvo ritualnih oblika i formi koji savršeno izgledaju i oponašaju Euharistiju, ali to nisu, kao što kopije mogu savršeno odgovarati originalu, ali ipak ostaju kopije. Kao što originalno umjetničko djelo ima svoju posebnost koja ga odvaja od kopija, kao što je autentičan potpis umjetnika, ili specifičan način tehnike slikanja, ili korištenje posebnih boja, i Euharistija, kao božansko umjetničko djelo, ima svoje posebnosti, ali i jednu specifičnu posebnost, a to je stvarna i trajna prisutnost živog Isusa u Euharistiji.

Kada se pojavi veliki broj kopija umjetničkog djela koje za sebe tvrde da su originali, muzej koji čuva original i njegovi upravitelji imaju ponekad zadaću, obvezu i dužnost da upozore ljubitelje umjetnosti kako se original nalazi u muzeju, gdje se može provjeriti autentičnost originala. Kada muzej i njegovi upravitelji ne bi reagirali na kopije koje tvrde da su originali, uskoro se ne bi moglo razlikovati kopije i original, i muzeju bi bilo teško dokazati da čuva original. Zato nije iznenađenje kada se pojave kopije nekog umjetničkog djela za koje se tvrde da su originalne i da muzej kao institucija gotovo odmah reagira negirajući kopiji da je original i ističe kako se pravi original nalazi u muzeju. Reprint kršćanstvo kao pojava ima tendenciju kopirati Euharistiju u mnoštvo rituala i oblika, tvrdeći kako je u pitanju prava Euharistija, čime se dovodi u opasnost da se i sama Euharistija smatra tek jednom od kopija božanskog umjetničkog djela. I Crkva poput muzeja ima zadaću, obvezu i dužnost čuvati i sačuvati Euharistiju kao božanski original pred najezdom reprint kršćanstva kako se Euharistija, kao originalno božansko djelo, ne bi počela promatrati i razumijevati kao blijeda kopija ili reprint onoga što je Krist ustanovio.

Kao što muzej ima kriterije provjere kopija i njihovog odnosa prema originalu, tako i Crkva ima kriterij provjere oblika i formi kršćanskih rituala koji se javljaju kao reprinti Euharistije. Za Crkvu su kriteriji materija i forma Euharistije i vjera u stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji. Ono što su u umjetnosti autentičan potpis umjetnika, posebna tehnika slikanja, posebne boje i njihovo korištenje, to su materija, forma i vjera u određivanju je li neko slavlje Euharistija ili ritualni oblik koji se javlja u formi reprinta Euharistije. Kada neki ljubitelj umjetnosti tvrdi da je umjetničko djelo koje posjeduje original, muzej si pridržava pravo da to umjetničko djelo provjeri i potvrdi istinitost ili lažnost tvrdnje posjednika umjetnine. Isto vrijedi i u slučaju kada netko posjeduje kopiju umjetničkog djela tvrdeći da je original, muzej zadržava pravo da ospori tvrdnju predstavljajući original koji se čuva u muzeju. Muzej ne ulazi u to uživa li ljubitelj umjetnosti privatno i estetski u kopiji koju posjeduje. Muzeju je važno zaštiti original.

Crkva si pridržava pravo da neke ritualne čine reprint kršćanstva proglasi činima koji nisu Euharistija, makar ritual kao reprint oponašao Euharistiju kao original. I Crkva ne ulazi u to uživa li netko ili ne uživa estetski ili religozno u ritualima i ritualnim činima koji nisu Euharistija. Crkva poput muzeja želi zaštiti Euharistiju kao božanski original od prekomjernog kopiranja i reprinta, kako se ne bi izgubila ne samo njezina božanska originalnost, nego još više kako se ne bi izgubio njezin božanski sadržaj zbog kojega je ona jedinstveno božansko umjetničko djelo nezabilježeno u povijesti ljudske umjetnosti, jer njezin Ustanovitelj nije bio ljudski umjetnik, nego je bio i jest Bogočovjek, umjetnik koji je u svojoj biti drugačiji od ljudskih umjetnika i njihovih ljudskih umjetničkih djela. I samo je Bogočovjek i mogao stvoriti neponovljivo i autentično božansko umjetničko djelo, koje je povjerio živom muzeju – Crkvi, da ga čuva, izlaže, slavi i štuje. I euharistijsko kršćanstvo u Crkvi kroz Euharistiju, kao božansko umjetničko djelo, aktivno i stvarno sudjeluje u božanskoj umjetnosti spasenja i otkupljenja najvažnijeg djela Božanskog Umjetnika, kojega zovemo čovjekom.