Glavosijek sv. Ivana Krstitelja [video]

---

Crkva se 29. kolovoza spominje mučeništva sv. Ivana Krstitelja. Spomendan je poznat i pod nazivom Glavosijek sv. Ivana Krstitelja, budući da je prema evanđeljima Ivanu odrubljena glava. No što zapravo znamo o tome događaju? Koji su bili razlozi Ivanova smaknuća i gdje li se slavio zloglasni Herodov rođendan?

Četiri su dokumenta od povijesne važnosti koja spominju taj događaj: Židovske starine Josipa Flavija te sinoptička evanđelja. Flavije tvrdi da je Herod dao ubiti Krstitelja jer se bojao njegova utjecaja u narodu i moguće pobune.^[1] Matej (14, 1-12) nam kaže da je Herod dao uhititi Krstitelja zbog Herodijade, ali da se bojao ubiti ga zbog utjecaja naroda. Ipak, davši obećanje Herodijadinoj kćeri morao je, iako vrlo žalostan, odrubiti glavu Krstitelja. Kod Luke (9, 7-9) saznajemo tek to da je Herod dao odrubiti Kristitelju glavu, iako nam razlozi i okolnosti nisu navedeni. Konačno, Marko (6, 14-29) također navodi da je Herod dao uhititi Krstitelja zbog Herodijade. No, ovdje je Herodijada ta koja mrzi Kristitelja i silno želi njegovu smrt dok Herod voli njegove propovijedi te ga često brani. Ipak, zbog nesmotrene zakletve, kao i kod Luke, odrubljuje Krstitelju glavu na zahtjev Herodijadine kćeri.

Očito je iz navedenog da su za Krstiteljevu smrt najodgovorniji Herod te njegova žena, ali spominje nam se i narod. Možemo li reći nešto više o samoj smrti i okolnostima iste?

Prije svega moramo vidjeti što znamo o politički najvažnijoj osobi: Herodu. Ponajprije, tih je Heroda bilo nekoliko i dodamo li još Herodijadu, lako nam se sve pomiješa. Pokušajmo stoga malo pojasniti glavne Herod likove. Herod je dinastijsko ime, a ovaj naš Herod (koji je ubio Krstitelja) još je poznat i kao Herod Antipa ili Tetrarh. Ne smijemo ga brkati s njegovim ocem kojeg zovemo Herod Veliki i koji je obnovio Hram. Taj Herod Veliki odgovoran je i za ubijanje nevine dječice, dok je njegov sin Herod Antipa odgovoran za smrt Ivana Krstitelja i Isusa.

Antipa je djelovao kao tretrah^[2] preko 40 godina, iako ga narod i nije htio. Nećemo ulaziti u detalje tog odnosa, jer nam je dovoljno znati to da židovski narod generalno nije bio proherodski nastrojen. Dakle, unatoč toj napetosti Antipa se održao na vlasti preko 40 godina i to djelomično zato jer je pazio na svoj PR, tj. na to da se svidi Izabranom narodu. Nekoliko je primjera koji to pokazuju: redovito je obdržavao židovske blagdane i hodočašća, blokirao je određene političke želje Poncija Pilata, nije stavljao slike careva na kovanice itd.^[3]

No, bračni status je potencijalno bio loš imidž za Heroda na dvije fronte. Naime, prva se fronta otvara rastavom od nabatejske princeze, kćeri kralja Arete IV. Druga se fronta otvara time što Herod zatim ženi Herodijadu, suprugu svog još živog polubrata Filipa.^[4] Naravno, ako nama u 21. stoljeću zvoni da tu neke stvari nisu kako Bog zapovijeda možete misliti kako je to izgledalo jednom hardcore Židovu koji je očekivao skori smak svijeta te se hranio skakavcima i medom.

Drugim riječima, takav brak je za neke bio povreda Tore^[5], a jedan od najglasnijih kritičara bio je Krstitelj. On je pak očito bio vrlo karizmatičan propovjednik koji je počeo okupljati mase na krštenje kod rijeke Jordan. Ne treba čuditi da je kao takav predstavljao određenu prijetnju jer je mogao uzburkati narod koji već ionako ne voli Antipu.

Prema svemu rečenom, situacija je sljedeća. Kralj Areta samo čeka povod za rat zbog rastave od njegove kćeri. Židovi Antipu ne gledaju naklono i barem dio njih samo čeka povod da se riješe i njega i rimske vlasti. Ivan Krstitelj okuplja mase i kritizira brak s Herodijadom te svojim propovijedima suptilno tvrdi da će Antipa biti izbačen iz Božjeg Kraljevstva. A Herodijada? Ona će u konačnici Antipu koštati prijestolja, ali to je već druga tema.^[6]

Sve to pokazuje da se ono što donose povijesni dokumenti uglavnom poklapa. Motiv koji je Herod imao za smaknuće Krstitelja je njegovo kritiziranje braka s Herodijadom i strah od pobune naroda. U svemu tome, ne treba misliti da je Antipa bio previše paranoičan. Naime, unatoč tome što je ubio Krstitelja do rata između njega i Arete na kraju je i došlo te je Herod doživio sramotan poraz.

Za kraj recimo nešto i o mjestu Krstiteljeva smaknuća. Josip Flavije jedini navodi da je lokacija Ivanova zatvora i smaknuća bila tvrđava Machareus.^[7] Radi se o jednoj od barem 7 takvih tvrđava, a ova je posebna po tome što se jedina nalazila s istočne obale Mrtvog mora te je služila kao prva linija obrane od istočnog neprijatelja.^[8] Ista je s vremenom nestala, možda iz sličnih razloga kao i Masada i bila izgubljena te se o njoj samo moglo čitati. Ponovno je otkrivena tek početkom 19. st.^[9] Nakon arheoloških iskapanja moguće je napraviti skicu tvrđave te nekih unutarnjih prostorija. Sudeći po tome, drži se da je Saloma morala plesati na peristilu. Stoga danas možemo reći s popriličnom sigurnošću da znamo gdje je Ivan Krstitelj smaknut. Tako je Ivan Krstitelj postao Isusov preteča ne samo po rođenju, već i po smrti.

---

^[1] Usp. Flavije, XVIII., 5., 2.

^[2] Usp. Popović, 82. Iako ponekad piše “kralj”, Antipa je zapravo bio “tetrarh”, što znači da je vladao jednom četvrtinom područja: Galilejom i Perejom. Iako, strogo govoreći, kraljevstvo Heroda Velikog bilo je, nakon njegove smrti, podijeljeno tek na tri administrativno-političke cjeline. Drugim riječima, kraljevstvo je podijeljeno među trojicom sinova: Arhelajem, Antipom i Filipom.

^[3] Usp. Marcus, 103.-104. Također usp. Jensen.

^[4] Usp. Popović, 84.; Također usp. Mykytiuk. Ovaj Herod Filip je sin Mariamme II. i ne smijemo ga brkati s Filipom tetrarhom sinom Kleopatre (ne Egipatske) čija je žena Saloma III., a ne Herodijada.

^[5] Držalo se da je ovo povreda Lev 18, 16 i 20, 21.

^[6] Gnilka, 22.: “Antipa je izgubio službu za vrijeme cara Kaligule. Nakon stalnoga podbadanja od svoje žene Herodijade, zatražio je od Kaligule da mu udijeli kraljevsku čast. Međutim, zbog raznoraznih pogrešaka i klevetničkoga optuživanja Kaligula ga osudi na progonstvo u Lugdunum u Galiji. Tamo je i umro.”

^[7] Usp. Flavije XVIII., 5., 2.

^[8] Usp. Vörös

^[9] Usp. Isto.

---

LITERATURA:

• Anto POPOVIĆ, Novozavjetno vrijeme. Povijesno-političko i religiozno-kulturno okruženje, 2007.
• Győző VÖRÖS, Machaerus: Where Salome Danced and John the Baptist Was Beheaded, u: Biblical Archaeology Review 38:5, September/October 2012 (https://www.baslibrary.org/biblical-archaeology-review/38/5/2).
• Joachim GNILKA, Prvi kršćani. Izvori i početak Crkve, 2003.
• Joel MARCUS, John the Baptist in History and Theology, 2018.
• Josip FLAVIJE, Židovske starine, https://www.gutenberg.org/files/2848/2848-h/2848-h.htm#link182H_4_0001
• Lawrence MYKYTIUK, New Testament Political Figures Confirmed, u: Biblical Archaeology Review 43:5, September/October 2017 (https://www.baslibrary.org/biblical-archaeology-review/43/5/6)
• Morten Hørning JENSEN, Antipas – The Herod Jesus Knew, u: Biblical Archaeology Review 38:5, September/October 2012 (https://www.baslibrary.org/biblical-archaeology-review/38/5/4)