Gluha nedjelja
Peta korizmena nedjelja nosi ime Gluha ili Glušnica, a ponegdje se naziva i Crna nedjelja (Črna nedilja). Do zadnje reforme kalendara 1969. nazivala se Nedjeljom Muke, odnosno tada se čitala Muka, a i cijeli smisao te nedjelje trebao je vjernike uvesti u veliku ozbiljnost dubokog korizmenog vremena i pripremiti za otajstva Velikoga tjedna. Naziv Gluha nedjelja vezan je uz prestanak sviranja orgulja u crkvi, čime se također poticalo na sabranost, ozbiljnost i jednostavnost.
Prema ranijim propisima, na Petu korizmenu nedjelju u crkvama su se zastirali križevi i slike ljubičastim platnom. Taj običaj seže još u 9. st., a vjerojatno vuče svoje podrijetlo iz srednjeg vijeka kada se u germanskim krajevima u crkvama razapinjalo veliko ljubičasto platno između oltara i vjernika, tako da je vjernicima bio skriven pogled na oltar. Danas nam nije poznato zašto se to činilo, a jedno od tumačenja je da to platno simbolički predstavlja “hramsku zavjesu”, jer se uklanjalo na Veliku srijedu, kod čitanja riječi iz Evanđelja: „I zavjesa se hramska razdrije po sredini.” Drugi smatraju da se time, u vrijeme kada nije bilo kalendara, jednostavno upozoravalo vjernike na skori ulazak u Veliki tjedan. Treći pak drže da je stavljanje platna vezano uz korizmenu pokorničku praksu prvih stoljeća, odnosno vrijeme kada su teški grešnici bili isključeni iz Crkve i nisu smjeli biti na cijeloj ili dijelu svete Mise, a pomirenje su primali na Veliki četvrtak. Ostali su im se vjernici s vremenom pridružili u vršenju pokore, a kako u srednjem vijeku više nije bilo javnih pokornika, svi su se vjernici smatrali pokornicima pa su tako svi simbolički bili isključeni iz Euharistije, a ta odijeljenost je vidljivo bila prikazana ljubičastim platnom. Kao ostatak tih običaja zastirali su se križevi i slike ljubičastim platnom, a jedino je oltarni križ bio prekriven bijelim.
Ponegdje je bio običaj, a zadržao se do nedavnih vremena, da se križevi i slike u crkvama i domovima prekrivaju crnim platnom. Odatle i naziv Crna nedjelja. Također su od Pete korizmene nedjelje žene znale pokrivati glavu crnim maramama i nositi tamnu odjeću, kako bi i po tom vanjskom znaku pokazale da se ulazi u duboku žalost zbog Isusove muke.
Nakon Drugog vatikanskog sabora nije se točno propisivala boja platna kojom se trebaju prekriti slike i križevi, ali se u izdanju Misala iz 2002. god. određuje da ono bude ljubičaste boje. Danas zastiranje križeva nije obveza, nego se može učiniti, i to ili u subotu nakon večernje svete Mise ili prije svete Mise 5. korizmene nedjelje. Tako zastrti križevi ostaju sve do završetka službe Muke Gospodnje na Veliki petak, a slike sve do početka Vazmenog bdjenja.
Na 5. korizmenu nedjelju vrši se i treća provjera katekumena, odraslih polaznika koji se pripremaju za sakramente inicijacije. Kao i prethodne dvije nedjelje, kada su imali prvu i drugu provjeru, i ove nedjelje će biti svečano predstavljeni vjerničkoj zajednici, a nakon homilije molit će se molbenica sa zaključnom otkletvenom molitvom. Treći skrutinij vezan je uz Evanđelje o uskrisenju Lazarovu, čime se želi povezati krštenje s uskrsnućem na novi život i osnažiti vjeru i nadu u vječni život.
