»Svi smo jednim Duhom napojeni.« (1 Kor 12,13)
Shadow

Hinduizam

Pojam hinduizam dolazi od riječi Hindu, što je u stvari drugo ime za Indijca, čovjeka koji živi u Indiji. To znači da je ta religija povijesno i geografski prvenstveno vezana uz Indiju, ali se s vremenom proširila na mnoga druga područja. Ukupan broj hindusa danas je preko 1.000.000.000, što iznosi oko 15% od ukupnog svjetskog stanovništva, te je po broju članova treća religija u svijetu, nakon kršćanstva (32%) i islama (oko 23%). Hinduizam se ponekad naziva i brahmanizam, po njihovom božanstvu – Brahmanu. Broj hindusa u Republici Hrvatskoj nije poznat, ali postoji Hinduistička vjerska zajednica sa sjedištem u Zagrebu, a prema popisu iz 2011. god. oko 2.500 osoba izjasnilo se pripadnicima istočnjačkih religija, što svakako uključuje i pripadnike te zajednice.


hinduziam


Obično se velike religije dijele na prirodne ili uzlazne, odnosno one koje su nastale tako što su ljudi zaključili da bogovi (ili Bog) postoji, te objavljene ili silazne, odnosno one u kojima pripadnici tih religija vjeruju da im se izravno Bog objavio. Iako se u toj podjeli govori da su tri objavljene religije – židovstvo, kršćanstvo i islam, nastale tim kronološkim redom, za nas kršćane samo je kršćanstvo prava objavljena religija, jer se Krist – jedini Otkupitelj svijeta – objavio samo unutar nje. Prirodnih religija ima puno, a najpoznatije su hinduizam, budizam, konfucijanizam, taoizam, zoroastrizam, šintoizam, sikizam itd. Ovdje ćemo reći nešto samo o hinduzimu, i to najprije o njegovu nauku, načinu života hindusa, te o odnosu Katoličke Crkve prema toj religiji.


Hinduistički nauk


Bogovi


Hindusi vjeruju u jednog Boga, ali naučavaju da on djeluje u raznim oblicima. Tako je npr. prema njima jedini Bog – Brahman, ali on nije uvijek jednak, nego se često mijenja, čak  kroz milijun oblika. Tako kad npr. Brahman stvara svijet, naziva se Brahma, kad se brine za ljude u svijetu, naziva se Višnu, a kad taj svijet uništava (npr. poplave, potresi, velike nesreće…) naziva se Šiva. Brahma, Višnu i Šiva su tri najpoznatije Božje manifestacije, odnosno Božja očitovanja ljudima. Uz njih se još mnogo časte Indra, Ganeša, Krišna, Rama, Agni, Varuna i mnogi drugi. Bog hindusima nije neki daleki Bog, nego se on nalazi svuda: u svakoj stvari, prirodi, životinjama…


Reinkarnacija


Hinduistička su vjerovanja veoma vezana uz način života u Indiji. Tako su npr. Indijci uočili kako se u biljnom i životinjskom svijetu mnogo toga ponavlja, pa su na temelju toga stvorili svoj način vjerovanja. Primjerice, uočili su kako mnoge biljke izrastu iz sjemena, a onda se od njih uzme sjeme, zasije, pa iz njega izraste opet nova biljka. Dakle, postoji stalan proces: sjeme – biljka – sjeme – biljka… Uočili su to i u životinjskom svijetu. Tako se npr. jedna gusjenica razvije u leptira, a jajašce leptira postane gusjenica. I tu je riječ o stalnom obnavljanju: gusjenica – leptir – gusjenica – leptir…

Na temelju toga, hindusi su zaključili da se i čovjek mora vratiti na svijet nakon smrti. Prema njima se, dakle, čovjek ponovno i ponovno utjelovljuje, odnosno reinkarnira. Riječ reinkarnacija dolazi od latinskih riječi re – ponovno, i incarnatio – utjeloviti se, pa prema tome označava vjerovanje da će se čovjek poslije svoje smrt opet utjeloviti.

Međutim, to ne znači, kako hindusi naučavaju, da se svaki čovjek mora ponovno utjeloviti u obliku čovjeka. Naprotiv, ponekad se može reinkarnirati kao životinja, biljka ili čak kamen, stijena. Kako će se netko ponovno roditi isključivo ovisi o moralnosti njegova života. To znači sljedeće: ako se netko jako trudio i moralno (iskreno, pošteno) živio, taj će se u sljedećem životu roditi u savršenijem obliku, ali ako netko nije moralno živio, taj će se roditi u nižem obliku, možda čak kao životinja ili biljka.


Podjela stanovništva na kaste


Uz te stupnjeve života usko je vezana podjela stanovništva u Indiji. Naime, društvo je podijeljeno na tzv. kaste, odnosno na pet različitih društvenih skupina koje se razlikuju po poslovima koje obavljaju i po ugledu koji uživaju. Iako je ta podjela na kaste službeno ukinuta 1947. god., u praksi je još prilično prisutna.

Najuzvišenija je 1. kasta – svećenika (koji se još nazivaju bramini ili bramani). Nešto manje ugledna je 2. kasta – ratnika (kšatrija), zatim slijede 3. – trgovci (vajišija), pa 4. – radnici (šudra), i na samom dnu 5. – čistači ulica, javnih WC-a, lopovi… (parija).


Zakon karme i moksha


Članovi se jedne kaste ne smiju miješati s članovima drugih kasti i nužno moraju prihvatiti svoje stanje onakvim kakvo je, bez prigovaranja. Zašto? Zato što prihvaćaju zakon karme, tj. hindusi vjeruju kako je sam čovjek svojim prijašnjim životom zaslužio baš tu kastu u kojoj se sada nalazi. Ako želi u sljedećem životu prijeći u višu kastu, može to postići jedino moralnim životom. To znači da npr. jedan trgovac, ukoliko bude pravedno živio, u sljedećem se životu može roditi kao ratnik, a ako je živio izrazito moralno, može se roditi i kao svećenik. Međutim, ako mu život prođe u nepoštenju, rodit će se u nižoj kasti, ili čak kao životinja. Tako npr. hindusi vjeruju da se onaj svećenik koji je za svog života bio proždrljiv, u sljedećem životu rađa kao svinja.

Samo onaj tko izrazito, izrazito živi moralno, ne mora se ponovno roditi, nego se nakon smrti sjedinjuje s Brahmanom. To je cilj svakog hindusa. Postizanje tog oslobođenja od ponovnih utjelovljenja naziva se moksha (mokša). Znači, čovjek će se ponovno i ponovno rađati sve dok jednom ne postigne taj stupanj savršenosti nakon kojeg postaje jedno s Bogom.


Način života hindusa


Štovanje krave i vegetarijanstvo


Hindusi su na temelju shvaćanja da se Bog nalazi svuda razvili duboko poštovanje prema životinjama i ljudima.

Posebno štuju kravu. Naime, Indijac je tijekom povijesti imao veliku korist od te životinje: ona mu je davala mlijeko, pomagala u obrađivanju zemlje, njezin mu je osušeni izmet (kravlja balega) koristio za ogrjev i slično. Zato je hindusima najveće svetogrđe jesti kravlje meso. Taj čin uspoređuju s ljudožderstvom. Zato su oni hindusi koji drže do svoje religije redovito vegetarijanci.


Isposništvo i yoga


Mnogi se hindusi, iako im je dozvoljena ženidba, odlučuju na samački život, točnije na dubokoreligiozan život koji posvećuju Brahmi. Zato je u Indiji izuzetno razvijeno isposništvo (askeza, post, molitva, dobra djela…), odricanje od materijalnog života i želja da se doživi duhovno savršenstvo.

To savršenstvo nastoje ostvariti tjelesnim opuštanjem i meditiranjem, tzv. yogom (jogom). Osobe koje prakticiraju yogu nazivaju se yogi. Oni ponekad mogu toliko ovladati sobom da su u stanju zaustaviti kucanje srca čitavu minutu ili prestati disati po nekoliko sati.


Sveta rijeka Ganges i umiranje


Rekli smo da je svakom čovjeku cilj da se prestane ponovno rađati. To nam pokazuje da hindusu mnogo znači trenutak smrti. Zato se oni, kada osjete da će uskoro umrijeti, upute u grad Benares, kako bi se u svetoj rijeci Ganges kupanjem očistili od grijeha. Zbog toga su prilazi rijeci Ganges uvijek puni polumrtvih ljudi koji čekaju da nakon smrti budu spaljeni. Naime, prema indijskom običaju, obični se ljudi moraju spaliti. Samo se najsvetiji među svetima, tzv. sannasi (sanjasi) ne moraju spaliti, nego se njihova tijela, opterećena kamenjem, spuste u rijeku da potonu.


Katolička Crkva i hinduizam


Za hinduizam se može reći da je religija iskrenog traženja Boga. Iako ima puno lijepih i poticajnih elemenata, temeljna učenja su nespojiva s Kristovom Objavom.

Tako je s Božjom Objavom nespojiv nauk o reinkarnaciji, jer nas je Krist otkupio i ne spašavamo se sami svojim dobrim djelima, kako to vjeruju hindusi. Također, za razliku od hindusa kojima je cilj mokša – rasplinuće i sjedinjenje s Brahmanom, mi kršćani vjerujemo u uskrsnuće i život vječni, u zajedništvu sa svima svetima. zato je s kršćanstvom nespojivo prakticiranje yoge, tehnike samousavršavanja kojoj je nepotreban Bog. Mi smo itekako svjesni svoje grešnosti i potrebe Božjeg spasenja, a njega nam je ostvario Isus Krist svojom mukom, smrću i uskrsnućem.

Ono lijepo u hinduizmu treba svakako cijeniti, kako je to naglasio Drugi vatikanski sabor u svojoj deklaraciji “Nostra aetate” (Naše doba) o odnosima Katoličke Crkve prema nekršćanskim religijama: “Katolička crkva ne odbacuje ništa što u tim religijama ima istinita i sveta”, ali jednako tako treba imati u vidu da je samo u Kristu jedina, istinita i potpuna Objava.