Hrabrost u otkrivanju istine – intervju s teologom Manfredom Haukeom o Međugorju

Njemački katolički tjednik Tagespost objavio je 1. kolovoza 2018. intervju Regine Einig s teologom Manfredom Haukeom. Prof. Hauke, rođen 1956., svećenik od 1983., član Papinske međunarodne marijanske akademije od 1992., predaje dogmatsku teologiju i mariologiju u Luganu, od 2005. predsjednik je Njemačke radne zajednice za mariologiju. On tvrdi da se najprije treba rastumačiti pitanje istinitosti pojava, a tek onda dati pastoralne odgovore s obzirom na međugorska zbivanja. Razgovor je odmah izazvao pozornost u njemačkom, talijanskom, engleskom i hrvatskom govornom području. Donosimo cjeloviti prijevod toga razgovora. 

Profesore Hauke, novi apostolski pohoditelj za Međugorje nadbiskup Hoser nedavno je ustvrdio da hodočašćenje u to bosansko-hercegovačko mjesto udovoljava smjernicima Drugoga vatikanskog sabora. Što Vi zaključujete iz te izjave? Kako je klasificirate?

U svojoj prvoj propovijedi, kao apostolski pohoditelj u Međugorju, nadbiskup je Hoser 22. srpnja 2018. spomenuo da se u toj župi, u sklopu marijanske pobožnosti koja se ondje obavlja, u središtu nalazi Krist i da je zato sukladna Drugomu vatikanskomu saboru. Naravno, u mandat Papina izaslanika ne ulazi izjašnjavanje o vjerodostojnosti navodnih Marijinih ukazanja. Tako je u svom intervjuu od 18. kolovoza 2017. istaknuo da se on ne će baviti sadržajem „ukazanja“, jer to nije njegova zadaća. Takvo razlučivanje istine porukâ od dušobrižništva ne može zadovoljiti: najprije se mora postaviti pitanje vjerodostojnosti, a tek onda može se dati pastoralan odgovor – što također uključuje i pažnju prema onima koji posjećuju Međugorje.

Zašto se prvo mora postaviti pitanje istinitosti?

Prema Saboru treba promicati one oblike Marijina čašćenja koje je „preporučilo Učiteljstvo“ (Lumen gentium, 67). To svakako ne uključuje ponovno održavanje Festivala mladih sljedećega 5. kolovoza, koji se poziva na poruku da je Majka Božja proslavila svoj 2000. rođendan 5. kolovoza 1984. (te bi se u skladu s tim Gospa rodila 16. godine prije Krista, odnosno bilo bi joj devet godina u povijesnoj godini Isusova rođenja, tj. oko 7. godine pr. Kr.). Ovu besmislenu poruku proširio je otac Tomislav Vlašić OFM, koji je 2009. godine sveden na laički stalež, a kojega je Kongregacija za nauk vjere prethodno optužila, između ostaloga, zbog sumnjiva misticizma i kršenja Šeste zapovijedi. Smiješno je da prava Majka Božja na taj način predlaže promjenu liturgijskoga nadnevka blagdana svoga rođenja – 8. rujna, a time i promjenu datuma svetkovine Bezgrješnoga začeća – 8. prosinca. Osim toga, Drugi vatikanski sabor vrlo jasno ističe odgovornost biskupa za njegovu biskupiju i poslušnost njegovih vjernika prema njemu (Lumen Gentium, III. glava). U ovom slučaju, naprotiv, mjesni biskup negoduje zbog osnivanja raznih vjerničkih udruga u Međugorju bez njegova pisana ovlaštenja.

Već više od trideset godina ljudi dolaze u Međugorje. Nadbiskup Hoser ukazuje na to da je traženje Krista glavni motiv hodočasnika. Je li s time povezano pitanje istinitosti ukazanja? Komu još koristi objavljivanje svojedobnih komisijskih nalaza ako Crkva de facto za to daje jamstvo hodočašću?

Sadašnje rješavanje problema trebalo bi s naglavačke osoviti na noge: najprije bi Sveta Stolica trebala dati priopćenje u kojem bi – na temelju povijesnih činjenica i teoloških razjašnjenja – progovorila o fenomenu navodnih ukazanja; mjerodavna bi za to bila Kongregacija za nauk vjere. Tek bi se tada trebala uređivati pastoralna pitanja, koja bi se vjerojatno sama postupno rješavala nakon otkrivanja temeljnih činjenica i skandala.

Prema Papinoj želji, apostolski bi pohoditelj trebao dati hodočasnicima i njihovim dušobrižnicima stabilnost i vodstvo. Zašto to ako je vjerska praksa – što se tiče molitve i primanja sakramenata – u Međugorju znatno intenzivnija, nego u većini župa?

Možda je jedan od razloga potrebe za vodstvom i problem pet franjevačkih župa u Bosni i Hercegovini, koje je i sam nadbiskup Hoser spomenuo u kolovozu 2017. godine. Neposluh franjevaca mjesnomu biskupu oslanja se na samu „Gospu” koja se, prema iskazima vidjelaca, više puta izjasnila protiv premještaja dvaju franjevačkih kapelana, kritizirajući pri tome biskupa.

Mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić smatra da su ukazanja potpuno nevjerodostojna – uključujući i ona iz lipnja 1981., koja je vatikansko Povjerenstvo 2015. godine pozitivno prosudilo. Kako vrjednujete tu procjenu? Što govori „za“ ili „protiv“ toga stajališta mostarskoga biskupa?

Biskup Perić poznaje događaje povezane s „ukazanjima“, od početka sve do mnogih pojedinosti koje su javnosti nepoznate. Nakon što Vatikan nije negirao novinska izvješća, prema kojima je Ruinijevo Povjerenstvo prosudilo da bi prvih sedam ukazanja u prvih deset dana bila istinita, biskup je objavio svoje istraživanje o tome (2017.). Rezultat odgovara istrazi na temelju franjevačkih audiovizualnih intervjua samih vidjelaca od 27. do 30. lipnja 1981., objavljen u više znanstvenih studija. Ono što je očito jest da Ruinijevo Povjerenstvo nije uopće proučavalo navedene intervjue, koji su do tada bili napismeno dostupni samo u engleskom i u francuskom prijevodu. Čak i razgraničenje „sedam ukazanja“ u prvih „deset“ dana, o kojima je jedan član Povjerenstva govorio, proturječi povijesnim događajima. Ovisno o tome kako ih se broji, u prvih deset dana bilo je 17–18 „ukazanja“ s vrlo čudnim postupcima. „Previdjeti“ ove činjenice u korist hodočasničke industrije, nije manje mučno nego li plašt šutnje nad moralnim skandalima koji su povezani s „ukazanjima“. Ove su skandalozne činjenice posve usporedive sa zloporabama u Čileu: Sveta je Stolica intervenirala (2018.) tek kada se istina više nije mogla sakriti, jer su necrkveni mediji na svjetskoj razini pokazali zanimanje. Da bi se nešto slično spriječilo u slučaju Međugorja, potrebno je više hrabrosti da se otkriju mnoge činjenice koje su za Crkvu neugodne.

Jesu li ukazanja iz lipnja 1981. službeno priznata u navedenoj procjeni Povjerenstva?

Ruinijevo Povjerenstvo predstavilo je svoje izvješće na zahtjev Kongregacije za nauk vjere, koja je za to mjerodavna, a koja je, prema Papinim riječima u intervjuu od 13. svibnja 2017., zatražila dodatna vještačenja i ne dijeli ocjenu Povjerenstva. Kako je znano, sam je papa Franjo na povratnom letu iz Fatime u svibnju 2017. izrazio osobnu, vrlo negativnu procjenu o Marijinim „ukazanjima“ u Međugorju i istodobno od Kongregacije za nauk vjere preuzeo dossier. Čini se da je ovaj izabrani „pastoralni“ put na štetu istinitosti, pun dubokih protuslovlja. Takav pristup uvelike škodi vjerodostojnosti Crkve i marijanskim ukazanjima koja su nedvojbeno istinita (Guadalupe, Lourdes, Fatima).

Razgovarala: Regina Einig