Ilija u pustinji (euharistijsko klanjanje)
Uvod
Htjeli bismo danas moliti potaknuti Božjom riječi. Promatrat ćemo jednog Božjeg čovjeka – Iliju proroka u njegovoj životnoj krizi i poslušat ćemo što Bog govori njemu, a i nama.
Tekst (1 Kr 19,1-4)
Ahab ispriča Izabeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve proroke. Tada Izabela posla Iliji glasnika s porukom: „Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!“ On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji i otpusti ondje svoga momka. A sâm ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: „Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.“
Razmatranje
Ilija je dao pobiti više od 400 Baalovih (krivobožačkih) svećenika, pripovijeda Biblija. Bio je sâm od Jahvinih, Božjih proroka. Bio je neustrašiv. Govorio je i protiv kralja i protiv svih koji su išli krivim putem. Plivao je protiv struje. Duboko uvjeren u ispravnost Božjeg poziva, izgledalo je da se ničega ne boji. Izgledalo je da mu je snaga neiscrpna. Ali, ovo što se dogodilo iscrpilo ga je. Više nije mogao. Mora bježati da bi spasio goli život. Odlazi u drugo kraljevstvo, povlači se u pustinju. Sâm. Ilija je duboko razočaran: Dakle, nije bilo koristi. Nije „bolji do otaca svojih“.
Ima razdoblja u našem životu kad se i mi tako osjećamo. Trudili smo se činiti dobro. Ustrajavali smo u dobru i onda kad su toliki propuštali dobro činiti i onda kad su drugi zlo činili. Srcem i dušom smo bili za nešto što smo vidjeli da je pravedno. I što se događa? Ljudi ne vrednuju naše zalaganje, naša dobra djela. Ne primjećuju. Poneki ismijavaju, a nađe se netko tko je spreman zbog toga nas i progoniti! I onda klonemo duhom. Ako su kroz takve krize prolazili veliki ljudi, proroci i sveci, razumljivo je da se to i nama može dogoditi. Konačno, i Isus je u trenutku najveće tjeskobe zavapio: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Važno je pri tome nikada ne izgubiti posvema povjerenja u Božju blizinu i Božju ljubav.
Molitva
Pomolimo se. Svemogući Bože, mi vjerujemo da si uvijek s nama, ponajviše u trenucima naših nevolja, poteškoća i tjeskoba. Ispuni nas vjerom u tvoju prisutnost i u tvoju pomoć, da ustrajemo u službi tebi te da te možemo hvaliti sada i u sve vijeke vjekova.
Tekst (1 Kr 19,4b-7)
U one dane Ilija zaželje umrijeti i reče: „Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.“ Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: „Uzmi i jedi.“
On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: „Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!“
Razmatranje
Onda kad je mislio da je sve gotovo, kad je položio oružje, kad je posvema klonuo, dolazi Božji zahvat. U beživotnoj, neplodnoj i suhoj pustinji gle – pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio i okrijepio se. Prikupio snage, pa opet zaspao. Ali to nije sve. Anđeo ga budi i opet mu daje da se okrijepi. Opet je jeo i pio i zadobio čudesnu, nevjerojatnu snagu: hodio je, veli Pismo, 40 dana sve do Horeba, brda Božjega.
Što mi znademo o Božjoj snazi? Toliko smo puta bez vjere. Mislimo: može se učiniti samo ono što čovjek može učiniti. A evo što je Bogu moguće: kad smo bez snage, kad mislimo da je sve gotovo, kad mislimo da više ne možemo ustrajati na putu dobra, kad mislimo da, eto, opet zlo pobjeđuje i da se ne isplati ići za istinom – evo Božjeg zahvata. Čudesna Božja snaga u nama djeluje! Sjetimo se kako bi se apostoli snebivali kad bi Isus nešto zahtjevno postavio. A Isus bi kratko odgovorio: „Ljudima je nemoguće, ali ne i Bogu. Ta Bogu je sve moguće!“ Ne zaboravimo. Nismo sami. Bog je uz nas. I neće dati da nas životne teškoće satru. I konačno, mi znademo kakav to kruh Bog nama daje. Kristovo Tijelo. I to je za nas najveća moguća snaga. „Sve mogu u onome koji me jača!“ Doista smo povlašteni: Židovi dobivaju manu u pustinji, Ilija kruh, a mi samoga Krista Gospodina.
Molitva
Pomolimo se. Gospodine, ti si ojačao Iliju proroka. Ti si jačao apostole u službi naviještanja. Ti si snaga mučenika u hrabrome svjedočenju za vjeru. Daj i nama hrabrosti i jakosti da ustrajavamo u dobru i tebe bez kraja hvalimo. Po Kristu, našem Gospodinu.
Tekst (1 Kr 19,9-11a)
Ondje je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: „Što ćeš ti ovdje Ilija?“ On odgovori: „Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sâm, a oni traže da i meni oduzmu život.“ Glas mu reče: „Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Gospodin upravo prolazi.“
Razmatranje
Dezerter. Bjegunac. Rekli bismo, sakrio se u mišju rupu. Napustio službu. Od propovijedanja ionako nema koristi, a valja spašavati goli život. I onda dolazi gorak Božji prijekor: „Što ćeš ti ovdje Ilija?“ U panici Ilija djeluje posvema mimo Božjeg plana. I osjeća se kao odsječena grana, kao riba na suhom, kao iskorijenjeno deblo. I veli mu Bog: iziđi van, pa ćeš vidjeti Boga kako prolazi.
Koliko puta i mi pokušavamo mimo Božje volje i mimo Božjih planova. Bog nas npr. poziva na molitvu, a mi mislimo da možemo bolje. Bog nas poziva na strpljivost i praštanje, a mi mislimo da možemo drugačije. Bog nas poziva na uzdržljivost, dobrohotnost, ljubav, radinost, na međusobno poštovanje, a mi mislimo da možemo i drugačije. Bog nas poziva da ne griješimo, a mi mislimo da možemo drugačije. I onda se nađemo na rubu. Na dnu. I onda nas Bog pita: Što ćeš ti ovdje? Zar stvarno misliš da ti je tu mjesto? U alkoholu, lijenosti, mržnji, nasilju, oholosti, nadmenosti? Zar stvarno misliš da ti je tu mjesto? Što ćeš ti ovdje? I poziva nas da stvarno potražimo njegovu Slavu.
Molitva
Pomolimo se. Hvala ti, Gospodine, što si uz nas i onda kada se mi udaljimo od tebe. Čuvaj nas svojom ljubavlju da se nikada ne odijelimo od tebe. Po Kristu, našem Gospodinu.
Tekst (1 Kr 19,11-13a)
Glas mu reče: „Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Gospodin upravo prolazi.“ Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu.
Razmatranje
Silina li Božjeg veličanstva. U starini su ljudi Boga doživljavali prvenstveno kao silnoga i svemoćnoga pred kojim čovjek drhti. I Ilija koji se smatrao prorokom takvog Boga, mačem je pokušao utjerati pravo bogoštovlje. I onda je poučen o pravom Božjem veličanstvu. Nije Bog ni u vihoru, ni u ognju ni u potresu. Bog je u šapatu laganog i blagog lahora. Bog je strpljiv, blag i milosrdan.
I mi bismo toliko puta htjeli sve „napoprijeko“ riješiti. Vidjeli smo kako raste povrće, kako raste drveće. Hoće li brže rasti ako ih budemo potezali? Čak i djeca znaju da neće odmah narasti ako odjedanput – kad bi mogli – pojedu velike količine hrane. Sve na ovom svijetu treba vremena da se razvije i da sazrije. Trebamo imati strpljivosti prema samima sebi i prema drugima. Bog je strpljiv s nama, i mi trebamo biti strpljivi prema sebi i svojim nedosljednostima – ne da si popuštamo u zlu, nego da ne očajavamo zbog svojih slabosti. Treba mirno uvijek nastojati činiti dobro. U jednoj molitvi kažemo: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svojem!“ Bog je strpljiv s nama, budimo i mi strpljivi prema sebi i prema drugima.
Molitva
Pomolimo se. Hvala ti na tvojoj blagosti. Hvala ti za ljubav po kojoj si nas stvorio i otkupio. Kojom nas i danas pohađaš silom Duha Svetoga. Daj nam srce blago poput Srca našega Gospodina Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Tekst (1 Kr 19,13b-16)
Tada mu progovori glas i reče: „Što ćeš ovdje Ilija?“ On odgovori: „Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i poubijali tvoje proroke. Ostadoh sâm, a oni traže da i meni oduzmu život.“
Gospodin mu reče: „Idi, vrati se istim putem u damašćansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. Pomaži Jehua, sina Nimsijeva, za kralja Izraelskoga, i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.“
Razmatranje
Opet ono strašno pitanje: „Što ćeš ti ovdje?“ Koliko nam je puta Bog upravio to pitanje. Umjesto da učim, ja sjedim pred televizorom. „Što ćeš ti ovdje?“ Umjesto da se pomolim ili dođem nedjeljom na misu, spavam i ljenčarim. „Što ćeš ti ovdje?“ Umjesto da opraštam i stvaram pomirenje, ja tako olako padam u srdžbu. „Što ćeš ti ovdje?“ Bog nas uporno zove da živimo u miru s njim. Toliko puta na dan on nas zove.
Nadalje, Bog šalje Iliju na zadatak. Ilija je susreo Jahvu, čuo njegove riječi, primio njegove pouke i onda ga Bog šalje. To je osnovna oznaka i našeg duhovnog života. U molitvi ili na misi susretnem živu Božju riječ, slavim u Crkvi zajedno s ostalima Kristova otajstva i onda dolazi – život. Bog nas šalje da u životu i životom pokažem koliko sam primio. „Vjera bez djela je mrtva.“ Sveti Benedikt bi rekao: „Ora et labora” – „Moli i radi“. Tako nam vjera neće biti jalova, niti naša pobožnost umišljena.
Evo, vjerujem da smo i mi danas doživjeli „šapat laganog i blagog lahora“, Božju blizinu. Vjerujem da je i nama Bog govorio. Vjerujem da je Bog i u nas ulio blagost svoje milosti. Zato je sigurno da i nas šalje naviještati njegovu dobrotu i ljubav.
Molitva
Pomolimo se. Učini i nas, Gospodine, oruđem svoga mira. Gdje je žalost, da donesem radost; gdje je nemir, da donosim mir; gdje je očaj, da donosim nadu; gdje je mržnja da donosim ljubav. Po Kristu, našem Gospodinu.
