»Jaram je moj sladak i breme moje lako.« (Mt 11,30)

Islam [video]

Ja sada bježim pod okrilje Tvoje i Tvog Kur’ana, Tvoje vječne riječi, Gospode, grijehe, odriješi moje i bolesnu mi dušu izliječi – ta ja se sklanjam pod okrilje Tvoje. Gospode, razum prosvijetli mi sada i daj mi snage, daj mi volju jaku, demone sve što može da svlada… nek’ Tvoja milost svijetli mi u mraku, Gospode, razum prosvijetli mi sada! (Musa Ćazim Ćatić)



Povijest


Iako će muslimani reći da njihova vjera, jednako kao i židovstvo, potječe još od početka vremena, u strogom smislu jasno je da islam postoji tek od 7. stoljeća naše ere. Osnivač islama je Muhamed, rođen u Meki, „najveći“ Božji tj. Alahov prorok. Sve započinje kad se, kako oni tvrde, anđeo Gabrijel ukazao Muhamedu i počeo mu citirati Božju riječ koju Muhamed zapisuje u knjigu koja se zove Kur’an. Godine 613. Muhamed je već imao neke sljedbenike te je započeo javno propovijedanje svoje nove vjere, islama. Međutim, njegova poruka nije rado prihvaćena, a sukob je eskalirao 622. kad Muhamed mora bježati u Medinu. Događaj je poznat pod nazivom hidžra, a godina 622. uzima se kao početna točka novog islamskog kalendara.

Ključno za razvoj islama je ono što se dogodilo nakon Muhamedove smrti 632. godine. Naime, dolazi do raskola unutar islama te nastaju dvije snažne denominacije koje su nudile različit odgovor na pitanje tko bi trebao biti Muhamedov nasljednik i voditi islam. Suniti su doslovno tradicionalisti, oni koji su vodstvo željeli odabrati. Šijiti su pak držali da vođa islama mora biti krvni Muhamedov potomak. Danas oko 85% islama pripada sunitima.

Islam kreće sa snažnom imperijalističkom ekspanzijom po Bliskom istoku i sjevernoj Africi koja je do tada bila kršćanska. U konačnici dolazi da križarskih ratova te od 16. st. islam, polako, ali sigurno gubi korak sa kršćanskim Zapadom. Iako je koncem prvog milenija islam u mnogo čemu bio napredniji od kršćanstva pod vidom razvoja filozofije, znanosti i umjetnosti, danas drastično zaostaje na svim poljima i tone sve dublje.


Sveti spisi i dani


Kur’an, što bismo doslovno mogli prevesti kao „pročitao“ ili „čuo je“, sveta je knjiga muslimana, posljednja Božja objava. Za razliku od židovske i kršćanske Biblije, Kur’an je Muhamedu citiran, radi se o doslovnoj Božjoj riječi. Kuran se sastoji od 114 poglavlja (sura) i ukupno 6349 redaka (ajeta). Poglavlja nisu poredana kronološki, već po veličini, počevši s najdužim.

Uz Kur’an važan dokument je i Hadis (vijest, govor). Radi se o dokumentu koji donosi „ono što je Muhamed rekao, napravio, prešutio ili vidio.“ Hadis je nešto poput židovskog Talmuda, dokument koji pomaže u interpretaciji nejasnih dijelova Kur’ana, posebice dijela o šerijatu.

Najvažniji islamski blagdani su bajrami. Ramazanski i kurbanski. Uz njih postoje još i blagoslovljene noći. Meka je sveti muslimanski grad u kojem se nalazi Kaba. Radi se o ogromnoj kocki prema kojoj se muslimani okreću kad god se mole i gdje god se nalaze. Ono što je za Židove sinagoga, za kršćane crkva to je za muslimane džamija koja je prepoznatljiva po tome što se pored nje nalazi minaret, visoki toranj.


Nauk


Islam je monoteistička religija. Najveći je njihov prorok Muhamed, a prava Božja objava Kur’an. Drže da su Židovi i kršćani iskrivili Božju objavu. Tako da su i Abraham i Mojsije i Isus zapravo muslimanski proroci, no Židovi i kršćani su ih krivo shvatili. Unatoč tome i dalje uživaju povlašten status kao narodi knjige u odnosu na sve ostale narode. Muslimani štuju i Mariju i Isusa, ali naravno ne prihvaćaju da je Isus Bog i ne prihvaćaju da je Isus bio raspet ili uskrsnuo. Vjeruju da će Isus, Muhamedov preteča, doći na kraju vremena kao mesija i suprotstaviti se svim drugim lažnim mesijama te uspostaviti mir na zemlji. Jednako kao i kršćani, vjeruju u uskrsnuće te posljednji sud, odnosno raj i pakao.

Muslimanski nauk i život temelji se na tzv. 5 stupova: monoteistička vjera (Nema boga osim Boga i Muhamed je njegov prorok), obredna molitva (prostracije 5 puta na dan u smjeru Meke), ramazanski post, vjerski prinos, hodočašće u Meku barem jednom u životu.


Moral i simbol


S obzirom na moral, muslimani su slični kršćanima, a još više Židovima. Poznato je da muslimanski muž smije imati i do četiri žene, ali je dužan za njih materijalno skrbiti. Ipak, velika razlika islama u odnosu na kršćanstvo i židovstvo nastupa sa šerijatom. Naime, Židovi i kršćani imaju praksu već tisućljećima tumačenja i dubljeg razumijevanja Božje riječi koja ipak nije diktirana pa su svjesni da je Biblija i plod svojeg vremena.

S druge strane Kur’an je diktiran i kao takav savršen, a islamski je zakon šerijat koji je božanski i kao takav nepromjenjiv. To je vrlo grub zakon. Ipak, postoje muslimani koji nastoje ići za duhom zakona, ali dobar dio slijedi taj zakon doslovce. Tako su mnoge stvari koje su judeo-kršćanskom čovjeku potpuno strane i neprihvatljive, za dobar dio muslimana normalne i božanske, poput smrtne kazne za nevjeru. Srećom, sve je više istaknutih muslimana koji reagiraju na takve opasne prakse pa se možemo nadati da će svoju braću muslimane uspjeti podučiti ispravnom življenju.

Polumjesec i zvijezda najpoznatiji je simbol islama.