Petak, 17 rujna

Istina će vas osloboditi


Istina je jedna od najuzvišenijih vrjednota i vrlo važan teološki pojam. Iako se često o istini govori na jednostavan način, uspoređujući ju s neistinom, ona nam otkriva jedan vrlo duboki svijet smisla postojanja i upućuje nas na razmišljanje o ozbiljnosti ovoga života i uzvišenosti vječnoga. Istina se tako po svom sadržaju podudara s onim što Sveto pismo naziva Mudrost (velikim slovom), a riječ je o nečemu što pripada Bogu i što Bog dijeli onima koji mu se svim srcem predaju.

Drugim riječima, istina je najdublje spoznanje Boga kao milosrdnog Oca koji nas neizmjerno ljubi i koji je iz te silne ljubavi poslao na Zemlju svoga Sina Jedinorođenca da nas otkupi od grijeha. Razumjeti razloge zašto to Bog čini znači ući barem donekle u dubinu Božje Mudrosti i Istine. Bog koji je svemoguć i koji nas je mogao načiniti tako da ne griješimo, a ako smo već sagriješili i potrebno nam je otkupljenje, mogao nas je spasiti na puno jednostavniji način, ipak je odlučio da to bude na toliko mučan – po križu Isusa Krista.

To otajstvo – zašto je to tako učinio – nikada čovjeku neće biti dovoljno razumljivo i u tom smislu nikada neće prodrijeti u Božju Istinu. Ipak, svojim umom možemo donekle nazrijeti da to Bog čini iz čiste ljubavi prema čovjeku, po kojoj nas želi dovesti u zajedništvo sa sobom, da uživamo u Božjoj blizini i milosti. To spoznanje možemo zadobiti samo preko Isusa Krista, razmišljajući o Njegovoj žrtvi i svim se silama trudeći živjeti onako kako nas je on poučio. U tom svjetlu, ponešto od Božje dubine razumijemo i prihvaćamo onda kada svim srcem i u dubokoj poniznosti i jednostavnosti prihvaćamo ono što nam je Isus otkrio o Bogu, o uzvišenosti života Presvetoga Trojstva.

Zato za nas vjernike veliko značenje imaju Isusove riječi: „Ja sam Put, Istina i Život“, jer se samo preko njega postiže spasenje. Krist nas je tako otkupio svojom krvlju, vratio nam prvotnu milost, onu koja je bila izgubljena po grijehu praroditelja, ali još i više, on nas uvodi u otajstvo vječnog života s Bogom. To nam je ponuđeno, a na nama je hoćemo li prihvatiti. Naime, Bog svakom čovjeku daje slobodu da ga slijedi ili da ga odbaci. Ne želi nas prisiljavati da ga ljubimo, nego želi da slobodno i svim srcem prihvatimo Njegovu ponudu spasenja.

Razumjeti to otajstvo i životno ga prihvatiti znači doista razumjeti da je jedini put do Boga preko Isusa i da se u tome sastoji i Život i Istina. A ta nas istina oslobađa i čini sposobnima predati se tolikoj Božjoj ljubavi. Najvidljiviji način da je netko spoznao štogod od te Istine nalazi se u dubokom osjećaju zahvalnosti Bogu. Iako se dakle ne može to otajstvo nikada razumjeti, ono se očituje u istinskoj hvali Boga poradi svega što čini za nas ljude, a posebno za dar Kristove pregorke muke, njegove smrti i njegovoga uskrsnuća.

Tu i takvu istinu mnogi su umjetnici nastojali ovjekovječiti pa je takvim njihovim izražavanjem, u kojemu po svojim djelima svjedoče da su razumjeli toliku Božju ljubav, nastao oblik umjetnosti koji nazivamo sakralna ili sveta umjetnost. Ta umjetnost s jedne strane svjedoči o dubini vjere i Božje ljubavi samog umjetnika, a s druge strane ima i posebnu namjenu – da bude u funkciji bogoslužja. U sakralnu umjetnost spadaju tako slike, kipovi i druga umjetnička djela, ali ona obuhvaća i arhitekturu i druge oblike umjetničkog izražavanja, pa se u tom svjetlu odnosi na cijele crkve, kapelice i druge bogoslužne prostore, kako na njihov izvanjski oblik, tako i na namještaj i predmete koji se koriste u bogoslužju.

Sve to ima ulogu uzdići dušu, pomoći vjerniku da otkriva duhovne ljepote, tj. Istinu u najčišćem smislu i da ga potakne na istinsku pobožnost. Ona umjetnost koja ne bi posredovala takvu snagu uzdizanja duše u zahvalnost i milinu Božje ljubavi ne može se nazvati pravom i istinitom sakralnom umjetnošću, jer joj očigledno nedostaje taj važan element. Stoga su biskupi pozvani budno paziti da crkve svojom izvanjskošću i svojom unutrašnjošću doista odražavaju Božje zrake, a sve ono što bi od toga udaljavalo trebaju ukloniti.

U Katekizmu Katoličke Crkve čitamo:

Lijepe umjetnosti, a osobito sakralna, »po svojoj naravi upućuju na neizmjernu Božju ljepotu koja treba biti na neki način izražena ljudskim djelima, i utoliko su više usmjerene Bogu i promicanju njegove hvale i slave, ukoliko im se ne postavlja nikakav drugi cilj nego da, svojim djelima, što više pridonesu da se srca ljudi pobožno obraćaju Bogu« (br. 2513).

Osim umjetnosti, naročito sakralne, kojoj je prvotna svrha otkrivati srž Istine, veliku snagu u posredovanju i ljudske i božanske istine imaju sredstva društvenog priopćavanja. Već svjetovni tako mediji imaju uzvišenu zadaću i odgovornost pred Bogom i ljudima prenositi samo istinu i na takav način oplemenjivati duše, a vjerski mediji to još mogu i trebaju znatno više, pazeći budno da posreduju istinu u najčišćem obliku, onu koja vodi vjernike prema produbljenju vjere, ljubavi i nade. To je put do otkrivanja prave istine koja oslobađa čovjeka od svih spona različitih ljudskih zarobljenosti i privodi ih Bogu, a da bi po njoj, snagom Kristova otkupiteljskog djela, jednom prispjeli u nebesku slavu.

Na tom putu otkrivanja istine Crkva nam nudi mnoge smjerokaze, a između mnogih tu su i Glavne istine katoličke vjere, koje nas opominju da se čvrsto držimo onoga što piše u Svetom pismu i što Crkva preporučuje vjerovati, tj. istine koju nam je Krist objavio. One glase:

  1. Samo je jedan Bog, a tri su božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti.
  2. Bog je sve stvorio, sve uzdržava i svime upravlja.
  3. Duša je čovječja besmrtna.
  4. Sin je Božji postao čovjekom i otkupio nas svojom smrću na križu.
  5. Milost je Božja potrebna za spasenje.
  6. Bog će dobro nagraditi vječnom nagradom, a zlo kazniti vječnom kaznom.

Pozvani smo kao vjernici čvrsto vjerovati da je doista samo jedan Bog i da nema drugih bogova, kao i da su u Bogu tri božanske Osobe: Otac koji nas je stvorio, Sin koji nas je otkupio i Duh Sveti koji nas privodi posvećenju. Pozvani smo također čvrsto vjerovati u istinu da je doista Bog sve stvorio i da se i dalje brine za nas po svojoj providnosti. Pozvani smo i vjerovati da je Bog stvorio čovjeka s dušom koja ne umire, nego se rađa na vječni život, ako prihvatimo Božju ponudu spasenja, ali i ako ju ne prihvatimo da budemo svjesni kako se sami osuđujemo na život bez Boga. Pozvani smo doista vjerovati i da je Krist pravi Bog i pravi čovjek, jedini Spasitelj svijeta, a po čijem smo križu otkupljeni. Također smo pozvani vjerovati da je milost Božja ona koja nas spašava, ali i da se trebamo truditi slijediti ponuđeni Put spasa, jer će Gospodin dobro nagraditi vječnom nagradom, a zlo kazniti vječnom kaznom.

Razumjeti sve to znači približiti se onoj Istini koja prebiva kod Boga i znači razumjeti što znači da smo milošću otkupljeni, jer samo ta istina oslobađa čovjeka od zarobljenosti i usmjerava ga na traženje vječne Mudrosti. A onima koji tako Boga traže, Gospodar neba i zemlje obećao je da oko nije vidjelo i uho nije čulo i u srce čovječje nije ušlo ono što je Bog pripravio za one koji ga ljube.


Uz temu “Istina će vas osloboditi”, kao dijelu gradiva namijenjenoga za nastavu Katoličkoga vjeronauka u 3. razredu srednje škole, donosimo nekoliko priloga: